Danilo Anđušić: Francuska mi je talična
- October 20, 2019
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in EVROPA/SVET
Posle četiri odigrana kola u košarkaškom prvenstvu Francuske izdvojilo se jedno ime. Najbolji igrač lige po proseku indeksnih poena (24,7) i prvi strelac (prosek 23) je ista osoba – naš Danilo Anđušić. Nekadačnji član Hemofarma, Partizana, Virtusa, Uniksa i brojnih drugih klubova sa 28 godina igra sezonu svoje karijere. Nastupa za klub Burg-En-Bres, koji trenira crnogorski stručnjak Savo Vučević. “Iskreno, nisam očekivao da će biti ovako. Nekako se sve potrefilo. Znao sam da sam spreman, da sam radio tokom celog leta, i samo sam čekao da potpišem za pravi klub. Za klub u kome ću imati minutažu, i gde ću moći pokazati ono što imam u sebi. Od prvog trenutka kad sam došao ovde kockice su se sklopile, Pogotovo sa trenerom Savom Vučevićem. Tačno sam znao šta se očekuje od mene, i šta on traži. Dao sam sve od sebe da to ispunim. I ekipa me je od prvog momenta sjajno prihvatila. Sve su to stvari koje su uticale da pružam ovako dobre partije” – kaže u ekskluzivnom intervjuu za Koš magazin popularni Anđuša, koji će narednih godinu dana u Francuskoj biti zajedno sa suprugom, našom zlatnom streljačicom Ivanom Anđušić Maksimović i njihovim jednogodišnjim sinom Filipom.
Da li ste se ti i trener Savo Vučević znali od ranije?
– Nismo se znali, sad smo se prvi put upoznali. Kad sam stigao ovde i pričao sa njim, od prvog trenutka sam shvatio o kakvom treneru i čoveku se radi. Zato nije bilo teško da nađemo zajednički jezik. Saradnja nam je odlična. I ne samo sa njim. Svi ljudi koji se brinu o klubu su me sjajno prihvatili, zaista sam prijatno iznenađen. Oduševljen sam kako sve ovde u Francuskoj funkcioniše.
Očigledno ti prija Francuska, tu si 2010. osvojio zlato na juniorskom Evropskom pvenstvu?
– Tačno. Dešavalo se nekako da sam uvek dobre utakmice, čak i za mlađe selekcije igrao ovde. Čak i jednu utakmicu za našu seniorsku selekciju, bio je to prijateljski meč sa Francuskom. I sa raznim klubovima kad god sam ovde igrao pružao sam dobre partije. Sada sam samo nastavio taj niz. Francuska mi je talična.
Kad si se najviše nadao pozivu u A selekciju – on je izostajao. Jesi li definitivno digao ruke od reprezentacije?
– Naravno da nisam digao ruke. Da ne ispdne kao kliše, ali najveća je čast igrati za reprezentaciju, i ja sam to doživeo na Evropskom šampionatu 2013. Osetio sam draž i čar igranja za svoju zemlju, U budućnosti se… ne bih rekao nadam, ali jednostavno ako bi taj poziv stigao bilo bi mi drago da budem deo te ekipe.
Bek tvog tima Sim Garet se teže povredio već na prvoj utakmici francuskog prvenstva, i ti si zauzeo njegovo mesto. Kako se osećaš kad sreća nekom okrene leđa, a tebe “poljubi u čelo”?
– Govorimo o stvarima koje nikome nisu prijatne. Pogotovo za onog ko se povredio. Ali to je sastavni deo sporta, povrede se svakodnevno dešavaju. Nekom se dogodi povreda, a neko drugi proigra. U ovoj situaciji sam ja na dobitku, ali u nekim drugim situacijama… Ja u karijeri nisam imao nekih ozbiljnijih povreda, ali bilo je situacija kad sam ja trebao da igram, ali nisam. Tako je to, kako kažu: dok jednom ne smrkne drugom ne svane. Mislim da o takvim stvarima ne treba preterano razmišljati, mada je meni mnogo krivo kad vidim da se bilo koji igrač povredi. Tako je bilo i u slučaju Gareta. Dobio sam poziv kluba da pomognem u toj situaciji, i dao sam sve od sebe da iskoristim šansu koja mi se ukazala.
Jesu li u Francuskoj zajedno sa tobom i supruga Ivana i sin Filip?
– Trenutno Ivana nije tu, sa mnom su sin i tašta. Moja supruga je u Kini, tamo su vojne igre na kojima učestvuje. Mada bila je ovde desetak dana, pa smo bili zajedno.
Ivana se posle porođaja vratila sportu, streljaštvu. Kako kao suprug procenjuješ – ima li šanse da ispuni normu za Olimpijske igre u Tokiju?
– Naravno da ima. Ivana je veliki sportista i veliki šampion. Ona kad je odlučila da se vrati streljaštvu učinila je to sa namerom da pokuša da izbori normu za Olimpijske igre. Trenira, sprema se, i ima još dve šanse da ispuni normu. Verujem da će uspeti.
Na debiju protiv Buržea ubacio si 6 trojki iz 8 pokušaja. Sigurno si i ti čuo da naš reprezentativac Bogdan Bogdanović dnevno na treningu šutne hiljadu trojki. Kako izgleda tvoj šuterski trening?
– Tokom mog prvog boravka u Partizanu stekao sam naviku da posle treninga ostanem i vežbam šuteve. I danas je tako. Da li je to dnevno 200, 300, 500 ili hiljadu – ma ni ne brojim. Volim da posle treninga zadam sebi neki cilj, neki broj ubačenih trojki, i dok to ne ispunim ne izlazim iz hale.
To je ta stara jugoslovenska škola, a ti si jedan od najboljih učenika.
– Zaista je tako. Imao sam sreću da radim sa vrhunskim trenerima. Kad sam bio mlađi gledao sam kako rade stariji igrači, koje stvari usavršavaju, a pogotovo kad sam u prvom mandatu stigao kod trenera Vlade Jovanovića video sam kakva je radna etika. Tada sam prihvatio takav način rada, i evo sve vreme dosadašnje karijere toga se držim.
Sigurno si u toku aktuelnih košarkaških događanja kod nas. Saša Đorđević više nije selektor, a kao najozbiljniji njegov naslednik pominje se Saša Obradović, trener Monaka. Da li si se u Francuskoj sreo sa njim, jeste li pričali na tu temu?
– Nisam ga još sreo jer još nismo imali međusobnu utakmicu. Tako da nisam imao priliku da sa njim pričam o tome. Verujem da ko god da dođe da će biti prava opcija. Pogotovo ako to bude Sale Obradović. Znam kakav je stručnjak, u kome god klubu je radio napravio je dobre rezultate, i verujem da ukoliko on preuzme reprezentaciju da će to biti prava stvar. Nadam se da će neko tako mlad i ambiciozan preuzeti naš nacionalni tim posle Saše Đorđevića, koji je za ovih pet godina napravio veliki rezultat.
Igrao si u mnogim zemljama. Koliko si jezika dosad savladao, i kako ti ide francuski?
– Francuski mi ide baš teško iako sam ga u osnovnoj školi učio šest godina. Zasad mi je teško da se sporazumevam, ali i ovde, kao i svuda, ima mnogo saigrača koji govore engleski. Pored engleskog jedini jezik koji sam naučio tako da mogu da ga govorim i da me razumeju kao da je srpski jeste španski. Lak je za učenje i nekako leži ljudima sa naših prostora. Baš sam ga lako naučio.
(Izvor: Maxbetsport)
Photo: Jeep elite