Početna NBAKoš magazin uživo na Draftu 2019

Koš magazin uživo na Draftu 2019

od Darko Dželetović
12 pregleda

Ove godine na NBA draftu nije bilo nikakve dileme ko će biti izabran kao prvi, a ni kao drugi ni treći. Bez obzira na odsustvo bilo kakvih nedoumica, barem na samom vrhu, ni ove godine nije mi se dalo da opravdano izostanem ostajući kući uz TV prenos unatoč pljuskovima ovog nevjerovatno kišovitog juna i bezobrazno napuhanim cijenama ulaznica. 
Nekad, kad su NBA novajlije kao prvi izbori postajali Kvame Braun ili Jao Ming, čovjek je mogao sa pristojne daljine u malom teatru MSG-a za desetak dolara biti nadomak “green rooma”,  tj. prostora sa igračima koji čekaju da budu regrutovani. LeBron je 2003. postao zaslužan za naglo poskupljenje ulaznica, a prelazak drafta nakratko u arenu u Njuark, pa u Bruklin sa višestruko većim kapacitetom nije, kao što bi bilo logično po zakonima ekonomije, pospješilo pojeftinjenje ulaznica. Da li zbog izbora Niksa s trećeg mjesta, ili zbog Zajona, cijene karata su se podigle na još viši nivo ove godine, papreno skup čak i za prilično negledljiv ugođaj uživo sa donjeg ringa tribina ako se baš nije u prvim redovima. A i gornji ring je bio dobro popunjen.
Za nadati se da će se u ovom svijetu nepravedno raspoređenih resursa sa tendencijom sve većeg disbalansa među ljudima u skoroj budućnosti siromašna većina homogenizovati pa kao u primitivnoj zajednici otići do nekog baje s najviše kokosovih oraha, kao što su danas Bejzos, Džek Ma, Retner ili Prokorov, pa mu ih razbiti, ili ih podijeliti međusobno.
Ja redovno evo već skoro dvije decenije sa nekolicinom sličnih mi bolesnika obično ostanem na licu mjesta do samog kraja drafta kroz čitavu drugu rundu kad sav normalan narod ode kući. Ostarih evo, a pameti se ne dozvah… A jedan od prijatelja s kojim zajedno bolujem od draftitisa me i ove godine pred početak “preko štele” progrurao u prve redove blizu pozornice gdje su ulaznice bile skoro hiljadu dolara, pa mi ni moja mnogo manje plaćena karta nije odveć teško pala, mada su nam jaka svjetla sa stejdža smetala, a i pokretna kamera obješena na tanke niti nam je čitavo veče kolala direktno iznad glave. 

Atmosfera u Bruklinu za vreme drafta

NBA draft je već godinama svojevrsan modni show. Zajon Vilijamson sa svojom mamom, Nikolas Klekston koji je čekao sve do druge runde da bude izabran, pa i Derius Garlend su pođonili Bregin stajling bjeleći se u ljetnim dezenima pristalim skromnim južnjacima. Nešovo kumče Ar Džej Beret je bio inspirisan pimp modom, nekolicina su izgledali kao porno glumci iz 80-ih, a nekoliko zeleno-sobaša je imalo odijela mrskih mi bordo-pitarskih tonova.
Ali da ne zvučim previše kao Milka Babović, i da se okrenem onome što se desilo i skromnom pokušaju analize izabranih momaka iz gornje polovine prve runde, jer bih sa analizom čitavog drafta udavio i najveće zaluđenike. 
Nakon očekivane prve trojice, od kojih je Beret dobio najveće ovacije domaće publike, bilo je interesantno koga će Pelikansi sa izborom stečenim u trejdu za Entonija Dejvisa izabrati kao četvrtog. I da li će uopšte zadržati taj četvrti izbor? I pred sami draft stigao je tvit Ejdrijana Vodžnarovskog koji se šetkao u pozadini kod ESPN bine da su Pelikani zamjenili četvrti pik sa Atlantom za osmi. Znao sam da zbog Treja Janga, Atlanta sigurno neće izabrati pleja Vanderbilta Derijusa Garlenda, ili Kobija Vajta s Nort Kerolajne, pa nije bilo nikakvo iznenađenje da su kao četvrtog izabrali DiAndrea Hantera iz NCAA šampionskog tima Virdžinije. Kao defanzivac i timski igrač trebalo bi da se uklopi u tim, ali NBA zvijezda po mom mišljenju nikad neće postati.
Derijus Garlend, elitni ball-handler sa ubojitim kros-overom je izabran kao peti, i mada nedokazan jer je odigrao samo 4 utakmice na koledžu boriće se sa Sekstonom za mjesto pod suncem u Klivlendu. Ako budu upareni očekujem da bi mogli biti dostojan pandan u godinama koje dolaze sve većem broju patuljastih bekovskih parova, što je trend novijeg datuma koji sve više trenera slijedi, a pokazao se nedavno uspješan i u primjeru Laurija i VenVlita.
Šesti je birao Džejms Džouns, koji je nakon uručenja otkaza Kokoškovu napravio još jedan sumanut potez, i umjesto pleja Kerolajne Vajta izabrao Kalvera s Teksas Teka – igrača na poziciji na kojoj već ima najboljeg igrača tima Devina Bukera. Svi oko mene su počeli da se čude, ali je Kalver brzo zamjenjen za Šarića i 11. pik, pa ostaje nedoumica da li je Kalver izabran od Sansa, ili Vulvsa. Vlasnik Finiksa, škrtica Sarver, iz nekog razloga namjerno izbjegava da svojim trenerima dovede normalne organizatore igre, već godinama nemaju dobrog pleja, pa vjerovatno i još zelenom Džounsu diktira kao i prethodnon GM-u Rajanu MekDoni da bira igrače koji mu nikako ne mogu izbalansirati roster. Kobi Vajt je izabran sljedeći sedmi po redu, i izazvao je podsmjeh u publici kad se mučio da natakne kačket Bulsa na “Sideshow Bob” frizuru. Ali sporedni glumac kod Džima Bojlena u Bulsima sigurno neće biti.

Prvi pik Zajon Vilijamson otišao je u Nju Orleans Pelikans

Pelikansi su iza toga izabrali još jednog momka slične frizure Vajtovoj – blokera dugih ruku s Teksasa Džeksona Hejza – koji bi trebalo da čini lou post potporu Zajonu Vilijamsonu. Kao malo iznenađenje sa devete pozicije izabran je multidimenzionalni Rui Hačimura, prvi Japanac ikad draftovan, a Atlanta kao deseta uzela je Kema Rediša koji bi čini mi se mogao biti promašaj, obzirom na razočaravajuću sezonu na Djuku. Mada, kad bolje razmislim – Rediš bi u nejakoj Atlanti mogao imati solidnu minutažu. 
Finiks Sansi su nakon trejda za 11. pik napravili još veće iznenađenje od (pre)visokog izbora Hačimure i na čuđenje većine posmatrača opet propustili da uzmu nekog plejmejkera, ili da proslijede pik za kakvog organizatora igre, i izabrali Kemrona Džonsona sa Nort Kerolajne, već 23-godišnjeg krilnog igrača koji je bio projektovan za sami kraj prve runde, ili za drugu rundu. On ne samo da nije bio pozvan među 24 momka u “zelenu sobu”, nego nije uopšte bio prisutan u Barklejs Centru. 
Hornetsi su sa 12.mjesta uzeli Pi Džeja Vošingtona, solidno iškolovanog power forwarda kojem je Peni Hardavej bio trener u omladinskom AAU pogonu, a kod Kaliparija na Kentakiju je postao glavni igrač prošle sezone. 
Sa baksuznog 13. mjesta Pet Rajli je izabrao još jednog momka sa Kentakija, bijelog šutera Hiroa koji se “krio od lopte” u važnijim utakmicama sezone pa i za vrijeme NCAA turnira, tako da mi miriše da bi on mogao postati neki novi Nik Stauskas, ili završiti kao Trejdžan Lengdon, na kojeg me najviše podsjeća, u bespućima Evrolige.
I konačno, moji Seltiksi su birali četrnaesti. Nadao sam se Brendonu Klarku, kao klonu odlazećeg izdajnika Horforda, ali me je Ejndž kao i svake godine opet zaprepastio i uzeo Romija Lengforda s Indijane. Romio je potpuno podbacio u brucoškoj sezoni obzirom na predsezonska predviđanja, gledajući ga na TV prenosima u više navrata nisam vidio ama baš ništa posebno, statistika mu je sasvim obična, i za njega ne mogu zamisliti nikakvu smišljenu ulogu čak ni u najluđim Stivensovim bezpozicionim shemama. Predosjećam totalni promašaj kao sa Ar Džejom Hanterom, ili Džejmsom Jangom prije koju godinu. Lengford nije imao ni jedan jedini pred-draftni trening zbog operacije palca, pa takvog mačka u vreći niko normalan ne bi birao tako visoko. Nek’ nam je poštovaocima Kelta sam bog na pomoći s njim, a i sa Ejndžom! 
Kao 15. pik su nekad izabrani i Stiv Neš, a i Kavai i Janis, ali Dumboja iz Limoža ih sigurno nikad neće dostići. Ako od njega bude neki novi Paskal Sijakam – puna šaka brade za Pistonse.

Adam Silver i Goga Bitadze

I to bi bilo to što se izbora tiče u dijelu sijela odlučenog draft lutrijom.
U drugoj polovini prve runde Miško Ražnatović i Džef Švarc su se obradovali kad su Pejsersi izabrali Bitadzea kao osamnaestog, ispod čijeg imena je na džambotronu bilo ispisano “Budućnost (Georgia)”. Možda kao reklama i zahvala NATO lizoguzcima, šta li? 
Od naših – Šamanića su uzeli Bjuford i Pop kao devetnaestog, Alena Smailagića kao 39. Nju Orlinz, pa je proslijeđen za Voriorse u čijem razvojnom timu je bio prošle sezone, a Divac je podigao cijenu Vanji Marinkoviću zadnjim šezdesetim izborom, nakon čega su svi preostali bolesnici u areni, pa i ja s njima, pohitali kućama. 
Mene je Ejndž nakon što sam bio uzrujan izborom Lengforda natjerao glasno da koristim moj najgori švrakinski vokabular birajući defanzivca Matisa Tajbula kao dvadesetog. Njemu je majka, inače doktorica, dala ime po prezimenu slavnog francuskog slikara s čijom kreativnošću takav buzdovan kao Tajbul nema nikakve veze. Tajbul je otprilike loša kopija Markusa Smarta, ali mu je navodno Ejndž obećao izbor nakon workouta sa Celticsima prije par sedmica, i mislio sam da ga je stvarno uzeo tako visoko, mada sasvim sigurno ne bi bio biran do druge runde.  Pokazalo se da je Tajbul ipak, što mi je popravilo veče, zamijenjen sa Siksersima za električnog zeca sa Pardjua Karsena Edvardsa koji je igrač s mudima, i mada nema ni 1.80, srčan je i pravi lider, perfektan za rezervnog pleja.
I baš kad sam se nadao gore-spomenutom Brendonu Klarku, kao izboru Seltiksa sa 22.mjesta ukrade nam ga OKC, ispostaviće se birajući za Memfis, pred nosom, 21. izborom.
A Ejndž je onda u svom stilu napravio još jedan čudan potez, i izabrao Grenta Vilijemsa sa Tenesija, koji za sebe misli da je centar a nema ni dva metra. Ne vidim da bi on ikako mogao uspjeti u NBA ligi.
Na kraju, kao i svake godine, bilo mi je žao momaka koji su presjedili cijelo veče u zelenoj sobi kao Klekston, a pogotovo Bol Bol, ili bili na tribinama a ne izabraše ih ni u prvoj rundi ili nikako, što znači da neće dobiti ugovore nego im predstoji borba za egzistenciju u kampovima.
Ar Džeja Bereta mi je nije žao jer će napuniti džepove mada ide u disfunkcionalni sistem kod Džimija Dolana, Milsa i Perija, ravno na nož njujorškim medijima, pa ne zna siroma’ u šta se uglibio. Budući da nije neki šuter, što se da naslutiti iz katastrofalnog procenta sa linije penala, prilično je sebičan, a nije ni neki sjajan odbrambeni igrač, nije baš sigurno da će postati zvijezda. 

Goga Bitadze sa kravatom u stilu gruzijske zastave

Dža Morant će imati u rukama uzde Grizlija od samog početka s puno manjim pritiskom, a za Zajona će se uskoro vidjeti da li će postati novi, skočniji i brži Barkli – u najboljem slučaju. Bojim se da i on ne postane tek neki novi Leri Džonson, ili prezimenjak mu Džoni iz nekadašnjih ABA Netsa, pokojnik kojem dres visi sa stropa Barklejs Centra tik do dresa još jednog pokojnika – Dražena, što bi bilo razočarenje. A najgore bi bilo da, ne daj bože, završi na nivou još jednog svog prezimenjaka – Korlisa, koji je ako ništa još uvijek barem živ i zdrav.
Prođe i ovaj draft, bez nekih prevelikih uzbuđenja, u poređenju s onim što se nagađalo i očekivalo. Sljedeći veliki događaj će biti potpisivanje slobodnih agenata već za desetak dana, pa Svjetsko prvenstvo u Kini. Kod ulaza u arenu je ovom prilikom bio izložen FIBA World Cup pehar na putu oko svijeta, valjda za divljenje prolaznika, mada sam se ja lično više zagledao u dvije ruske hostese nego u sam pehar. 
I ISKRENO SE NADAM DA BI JOKIĆ MOGAO SREDITI DA SE U SEPTEMBRU PEHAR NE VRATI NA AMERIČKO TLE. 

Photo: Printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar