Početna ISTORIJAOlimpijske igre: Prvi kiks u kvalifikacijama

Olimpijske igre: Prvi kiks u kvalifikacijama

od Vladimir Stanković
13 pregleda

Olimpijske igre iz Tokija pratiću na TV. Tu se ništa nije promenilo jer nisam ni planirao da idem, ali očekivao sam da ću na košarkaškom turniru gledati i Srbiju. Ništa od toga, Italijani su nam očitali lekciju usred Beograda a naši košarkaši, prvi put u istoriji, nisu prošli kvalifikacioni filter. Štaviše, posle uspeha na nekoliko kvalifikacionih turnira sa igara su se vraćali sa medaljom, ali to je prošlost. Lepa, ali ipak prošlost. Lepo je sećati se, ali “buđenje” nameće neizbežno pitanje gde smo danas.

A evo kako je nekad bilo…

Nekadašnja Jugoslavija se prvi put na Olimpijskim igrama pojavila 1960. u Rimu. Vizu je izvadila na kvalifikacionom turniru u Bolonji. Počelo je 13. avgusta porazom od Mađarske 92-94, ali su u nastavku pobeđene Velika Britanija  (90-38) i Austrija (77-55). U finalnoj grupi pobeđena je Poljska 71-64, a zatim u dramatičnom odlučujućem meču Izrael 62-61. Na Igrama smo bili šesti, što je u ono vreme ocenjeno kao uspeh. Radivoj Korać je bio prvi strelac sa prosekom 23,6 a generacija u kojoj  su uz njega bili Ivo Daneu, Miodrag-Sija Nikolić, Nemanja Đurić, Radovan-Bata Radović, Josip-Pino Đerđa, Slobodan-Rica Gordić stupila je na veliku scenu. Selektor je bio Aleksandar-Aca Nikolić. Naredne godine na EP u  Beogradu osvojena je prva medalja, srebrna.

Otvaranje kvalifikacionog turnira u Bolonji 1960.

Za  Tokio 1964. bili smo direktno kvalifikovani na osnovu plasmana u Rimu, a za Igre u Siudad Meksiku 1968. vizu smo izvadili na kvalifikacionom turniru u Sofiji. U grupi B pobedili smo svih šest rivala: Austriju, Nemačku DR, Bugarsku, Grčku, SR Nemačku i na kraju Finsku. U polufinalu je deklasirana Poljska 90-56, a zatim Čehoslovačka sa 86-72. Iz Sofije smo otišli u Meksiko odakle su košarkaši doneli srebrnu medalju, prvu olimpijsku. Vladimir Cvetković je u polufinalu protiv SSSR pogodio dva istorijska penala za 63-62, u finalu nije bilo šansi, Amerikanci su pobedili 65-50, ali naše srebro sijalo je kao zlato. Daneu je bio kapiten, uz njega Korać, Čermak, Trajko Rajković, Cvetković, Ražnatović, Skansi, Zoran Maroević i mladi Krešo Ćosić i Damir Šolman. Ne zaboravimo selektora – Ranko Žeravica.

Vladimir Cvetković na turniru u Sofiji protiv DR Nemačke

Finale u Meksiku donelo je direktan plasman na Igre u Minhenu 1972. gde nas je poraz od  (dopingovanog) Portorika poslao u borbu za peto mesto.

U Montreal 1976. Jugoslavija je stigla preko dva kvalifikaciona turnira. Prvo je u Edinburgu (Škotska) bila bolja od Velike Britanije, Francuske i Izraela u grupi, a zatim u finalnoj grupi od Poljske i Italije. Nije to bilo dovoljno za plasman, trebalo je igrati i na pan-kontinentalnim kvalifikacijama u Hamiltonu, Kanada. Tamo je naš tim počeo porazom od Čehoslovačke 73-78, ali je u nastavku dobio Finsku, Brazil, Island i Izrael, a u finalnoj grupi pobeđeni su Holandija, Španija i Meksiko. Selektor je bio Mirko Novosel a na sceni bekovi Zoran Slavnić i Dragan Kićanović, plus Mirza Delibašić, Dražen Dalipagić, Žarko Varajić i, naravno, Krešimir Ćosić. Iz Montreala je donete drugo olimpijsko srebro, ekipa SAD sa Dentlijem, Šepardom, Kupčakom i drugiom budućim NBA asovima bila je prejaka, 74-95.

Finale nam je omogućilo direktno učešće na Igrama u Moskvi 1980. odakle se naš tim, pod vođstvom trenerskog tandema Žeravica-Novosel, vratio sa zlatnom medaljom i svim pobedama.

U Los Anđeles 1984. otišli smo direktno, kao šampioni iz Moskve. Selektor je bio Mirko Novosel koji je počeo smenu generacije i uveo u ekipu mladog Dražena Petrovića. Ekipi je, i to mnogo, pomogao veteran Dražen Dalipagić koji je u borbi za bronzu protiv Kande dao 37 poena.

Put u Seul 1988. vodio je preko Holandije. Jugoslavija je u grupi u Den Bošu pobedila Norvešku, Izrael i Grčku, a u finalnoj grupi SR Nemačku, Veliku Britaniju, Italiju, Francusku i Španiju. Poraz od SSSR bio je bez posledica jer su prve tri selekcije (SSSR, Jugoslavija i Španija) izborile odlazak u Seul. Selektor je bio Dušan Ivković a na sceni nova generacija: Dražen Petrović, Vlade Divac, Žarko Paspalj, Dino Rađa, Toni Kukoč, Željko Obradović… Iz Seula su doneli novo srebro posle poraza u finalu od SSSR 63-76. U grupi je bilo 92-79 za Jugoslaviju, ali u finalu su se sovjetski igrači revanširali. Dušan Ivković je u kasnijim analizama rekao da je finale izgubljeno zato što je bilo prvo za tu generaciju.

Kvalifikacioni turnir u Roterdamu 1988: Duel Ljorentea (Španija) i Vrankovića (Jugoslavija)

U Barseloni 1992. nije nas bilo zbog sankcija, a bili smo smo aktuelni svetski i evropski prvaci. U Atlantu 1996. išli smo direktno, zajedno sa još tri tima sa EP 1995. u Atini gde je naš tim osvojio zlato. Sa pet pobeda u grupi stigli smo do četvrtfinala, tamo je savladana Kina, u polufinalu i Litvanija (66-58), a u finalu protiv SAD sa Stoktonom, Dejvidom Robinsonom, Barklijem, O’Nilom, Pejtonom, Karlom Melounom, Olajdžuvonom, Ričmondom, Hardavejom… držali smo se 30 minuta, ali je na kraju bilo 95-69 za SAD.

U Sidnej 2000. otišli smo kao svetski prvaci iz Atine 1998. a šesto mesto bilo je mnogo manje od očekivanog. Tim nije bio loš: Bodiroga, Danilović, Stojaković, Rakočević, Rebrača, Tarlać, Drobnjak, Tomašević… Selektor je bio Željko Obradović.

Pošto je Jugoslavija u Indijanapolisu 2002. postala prvak sveta (po peti put) stekla je pravo direktnog učešća na Igrama u Atini 2004. Bolje da nije. Tamo je ispisana jedna od najcrnjih stranica našeg učešća na velikim takmičenjima. Pobedili su nas Argentina, Novi Zeland, Španija i Kina, bili smo šesti, poslednji u grupi sa jednom pobedom i četiri poraza. A ekipa, na papiru, odlična: Bodiroga, Radmanović, Rakočević, Drobnjak, Krstić, Vujanić, Tomašević.. Selektor: Željko Obradović.

Za Peking 2008. i London 2012. nismo se kvalifikovali. Rio de Žaneiro 2016. videli smo zahvaljujući pobedi na kvalifikacionom turniru u Beogradu. Pobeđeni su Portoriko i Angola u grupi, zatim Češka u polufinalu i ponovo Portoriko u finalu, 108-77. Iz Brazila je doneta srebrna medalja. Iz. tima koji je izgubio finale od SAD 66-96 u ekipi (ili uz nju)  koja je propustila šansu da ode u Tokio bili su Miloš Teodosić i Nikola Kalinić. Na širem spisku bili su i Bogdan Bogdanović, Nikola Jokić, Miroslav Raduljica, Nemanja Nedović, Stefan Jović…

Tokio će, kao i mi, gledati na TV.

Photo: FIBA, Koš magazin arhiva

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar