Bližimo se All Staru, revijalnom delu najluđeg, najbržeg i zasigurno najboljeg košarkaškog cirkusa na svetu. Zaokružujemo još jednu godinu lude košarkaške vrteške i, kao što to obično biva u prazničnim danima, vreme je za podvlačenje crte.
NBA nije samo košarkaška liga već globalni fenomen, jedan od najprepoznatljivijih brendova na svetu, a u godini u kojoj smo ispratili i planetarno takmičenje uverili smo se koliki uticaj NBA ima na globalnu košarku.
Odsustvo najvećih NBA zvezda u reprezentaciji USA izazvalo je brojne polemike i dalo prostora da se o, ove godine kompletnoj reprezentaciji Srbije, govori u superlativu, što je na FIBA rang listi pred početak takmičenja dovelo na sam vrh. Nažalost, na samom Mundobasketu nije sve išlo tako lako. Takmičenje smo završili kao 5. plasirana reprezentacija sveta, ali pobedom nad Sjedinjenim Američkim Državama.
Velika bura digla se u javnosti zbog ovog „neuspeha“, a sve je kulminiralo odlukom Aleksandra Đorđevića da napusti kormilo nacionalnog tima. Svetinja i ponos naše nacije, košarkaška reprezentacija ostala je obezglavljena čekajuću rešenje koje je ubrzo došlo u liku Igora Kokoškova, aktuelnog šampiona Evrope i člana stručnog štaba najveće srpske kolonije u NBA, ekipe Sacramento Kingsa.
Rezultat tranzicije – svi su zadovoljni! Biće mnogo tapšanja po ramenu i ukivanja u zvezde do prvog sledećeg „neuspeha“!
Zašto je to tako? Zato što je košarkaška reprezentacija Srbije svetski brend! Slovo na papiru koje znači mnogo. Uzdanica nacije koja ima Crvenu zvezdu i Partizan, i koja zna da brend živi i preživljava i kada se čini da je to nemoguće. E, zato je Srbija to što jeste!
Ima mnogo jugonostalgičara koji kroje i prekrajaju timove od košarkaša bivše nam zemlje, ali Srbi zaista nemaju potrebu to da rade imajući u vidu da se svaki selektor hvata za glavu kada je potrebno objaviti finalni spisak putnika za neko veliko takmičenje.
Skroro bez izuzetka na tom spisku bude iznenadjenja koja kasnije javnosti daju za pravo da šefa struke, ma kako se on zvao, veličaju ili unize.
A činjenica je da, zbog nemogućnosti da u aktuelnom momentu pokažu svoj raskošni talenat pod zastavom Srbije, ne mali broj igrača potraži svoju reprezentativnu sreću u zemljama regiona.
Broj naših igrača koji u nekom trenutku odluče da zaigraju u NBA ligi sve je veći, još je više onih koji na letnjim kampovima u Americi unapređuju svoju igru. Kada na to dodamo i struku ne ostaje nam prostora da o Srbiji govorimo na bilo koji drugi način, nego kao o NBA franšizi.
Ovo je samo uvod u „triptih“ priče o NBA Srbiji.