Početna BLOGŠta čeka KSS?

Šta čeka KSS?

od Aleksandar Ostojić
13 pregleda

Danas je ponedeljak, 23. avgust. Tačno 60 dana od 4. jula, dana u kome je Srbija izgubila od Italije na predolimpijskom kvalifikacionom turniru košarkaša. Samim tim izgubila je i mogućnost da se takmiči na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Šta se u međuvremenu dogodilo? Sa stanovišta Košarkaškog saveza Srbije – apsolutno ništa!

Da li je KSS analizirao uzroke ovog istorijskog neuspeha? Ne, nije.

Da li se tim povodom oglasio Stručni savet? Nije, takvo telo u našoj košarkaškoj organizaciji odavno ne postoji.

Da li je nešto objasnio predsednik KSS Predrag Danilović? Koliko znam, nije.

Da li je selektor Igor Kokoškov podneo našem Savezu analizu rada sa reprezentacijom, u kojoj bi bili i razlozi neuspeha? Koliko je meni poznato – nije.

Šta se sa sigurnošću zna?

Poznato je da  se Italija (bez četiri najbolja igrača) kvalifikovala za Olimpijske igre. Kao i da je Vlada Srbije na račun FIBA iskeširala između 2,5 i 3 miliona evra za mogućnost da se kvalifikacioni turnir organizuje u Beogradu.

Kad smo već kod državnih organa, jedina “analiza” stigla je već 5. jula od predsednika Srbije Vučića:

– Sinoć smo imali košmarno veče, morate i nas da razumete, kao kada vi izgubite u fudbalu, tako je za nas nacionalna katastrofa kada izgubimo u košarci – rekao je on dan kasnije.

Njegovu reakciju nije pratila baš nikakva reakcija nacionalnog saveza. Kao da se neko drugi nije kvalifikovao za Olimpijske igre, kao da se to nas uopšte ne tiče…

Beležim reakciju predsednika KSS Predraga Danilovića posle osvojenog 5. mesta na Svetskom prvenstvu u Kini 2019:

– Ne bih nazvao ovo debaklom, negde smo pogrešili, ne znam još gde, videćemo… Mi smo kao savez dužni da obezbedimo najbolje uslove za treniranje i najbolje trenere. Ako mislite da ćete posvađati mene i Saleta, mene i Tomaševića onda – ćorak.

Koliko me sećanje služi, ovo je bila jedna od njegovh poslednjih izjava koja se ticala stanja u našoj muškoj A reprezentaciji. Naravno, ni ostali članovi Upravnog odbora ovog tela nisu se izjašnjavali o debaklu na predolimpijskom turniru. Da podsetim, Upravni odbor čine: Ana Joković, Nenad Krstić, Dušan Projović, Bojan Radun, Darko Karan, Dragana Kontić, Marko Ivanović, Dragan Marković, Zoran Petrović, Aleksandar Seratlić, Miodrag Kocić i savetnica za medije predsednika Srbije Suzana Vasiljević. Generalni sekretar Saveza je Zlatko Bolić, a predsednik Skupštine Blažo Stojanović.

A mogli su nešto da kažu jer sve nacionalne reprezentacije su u njihovoj nadležnosti. Bar da odgovore zašto su igrači potpuno fizički nespremni, posle samo nekoliko treninga, došli na kvalifikacioni turnir. Ili – zašto se u svlačionici više pričalo o milionskim ugovorima nego o protivnicima. Mogli su neku da prozbore i o otkazivanju igranja u reprezentaciji najboljeg igrača sveta Nikole Jokića, ili bar o otkazivanju dva mlada igrača, Alena Smailagića i Alekseja Pokuševskog.

Na kraju se sve svelo na javnu kritiku selektora Igora Kokoškova, koji je optužen da je utakmice vodio bez žara i emocija. Čak se išlo dotle da se pominjalo kako su njegovi prethodnici navodno šamarali igrače u svlačionici, i postavljalo pitanje – zašto i Kokoškov to nije radio!?

Bilo kako bilo, sve me to podsetilo na stihove nekad popularne pesme grupe Generacija 5: “Da li će zakočiti neko, na drumu leži zgažen pas, svi će proći on će ostati daleko negde iza nas…”

Olimpijske igre su ostale negde daleko iza nas. Negde daleko je sada i selektor Kokoškov, koji se iz Istanbula preselio u Teksas, na mesto pomoćnika trenera Dalas Meveriksa.

Ne znam da li je neko od čelnika Košarkaškog saveza Srbije gledao Olimpijske igre, muški turnir, i ako je gledao da li je primetio Luku Dončića koji “izgibe” za Sloveniju, i dovede je do 4. mesta sve sa Žigom Dimecom, Jakobom Cebašekom i Gregorom Hrovatom kao saigračima…

Ja ne spadam u grupu ostrašćenih kritičara svega što radi naša košarkaška organizacija. Čak sam i u ovoj prilici spreman da pohvalim fantastične uspehe naših košarkašica kao i basketaša 3×3. Ali spadam u grupu začuđenih ljubitelja košarke, koji ne mogu da veruju da posle beogradskog debakla muške reprezentacije nacionalni savez nije organizovao seriju okruglih stolova na kojima bi uzeli učešće svi koji mogu da pomognu. Na primer, treneri, a zašto da ne i novinari. Takođe, ne mogu da verujem da je izostala stručna analiza svega što se dešavalo ovog leta. Ne verujem ni da se sprema neka “vruća jesen” u KSS, pre sam sklon da mislim da će jesen biti dobra prilika za odmor od godišnjih odmora. A da sećanja na ono što se dešavalo izblede pobrinuće se i sama FIBA sa svojim “prozorima” u kojima će se igrati kvalifikacije za naredno Evropsko i Svetsko prvenstvo. I tako – sve do prve sledeće prilike…

(Izvor: maxbetsport)

Photo: KSS

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar