Početna BLOGTanja Ilić: Moja priča…

Tanja Ilić: Moja priča…

od Tanja Ilić
35 pregleda

Kobe Brayant 1978 – 2020

Svi MI koji SMO košarkaški “OBOJENI”, ali i svi oni koji su na bilo koji način upućeni u sportska zbivanja, ostali smo ZATEČENI i u nemom ŠOKU saznanjem da je slavni košarkaš Kobe Brayant tragično nastradao u padu helikoptera, u kojem je bila i njegova maloletna 13-godisnja kćerka…

Momak koji je obeležio DETINJSTVA svih ONIH rodjenih 80-ih pa i 90-ih godina, pa tako i moje dece, ali i njihovih prijatelja koji su već bili “ZARAŽENI” sa tom magičnom igrom već uveliko…

Crna Mamba, kako su ga prozvali, je podelio košarkaške zaljubljenike na one koji su ga OBOŽAVALI, ali i na one koji su pokušavali da ga porede sa, njima nedostižnim, Jordanom…

I opet moje USPOMENE počeše da NADIRU i da me opet NANOVO podsete kako se u životu ništa slučajno ne dešava… i kako kroz naše živote ponekad udju pojedini ljudi a da ih nikada nisi video niti UPOZNAO, a opet na nekakav čudan način postanu deo TEBE…

A u ovom slucaju deo života moga sina Nemanje, pa čak i Marijinog…

Naime…

Tih suludih 90-ih godina,kada nam se raspadala država a ratne strahote bila kao nekakva “SVAKODNEVNICA”, ekonomske i do tada najsramotnije sportske sankcije koje je svet uveo SR Jugoslaviji, gledajući kako da spasem koliko svoju porodicu od moralnog raspadanja krenula sam da se bavim trenerskim poslom trenirajući pionirke Crvene zvezde…

Moja deca su već bili počeli da se bave sportom, probajući sve i svašta, da bi kao neko logično rešenje ipak izabrali KOŠARKU na veliku Vojinu i moju radost…

Da bi izbegla ispiranja mozga od strane medija, ostajali smo pred TV samo kada su sportska zbivanja, a pogotovo gledanja NBA utakmica… pa su naravno deca izmedju sebe tražila neke svoje idole…

Ali ni jednom od njih dvoje, pa čak i njihovim prijateljima, i devojčicama koje sam trenirala, Kobe Brayant nije bio ni medju prvih 10…

Čak nije bio ni moj izbor… pa čak ni Jordan… nekako sam ipak više volela “NAŠE” pa je tada moj izbor #1 bio Toni Kukoč u čijim bravurama sam volela da uživam, i to ono baš BAŠ…

Ali kako su vremena bila sve teža, Marija,odluči da se otisne preko bare, da završi High School, 1997. sa tek napunjenih 17 godina… i na ispraćaju pred njen odlazak bijaše mnoštvo njenih što školskih, što košarkaških prijatelja… Medju njima je bio i njen prijatelj, Aleksandar Šubara, mladi košarkaš

Aleksandar Šubara

U aprilu 1998, godine,Marija je svoj 18. rodjendan poželela da proslavi u Beogradu, medju svojim prijateljima… i tom prilikom, želeći da obraduje svoga brata, donela mu je dres Kobe Brayanta, a koji je tada polako ali sigurno bivao sve veća NBA zvezda… (nije mogla da nadje dres Regie Milera kojeg je Nemanja, malo je reći OBOŽAVAO )

Zašto i kako baš njegov dres, iskrena da budem ne sećam se, ali kako go,d Nemanja se toliko obradovao da ga nije skidao danima…

A te iste godine,krenula je globalna kampanja ali i takmičenja u uličnom basketu, poznatijem kao Streetball, a čiji promoter je BIO sada već tragično poginuli Kobe…

I održano je i Svetsko prvenstvo za igrače do 19 godina,gde su pobednici bili, VEROVALI ili NE, dečaci iz tadašnje SR Jugoslavije,na čelu sa gore pomenutim Aleksandrom Šubarom, koji je u medjuvremenu postajao sve više veoma ozbiljan igrač i čak i prvotimac beogradskog kluba Beobanka, igrajući Prvu ligu, a koji bio veoma ozbiljan i organizovan klub…

Nagrada za osvojeno prvenstvo, sem medalja i pehara je bilo i odlazak u Los Angeles na jednu utakmicu LA Lakersa i ručak sa Kobe Brayantom… WOW…

Aleksandar i Kobi

Za tada mladog, darovitog Aleksandra je to bilo nevidjeno USHIĆENJE i neverovatna RADOST…

A kakav je bio skroman i lepo vaspitan (takav je ostao i dan danas) na moju molbu da ponese fotografiju na kojoj je Nemanja u dresu Kobea i da ga zamoli da se samo potpise…samo je rekao: Pa normalno da ću Vam to učiniti…

I to i bi…

Nemanja u Kobijevom dresu

Gledajući  sve emisije posvećene Brayantu, setih se svega gore NAPISANOG, a suze ponovno krenuše (uostalom skoro pa da i nisam prestajala plakati, jer takav gubitak od, isto tako tragične smrti Dražena Petrovića, svetska košarka nije doživela)…

A ja rekoh mome sinu: OVO je sine za tebe NAJSKUPLJI vrednosni papir koji IMAŠ, a da u stvari NEMA cene…

R.I.P. LEGENDO

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar