Ko o čemu, ja o Virtusu. Ne bojim se prigovora za lokal-patriotizam jer se držim strogog (i opravdanog) kriterijuma da u prvom planu treba da budu najbolji. A najbolji klub Italije trenutno je Virtus Bolonja na čijoj klupi sedi Saša Đorđević, a igru koju on „dizajnira“ na treninzima na terenu „kroje“ Miloš Teodosić i Stefan Marković. Argumenti su čvršći da jači ne mogu budu: Virtus je lider u italijanskoj ligi sa 5-0, dok u Evrokupu ima 3-0. Za sada bez poraza… Jasno je da će ih biti, sezona je duga, ali za sada sve ide po želji našeg doskorašnjeg selektora.
Virtus je u 5. kolu na svom terenu dobio Vareze 87-80. Duel dva bivša šampiona Evrope bio je zanimljiv, izednačen, rešen tek u poslednjoj četvrtini u koju se ušlo sa 57-55 za domaći tim. Miloš Teodosić je za 24 minuta dao 19 poena i podelio 5 asistencija, nekoliko u njegovom spektakularnom stilu. Ako dodamo 14 poena Stefana Markovića koji je igrao 31 minut i još podelio 4 asistencije uz 4 uhvaćene lopte, lako zaključujemo da je Virtus dobio zahvaljujući igri dvojice naših plejmejkera. Marković je trenutno prvi asistent Lege sa 7,8 dodavanja po meču, dok je Teodosić četvrti sa 5,7. Po indeksu vrednosti prvi igrač dosadašnje dela takmičenja je Vesli Sanders iz Kremone sa prosekom 24, Adrijan Beks iz Breše ima 23, Džoš Majo iz Varezea 22 a četvrti je Teodosić sa prosekom 22,3. Prvi trojkaš posle 5 kola je Slovenac Aleksej Nikolić, bivši plej Partizana sada u dresu Treviza, sa visokim procentom od 60,9%, dok je Teodosić drugi sa 53,8 koliko ima i njegov saigrač Đanpaolo Riči. Nikolić je bio sjajan u pobedi Treviza nad prvakom Rejerom iz Venecije, dao je 23 poena sa 5/6 za tri poena.
Nema kategorije „najatraktivniji igrač“ u kojoj bi sigurno prvi bio Teodosić. U potpunosti opravdava status zvezde koji mu je pripisan kada je letos objavljeno da je za nastavak karijere izabrao istorijski klub iz Bolonje. Virtus je najefikasniji tim sa prosekom od 84,0 poena po meču, Ređo Emilija zaostaje samo malo (83,8) ali je zato predost Virtusa u asistencijama velika: 22,6 po utakmici, dok druga Venecija i treća Breša imaju po 17,8 dodavanja. Nema sumnje da je najveća zasluga tandema srpskih plejmejkera.
Vareze je u Bolonji ostavio vrlo solidan utisak. Ovaj mali grad pamti i bolja vremena, u doba Ace Nikolića na klupi bio je 4 puta prvak Evrope, ali je kao i neki drugi veliki italijanski klubovi zapadao u krizu. Ove godine imamo u Ligi sve te nekadašnje velikane, osvajače brojnih evro-kupova, od Virtusa na čelu kolone, preko Varezea, Trsta, Treviza i Fortituda iz Bolonje, do Virtusa Roma. Neki su padali u Drugu ligu ali su se vratili, ne na staze stare slave ali su bar ponovo prvoligaši.
Jedan od velikana, izvorno Olimpija Milano, poslednjih godina Armani Milano po glavnom sponzoru, stoji traljavo u Ligi, 2 pobede i 3 poraza manje su od očekivanog. U ovom kolu bolja je bila Kremona. Vladimir Micov je sa 26 poena bio najefikasniji u svom timu, ali to nije bilo dovoljno. Mesinu čeka veliki posao. Letos je uloženo dosta para u rekonstrukciju tima, iz San Antonija je doveden trener Mesina koji ima i ovlašćenja generalnog menadžera. Pantaleo del Orko, predsednik Armanija i blizak saradnik glavnog finansijera kluba, objasnio je u intervjuu za „Gazeto delo Sport“ neke detalje letošnjih operacija. Otkrio je da je prva želja kluba bio Dvejn Vejd ali nisu uspeli da ga nagovore da nastavi karijeru. Onda je pala odluka da se dovede Luis Skola. Otkrio je da je sa Mesinom dogovor postignut za 24 časa. On je odlučio da ne računa na Majka Džejmsa zato što je tokom leta igrao turnire sa prijateljima po Americi… Rekao je i da se razmišljalo o povratku Alesandra Đentilea koji je nosio dres Armanija od 2011. do 2016. Na kraju je dogovoreno da Đentile sezonu provede u Kantuu i da se, eventualno, u Milano vrati za narednu sezonu.
Milano povlači dres Dina Menegina
Iz Milana i vest da će klub 19. novembra pred evroligašku utakmicu sa Makabijem povući dres broj 11 legendarnog Dina Menegina. Slavni centar je najbolje godine proveo u Varezeu, igrao je pod stare dane (sa 42) za Stefanel Boše Tanjevića, ali je stigao da ostavi dubok trag i u Milanu u čijem je dresu igrao u dva navrata. Prvo od 1981. do 1990. i na kraju karijere od 1993. do 1995, sa 45 godina (rođen je 18. januara 1950). U milanskom klubu je odigrao 307. utakmica i dao 2.762 poena. Sa Varezeom je osvojio 7 titula prvaka Italije, sa Milanom još 5. Ima i 6 nacionalnih kupova, 7 titula prvaka Evrope, dva Kupa kupova, jedan Kup Koraća i 4 Interkontinentalna kupa. Sa Italijom je bio prvak Evrope 1983, olimpijski vice-šampiona 1980. u Moskvi (poraz od Jugoslavije u finalu) i dve bronzane medalje sa EP 1971. i 1975. Bio je predsednik italijanske federacije. Legenda koja hoda.
Rezultati 5. kola: Virtus Bolonja-Vareze 87-80, Trst-Breša 76-74, Trevizo-Venecija 90-79, Kremona-Armani Milano 82-78, Virtus Roma-Fortitudo Bolonja 79-65,Kantu-Dolomiti Trentino 78-72, Ređo Emilija-Pistoja 84-72, Brindizi-Pezaro 108-97.
Tabela: Virtus Bolonja 5-0, Brindizi 4-1, Sasari 3-1, Breša, Virtus Roma, Ređo Emilija, Fortitudo Bolonja 3-2, Vareze, Kremona 2-2, Kantu, Armani Milano, Trevizo, Venecija, Trentino 2-3, Pezaro 0-4, Pistoja 0-5.
Photo: Lega A