Povratak na tron
Poslednja usluga (za sada) koju je Dušan Ivković učinio našoj košarci bila je direktan plasman na Svetsko prvenstvo 2014. u Španiji. To je ostvareno na EP u Sloveniji 2013. i bilo je neka vrsta utešne nagrade, jer 7. mesto nije bilo ono što smo priželjkivali, ali više se nije moglo. Španija je u četvrtfinalu nanela jedan od najtežih poraza našem timu na zvaničnim takmičenjima, bilo je 60-90. U borbi za plasman od 5. do 8. mesta izgubljen je meč protiv Slovenije (74-92), a sedmo mesto bilo je poslednje koje je vodilo u Španiju. Tim je smogao snage da pobedi Italiju 76-64 i obezbedi odlazak na Pirinejsko poluostrvo.
Ivković se posle tog šampionata povukao, a KSS je rešenje našao u Aleksandru-Saši Đorđeviću. Bitnu ulogu u pregovorima sa proslavljenim asom koji je bio na početku trenerske karijere imao je Dejan Bodiroga, tada potpredsednik KSS. Dogovor je postignut, „Sale nacionale“ je prihvatio izazov, a prvi ispit bio je Mundijal u Španiji 2014.
Naša grupa bila je u Granadi, a početak protiv Egipta (85-64) bio je očekivan. Teodosić sa 15 i Raduljica sa 13 poena bili su najefikasniji. U drugom kolu Francuska je više bila srećnija nego bolja, pobedila je 74-73 najviše zahvaljujući Žofreu Lovernju koji je dao 19 poena. U našem timu najefikasniji je bio Miroslav Raduljica sa 21. U meču sa Iranom (83-70) nije bilo problema, lideri su bili Nemanja Bjelica sa 18 i Bogdan Bogdanović sa 16 poena. Grupu smo završili sa dva poraza, prvo od Brazila (73-81, Teodosić 14) a onda i od domaćina Španije (73-89). Samo su Bjelica (29) i donekle Raduljica (13) parirali Pau Gasolu (20), Navaru (15), Rubiju (12)… U osminu finala otišli smo sa 4. mesta u grupi, bilans od 2 pobede i 3 poraza, još više oscilacije u igri, nisu davale pravo na optimizam, ali Đorđević je znao šta radi. Uspeo je da uradi ono što je san svakog trenera – da formu postepeno diže, da tim najbolje igra kad je najpotrebnije i kad više nema pravo na grešku.

Rival u osmini finala bila Grčka, rival koga sam priželjkivao. Bilo je 90-72 za naš tim. Svi su igrali dobro, a za poene su bili zaduženi Bogdanović (21), Raduljica (16), Teodosić (13), Kalinić (12)… U četvrtfinalu je čekao Brazil, rival iz grupe, ali sada u potpuno podređenom položaju. Naš tim je zablistao i pobedio 84-56 (37-32), posle sjajne igre u drugom poluvremenu. Ceo tim je igrao odlično, a najefikasniji je bio Miloš Teodosić sa 23 poena sa sjajnim procentom šuta: 2/4 dvojke, 3/5 trojke, 10/10 penali, 4 asistencije, 3 skoka… Igralo je svih 12 igrača, a poene su dala devetorica. Dvocifreni su bili još Bogdanović (12), kapiten Nenad Krstić i Raduljica po 10. Posebno je značajan bio doprinos Krstića koji je igrao posle povrede i oporavljao se tokom prvenstva.
Na redu je bio još jedan revanš, Francuzima koji su u četvrtfinalu razočarali domaćina Španiju pobedivši 65-52. Srbija je tog 12. septembra 2014. odigrala jednu od najboljih utakmica na svetskim prvenstvima. Pobeda 90-85 (46-32) bila je plod fantastične igre celog tima. Nikolas Batum nam je ubacio čak 35 poena, šutirajući trojke 8/12, ali smo mi imali Teodosića (24 poena, trojke 5/7), Bogdanovića (13), Krstića i Raduljicu (po 11), Bjelicu (10)… Imali smo tim sa više raspoloženih igrača koji su trojke šutirali 8/15 (53,3%), a ukupno iz igre 32/56 (57,1%), koji je imao više asistencija (19.17), manje izgubljenih lopti (9-12)…
Srbija je, posle 12 godina, ponovo bila u finalu svetskog šampionata. Protivnik je bila ekipa SAD koja je je na putu do finala pregazila sve rivale, na primer Sloveniju (119-76) i Litvaniju (96-68). Francuzi su osvojili bronzu pobedom nad Litvanijom 95-93, a finalni duel protekao je u dominaciji moćnog američkog tima.
Tog 14. septembra 2014. u Madridu akteri su bili:
SAD-Srbija 129-92 (67-41)
„Palasio de deportes“ u Madridu. Gledalaca: 13.673. Sudije: Seibel (Kanada), Rižik (Ukrajina) i Vijator (Francuska). Pet penala: Bjelica (36).
SAD: Kari 10 (4/4), Tompson 12, Ros, Farid 10 (2-4), Gej 11, Derozan 10 (3-3, Irving 26, Plamli 1 (1-2), Kazins 13 (7-8), Harden 23 (4-4), Dejvis 7 (3-4), Dramond 6.
Srbija: Teodosić 10 (1-2), Simonović, Jović 6, Bogdanović 15 (4-4), Bjelica 18 (4-6), Marković 3 (1-2), Birčević, Krstić 4, Raduljica 9 (3-3), Katić 2, Štimac 7 (1-1).

Do finala američki tim je sve utakmice dobio više nego ubedljivo, najviše poena (77) dala im je Turska, neke pobede su bile sa ogromnom razlikom (114-55 protiv Finske, 119-76 protiv Slovenije). Naši momci su „Amerima“ ubacili 92 poena, više nego bilo ko, ali su primili… 129. Meč je protekao u dominacji NBA zvezda, od 21-35 posle prvih 10 minuta preko 41-67 na poluvremenu, do konačnih 92-129. Oni su pogodili 15 (od 30) trojki, mi 5 (od 25). Skok je bio 44-32 za Amerikance.
Bez obzira na težak poraz bili smo zadovoljni, Srbija se vratila u svetski vrh , medalja na mundijalu osvojena je posle 12. godina.
Kajl Irving iz ekipe SAD bio je MVP, u najboljoj petorcu su se našli još Teodosić, Batum, Farid (SAD) i Pau Gasol. Prvi strelac bio je Huan Hose Barea (Portoriko) sa prosekom 22,0, a naš Bogdanović je sa Filipincem Blačeom podelio drugo mesto sa 21,2.
Bogdan, „the trojka“
Utakmice su prenošene i kanalu FIBA a jedan od komentatora bio je Lajam Keni, Amerikanac (ako se ne varam) irskog porekla. Raspitao se kod naših novinara za poneku srpsku reč, pa je prenos obogatio izrazima „kao kap“ ili „the trojka“. Ovaj uzvik posle jedne pogođene Bogdanovićeve „bombe“ napravio ga je zvezdom u Srbiji. Nije krio simpatije za naš tim, a ne znam da li je „patentirao“ izraz koji ga je proslavio.
Osvajači medalja
Zlato Srebro Bronza Ukup.
SAD 5 3 4 12
Jugoslavija 5 3 2 10
SSSR/Rusija 3 5 2 10
Brazil 2 2 3 7
Argentina 1 1 – 2
Španija 1 – – 1
Srbija – 1 – 1
Grčka – 1 – 1
Turska – 1 – 1
Francuska – – 1 1
Čile – – 1 1
Filipini – – 1 1
Hrvatska – – 1 1
Nemačka – – 1 1
Lituania – – 1 1
(Izvor: RTS)
Photo: FIBA, privatni album