Nije bilo dileme, Barselona je u drugoj utakmici finala nadigrala Real Madrid 92-73 i sa 2-0 postala prvak Španije. Zbog virusa korona igralo se na dve, a ne uobičajene 3 pobede. “Barsa” je vodila od početka do kraja, povremeno i sa više od 20 razlike. Real nijednog časa nije bio ni blizu preokreta, na kraju su njegovi igrači i trener Pablo Laso sportski stisli ruku rivalu i čestitali 19. titulu prvaka.
Koliko znam, kada je Nikola Mirotić odlučio da se vrati iz NBA ponudio je svoje usluge bivšem klubu Real Madridu. Zahvalili su mu se i rekli da nisu zainteresovani. Onda je zakucao na vrata Barselone koja su se otvorila. Možda se posle druge finalne utakmice neko u “kraljevskom klubu” pokajao, ali naknadna pamet nikog nije usrećila. Nikola je bio ključni čovek meča koji je rešio pitanje prvaka i vratio titulu u Kataloniju. Za 23 minuta dao je 27 poena sa 5/6 za dvojke, 3/5 za trojke i 8/11 sa penala. Imao je i 5 skokova. Indeks mu je bio 35, daleko najviše.

Kao u svakom dobrom timu, uz visokog igrača ide i plej. “Barsa” ga je imala u Niku Kalatesu koji je pogađao (15 poena), asitirao (7), čak i skakao (3). Kajl Kjurik je dao 12 poena, ostali su bili ispod 10 ali su svi doprineli trijumfu kome nema prigovora.
“Barsa” je vodila od početka, prvu četvrtinu završila je sa 26-15, na veliki odmor otišla sa 48-30 posle igre koja gostima nije ostavljala ni najmanju nadu. Pobedio je (mnogo) bolji tim, sa više raspoloženih igrača, sa globalno više talenta i liderima kakvi su Mirotić, Pau Gasol, Kalates i drugi.
Mirotić se pridružio listi asova koji su bili MVP finala. Prvi je bio Korni Tompson iz Huventuda 1991, kasnije je tri puta za redom najbolji bio Arvidas Sabonis, na listi su još Đoan Kreus, Derik Alston, Pau Gasol (2001), Šarunas Jasikevičijus (2003), Dejan Bodiroga (2004), Horhe Garbahosa, 3 puta Huan Karlos Navaro, 2 puta Serhio Ljulj a poslednjih godina MVP finala bili su Bojan Dubljević (Valensija), Rudi Fernandez (Real Madrid), Fakundo Kampaso (Real Madrid) i prošle sezone Luka Vildoza iz Baskonije.

Trijumf “Barse” je i trijumf trenera Šarunasa Jasikevičijusa. Nekadašnji plej “Barse” sjajno je vodio tim i opravdao očekivanja. Možda rezultat u Evroligi nije bio na nivou željenog, ali trijumf u ACB, i to protiv večitog rivala iz Madrida, lepa je uteha. Kao i dok je vodio Žalgiris tražio je napadačku košarku, davao ovlašćenja plejmejkerima, pronašao pravo mesto svakom igraču. Ukratko, odlično je obavio posao.

U timu Reala najefikasniji je bio Abalde sa 15 poena, Valter Tavarez je dao 12 uz samo 6 skokova, Serhio Ljulj je igrao samo 7 minuta bez poena, Rudi Fernandez se “nije upisao” za 17 minuta sa 0/3 za 3 poena, a kad glavni strelci imaju takav učinak teško je očekivati bilo šta osim poraza.
Tristan Vukčević je “omirisao” finale tokom 2 minuta i 12 sekundi, uspeo je da pogodi jedno od dva slobodna bacanja.
Real Madrid je u sezoni 1956/57 kada je oformljena državna Liga bio prvi šampion, Barselona je bila poslednji 1982/83 pre nego što je takmičenje prešlo pod samoupravu ACB. U eri ACB “Barsa” je poslednji put bila prvak 2013/14, u 6 poslednjih godina 4 titule osvojio je Real, a po jednu Valensija i Baskonija.
Sada je titula ponovo u Barseloni.
Zasluženo.
Photo: ACB