Agonija sa reprezentacijom se nastavila i svoju kulminaciju je dostigla na Evropskom prvenstvu 2007. u Španiji gde smo prvi put nastupili kao samostalna reprezentacija Srbije, itakmičenje završili još u grupnoj fazi sa sva tri poraza. Dno je dotaknuto i pozvan je Dušan Ivković da spase što se spasti može.
Broj srpskih klubova u Jadranskoj ligi te 2007. povećao se na pet, već standardnoj četvorci priključila se i Vojvodina. Napravljen je kombinovan plej-of sistem pa se četvrtfinale igralo na dve dobijene utakmice, a potom završni turnir.
Ono što se desilo 18. avgusta 2007. postalo je kasnije stalna tema navijačkih prepucavanja. Partizan iz Beograda i Igokea iz Aleksandrovca potpisali su ugovor o poslovnoj i sportskoj saradnji, kojim će se, kako je rečeno, fuzionisati, iako će nastaviti takmičenja u svojim ligama. “Ekipe će na dresovima u svim takmičenjima nositi logo Partizan Igokea i Igokea Partizan, imaće zajednički Upravni odbor, prostorije, razmenjivaće igrače bez obeštećenja, a u planu je i izgradnja hale” – pisalo je u zvaničnom saopštenju.
Ugovor su na stadionu crno-belih potpisali predsednik Partizana Predrag Danilović i predsednik Igokee i premijer Republike Srpske Milorad Dodik.
– Celo Sportsko društvo stoji iza ovog sporazuma, koji je značajan na mnogo načina. Ovo je tek početak. Da naglasim, nas sada treba posmatrati kao jedan klub. Finansijski problemi nisu prestali da postoje, ali će biti znatno lakše rešavati ih zajednički – rekao je Danilović.
Upravni odbor imaće šest članova, a predsednik će ostati Danilović, dok će Dodik biti počasni predsednik.
Od gromoglasnih najava na kraju nije ostalo mnogo toga. Igokea je nastavila da se takmiči u ligi BiH, a Partizan u NLB i KLS, jedino je premijer Dodik bio čest gost na utakmicama Partizana. Priča se pominjala negde do 2010. godine kada je Igokea postala član Jadranske lige, i kada je postalo je besmisleno dalje pričati o formalnoj povezanosti dva kluba. No, kad su u pitanju navijačka zadirkivanja ova priča se i dalje spominje.
A opet, kad je reč o moći i uticaju, navijači Partizana konstatuju da je u tom trenutku predsednik KSS bio Dragan Kapičić, predsednik stručnog saveta Dragiša Vučinić, članovi Izvršnog odbora pored njih dvojice bili su Nebojša Čović i Bora Stanković, i kao jedini partizanovac Predrag Danilović. I selektor je 2006. bio Zoran Slavnić, a u FIBI su istaknute pozicije zauzimali Zoran Radović i Predrag Bogosavljev. Navijači k’o navijači, potežu ono što im ide u prilog, a ono drugo guraju u drugi plan.
Partizan je pred početak sezone 2006-07 ostao bez Luke Bogdanovića, Koste Perovića, Predraga Drobnjaka i Vontiga Kamingsa. Oslonac je bio na već postojećem sastavu, pa su veću minutažu dobili Uroš Tripković, Novica Veličković, Milenko Tepić i Nikola Peković. Njima su pridodati Milton Palasio, Čedomir Vitkovac (Vojvodina), Strahinja Milošević (Vojvodina) i Slavko Vraneš (Budućnost).
Crvena zvezda je opet u novu sezonu ušla sa slabijim sastavom od prethodne. Otišli su Petar Popović, Milan Gurović, Vuk Radivojević i Pero Antić. Novajlije su bili Elmedin Kikanović (Sloboda Tuzla), Omar Kuk (Strazbur), Mlađen Šljivančanin (Keln) i Boris Bakić (Partizan). Kasnije su, tokom sezoni, ekipi priključeni Vujadin Subotić (Alba), Miroslav Raičević (Napulj) i Marko Lekić (Vojvodina). Činilo se da je to ipak nedovoljno kvalitetan sastav za veća dostignuća.
FMP je uglavnom sačuvao okosnicu ekipe, samo su umesto Miloša Teodosića i Branka Cvetkovića prvom timu priključeni Mladen Jeremić i Branko Lazić. Hemofarm je ostao bez Milenka Topića koji je završio karijeru, i Predraga Šuputa. Nova lica bili su Goran Jagodnik (Anvil), Miljan Pavković (Budućnost), Milivoje Božović (Mega Vizura), Amerikanac Roun Maršal i u drugom delu sezone je kao veliko pojačanje stigao Milan Mačvan iz FMP-a. U Vojvodini ključni igrači bili su Ivan Ivanović, Vladimir Golubović i mađarski internacionalac Ištvan Nemet.
Partizan je od samog starta pokazao da su mu ambicije šampionske. Jedini poraz u prvom delu doživeo je od FMP-a 80-90, kada je partiju sezone pružio njegov bivši igrač Predrag Samardžiski (26 poena). Beležimo incident koji je izazvao, i za koji je kažnjen trener Partizana Duško Vujošević. Direktor NLB lige Josip Bilić izrekao je kaznu od dve utakmice suspenzije treneru Vujoševiću, a uz to je u kasu regionalnog takmičenja uplatio 2.200 evra zbog dogaðaja na utakmici izmeðu crno-belih i FMP-a. U obrazloženju odluke kaže se da je trener Partizana kažnjen sa 200 evra zbog dosuðene tehničke greške, a zbog prijave sudije Branislava Mrdaka sa još 500 evra. Evo i detalja:
– Zbog fizičkog kontakta sa sudijom B. Mrdakom do kojeg je došlo po završetku utakmice, uz izraženo ponižavanje i degradiranje sudije, kažnjava se trener KK Partizan Igokea Duško Vujošević novčanom kaznom od 1.500 evra i dve (2) utakmice neobavljanja dužnosti trenera na utakmicama NLB lige ABA – stoji u saopštenju Josipa Bilića.

I drugi derbi FMP sa Crvenom zvezdom izazvao je mnogo polemika. Crveno-beli su slavili sa 86-83, a sudije Pukl i Boltauzer dosudile su šest tehničkih grešaka ekipi FMP-a. Predsednik kluba iz Železnika Nebojša Čović nagovestio je mogućnost istupanja iz lige, i proročanski najavio – “Treba dobro da procenimo šta će se dešavati na relaciji ULEB – FIBA, ali i FIBA Evropa – FIBA svet. Ne mislim da treba da budemo taoci bilo kog funkcionera, bivšeg ili sadašnjeg i da moramo da što pre uradimo nešto sa domaćim šampionatom, kako bismo izbegli mogućnost da se on potpuno marginalizuje”, zaključio je Čović.
Sve bi to bilo u redu da upravo gospodin Čović nije nekoliko godina ranije bio glavni zagovornik ideje igranja naših klubova u Jadranskoj ligi.
Štrajk u Zvezdi
Partizan je u do tada kratkoj istoriji Jadranske lige najubedljivije osvojio prvo mesto sa 24 pobede i samo dva poraza. Najozbiljniji suparnik mu je bila ekipa Zadra, sa tri Amerikanca i centarskim dvojcem Todor Gečevski i Jure Lalić. Treće i četvrto mesto zauzele su ekipe Hemofarma i Crvene zvezde.
Krajem aprila 2007, zbog nagomilanih dugova u visini od tri plate, većina košarkaša Crvene zvezde stupila je u štrajk. Poslednju isplatu crveno-beli košarkaši dobili su u februaru, a plate au im kasnile dva meseca. Zbog neizmirenih finansijskih obaveza većina košarkaša Zvezde je stupila u štrajk koji se odnosi samo na treninge. Na treningu košarkaša Crvene zvezde radili su samo Kuk, Dragićević i Kikanović jer im klub ne duguje ništa, dok su ostali spontano obustavili rad.
Na završnom turniru Kupa Radivoja Koraća održanom u Nišu četvrtfinale opet nije ponudilo neizvesnost. Čak i duel između dva „jadranca“ FMP-a i Vojvodine sigurno je pripao timu iz Železnika 84-73.
Igrači crno-belih do svog 17. finala našeg najmasovnijeg takmičenja stigli su igrajući u polufinalu na momente kao prava kaznena ekspedicija. Branilac pehara FMP uspeo je u jednom periodu da smanji zaostatak na šest poena, ali častan poraz bio je maksimum koji je mogao da izvuče u tom trenutku – Partizan – FMP Železnik 85:73 (20:20, 28:14, 16:24, 21:15).
Košarkaši Partizana stigli su u trećoj četvrtini do na ovom meču najvećih 19 poena prednosti. Tada je usledila reakcija Bojana Krstovića, kapitena FMP-a, koji je predvodio svoju ekipu do smanjenja na 64:58 u 30. minutu. Krstović je u trećem kvartalu ubacio 12 od svojih 14 poena, ali u poraženom timu nije bilo više raspoloženih pojedinaca.
Sa druge strane, Partizan je imao sjajnog lidera u Milenku Tepiću koji je bio daleko najbolji akter meča sa 27 poena, četiri asistencije i sedam skokova (statistički indeks korisnosti odličnih 34). U prvom poluvremenu imao je odlične saradnike u Veličkoviću i Pekoviću, a u poslednjoj četvrtini, kada je tok događanja podsetio na neke ranije velike drame ovih izuzetnih kup rivala, Tepić je sam otklonio najavu neizvesnosti.
U drugom meču odavno niko nije tako zaustavio udarni tandem Zvezdinih košarkaša kao što je to uradio Hemofarm u polufinalu Kupa Radivoja Koraća u Nišu. Najbolji igrač crveno-belih Tadija Dragićević postigao je samo 10 poena, realizujući samo pet od svojih 19 napadačkih akcija. Amerikanac Omar Kuk završio je uspešno samo tri od svojih 13. Takav očajan bilans posledica je strategije trenera Vrščana Miroslava Nikolića, koji je u početku, a i kasnije u velikom delu meča, postavio igru sa četvoricom spoljnih igrača. Već u prvoj četvrtini poremećena je igra Dragićevića tako što mu je za čuvara dodeljen ne krilni centar, nego krilo Rol Maršal. Igrajući sa dva krila, pri čemu je drugo bio „džoker” Miloš Borisov, Nikolić je žrtvovao svoju unutrašnju igru u napadu, ali mnogo više je dobio na drugoj strani, u odbrani, pa otuda i mali broj koševa Crvene zvezde. Zbog takve igre dvojica košarkaša Hemofarma izašla su sa po pet ličnih grešaka u poslednjoj četvrtini, ali njihov tim tada je već imao i igru i rezultat. Na kraju Hemofarm je pobedio 76:68 (23:20, 12:16, 21:22, 20:10).
Tepić MVP
„Kup je naš” i „Partizan, Partizan” pevali su zajedno košarkaši Partizana i više stotina njihovih vatrenih navijača dugo posle trijumfa „crno-belih” u finalu Kupa „Radivoja Koraća” u Nišu.
Trofej na koji je čekao tokom svoje dotle šestogodišnje vladavine Partizan je osvojio u velikim stilu, na pravoj fešti u gradu na Nišavi. Deveti trofej u našem najmasovnijem takmičenju crno-beli podigli su posle trijumfa protiv vršačkog Hemofarma koji u finalnoj utakmici nije uspeo da pruži otpor koji bi bio dovoljan da se zaustavi mašinerija šampiona – 73:64 (22:9, 16:19, 17:17, 18:19).
Partizan je u prvoj četvrtini stigao do 13 poena prednosti, u drugoj imao i 21 poen viška, u trećoj ponovo plus 13, a u poslednjem kvartalu i 17 poena preimućstva. U takvoj furioznoj košarci crno-belih Hemofarm nije mogao više od dva-tri prilaska na sedam koševa odstojanja.
Bila je to velika predstava u kojoj su oba rivala igrala naglašeno timski, Vrščani su uspeli da sačuvaju obraz i kada je izgledalo da su na putu da zažale što su se plasirali u finale. Za najboljeg igrača finalnog turnira proglašen je Partizanov bek Milenko Tepić koji je u presudnoj borbi za trofej odigrao još jednu svestranu partiju (7 poena, 6 asistencija, 4 skoka, 3 osvojene lopte). Priznanje za najboljeg strelca finalne utakmice pripalo je Partizanovom tihom lideru Dušanu Kecmanu, koji je zabeležio 15 poena ubacivši tri trojke.

Hemofarm nije dobio uobičajenu igru od svojih udarnih igli iz spoljne linije, Amerikanca Maršala (4 poena) i Slovenca Joksimovića (3). U takvim uslovima Vrščani su ipak uspevali da smanje na 46:39 u 26. minutu i 71:64 u finišu susreta. Do pokušaja da se izvede veliki obrt predvodili su ih krilni centri Milivoje Božović i Milan Mačvan. Ovaj drugi je u svojoj najznačajnijoj utakmici tek započete seniorske karijere odigrao na nivou najboljeg juniorskog košarkaša sveta, postigavši 14 poena i boreći se kao lav. Mačvan je igrao kao u transu u poslednjoj četvrtini, a o kakvom je igraču-pobedniku reč govori i to što je sa suzama dočekao dodelu srebrnih medalja, i onda svoje srebrno odličje skinuo istog časa kada mu je i stavljeno oko vrata.
Košarkaši Partizana imali su u „Čairu” podršku praktično čitave dvorane i, gledajući sa strane, stekao se utisak da su u Nišu prešli onu tačku posle koje više niko neće moći da ih zaustavi na putu da potvrde tada već potpunu dominaciju u košarci na ovim prostorima. Osvajanjem svog prvog kupa od kako je to srpski trofej, objedinili su sva tri dostupna pehara: u nastavku sezone braniće titule šampiona države i regionalne NLB lige.
Finale u Ljubljani
Završnica plej-ofa NLB lige donelo je prvo četvrtfinale koje je igrano na dve pobede. Partizan je opravdao ulogu favorita i relativno lako sa dve pobede eliminisao Cibonu. Hemofarm je protiv Budućnosti maksimalno iskoristio prednost domaćeg terena i posle poraza u drugom meču u Podgorici sigurno je slavio u Vršcu, i sa 2-1 otišao u polufinale. Sličan put je imao i Zadar samo što je on mnogo teže savladao FMP. Jedini brejk smo videli u seriji između Crvene zvezdei Olimpije. Kada je Zvezda dosta sigurno dobila prvi meč na svom terenu sa 93-87 niko nije mogao da pretpostavi kako će izgledati nastavak serije. Ubedljiv poraz u Ljubljani od 88-60 ukazao je da stvari kreću po zlu.
Da je u „Pioniru” umesto košarkaškog meča bio bokserski, Zvezdin trener bi verovatno još na sredini meča bacio peškir na teren, jer je njegov tim bio u tako strašnom nokdaunu da se iz aviona videlo da se iz njega neće izvući. Olimpija je i drugi put za dva dana deklasirala crveno-bele – 74:97 (17:19, 21:29, 14:23, 22:26), ali ovog puta sa znatno težim posledicama, pošto je nagrada za pobednika odlazak na završni turnir NLB lige, a poraženi će nov pokušaj imati tek u narednoj sezoni.
Još sredinom treće četvrtine Zvezdini navijači, kojih je bilo oko 2.000, počeli su da skandiraju „Uprava napolje”, a posle meča su osuli paljbu na trenera Stevana Karadžića koji je, objektivno, manje kriv od rukovodstva, jer je radio u lošim uslovima. Neki navijači su napustili dvoranu mnogo pre kraja.
Gosti su od prvog trenutka nametnuli svoju igru, povećavajući prednost iz minuta u minut (najveća u 35. minutu – 59:85). Kad dobar trener kao Aleksandar Džikić u startu ima topa fore, ostaje mu samo da rutinski samelje protivnika čije su dve glavne figure (Kuk i Dragićević) istrošene od ogromnog tereta koji su nosile na prethodne 42 utakmice.
Da sve bude gore za Zvezdine navijače, gostima je bilo malo da pobede, već su hteli da izvode i egzibicije, pa su posle salvi zvižduka i uvreda na kraju ipak ispraćeni aplauzima. To dovoljno govori o snazi tima iz Ljubljane, dok su domaći igrači, svesni svoje nemoći, u jednom trenutku i sami postali publika, bez želje da imalo pokušaju da promene tok meča.
Košarkaši Hemofarma su se plasirali u finale završnog turnira NLB lige pošto su u polufinalu u Ljubljani pobedili Zadar sa 81:72 (21:24, 21:16, 20:22, 19:10). Utakmica je rešena u poslednjoj četvrtini. Posebna zanimljivost je ta što su Zadrani, u stilu nadimka svog trenera Aleksandra Petrovića „Aca Trica”, šutirali izvan linije 6,25 metara 34 puta (devet pogodaka), a za dva poena 36 (16)! I Vrščani se nisu libili da pokušaju za tri poena – 8/22, a za dva 23/42.
Njihov trener Vlada Vukoičić je izjavio da je pobedi značajno doprinela i ležerna igra protivnika: “Igrači Zadra su dali sebi preveliku ulogu favorita, verovatno zato što su nas u ligaškom delu pobedili i u Vršcu, i kod kuće. Naša želja za finalom je bila veća”, kazao je Vukoičić, dodajući da je Hemofarm čestim promenama odbrane uspeo da poremeti napad Zadra.
Četvrti put uzastopno u finalu Jadranske lige za košarkaše igrale su dve naše ekipe. U drugoj polufinalnoj utakmici Partizan, koji je branio trofej, pobedio je domaćina završnog turnira ljubljansku Olimpiju sa 94:90 (25:22, 16:23, 27:16, 26:29).
Utakmica u prepunoj dvorani „Tivoli” (5.000 mesta) bila je uzbudljiva do poslednjih sekunda, ali su crno-beli potvrdili nadmoć u takmičenju u kojem su ligaški deo ubedljivo završili na prvom mestu, a potom u četvrtfinalu lako izašli na kraj sa Cibonom. Olimpija je imala prednost posle prve dve četvrtine (45:41), a Partizan je preuzeo stvari u svoje ruke u nastavku. Ljubljančani su trojkom Hukića smanjili vođstvo Beograđana na 90:88, deset sekunda pre kraja. U penal-završnici, jer je Olimpija videla spas u brzim prekršajima, Palasiju i Tripkoviću nisu drhtale ruke. Bila je to deveta uzastopna Partizanova pobeda protiv velikog rivala u nekadašnjoj jugoslovenskoj ligi. Blistao je centar crno-belih Peković s 31 poenom (uspešnost šuta 70 odsto)
Dan kasnije košarkaši Partizana odbranili su titulu u Jadranskoj ligi, pošto su u finalu završnog tunira u Ljubljani pobedili vršački Hemofarm sa 69:51 (18:15, 22:12, 19:11, 10:13).

Najefikasniji u pobedničkom timu bio je Nikola Peković sa 22 poena, a sledili su ga Uroš Tripković sa 13 i Slavko Vraneš sa 12 poena.Hemofarm su predvodili Stefan Marković sa 11 i Rol Maršal sa 10 poena.
Finale u Ljubljani pratilo je nešto manje od hiljadu gledalaca, koji su videli rutinsku pobedu Partizana. Šestostruki šampion Srbije postao je tako jedini tim koji je odbranio titulu u Jadranskoj ligi i priključio se beogradskom FMP-u kao ekipa sa dva trofeja.
Rivali su bili ravnopravni samo u prvoj četvrtini, posle čega je Partizan počeo da igra svoju prepoznatljivu igru i prosto „samleo” Hemofarm. Vršačka ekipa, šampion iz 2005, postigla je samo 24 poena u drugom poluvremenu i pretrpela najubedljviji poraz u dotadašnjih sedam finala.
Nadmoć Partizana u ligi vidi se i u brojevima – crno-beli su u ligaškom delu pretrpeli samo dva poraza, a u plej-ofu nijedan. Za najkorisnijeg igrača proglašen je centar Partizana Nikola Peković, a nagradu za najboljeg trenera dobio je Duško Vujošević. Trener Partizana izjavio je da je sav trud koji je njegov tim uložio tokom sezone dobio smisao osvajanjem titule šampiona Jadranske lige.
Nezadrživi Peković
U Košarkaškoj ligi Srbije za prvo mesto borba se vodila između Partizana i FMP-a, a za treće između Hemofarma i Crvene zvezde. Ostali su samo statirali u prvenstvu (Vojvodina, Lions, Borac, Vizura). Na kraju parovi polufinala su bili Partizan – Crvena zvezda i FMP – Hemofarm.
Onu staru izreku koja kaže kako bi trebalo da pazite šta želite, pošto želje mogu da se ostvare, možda bi posle ovog polufinala mogli da imaju na umu u taboru košarkaša Crvene zvezde. Naime, iz njihovog tabora je poručivano kako bi, da mogu da biraju, izabrali da polufinale plej-ofa igraju sa Partizanom. Kada je do tog duela došlo, u prvoj utakmici pred 3.000 navijača crveno-beli su ubedljivo poraženi – 93:73.
Već posle 12 minuta igre, šampion je vodio sa 19 poena prednosti, pre svega zahvaljujući seriji od 11:0 polovinom prve četvrtine. Moguće je da bi u tim momentima došao do još veće razlike, da skočni zglob nije povredio Novica Veličković, zbog čega je ostatak meča ispratio sa klupe.
U tim okolnostima, Zvezda je uspela da smanji zaostatak na deset poena, iako se tokom tog perioda odmarao kapiten i najbolji igrač Tadija Dragićević, koji igra upravo na poziciji krilnog centra, poput Veličkovića. Crveno-beli su 14 od svojih 35 poena u prvom poluvremenu ubacili sa linije slobodnih bacanja, a jedan od detalja koji može da se pamti jeste to da je u ovoj utakmici Partizan iz igre postigao čak 82 poena, Crvena zvezda 45. Igrači Zvezdinog trenera Milana Škobalja su na početku druge polovine meča, kao i na startu prethodne, bili uspešniji u prvih nekoliko napada, smanjivši minus na šest poena. Međutim, za Zvezdu te sezone neuhvatljivi Uroš Tripković tada je ubacio trojku (ukupno pogodio četiri bez promašaja) koja je pokrenula njegov tim da vrati plus 19 do kraja treće četvrtine. Sve posle toga – stiglo se i do 24 poena razlike iako su na terenu dosta vremena proveli rezervisti šampiona – bila je fešta za vatrene navijače Partizana, koji je ostvario svoju stotu pobedu u „večitim” derbijima. Njegove pristalice su se ovoga puta našle i na Zvezdinoj strani „Pionira” pošto „Delija” nije bilo.
U revanšu polufinala Superlige Srbije košarkaši Partizana su s lakoćom savladali Crvenu zvezdu – 89:80 (21:21, 29:15, 16:25, 23:19), i sa 2:0 u pobedama ušli u finale u kojem će se boriti za sedmu uzastopnu titulu. Za razliku od prethodnih nekoliko sezona, kada se u ovim duelima igralo na život i smrt, u dupke punom „Pioniru” sada je sve bilo vrlo mirno, pred jedva oko 500 svedoka. Razlog je očigledan: Zvezda je u sezoni 2006-07 bila topovska hrana za Partizan, a njeni navijači nisu želeli da prisustvuju takvim „horor predstavama”.
Crveno-beli sada su igrali bez čitave petorke (povređeni kapiten Dragićević je posle šest minuta morao van igre), pa se poraz od devet poena razlike može smatrati i podvigom. Njen privremeni trener Milan Škobalj je posle utakmice ponovio ocenu uprave kluba datu uoči doigravanja, da je ovo – uspešna Zvezdina sezona! Sudeći po poseti u „Pioniru”, njeni navijači nisu podelili to mišljenje.
Bilo kako bilo, Zvezdi je sledilo novo letnje renoviranje (možda i u upravi), dok je Partizan, vođen čeličnom rukom trenera Duška Vujoševića, ulazio u novi finale s namerom da dokaže da je najveća košarkaška sila na Balkanu.
U drugoj polufinalnoj seriji odlučivala je treća utakmica u Železniku. U prva dva meča domaćini su ostvarili sigurne pobede. U trećem meču Zoran Erceg je bio odličan (29) ali je nekako ostao bez prave podrške saigrača. S druge strane, odlična timska igra Hemofarma, dobro raspoređeni poeni (Vukosavljević 18p, Maršal 16, Božović 14), dovoljno za pobedu 80-78 i plasman u finale.
– Pozivam navijače da na utakmicama u Beogradu do kraja pune dvoranu, jer se radi o kvalitetnom protivniku i ozbiljnim „podzemnim udarima” – bila je završna rečenica trenera Partizana Duška Vujoševića na medijskoj konferenciji posle prvog meča finala plej-ofa u kojoj je šampion savladao Hemofarm sa 68:54 (13:10, 18:17, 16:15, 21:12).
Pitanje kada će Partizan da „prelomi” utakmicu ovoga puta je na odgovor čekalo do početka poslednje četvrtine, kada mu je trojka Kecmana donela prvu dvocifrenu prednost. Hemofarm jeste održavao rezultatsku ravnotežu do kraja trećeg perioda, ali teško da se može reći da je bio u šansi da povede sa 1:0, a pitanje je da li će sličnu situaciju uopšte imati u nastavku finalne serije koja se igrala do tri pobede.
U beogradskom „Pioniru” ulaz je bio slobodan, pa se okupilo više od 5.000 gledalaca, i mada Vrščani nisu podlegli atmosferi njihov napad je bio neočekivano slab, od preskromnih 54 poena iz igre su postigli svega 35 (ubacili 19 od 25 slobodnih bacanja). Samo po sedam šuteva pogodili su za dva (25 pokušaja) i tri poena (23). Dvojica kandidata za reprezentaciju, Marković i Marjanović, izašli su sa po pet ličnih grešaka u 33. odnosno 34. minutu, kada je pobednik već bio izvestan. Najbolji svetski junior Mačvan je ubacio tri trojke, od kojih dve uzastopne kojima je istopio prednost domaćina od 28:21, najveću u prvom poluvremenu.
U drugom duelu u Vršcu vidjen je mnogo neizvesniji meč. Košarkaši Partizana smanjili su deset sekundi pre kraja prednost Hemofarma na samo tri poena, ali nisu uspeli da naprave i potpuni preokret u drugoj utakmici plej-ofa pred 2.500 gledalaca u dvorani „Milenijum”.
Uprkos relativno neizvesnoj završnici ostaje utisak sjajnog i ubedljivog tima Hemofarma koji je u 27. minutu imao i 16 poena prednosti (62:46). Šampion je bio u tim trenucima na putu u debakl. Međutim, nekako je povezao do tada razbijene redove i čak zapretio domaćima. Na kraju je bilo 88:84 (20:21, 18:11, 24:19, 26:33).
Da u prvoj utakmici nije Partizan bio toliko dobar u odbrani koliko je Hemofarm bio loš u napadu pokazao je taj drugi finalni okršaj u kojem su Vrščani dominirali pre svega zahvaljujući odličnoj realizaciji. Domaći košarkaši zasipali su koš Beograđana šutevima za tri poena kojih su pogodili 12 iz 23 pokušaja. Prvo ime izuzetnog kolektivnog ostvarenja bio je Amerikanac Rol Maršal koji je postigao pet trojki. Ukupno 27 poena provodeći na terenu svih 40 minuta. U timu pobednika praktično nije bilo slabog mesta, u velikoj meri zahvaljujući Miljanu Pavkoviću koji je obavio i odličan posao kao organizator igre, i kao realizator ubacivši četiri trojke iz pet pokušaja.
Partizana je predvođio tandem Peković – Palasio. Ovoga puta je na tok utakmice uticala i tehnička greška trenera prvaka Duška Vujoševića koju je zaradio u 17. minutu. Hemofarm je time dobio napad u kojem je trojkom došao do sedam poena prednosti, i na talasu odličnog finiša prvog poluvremena domaći su ušli furiozno u treći period susreta kada su ostvarili nedostižnu prednost.
U utakmici br. 3 Nikola Peković, više od 6.000 navijača i odbrana na Amerikancu Maršalu, presudno su uticali da Partizanovi košarkaši stignu na korak do sedme uzastopne šampionske titule. Posle 76:65 (21:12, 14:21, 23:16, 18:16) poveli su sa 2:1 u pobedama protiv Hemofarma.

Bilo je trenutaka u kojima su drhtale ruke crno-belima – tri njihova šuta za trojku završili su daleko od obruča. U sedmom minutu stigli su do dvocifrene prednosti, jedini slab period imali su u finišu prvog poluvremena, a u čitavoj drugoj polovini meča držali odstojanje od šest do 13 poena. Solidni Hemofarm je predvodio centar Vlada Vukosavljević, u teškom duelu sa Pekovićemimao je učinak od 20 poena i osam skokova. Partizanov kolos je, međutim, bio još bolji. Očigledno veoma motivisan, Peković je u prvom poluvremenu ubacio 14 od svojih 25 poena. Njegova uloga je bila još važnija u nastavku, na čijem startu je dve takoreći izgubljene lopte pretvorio u koševe i doneo vođstvo od šest poena, koje posle toga nije bilo manje od toga. U napadu je otvarao put saigračima, u odbrani imao par bitnih uhvaćenih lopti, sigurno ubacivao slobodna bacanja, promašivši samo jedno od 12, sve to ne načinivši za 16 minuta igre u drugom poluvremenu nijedan faul (ostao na dva iz prvog). Na kraju, njegov statistički indeks korisnosti bio je čak – 40…
Poruka Todoriću
Himna Srbije zaorila se iz grla oko hiljadu vatrenih navijača Partizana u trenutku kada je kapiten Petar Božić podigao šampionski pehar posle četvrte finalne utakmice košarkaškog plej-ofa u dvorani „Milenijum”. Kao i u dva prethodna finala te sezone, u nacionalnom Kupu i NLB ligi, crno-beli su do trofeja stigli deklasiravši u presudnoj utakmici Hemofarm. O grandioznosti ove njihove predstave svedoči broj primljenih koševa – 67:45 (15:10, 22:11, 11:9, 19:15). Hemofarm je treći put u poslednjih pet sezona gledao kako Partizan titulu slavi u Vršcu. Kao i 2004. i 2005. godine, i sada sa 3:1 u pobedama.
Beogradski tim ušao je u utakmicu mnogo odlučnije nego što je to bio slučaj četiri dana ranije na istom mestu, i kontrolu nad igrom uzeo u svoje ruke već u prvoj četvrtini. Drugove je ka pobedi poveo Dušan Kecman sjajnom serijom trojki. Sve četiri je postigao u prvom poluvremenu, bez promašaja. U drugoj četvrtini dejstvovao je i sa pozicije beka pošto su Tripković i Tepić imali probleme sa ličnim greškama. Crno-beli su do čak 16 poena razlike na poluvremenu stigli zahvaljujući dvema trojkama Miltona Palasija na isteku drugog kvartala. Nikola Peković ovoga puta je ubacio šest poena, ali je sa deset skokova, od kojih je sedam bilo u napadu, osigurao potpunu vazdušnu dominaciju gostiju. U nastavku razlika je najviše dostizala 24 poena, baš koliko je te večeri u „Milenijumu” bilo stepeni celzijusa…
Kada je reč o igri Hemofarma, do 16. minuta u njoj nije bilo plejmejkera Miljana Pavkovića. Tek tada ga je Vlada Vukoičić poslao na teren i domaći su od minus deset za tri i po minuta stigli do 33:33. Nije ga bilo ni u prvih nekoliko akcija u nastavku, pa ostaje podatak da je u 22 minuta sa Pavkovićem na terenu Hemofarm bio za pet poena bolji od šampiona.

Pehar crno-belima predao je Tihomir Bubalo, komesar Svislajon Superlige dok je medalje igračima obe ekipe uručio Dragan Kapičić, predsednik KSS. Pre te ceremonije Partizanovi igrači su slavili sa navijačima i tom prilikom ostali bez kompletne opreme, pa su otišli u svlačionicu iz koje su se vratili sa majicama na kojima su bila odštampana dva broja: spreda sedmica za sedmu uzastopnu titulu, a pozadi 15, pošto je sada dotle stigao broj šampionskih trofeja u istoriji kluba. „Milenijum” se ukupno dva i po sata tresao od huka „Grobara”, koji su beogradsku atmosferu tokom prve tri četvrtine meča stvarali neprekidno pevajući pesmu „Stadion JNA, na njemu igra Partizan”… U poslednjem periodu igre posebnim pesmicama su pozdravili sve igrače pojedinačno, trenera Vujoševića, predsednika Danilovića i sportskog direktora Todorića, kojem su poručili „spremaj karavane da u Evropu vodiš partizane”…
Korak napred
A te sezone u Evropi Partizan je napravio korak dalje. Prva faza takmičenja u Evroligi je završena na 5. mestu sa šest pobeda i osam poraza. U Top 16 fazi u izuzetno jakoj grupi sa Montepaskijem, Panatinaikosom i Efes Pilsenom, ostvarene su četiri pobede i prolaz u četvrtfinale. Tamo ih je čekao strašni tim Taukeramike sa Priđonijem, Rakočevićem, Planinićem, Teletovićem, Spliterom… Šansa za prolaz je ispuštena u prvoj utakmici u Vitoriji gde se Partizan držao bukvalno do poslednja tri minuta, a onda su razigrani Spliter i Rakočević rešili meč, pobeda Taukeramike 74-66. U revanšu, u veličanstvenoj atmosferi pred 7.500 gledala crno-beli su prosto samleli Tau. Posebno impresivna je bila poslednja četvrtina koja je dobijena sa 22-7, dovoljno za ubedljiv trijumf 76-55. U trećoj utakmici razlika u kvalitetu a pogotovo u iskustvu učinila je svoje. Partizan je dobro počeo meč, dobio prvu četvrtinu, u poslednji kvartal ušao sa minusom od sedam poena, ali je onda Taukeramika dodala gas i ubedljivo slavila 85-68. U svakom slučaju, uspešna sezona za Partizan.
Za naša tri učesnika u ULEB kupu to se baš i ne bi moglo reći. FMP je u grupnoj fazi ostvario samo tri pobede i time završio takmičenje. Hemofarm je prošao grupu a u šesnaestini finala ubedljivom pobedom na svom parketu protiv Budućnost obezbedio prolaz dalje. U osmini finala Đirona je bila prejak rival, i sa dve pobede otišla je dalje. Crvena zvezdaje čak i prijatno iznenadila jer je sigurno prošla grupu, a onda u drugoj fazi finala izbacila Beneton. U osmini finala prvi meč na domaćem terenu protiv Bešiktaša odigran je nerešeno, dok je u Turskoj doživljen poraz 69-81. Imajući u vidu probleme kroz koje je Zvezda prolazila ostvaren je pristojan rezultat.
Photo: MN press, Twitter