Rođen je u Americi, ali srednje ime (Onyekachukwu) upućuje na poreklo daleko od SAD. Na svet je došao 10. aprila 1991. u gradu Rejliju (Raileigh), Severna Karolina, gde su njegovi roditelji, Džozefina i Edvin, poreklom iz Nigerije, našli dom. Došli su da studiraju i ostali. Kažu da je klima u gradu bila sve samo ne slična onoj u domovini, hladnoća i vetar bili su česti, ali oni su ostali i opstali. Iz tog grada su hokejaši Harikejna, pobednici Stenli kupa.
Njihov sin Stenli Okoje, zvani od malena Sten, po genetici nije mogao da izabere hokej na ledu. Voleo je da gleda NBA, divio se Ajversonu ili Kobiju Brajantu, ali tvrdi da u detinjsgtvu nije voleo da trenira i igra košarku. Kaže da “nije imao dovoljno slobode”, nisu mu se dopadali sistemi i taktičke obaveze. Igrao je sa drugarima u kraju ali je tvrdio da “nikada neće biti član neke ekipe”. Održao je reč do 14. godine.
U međuvremeu je rastao i rastao, a kako je školskoj ekipi Knighdale High School bio potreban centar nekako su ga ubedili da uđe u školski tim.
Ubrzo je bio najbolji igrač. Škola koju je prošao na uličnom basketu pomogla mu je, uz visinu, da postane dominantan. Skakao je, postavljao blokade, davao koševe iz blizine ali nije imao šut spolja. Od njega se tražilo da igra i šutira ispod koša. Dve teške povrede kolena mogle su da zaustave jednu (buduću) lepu karijeru, ali Sten je gvozdenom voljom prevazišao povrede. Poslednjih 6 nedelja u školi igrao je sa jednom slomljenom kosti u ruci, ali je ostvario prosek od 20 poena i 11 skokova. U izgledu je bila lepa karijera, ali za vodeće košarkaške univerzitete bio je isuviše nizak (1,98 m) za poziciju centra, i nedovoljno dobar šuter da bi igrao spolja. Stručnjaci su rekli da je “twener”, igrač koji igra na dve pozicije a ni na jednoj nije dovoljno dobar. Bio je u pregovorima sa univerzitetima Kembel i Severna Karolina, dva jedina iz Divizije 1 NCAA koja su pokazala početno interesovanje za njega, ali su na kraju povukli ponude o stipendiji i Sten Okoje je završio u Vojnom institutu Virdžinija, u drugoj NCAA diviziji.
Vojna disciplina nije mu prijala, priznaje da je više puta bio na ivici da pobegne. Radni dan je počinjao u 06,30 pozdravom zastavi, potom doručak pa učenje do 16,00. Onda košarka do 19,00, večera i spavanje. U početku je sve teško podnosio ali je kasnije priznao da je to iskustvo bilo jedno od najvažnijih u životu i važno za karijeru. Upao je u tim koji je igrao najefikasniju košarku. Trenerova deviza bila je “šutiraj pre nego što izgubiš loptu”. Napadi su trajali maksimum 15 sekundi.
Sten Okoje se odlično uklopio, na kraju sezone bio je izabran u najbolju petorku Big South. U drugoj sezoni je na svih 25 utakmica imao dabl-dabl učinak. U trećoj godini već je bio zvezda. Tada je postao “Stan, the Man”. Od koledža se oprostio sa 21,5 poenom, 9,4 skoka i dve asistencije. Bio je MVP Big South. Prosek mu je tokom 4. godine bio 17,4 poena, 7,8 skokova uz 100 rampi. Bio je prvi igrač Konferencije sa više od 2.000 poena.
I dalje nije bio interesantan klubovima iz NBA. Ponovo je krenuo gotovo od nule, u Evropi svakako ima boljih i većih klubova od grčkog Ikarosa. Brzo je napustio Grčku i otišao u Makabi Hod Hašaron. Sledeća etapa bio je Barak Netanija… Odatle je otišao u – Australiju. Tamo je ostvario impresivan prosek od 28,4 poena, 11,3 skoka i 1,8 asistencija, što je izazvalo pažnju raznih skauta i menadžera.
Dolazak u Italiju, u istorijski klub Vareze, bio je značajan korak napred. Nije blistao, prosek mu je bio 5,4 poena i 3,9 skoka. Sledeća stanica bila je Baver Olimpija u u italijanskoj drugoj ligi. Posle dobre sezone potpisao je za Trapani, tokom 2016/17 igrao je za Udine, potom se vratio u Vareze.
Onda je na red došla ACB liga, ekipa Saragose koja je u njemu dobila više nego što je očekivala, a verovatno isto važi i za njega. Bilo kako bilo, klub koji se prethodne sezone borio za opsatanak ove je u plejofu. Nešto sa tim ima i Sten Okoje. Njegov doprinos je 14,9 poena u proseku sa 43% šuta za tri poena, hvatao je 5,1 loptu, imao indeks 13,9. U iznenađujućoj 2-0 pobedi protiv favorita Baskonije bio je junak prvog meča u Vitoriji sa 22 poena (5/9 trojke) i 7 skokova.
Izabran je u najbolju petorku lige zajedo sa Laprovitolom, Kampasom, Dubljevićem i Tavarezom. Jednom je bio igrač kola, jednom je ubacio 8 trojki, više puta je bio junak pobeda… Kaže da mu je poslednja sezona bila najbolja u karijeri,uživa u Saragosi. Bio je treći strelac lige (14,9), peti trojkaš (2,4 po meču), 8. po odigranim minutima (25,45)…

I navijači i novinari proglasili su ga najboljim krilom ACB Lige. Kaže za sebe da ne oseća strah nego odgovornost, u Saragosi uživa u svemu osim u hladnim danima kojih ima. Na TV prati kanale koji govore o istoriji, ne voli video igrice, ima frizerski salon u kome je hit “frizura a la nigeriana”. Njegova deviza je:
– Živi kako želiš, napravi svoje greške i uči na njima.

Uskoro će biti u timu Nigerije na Mundijalu u Kini. Sa ponosom ističe svoje nigerijsko poreklo. Raduje se takmičenju u Kini i susretu sa drugarima za koje kaže da su mu kao braća:
– Igranje za reprezentaciju svoje zemlje je jedna od najvećih počasti koju možeš imati u sportu. Ponosan sam zbog toga, isto kao i moja familija.
Ambicija mu ne nedostaje. Kaže da se ne zadovoljava učešćem, cilj u Kini je medalja: za Nigeriju, za Afriku, za istoriju.
Stan, The Man!
Photo: ACB