Kada je jednom prilikom francuski predsednik general Šarl de Gol izjavio da želi da vidi ujedinjenu Evropu od Golveja do Vladivostoka, verovatno nije ni čuo za Trali. To je grad od dvadeset četiri hiljade stanovnika, nešto južnije, ali i još zapadnije od Golveja. U irskim košarkaškim krugovima, Trali je ovih dana postao značajniji i od Dablina. A evo i zašto.
Supeliga u Irskoj je počela u septembru, i već u prvom kolu dogodilo se veliko iznenađenje. Favorizovani Trali Voriorsi su izgubili na svom terenu od novog člana elitnog nivoa – Kilorglina. Uz to, oba tima su komšije iz okruga Keri, pa je ta činjenica i dodatno doprinela na važnosti rezultata. Do kraja polusezone Voriorsi su izgubili još jednu utakmicu od Belfast Stara.
U januaru je izgledalo da će trka za titulu biti interesantna kao i prošle sezone, kada je do samog kraja u martu čak pet timova konkurisalo za titulu. Ovog puta na čelu trke su se smenjivali Belfast Star i dablinski Templog. Pratili su ih Trali Voriors, UCD Marian i Kilester. Posle dva poraza u samo nedelju dana u januaru, delovalo je da Voriorsi gube dah. A onda je usledio niz od sedam pobeda.
Za poslednji dan sezone je bila predviđena subota 23. marta. Međutim, otkazana utakmica između Trali Voriorsa i UCD Mariana iz decembra prošle godine je zakazana za 24. mart. Razlog otkazivanja je neobičan sam po sebi. Naime trener Voriorsa Pat Prajs je trener i kadetske reprezentacije, a ona je igrala na nekom turniru. Još je neobičnija odluka irskog košarkaškog saveza da se utakmica odigra samo dan posle redovnog kola. Nije baš jasno šta su želeli da postignu sa takvim rasporedom, jer se već tada moglo pretpostaviti da će ta utakmica biti i odlučujuća. U svakom slučaju, subota je osvanula sa Trali Voriorsima kao vodećim timom, sa četrnaest pobeda i dve preostale utakmice. Pratili su ih Templog sa četrnaest pobeda i jednom preostalom utakmicom, kao i UCD Marian sa trinaest pobeda i te dve preostale utakmice protiv Voriorsa. U slučaju istog broja pobeda ne gledaju se međusobni susreti, već se igra majstorica ili čak mini turnir. U ovom slučaju, jedino su Voriorsi mogli da direktno osvoje titulu, dok su UCD Marian i Templog mogli samo da obezbede majstoricu.
Templog je lako savladao slabi Mojkulen, koji je ostao u ligi zahvaljujući činjenici da se Sords Tunder rasformirao u toku sezone, tako da je samo poslednji 11. Neptune ispao. UCD Marian i Trali Voriors su igrali u Dablinu, u sali univerziteta UCD, pred prepunim tribinama (ili tribini – postoji samo jedna) i dodatnim stolicama i klupama. Utakmica je bila veoma borbena, što nije ni čudno s obzirom na njenu važnost. UCD Marian, još uvek važeći šampion, bio je u stalnom vođstvu, ali bez snage da reši utakmicu. Na četiri minuta do kraja došli su i na 12 poena razlike. Na 48 sekundi pre kraje regularnog vremena, bilo je 78:74, pa zatim i 80:74. U međuvremenu, Voriorsi su ostali bez tri člana svoje postave, zbog povreda i ličnih grešaka, uključujući i našeg Dušana Bogdanovića. Ali, šampioni se prepoznaju po karakteru. Kada je bilo najteže, Voriorsi su uspeli da izjednače i da dobiju u produžetku – 89:84. Tako se klub koji je osnovan 2016. spajanjem dva kluba, našao se u situaciji da odlučuje o svojoj sudbini.

Verovatno već pogađate šta se desilo u nedelju 24. na zapadu Irske i celog evropskog kontinenta, a na obali Atlanskog okeana. UCD Marian bez i teoretske šanse da izbori majstoricu protiv Voriorsa, koji je pred istorijskom prilikom da osvoji svoju prvu titulu prvaka. A i u neku ruku krajnje prigodno – šampion je predao titulu novom šampionu u direktnom susretu, i to u poslednjoj utakmici cele sezone. Voriorsi su i odigrali tu utakmicu kao veliko finale. U usijanoj atmosferi, gde se tražila karta više, nije bilo prave borbe, što govori i rezultat – 88:73. I na kraju – veliko slavlje! Pravo martovsko ludilo sa ove strane Atlantika.