Španija od 21. oktobra ima svoju košarkašku “Kuću slavnih”. Na ceremoniji u Sevilji u nju je simbolično, neki posmrtno, ušlo 18 prvih “stanovnika” iz osam kategorija. Horhe Garbahosa, predsednik španske Federacije, o svakom od onih iz ove “prve klase” rekao je po neku reč. Nisu sva imena poznata našoj košarkaškoj publici, ali većina svakako jeste.
Za Huana Karlosa Navara je rekao: autentična bomba. Huan Antonio San Epifanio je bio i ostao “Super Epi”. Za Emilijana Rodrigeza, nekadašnjeg igrača i kapitena Real Madrida, rekao je da je bio “prva zvezda naše košarke”, za Fernanda Martina je sve rekao jednom rečju: zvezda. O Huanu Antoniju Korbalanu je podsetio da je bio “mozak tima, lider koga su svi želeli”.
Na listi je i Arvidas Sabonis koga je okvalifikovao kao “najboljeg i najvećeg”. Nisu zaboravljene ni Amaja Valdemoro, “primer za sve generacije”, kao i Maribel Lorenso. Iz ženske košarke ovo priznanje dobila je Marija Planas, dugogodišnji trener.
Nisu zaboravljeni ni treneri. Prvi su u “Kuću slavnih” ušli Pedro Ferandiz, legendarni trener Real Madrida, koga je Garbahosa nazvao “genije”. Drugi trener je dugogodišnji selektor Antonio Dijaz Migel, čovek koji je Španiju doveo do prvih međunarodnih uspeha.
Setili su se i Anselmo Lopeza, čovek koji je stvorio Mini-basket. Među sudijama priznanje je dodeljeno nekadašnjem arbitru Migelu Anhelu Betankuru.
Setili su se i novinara, prvi predstavnici „sedme sile“ su televizijski komentatori Ramon Treset i Andres Montes.
Pored 15 individualnih priznanja dodeljena su i tri kolektivna: ženska reprezentacija koja je 1993. postala prvak Evrope, klub Lajeta koji je sa sto godina života pionir košarke, i Alkobendas, predgrađe Madrida, u kome je smešten Muzej košarke.
Ideja o “Kući slavnih” nastala je pre nešto više od dve godine. Sada je postala stvarnost, divna zahvalnost onima koji su doprineli razvoju i afirmaciji španske košarke. Svake godine u “Kuću slavnih” ulaziće novi “stanovnici”, stvaraoci istorije španske košarke.
Nije sramota kopirati dobre ideje. Već smo na ovom sajtu pitali zašto naša košarka nema svoju “Kuću slavnih”, makar virtualnu? Ako, za početak, nema fizičkog prostora, koji u startu i nije neophodan, uramljeni spisak naših “hall-of-famera” mogao bi da krasi neki od zidova našeg Košarkaškog saveza, tamo gde je u hodnicima već mini-muzej naše košarke.
Photo: Twitter