Početna BLOGCena Partizana

Cena Partizana

od Aleksandar Ostojić
26 pregleda

Poslednjih dana u centru moje pažnje je Košarkaški klub Partizan. Oni su se kurtalisali višegodišnjeg spora sa Ekspo bankom, i nisu u obavezi da im plate 1,4 miliona evra. Ovaj dug je nastao još pre 16 godina, dugo je trajao sudski spor, i ovog jula je blagajna konačno oslobođena ove bankarske hipoteke. Što ne znači da će se u budžetu kluba iznenada pojaviti 1,4 miliona evra, jer na taj novac niko nije računao. Ni Partizan, a bogami ni banka.

Od države Srbije je “kapnulo” dva i po miliona evra za sezonu 2021-22. Tako je rekao predsednik Vučić: “Ljudi kažu da kupujemo klubove zbog navijača. Ma nemojte da lažete, bre. Zvezda i Partizan neće da kažu koliko su dobili od države. Dali smo im po dva i po miliona da igraju Evropu. U Zvezdi još to i kažu, a u Partizanu niko. Ko je branio Partizanu da dovede Savića i Obradovića? KK Partizan je u poslednje dve godine dobio od države više od Zvezde, ali nije lako stići”.

Mislim da ovim ciframa treba verovati, jer da nisu tačne, odnosno da je Partizan dobio mnogo više – pa, prva bi se javila upravo Crvena zvezda i obelodanila tokove novca koji se sliva u komšijski tabor. Pošto nije reagovala, izgleda da su i crveno i crno-beli namireni otprilike istim svotama, i da im je ostavljeno da se dalje snalaze kako znaju i umeju.
Dakle, i dalje se vrtimo u začaranom krugu, ovde se barata sa nekih dva i po miliona evra, a glasine koje stižu govore da su trener Željko Obradović i šest igračkih pojačanja (Kevin Panter, Zak Ledej, Rodion Kuruks, Aleksa Avramović, Dalas Mur i Alen Smajlagić) potpisali višemilionske ugovore. Odakle sad te pare?

Prvo što mi pada na pamet je – zašto ne reaguje Evroliga, u čijoj ingerenciji je i Evrokup, takmičenje u kome igra Partizan? Možda nema sve podatke, a – možda su mnoge cifre koje se pominju jednostavno plod mašte novinara… Da podsetim, klubovi koji igraju Evroligu i Evrokup imaju određene budžete i ne mogu neograničeno da troše, kako bi se obezbedila njihova stabilnost, ali isto tako i stabilnost Evrolige. Dakle, svaki evroligaški tim mora da ima bar 4 miliona evra osnovnog budžeta. Rashodi ne mogu da budu veći od jedne desetine za ono što je potrošeno u prethodne tri godine, osim ako taj klub ne dobije posebnu dozvolu Evrolige. Narodski rečeno, ne možete da trošite mnogo više nego što prodate.

Svaki klub mora da pruži na uvid finansijske izveštaje nezavisnim ekspertima koje angažuje Evroliga. Ovo pravilo važi kako za Evroligu, tako i za sve timove koji igraju Evrokup. Ovaj plan je dugo najavljivan, a finansijski eksperti su radili na njemu još od 2012. godine. Pravila za Evroligu stupila su na snagu počevši od sezone 2015-2016. Drugim rečima, ne može neko da uloži neograničena sredstva u bilo koji klub, pa ni u Partizan, i da sa parama koje ima napravi super tim. Ne može to ni arapski šeik, ali ni ovde često pominjani razni “nordeusi” ili “omege”.
Ako je ovo svima jasno, onda možemo preći na analizu konkretnih ugovora trenera i igrača. Počnimo od Željka Obradovića. On je najcenjeniji i istovremeno najskuplji evropski trener. Otpadaju sva razmišljanja da je potpisao trogodišnji ugovor sa Partizanom zato jer ga niko drugi u Evropi nije hteo. Naprotiv! Hteli su ga mnogi, a najozbiljniji je bio klub koji se zove London Lajons!

Radi se o klubu koji je prvi čovek Evrolige Đordi Bertomeu nedavno projektovao kao jedan od budućih oslonaca ovog takmičenja s obzirom na snagu tržišta koje stoji iza njega. London Lajonsi će možda startovati u Evroligi dogodine, možda zajedno sa ekipom iz Pariza ili Amsterdama, ali – bez Željka Obradovića. Predsednik Lajonsa Vins Mekoli, ma koliko novca imao sa tržišta Velike Britanije, nije uspeo da “kupi” Obradovića. Nije to uspeo ni Partizan, čija ponuda slavnom treneru sigurno nije mogla da parira onoj London Lajonsa. Jednostavno, neke stvari u životu ne možeš kupiti, i to treba shvatiti i živeti sa tim. Jedna od tih “stvari” je Željko Obradović.

Mislim da je moglo da se dogodi samo suprotno – da Žoc, kako zovu Obradovića, kupi Partizan. Naime, on je toliko novca zaradio tokom decenijske karijere širom Evrope, da je lako mogao da pita – koliko košta Partizan? Nije to učinio iz praktičnih razloga (čitaj: finansijski fer plej koji sam upravo objasnio), a ni Partizan iz istih razloga nije mogao da plati Obradovića ni približno onoliko koliko se priča. Ispada da je klub ponudio Obradoviću saradnju, ovaj je razmislio i na kraju prihvatio. Baš kao što je Partizan mogao da ponudi saradnju, na primer Dejanu Radonjiću, a ovaj bi takođe razmislio, i verovatno odbio.

Milion evra po sezoni? Željko Obradović sigurno vredi mnogo više, i na evropskom tržištu bi mogao da zaradi mnogo veću sumu. Ako je “samo” milion evra – Partizan je dobro prošao, napravio je sjajan posao!

Eto, “potrošili” smo milion od ona dva i po državna miliona. Ostalo je još milion i po – taman koliko godišnje treba da inkasira Kevin Panter, pojačanje Partizana. Ako je to tačno, onda je Panter “pojeo” sav državni budžet, a za sve ostale igrače ostaje lova koja bi mogla stići od sponzora. Kao i od karata – ako publike uopšte bude u narednoj sezoni.
Ne očekujem da će Partizan izaći sa tačnom platom koju će primati Panter, ali sad ću reći nešto što se mnogima neće dopasti: možda bi Crvena zvezda mogla da saopšti koliko je Panter zarađivao u tom klubu, čiji član je bio pre nešto više od 12 meseci. Kao da me je čuo, pre neki dan po tom pitanju oglasio se predsednik Zvezde Nebojša Čović: “Kad me pitate za Pantera… Dragan Šakota je izuzetan čovek i trener koji nam je jako pomogao i uspeo da ga ubedi da dođe. On je iz Olimpijakosa prešao u Zvezdu bez obeštećenja. Mesečna plata bila mu je 30.000 dolara, uz ugovor na šest meseci, s tim da zadnje dve rate nisu plaćene jer smo imali kovid sezonu, ali to su pare za koje je igrao u Zvezdi.” 

Panter je samo jedan od zvezda koje su ovog leta potpisale za Partizan. Pored njega, tu su Zak Ledej, Aleksa Avramović, Rodion Kuruks, Alen Smajlagić i Dalas Mur. Najzvučnije ime je svakako Zak Ledej. Ako je verovati italijanskom novinaru Fabriciju Lorenciju, koji piše za “Republiku”, Ledejov dosadašnji klub Armani iz Milana platio mu je 150.000 evra. Ne, ne radi se o Ledejovoj godišnjoj, ili mesečnoj plati. Toliko mu je platio samo da bi raskinuo ugovor sa njim!

Letonac Rodion Kuruks došao je direktno iz NBA lige. Iz Milvoki Baksa, novog šampiona. Iz tima u kome nije imao mesto među 12 igrača. Trebalo je da u sezoni 2020-21 zaradi bruto 1,7 miliona dolara, ali izgleda da je dobio samo mrvice od te sume jer je mesecima bio van tima kao višak.

Alan Smajlagić je za prethodnu sezonu trebao od Golden Stejta da zaradio oko milion i po dolara bruto. Kad se odbije porez i provizija agenta, to mu dodje prosečno 80 hiljada dolara mesečno, a treba znati da ugovori u NBA ligi podrazumevaju 12 godišnjih plata, dok se u Evropi prave uglavno na osam-devet plata godišnje.

Nije tajna da i tu postoji oprobana “caka”: klub mesecima ne isplati ono na šta se obavezao, pa onda pusti igrača da ode pre isteka ugovora u drugi klub bez obeštećenja, s tim da mu igrač oprosti sva dugovanja. Mnogi košarkaši takav raskid ugovora shvate kao čisti poklon, i jedva ga dočekaju. Mada ima i onih koji su spremni da svoja prava teraju do kraja, pa i preko suda, kao Artjom Parahuski, prošlogodišnji centar Partizana. Tužio je klub koji mu navodno duguje 57.000 evra mesečne plate, sve zajedno nešto oko pola miliona, a slučaj je zimus okončan poravnanjem pred međunarodnom arbitražom. Kako – nije objavljeno.

Sve ovo stavlja pod sumnju priče o milionima i kamionima koji su obećani igračima koji su došli u Partizan. Znam da se ovo mnogima neće dopasti, ali izgleda da su cifre i više nego naduvane. Ako neko i pored sve ljutnje na ovo što sam napisao ima živaca da čita do kraja, evo liste deset najplaćenijih igrača Evrolige u sezoni 2020-21. Informacija je sa sajta Eurohoops, kome mnogi na kontinentu veruju:

1. Nikola Mirotić (Barselona) – 3,8 miliona evra godišnje (bruto). Pričalo se da Mirotić zarađuje godišnje čak 5,4 miliona, ali ovo su zvanične informacije iz kluba, s tim što on plaća porez u iznosu od 44 odsto;
2. Šejn Larkin (Efes) – 3,7 miliona. Iako se pričalo da mu je ponuđen ugovor na dve godine težak 7,7 miliona, tačno je da će i u narednoj sezoni zaraditi isto kao 2021;
3. Nikola Milutinov (CSKA) – 2,5 miliona. To je 150 odsto veća plata nego što je prethodno imao u Olimpijakosu;
4. Majk Džejms (CSKA) – 2,5 miliona – ali ne eura, nego dolara;
5. Aleksej Šved (Himki) – 2,5 miliona, još nije objavljeno koliku platu će imati u svom novom klubu CSKA;
6. Nando De Kolo (Fenerbahče) – 2,4 miliona. Prošle sezone pristao je na smanjenje plate zbog situacije sa koronavirusom;
7. Jan Veseli (Fenerbahče) – 2,2 miliona. I njemu je, isto kao De Kolou, u prošloj sezoni plata smanjena;
8. Serhio Ljulj (Real Madrid) – 2 miliona – plata pre smanjenja, mada je procenat umanjenja prilično nizak;
9. Valter Tavarez (Real Madrid) – 2 miliona. Prvobitno je javljeno da će zarađivati tri miliona, ali dolara, godišnje, a naknadno je stigla korekcija na manji iznos;
10. Kori Higins (Barselona) – 2 miliona. Ista plata kao i sezonu ranije.

Ispod desetog mesta nalaze se evroligaške zvezde poput Slukasa, Ćaća Rodrigeza, Nika Kalatesa, Malkolma Dilejnija i Vila Klajberna. Svima je zajednička cifra od 1,8 miliona godišnje. Slede Toko Šengelija, Rudi Fernandez, Vasilije Micić i Skoti Vilbekin sa platama od 1,7 miliona.
Iza ove grupe su milioneri, ali među njima nema nijednog sa spiska Partizanovih pojačanja: Kostas Kufos, Tomas Ertel, Greg Monro kao i Miloš Teodosić, koji igra Evrokup sa Virtusom. Prema zvaničnim podacima Evrolige, prosečna plata igrača u tom takmičenju je između 500 i 800 hiljada evra po sezoni. Da podsetim, Partizan se ne takmiči u Evroligi, nego u Evrokupu gde su plate manje.

Što se nacionalnih liga tiče, na čelu je španska ACB liga, gde je prosek zarada od 250 do 500 hiljada (iz španskog Estudijantesa, jednog od najsiromašnijih i najslabijih klubova u ACB, letos je u Partizan došao Aleksa Avramović). Sledi turska liga, pa VTB, zatim nemačka liga i na 5. mestu po zaradama je italijanska Lega A. Iz nje su letos za Partizan potpisali Kevin Panter i Zak Ledej. Dalje su rangirane francuska liga, iza koje je naša ABA. Još niži prosek zarada je u Grčkoj, a ovu listu zaključuje Australija. Prema istraživanju Eurohoopsa, u ABA ligi se godišnje zarade kreću otprilike na nivou ženske WNBA lige…

Zaključak: nisam otkrio ništa spektakularno o platama igrača koji će biti na spisku Partizana u narednoj sezoni. Nije mi to ni bio cilj, nego da pokažem koliko NEĆE zarađivati. Sviđalo se to nekome, ili ne, brojke su neumoljive.

(Izvor:maxbetsport)

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar