Jedan od najznačajnijih dodgađaja u našem „košarkaškom obrazovanju“ zbio se 29. i 30. maja 1964. Tih dana u Beogradu je, na Tašmajadanu pred 12.000 gledalaca, gostovala američka All Star selekcija sastavljena od najvećih NBA zvezda. O ovim utakmicama Koš magazin je više puta pisao, možete te reportaže pronaći na našem sajtu, a ovog puta donosimo vidjenje turneje američkih zvezda iz jednog drugog ugla. Oni su posle Beograda igrali u Zagrebu, Ljubljani i Karlovcu. Tekst koji sledi je o utakmici u Karlovcu, i o selektivnom sećanju hroničara, kao i Oskara Robertsona koji je igrao na ovoj turneji. Tekst je uz izvesna redakcijska skraćenja.
***
Američki košarkaši krenuli su 1964. na All-star turneju po Poljskoj, Jugoslaviji, Rumunjskoj i Egiptu. Među gradovima domaćinima našao se i Karlovac kao jedini domaćin utakmice u Jugoslaviji koji nije bio najveći republički grad. Diplomatski odnosi SAD-a i navedenih država pokazivali su da nema političkih prepreka za održavanje turneje.
Utakmica u Karlovcu igrana je početkom lipnja 1964., a karlovački novinar Danko Plevnik prisjeća se tog događaja kojemu je svjedočio kao dječak. S druge strane, cijele turneje prisjetio se i američki košarkaš Oscar Robertson. Njihova sjećanja pokazatelj su kako se ne možemo u potpunosti pouzdati u podatke iz nečijeg sjećanja, ali i kako bez sjećanja dobivamo samo suhoparnu sliku iz literature i novina. Sjećanje nerijetko predstavlja naknadni konstrukt onog što se dogodilo dok pravu sliku s vremenom djelomično gubimo.

UVOD
Početkom 1960-ih javlja se ideja o organizaciji turneje NBA košarkaša po europskom istoku i Egiptu. Ona je realizirana 1964. godine te kreće turneja po Poljskoj, Jugoslaviji, Rumunjskoj i Egiptu gdje je odigrana ukupno 21 utakmica protiv domaćih ekipa. Jedan od gradova domaćina u Jugoslaviji bio je i Karlovac. Amerikanci su željeli da domaćini utakmice budu i Sovjeti, ali taj je prijedlog odbijen.
KOŠARKA U JUGOSLAVIJI I KARLOVCU
Košarka na prostoru Jugoslavije počinje se igrati nakon Prvog svjetskog rata. Već od 1930-ih organizirana su europska prvenstva u košarci te je bila dio programa Olimpijskih igara, a od 1950. organiziraju se svjetska prvenstva. Jugoslavija je od samih početaka sudjelovala na velikim natjecanjima, ali značajnije rezultate i prve medalje počinju osvajati 1960-ih.
U Karlovcu se košarka počinje igrati još prije Drugog svjetskog rata kroz sportsku organizaciju Sokol. Nakon rata s djelovanjem počinje FD „Udarnik“ koji 1946. igra prva javnu košarkašku utakmicu protiv gostiju iz Zagreba, a dvije godine poslije u Karlovcu se igra i prva međunarodna
utakmice protiv čehoslovačkog prvaka Sparte iz Praga. Iste godine Karlovac je domaćin polufinala prvenstva Hrvatske za muškarce i žene. Pokazatelj je to kako je karlovačka košarka od samih početaka uživala određeni ugled u hrvatskoj, pa i jugoslavenskoj košarkaškoj organizaciji.
Godine 1949. osnovan je SD Željezničar, te on postaje najvažniji karlovački košarkaški klub. U idućih 10-ak godina, Karlovac se – kod muškaraca i žena – etablirao kao jedno od košarkaških središta Jugoslavije. Iako nikada nisu bili najuspješnija momčad, odnosno ekipa na razini Jugoslavije, bilo je godina kada su bili najbolje plasirani hrvatski klub u prvenstvu Jugoslavije.
All-star turneja američkih košarkaša igrana je u četiri grada u Jugoslaviji – Beogradu, Ljubljani, Zagrebu i Karlovcu. Prva tri grada bila su logičniji odabir. Prije svega imali su dugu košarkašku tradiciju. Osim toga, izdvajali su se veličinom što se prije svih odnosilo na Beograd, ali što je bilo najvažnije, bili su to glavni i najveći republički gradovi u svojim saveznim republikama.
Od svega što je povezivalo ta tri grada, Karlovac je imao samo košarkašku tradiciju – dugu preko 30 godina. Karlovački novinar Danko Plevnik govorio je o svom sjećanju na taj događaj i razlozima zašto je utakmica igrana i u Karlovcu. Prema njegovom mišljenju Karlovac je u tom trenutku bio najsnažnije košarkaško središte u Hrvatskoj. S obzirom na to da je ovo bio prvi susret košarkaške reprezentacije Hrvatske, a čak petorica igrača igrala su u karlovačkom „Željezničaru“, smatra da je taj grad bio logičan izbor kao jedan od domaćina utakmicas NBA košarkašima. Ističe da je posebnost Karlovca bilo u tome što se igralo na vanjskom terenu (betonu) s drvenim tablama. To je, kaže Plevnik, izazvalo pozitivne komentare od strane američkih košarkaša. Uz to, Plevnik u svojoj knjizi sjećanja na taj događaj navodi još važniji razlog održavanja utakmica i u Karlovcu. Tadašnji predsjednik Košarkaškog saveza Hrvatske bio je Karlovčanin Željko Cindrić, koji je istovremeno bio i potpredsjednik Košarkaškog saveza Jugoslavije. Uz to, nekoliko njegovih suradnika i sugrađanina bili su članovi tih Saveza te je njihovim utjecajem i podrškom utakmica organizirana u Karlovcu.

ALL-STAR UTAKMICA U KARLOVCU
„Karlovački tjednik“ bio je jedini relevantni list koji je izvještavao o lokalnim događajima, politici i sportu u Karlovcu u vrijeme dolaska američkih košarkaša. Nekoliko dana prije utakmice donose kratku najavu, u izdanju od 28. svibnja 1964. pod naslovom „Profi u Karlovcu“. U njemu navode: „američka profesionalna košarkaška reprezentacija nastupit će u utorak u Šancu protiv košarkaške reprezentacije Hrvatske sastavljene od igrača Željezničara, Lokomotive, Zadra i Splita. Ovo će biti u Karlovcu nakon teniskog susreta Čile – Jugoslavija najatraktivniji sportski događaj u našem gradu. U reprezentaciji američke profesionalne lige nastupit će nekoliko najboljih košarkaša na svijetu. Među njima je i Bil Rasel tri puta proglašen za najboljeg igrača SAD-a, Oscar Robertson najbolji igrač ove godine, čuveni Džeri Lukas, Bob Kuzi, Bob Petit i drugi najveći i najatraktivniji košarkaši na svijetu. Američkim „profi“ suprotstavit će se i karlovački košarkaši: Kolaković, Križan, Kasun i Kiseljak.“
Tjedan dana kasnije u novom izdanju dolazi izvješće s utakmice pod naslovom „To je bio spektakl! Ol stars – Reprezentacija Hrvatske 110:65“. U uvodnom dijelu kratko iznosi podatke da je bilo oko 4.000 gledatelja koji su svjedočili susretu s najboljim košarkašima svijeta. Kasnije se konkretnije opisuje sam događaj – „usprkos tome, ne možemo se oteti dojmu kako je rezultat za naše košarkaše mogao biti daleko povoljniji. Međutim, svi osim izvanrednog Đerđe ušli su u borbu s profesorima i s previše respekta i straha. Sedmorica Amerikanaca ostavila je dojam nepobjedivih divova s kojima bi teško na kraj izašla i reprezentacija ostalog svijeta. Tko je među njima bio najbolji u Karlovcu? To je teško reći. Svaki je bio u nečem bolji od drugoga, ali u cjelini to su košarkaši gotovo bez greške. Hejson je ovog puta bio najefikasniji, Rasel je predstavljao pravi bedem pred svojim košem. Lukas izvanredan u napadu i u obrani, Robertson i Kuzi odlični tehničari. Petit nezadrživ u napadu. Od jugoslavenskih košarkaša Derđa je bio pravi virtuoz i u tome ravan Amerikancima. Ostali su bili manje zapaženi. Ipak, treba posebno istaći sigurnu igru Križana u drugom dijelu utakmice. Za reprezentaciju Hrvatske od Karlovčana nastupili su još Kolaković, Kasun, Kiseljak i Ledić.“

SJEĆANJE NA UTAKMICU – DANKO PLEVNIK I OSCAR ROBERTSON
Plevnik je u knjizi komentirao događaj i njegov utjecaj na karlovačku javnost. Istaknuo je kako je interes javnosti bio velik, te da se jako dobro znalo da dolaze najbolji svjetski košarkaši.
S druge strane, kasnije izvještaje o 4.000 posjetitelja smatra preuveličanima, navodeći kako je prodano 1.700 karata te uz dodatne tribine nije moglo biti puno više od 2.200 posjetitelja. Sve je to doprinijelo osjećaju važnosti te utakmice za društveni status Karlovčana u idućim
desetljećima što potvrđuje navodeći kako su „svi bili na toj utakmici, s kim god da je razgovarao iako se prema fotografijama dobro vidi tko je zaista tamo bio“. Košarkaško igralište Šanac je postao svojevrsni kultni prostor za Karlovčane, a veliku zaslugu za to ima i ovaj sportski događaj.
Uz to, Plevnik navodi i razne anegdote kojih se sjeća kao 13-godišnjak koji je tu utakmicu pratio uživo. Napominje kako je dolazak velikog broja tamnoputih košarkaša bila svojevrsna novost za karlovačku javnost koja dotada nije često susretala ljude drugih rasa. Ipak, ta svojevrsna novost nije izazvala negativne reakcije (što se danas nerijetko događa) te je od samog zagrijavanja vladala atmosfera zadivljenosti njihovim košarkaškim vještinama. Tijek utakmice bio je očekivan i publika je pozitivno reagirala na lijepe poteze domaćih i gostujućih igrača. Prije zajedničkog odlaska na večeru košarkaša, imao je bliske susrete s dva najpoznatija igrača gostujuće momčadi. Tako Plevnik navodi kako ga je Bill Russell „poslao po pivu“ dok je od Oscara Robertsona dobio fotografiju.
Upravo se Oscar Robertson 52 godine kasnije prisjetio njihove turneje – govoreći o „dream teamu“ kojeg se nitko ne sjeća. Oscar Robertson navodi kako su 19 utakmica igrali u zemljama iza „željezne zavjese“ – Poljskoj, Rumunjskoj i Jugoslaviji, te 2 utakmice u Egiptu.
Prisjeća se kako su prije odlaska išli u Bijelu kuću gdje su dobili poruke da predstave svoju zemlju u najboljem svijetlu. Nakon toga krenuli su na turneju počevši od Poljske i igrajući u brojnim gradovima. Robertson se prisjeća samo nekoliko njih – Varšava, Bukurešt, Beograd i Zagreb, navodeći kako se ne sjeća imena drugih gradova. Upravo se Zagreb posebno urezao u njegovo sjećanje pa opisuje kako su u Zagrebu igrali na nogometnom stadionu pred 16.000 ljudi protiv reprezentacije Hrvatske, te da su ostvarili dvije uvjerljive pobjede.
Istina, događaj je opisivan u knjizi o povijesti karlovačke košarke sportskog novinara Zdravka Švegara koji navodi da je utakmica u Zagrebu igrana pred 8.000 gledatelja na teniskom terenu na Šalati.
U njegovom sjećanju važno je istaknuti nekoliko njegovih teza zanimljivih iz hrvatske i karlovačke perspektive. Prije svega, Robertson nije radio razliku između Jugoslavije i ostalih komunističkih zemalja Europe svrstavajući ih sve u istu kategoriju zemalja iza željezne zavjese.
Drugo, namjena njegovog teksta nije bila prisjećanje na samu turneju, nego na prvi američki „dream team“, nepoznat tamošnjoj javnosti, usput koristeći to i za kritiku rasizma u 1960-ima, ali i danas. Treće, naveo je kako se ne sjeća svih gradova pa tako u njegovoj memoriji nije ostao ni Karlovac. Iako je u karlovačkom kolektivnom sjećanju taj događaj jedan od najznačajnijih u sportskoj povijesti ovog grada, ali i jedinstvena utakmica te turneje, za Oscara Robertsona utakmica u Karlovcu bila je samo jedna u nizu utakmica, nedovoljno značajna za poseban trag u njegovom sjećanju. I konačno, pokazatelj je koliko je sjećanje varljivo. Oscar Robertson prisjećao se utakmice u Zagrebu navodeći da je igrana na nogometnom igralištu pred 16.000 gledatelja, dok Švegar navodi teniske terene i upola manji broj gledatelja. Nekoliko je razloga zbog kojih možemo reći da su Švegarovi podaci točniji. Prije svega, imao je puno lakšu mogućnost provjere podataka u hrvatskim izvorima (zapisi u novinama, fotografije). Osim toga, veličina košarkaškog terena puno je sličnija teniskom terenu i sama organizacije te utakmice na nogometnom terenu bila bi višestruko komplicirana. Ako zaključimo da je utakmica odigrana na teniskom terenu na Šalati, jasno je da taj prostor ne može primiti broj ljudi koji je naveden u Robertsonovom članku.
ZAKLJUČAK
Diplomatski odnosi između SAD-a i država domaćina turneje američkih košarkaša bili su na korektnoj razini, iako se radilo o državama koje nisu pripadale njihovom ideološki bliskom savezu. Prije svih, dobri odnosi održavani su s Jugoslavijom koja je ugostila američke košarkaše u četiri različita grada. Stoga nije bilo političkih prepreka da se sama turneja održi.
Jugoslavenska košarka od svojih početaka pa do 1960-ih bilježila je konstantno dizanje razine kvalitete te u navedenim godinama počinju osvajati prve medalje na velikim natjecanjima. Usporedno s time, počinje razvoj karlovačke košarke te sam grad postaje najsnažnije košarkaško središte Hrvatske. Uz to, nekoliko karlovačkih košarkaških djelatnika dobiva važne funkcije u Košarkaškom savezu Hrvatske, ali i Jugoslavije. Zbog toga je Karlovac izabran da bude jedan od četiriju domaćina NBA košarkaša – zajedno s republičkim glavnim gradovima Beogradom, Ljubljanom i Zagrebom.
Photo: YouTube printscreen, Euroleague
1 komentar
russell j rekao da mu je bilo ugodno tamo igrati nosi lijepe dojmove igralo se na otvorenim terenima i parket dolje sta im je bilo čudno,ali eto povijest ce pisati da je u karlovac dosao russel slavni i ostali igraciu, wilt chamberlin j dosao uhvar 1974