Već na prvom takmičenju pod vođstvom Dušana Ivkovića reprezentacija Srbije osvojila je srebrnu medalju na Prvenstvu Evrope 2009. Ono što je još važnije jeste da je to bila veoma mlada reprezentacija sa čak sedam igrača iz domaćih klubova – Tepić, Tripković, Veličković (Partizan), Marković i Mačvan (Hemofarm), Bjelica (Crvena zvezda) i Raduljica (FMP). Najzad se ponovo moglo reći „za budućnost naše košarke ne treba brinuti“.
Partizan je u pauzi između dve sezone napustio upravo reprezentativni trio Tepić, Tripković i Veličković, i trebalo je ponovo stvarati novi tim. Otišli su još Lasme, Vitkovac i Rakočević, i trener Vujošević je morao da krene praktično iz početka. Umesto planiranih Miltona Palasija (imao neke probleme sa zakonom u SAD) i Dejana Milojevića (odlučio naprasno da prekine igračku karijeru) u zadnji čas su dovedeni Bo Mekejleb (Mersin) i Lorens Roberts (Crvena zvezda). Njima je pridodat povratnik Dušan Kecman (Panatinaikos) kao i Aleksandar Marić (Granada). Bilo je na početku sezone zaista teško proceniti koji su krajnji dometi ovog sastava Partizana.
Svetislav Pešić se zadržao samo jednu sezonu u Crvenoj zvezdi, koja izgleda nije mogla da isprati njegove finansijske zahteve, a kormilo je preuzeo Aco Petrović. Igrački sastav nije mnogo promenjen, otišli su Roberts u Partizan, Mirko Kovač, Marko Marinović i Andre Ovens. Došli su Bugarin Filip Videnov (napustio klub u drugom delu sezone i otišao u FMP), vratio se Vuk Radivojević (Fuenlabrada) i stigao Moris Bejli, koga je brzo zamenio Majk Tejlor, i koji je takođe otišao tokom sezone zbog dugova prema njemu. Klub je napustio i Tadija Dragićević, u januaru je prešao u Lotomatiku iz Rima.
FMP je sačuvao tim od prethodne sezone samo što ga je ubrzo napustio najbolji igrač Dragan Labović, koji je u januaru otišao u Aris.
U Hemofarm se vratio slovenački internacionalac Goran Jagodnik, a stigao je i Amerikanac Stivenson. Uz Stefana Markovića, Milana Mačvana i Bobana Marjanovića ambicije su opet bile šampionske.
Peti tim u Jadranskoj ligi iz Srbije bio je Radnički iz Kragujevca koji je na mala vrata ušao u NLB ligu zahvaljujući fuziji sa Lionsom iz Vršca.
Posle povratka sa turneje po Americi, Partizan je nešto sporije ulazio u šampionski ritam. Otuda je u prvih devet kola doživeo čak četiri poraza, od Cibone, Zadra, Crvene zvezde i Zagreba. Ti porazi su uticali da crno-beli zbiju redove i krenu u pobedonosni seriju. U preostalih 17 kola doživeli su samo dva poraza, i to oba u Zagrebu od Cibone i novog ligaša Cedevite. Ovaj poraz od Cibone koštao je Partizan prvog mesta, i značio je da će se završnica igrati u Zagrebu. Cibona je posle dužeg vremena imala respektabilan sastav koji je predvodio Velimir Perasović. Bile su tu mlade zvezde Bojan Bogdanović i Leon Radošević, već iskusni Marko Tomas i Amerikanac Džamont Gordon.
Uz Cibonu i Partizan, na završni turnir Jadranske lige plasirali su se Hemofarm i Olimpija.
MVP regularnog dela prvenstva je bio Čester Mejson, plej Širokog, ispred naših Milana Mačvana iz Hemofarma i Aleksa Marića iz Partizana. Najbolji strelac lige bio je centar Cedevite Andrija Žižić sa prosekom od 17,1 poena po utakmici.
Drama u polufinalu Kupa
Završnica Kupa Radivoja Koraća održana je u Nišu. Najuzbudljiviji četvrtfinalni meć odigran je između FMP-a i Crvene zvezde. Košarkaši FMP Železnika su, u najneizvesnijoj utakmici četvrtfinala, pobedili Crvenu zvezdu sa 79:76 (17:18, 27:21, 19:24, 13:16). Burna završnica utakmice pripala je smirenijoj ekipi FMP. Crvena zvezda je sve do poslednje četvrtine vodila, kada je FMP izjednačio, a onda i održavao minimalnu rezultatsku prednost do poslednjeg sekunda meča.
Polufinale je donelo nova uzbuđenja. U izvanrednoj atmosferi u niškom „Čairu”, pred više od 4.500 ljubitelja košarke, u prvom polufinalu Kupa Radivoja Koraća Partizan je pobedio Hemofarm iz Vršca u utakmici za nezaborav. U prvom poluvremenu Hemofarm je u svemu nadvisio crno-bele i bio na pragu plasmana u finale i pravog podviga. Međutim, u drugom delu pod dirigentskom palicom Duška Vujoševića branilac trofeja je u potpunosti preokrenuo rezultat, nadoknadio veliku prednost Vrščana iz prvog dela i na kraju slavio. U prvom poluvremenu, koje je proteklo u znaku narandžastih iz Vršca, izabranici Željka Lukajića bili su u svemu bolji – igrali su takoreći bez grešaka. Poveli su sa 8:0 i prvu četvrtinu dobili sa 11 poena razlike – 24:13. U tom periodu Vrščanima je sve polazilo za ruku a košarkaši Partizana načinili su neverovatno veliki broj grešaka. U drugom delu prvog poluvremena bilo je slično, s tim što je Partizan u jednom trenutku uhvatio priključak da bi pred sam kraj Hemofarm ponovo zaigrao sjajno i u 18. minutu poveo sa 46:28. Na odmor se otišlo vođstvom Hemofarma od 48:32 i činilo se da Partizan gubi susret.
Na samom početku drugog poluvremena za samo šest minuta potpuno se istopila prednost Hemofarma iz prvog dela. Zahvaljujući pre svega odličnom Lesteru Mekejlebu, ali i ostalima u dresu Partizana, treća četvrtina rešena je u korist crno-belih 21:6. U 27. minutu Partizan je bio pred izjednačenjem (49:50), ali je, ipak, i ovaj deo ostao sa prednošću Hemofarma – posle 30 minuta bilo je 54:53 za Vrščane. U poslednjoj četvrtini razigrao se Dušan Kecman koji je vezao dve trojke, a Hemofarm ostaje bez Marjanovića i Petrovića zbog pet ličnih grešaka. Partizan pogotkom Mekejleba dolazi u prvo vođstvo 63:61 na minut i 20 sekundi pre kraja. Hemofarm je uzvratio i preko Markovića izjednačuje rezultat na 63:63, a 28 sekundi pre kraja Partizan ponovo dolazi u vođstvo (65:63). U uzbudljivoj završnici košarkaši Hemofarma ponovo nekoliko puta uzastopno greše i Partizan u samoj završnici dolazi do vredne pobede.
U drugom polufinalu, u takođe dramatičnom meču, mnogo teže nego što se očekivalo FMP je savladao Radnički iz Kragujevca sa 84-83 i plasirao se u svoje sedmo finale.
Košarkaši Partizana osvojili su Kupa Radivoja Koraća tako što su u finalu ovog takmičenja savladali FMP iz Železnika rezultatom 72:62 (18:16, 16:15 16:18, 22:13). To je bio 11. kup u istoriji ovog kluba, a treći uzastopni. Poslednji put Partizan je izgubio u finalu četiri godine ranije upravo od FMP-a.
Utakmica je počela u znaku Partizana. Crno-beli su igrali brže i bili efikasniji, poveli su sa 8:2, ali se košarkaši FMP-a nisu predavali. Borbeni, uspeli su da u 7. minutu izjednače rezultat, a onda i povedu.Ipak na kraju prve četvrtine Partizan je imao prednost od dva poena – 18:16. I u drugoj četvrtini vodila se izjednačena borba, ekipe su se smenjivale u vođstvu, da bi u 18. minutu crno-beli opet stekli prednost – 31:26, a onda minut pre kraja i 34:27. Košarkaši Partizana bili su u finišu tog dela igre bolji u skoku i sigurnije ruke pri šutu. Ipak, FMP smanjuje na 34:31 i tim rezultatom otišlo se na odmor.
Na početku drugog poluvremena Partizan povećava prednost (36:31), ali već u narednih pola minuta, posle nekoliko uzastopnih grešaka crno belih, FMP organizuje tri uspešna napada i stiže do vođstva od 38:36. Duško Vujošević, trener Partizana uzima tajmaut, ali ni to nije pomoglo – FMP povećava prednost na 40:36 (26. minut). Minut i po pre kraja treće četvrtine rezultat je bio nerešen – 46:46, ali ipak pred poslednji period Partizan ponovo dolazi u vođstvo – 50:49.
Činilo se da finale ulazi u neizvesnu završnicu, ali da do toga ipak ne dođe pobrinuli su se Dušan Kecman trojkama, Mekejleb odličnim prodorima i Roberts i Aleks Marić skokovima i uspešnim poentiranjem. Crno-beli su na početku poslednje četvrtine bukvalno razbili odbranu FMP-a. Već u 34. minutu bilo je 63:51 za Partizan, i iskusnija ekipa Duška Vujoševića do kraja nije dozvolila nikakvo iznenađenje. U 36. minutu bilo je već 69:53 za crno-bele, a na dva minuta pre kraja 72:56, što je bila i najava za veliko slavlje navijača beogradskog šampiona. Sve što je do kraja FMP mogao da učini bilo je da ublaži poraz. Na kraju bilo je 72:62…

Pobednički pehar kapitenu Božiću i košarkašima Partizana uručio je Aleksandar Saša Đorđević.
Najbolji strelac finala bio je Miroslav Raduljica iz FMP-a, a za najboljeg igrača proglašen je Aleks Marić.
Istorijska Kecmanova trojka
Završnica Jadranske lige odigrana je u Zagrebu. U još jednom napetom okršaju sa Hemofarmom, Vujoševićevi momci su se bolje snašli, u par naleta napravili važne serije i savladali borbene Vrščane koji su četvrti put te sezone napustili parket pognutih glava posle duela sa šampionom.
Hemofarm se nijednog trenutka nije predavao, iskoristio je Partizanovo katastrofalno, čak i sramotno šutersko veče sa linije penala (42 odsto, 11/27!), uveo meč u neizvesnu završnicu, ali nije imao snage da preokrene. Marjanović je najavio da nema predaje, vezao šest poena i spustio na 57:52. Izgledalo je da je sve otvoreno, ali je desetak sekundi kasnije Kecman pogodio trojku, a onda i povratnik na teren Marić uz faul ponovo doveo šampiona do plus 11 tri i po minuta pre kraja. Delovalo je da je tu kraj, ali nije bio. Farmaceuti su bili uporni, iskoristili su dekoncentraciju sa linije penala crno-belih.
Malo po malo, na krilima pre svih kapitena Markovića, došli su do 69:66, 35 sekundi pre kraja. Mekejleb je fauliran 25 sekundi pre isteka vremena. Promašio je prvo slobodno bacanje, i tada je hrvatska publika definitivno prešla na stranu Hemofarma. Amerikanac je promašio i drugi put, a Mačvan potom prerano i iz teške pozicije pokušao da izjednači. Sa njegovim promašajem otišla je i poslednja šansa Vrščana. Sjajni Roberts je bio mnogo bolji od sunarodnika, oba puta pogodio i stavio tačku na susret.
Cibona je u drugom polufinalu lakše nego što rezultat pokazuje savladala Olimpiju 78-73. Opuštanje Zagrepčana u poslednjoj četvrtini omogućilo je „zmajčekima“ da ublaže poraz ali više od toga nisu mogli.
Finale je bilo za nezaborav. Ono što je Dušan Kecman uradio, to je neponovljivo. Verovatno jednom u milion takvih situacija. Ma, ni tada! Partizan je postao šampion Jadranske lige četvrti put uzastopno!
Mladi Bojan Bogdanović je Ciboni podario vođatvo za pobedu i neopisivu radost za 16.000 ljudi. Velimir Perasović je utrčao na parket da proslavi veliku pobedu njegovih dečaka… Međutim, ostalo je da se igra još 0,6 sekundi, da Partizan proba nešto što se vrlo retko desi – pogodi sa preko pola terena. Dušan Kecman je bacio loptu, verovatno pola ljudi nije ni gledalo gde će da završi, a ona je prvo pogodila tablu, pa prošla kroz obruč. Trenutak kasnije, arbitri su pokazali tri prsta kojima je obeležena velika pobeda Partizana, jedna od najvećih – 75:74 (14:15, 17:16, 13:13, 16:16, 14:15, 6:7).
A šta se sve dešavalo u prethodnih 44:59,4… I to je za prepričavanje. Drama kakva se retko viđa. Partizan je bio bliži pobedi u regularnom delu, daleko bliži u produžetku, ali je sudbina htela da finalni meč u Zagrebu na spektakularan način završi Kecman. Meč, koji su obeležili stalni prigovori sudijama, prekid zbog uletanja navijača, Tomas i Gordon koji su ubacili 62 od 74 poena Cibone, Robertsovo igranje sa ulogama junaka i tragičara, Bogdanovićev trenutak slave koji je trajao bukvalno trenutak.
Finiš je bio nezaboravan. Roberts je pogodio prvi penal, drugi promašio, ali je Veseli došao do lopte. Amerikanac je ponovo stao na liniju za slobodna bacanja, ali ovoga puta bio nepogrešiv. Gordon je u narednom napadu opalio, Roberts ponovo bio najbolji u skoku i momentalno bio fauliran. Jedno bacanje je ušlo za 68:72, ali je Tomas iz pada, 8,8 sekundi do kraja, pogodio trojku. Sudbina je htela da Roberts ponovo ode na liniju penala. Oba puta je promašio, a onda Bogdanović, 0,6 sekundi pre kraja, pogodio trojku za – činilo se pobedu. Ostalo je da Kecman šutne preko tri četvrtine terena i – pogodi!!!

Areni je možda trebalo još manje vremena da se isprazni. Partizan je šampion.
Uzbuna u Zvezdi
Za to vreme u Crvenoj Zvezdi – vanredno stanje. Na konferenciji za medije koju su održali čelnici ovog košarkaškog kluba predsednik Vladislav Lučić je saopštio da dug Crvene zvezde prelazi 12 miliona evra iako je revizorska kuća koja je nadležna da odredi tačna potraživanja poverenika tek počela sa „češljanjem“ knjiga na Malom Kalemegdanu.
– Javljaju se poverioci koji imaju dobru nameru i žele da pomognu. I pored brojnih nagađanja i pisanja medija o „katancima“ i promeni imena, moram da kažem – Crvena zvezda ostaje Crvena zvezda, jer je ona simbol Srbije i naših navijača. Oni su naše najveće blago – bio je prilično emotivan Lučić.
– Revizija je počela kao što smo obećali, želimo da vidimo kako je novac trošen. Imamo mnogo štetnih ugovora. Crvena zvezda je svake sezone dovodila skupog trenera i desetak skupih igrača. Budžetom od pet miliona evra i oni koji nisu košarkaški stručnjaci mogu da naprave kompetitivan tim. Stalno se lutalo, od trenera sa alibijem do loših ugovora dodao je Vladislav Lučić.
Predrag Nikolić, predsednik finansijske komisije, izneo je egzaktne podatke:
– Zvezda neće biti likvidirana, postoji opasnost od stečaja. Ukoliko do toga dođe postoji mogućnost reorganizacije. Prioritet je da pozovemo poverioce da dođu i da se dogovorimo, da skinemo blokadu i da nađemo modus da rešimo pitanje duga – rekao je predsednik finansijske komisije.
Potpredsednik kluba Božidar Maljković napravio je zanimljivu paralelu.
– Španska poslovica kaže – ni štala najvećeg ranga ne pravi od rage mustanga… Meni se Zvezda svih ovih godina uklapala u tu izreku. Pare su se trošile besomučno, plaćala je i više nego što treba. Zvezda je važnija od svakog pojedinca – izjavio je Maljković.
Nevolje sa Bjelicom
Partizan je krenuo po treći trofej u sezoni, šampionski u KLS. Svoj jedini poraz crno-beli su doživeli u Vršcu, pa su ligaški deo završili na prvom mestu ispred Hemofarma koji je imao poraz više. U plej-of su ušli još Radnički i Crvena zvezda, a jedino iznenađenja je napravio FMP koji je ostao ispod crte. Za utehu im je bilo da je prvi strelac lige bio njihov centar Miroslav Raduljica sa 21,1 poenom po meču. Pratili su ga Nemanja Bjelica (CZ) i Milan Mačvan (Hemofarm).
U prvoj utakmici polufinala plej-ofa Partizan je pobedio Crvenu zvezdu sa 94:73 (20:18,23:23, 27:14,24:18), ali crveno-beli nisu bili ispod nivoa jubileja, kakav je bio ovaj dvestoti zvanični meč naših najpopularnijih timova. Odolevali su do polovine treće četvrtine (55:50), mada su kombinovali sa samo sedmoricom košarkaša – osmi je ušao u 30. minutu.
Zvezda je u drugom poluvremenu tek tri minuta igrala sa pravim plejmejkerom, za koliko je smogao snage Nedović, koji je od osmog minuta trpeo bolove u nozi. Momku od 19 godina nije mogao da pomogne Radivojević zbog povrede, i u revanšu će biti u ulozi navijača sa klupe. U tu Zvezdinu slabu tačku u trećoj četvrtini je udario Partizan, najjači upravo na mestu organizatora igre zahvaljujući Mekejlebu (14 pogodaka u drugoj polovini duela) i do kraja tog perioda rešio utakmicu.

Prenoseći loptu pod presingom bekova rivala, Zvezda je u nastavku izgubila 11 lopti, od kojih je u tom delu igre pet prokockao Nemanja Bjelica. Vodeći as crveno-belih je osim plejmejkerskog posla radio i sve ostalo do te mere da je, iako prvi skakač, asistent i jedan od vodećih strelaca i defanzivaca večeri, praktično podbacio sa šutem iz polja (tri od 14, promašio svih šest trojki) i ukupnih sedam grešaka. Ovaj 22-godišnjak visine 209 centimetara bio je i vidno najumorniji u iscrpljenoj rotaciji Zvezde, koja je imala raspoložene Kešelja, Stevića i Štimca u prvom poluvremenu, kada je uspela da vrati rezultatsku ravnotežu i posle minus 11 na početku druge četvrtine i nakon minus osam u njenom finišu. Partizanu su u toj deonici razliku donosili koševi Aleksandra Rašića (13 od završnih 15 poena). Igrači spoljne linije šampiona su čak četiri puta promašili ceo koš (Veseli s linije penala), ali su napadački obavili najveći deo posla – centarska linija je ubacila 21 poen. Neefikasne partije imali su i Roberts (promašio svih pet pokušaja iz igre) i Marić (potrošio samo četiri lopte za 34 minuta). Pre nego što su meč kraju privele najmlađe snage dva tima, u 36. minutu isključenje su zaslužili Marić i Kikanović zbog pokušaja fizičkog obračuna, posle duela pod Zvezdinim košem.
Košarkaši Partizana su se posle drugog meča ekspresno plasirali u finale plej-ofa. U meču punom naboja i emocija, isključenih trenera oba tima, slabog suđenja i rekordno malog broja gledalaca, retko viđenom serijom 38:2 u intervalu od 18. do 27. minuta šampion je demonstrirao silu i prilično delikatnu situaciju pretvorio u još jedan ubedljiv trijumf protiv Crvene zvezde.
Ipak, stručni štab crno-belih morao je i te kako da analizira 201. derbi zbog činjenice da veliki prasak nije bio plod vrhunske igre rivala, već sticaja čudnih okolnosti. Spisak slabih parametara je podugačak, a najupečatljiviji su 17 izgubljenih lopti (Marić 4) i 19 promašenih slobodnih bacanja. Zvezda je kao i u prvom meču bila u egalu poluvreme, ali sada mnogo motivisanija i opasnija. Simultankom Bjelice otvorila je meč sa 11:0, a reprezentativac je postigao devet poena, ukupno 16 u četvrtini, što je kod rivala stvorilo veliku nervozu.
Partizan nije imao igru u reketu, sjajnom plejmejkeru Mekejlebu zatvoren je prodor i favorit je bio prinuđen na šutersku opciju. Iako su se crno-beli brzo rezultatski vratili u utakmicu, nisu uspevali da dođu do igre. U tri poslednja minuta druge četvrtine dogodila su se dva ključna momenta. Prvo su zbog čestih prigovora obostranom tehničkom greškom kažnjeni treneri oba tima, a minut kasnije sudija Nešković je pokazao Vujoševiću put u svlačionicu, posle njegove, mnogo puta viđene „minijature” kada timu ne ide dobro. Zvezdina prednost od osam poena (39:31) precrtana je potom kao gumicom. Ostaće zabeleženo kao retko dostižan rekord da jedan tim za minut postigne četiri trojke. Tri poklon lopte rivala kaznili su Kecman, Rašić, Roberts i Božić, i to je bio uvod u kraj koji je usledio posle odmora kada je šampion serijom 13:0, u kojoj je Roberts izrastao u igrača derbija, deklasirao domaćina. Da bar odnos isključenih aktera bude izjednačen, pobrinuo se ponovo sudija Nešković kada je u 27. minutu pokazao i Aleksandru Trifunoviću put ka tunelu.
U drugom polufinalu lakše nego što se očekivalo Hemofarma je sa dve ubedljive pobede eliminisao Radnički i plasirao se u finale.
Šampion Partizan je na startu finala plej-ofa Košarkaške lige Srbije, pred više od 5.000 gledalaca koji su ispunili sve osim partera „Pionira” za koji nije bio slobodan ulaz, pobedio Hemofarm sa 67:60 (17:14,13:9,23:24,14:13). Izazivač iz Vršca je u poslednjem minutu definitivno izgubio prvu finalnu utakmicu, a možda i za dalje svog najboljeg igrača u tom duelu Bobana Marjanovića. Kolos „narandžastih” je pod košem Partizana povredio nogu, posle čega je na drugoj odskakutao sa terena, dok su se njegovi saigrači hvatali za glave.
Neposredno pre toga pala je odluka o pobedniku: na početku 40. minuta Marković je propustio da pogodi trojku koja bi Hemofarm primakla na samo dva poena razlike, a na drugoj strani je poentirao Roberts. Uprkos situaciji sa Marjanovićem, ostalo je otvoreno pitanje da li serija za titulu može da potraje do maksimalnih pet mečeva. Jer, bio je Hemofarm (centarska alternativa Katić u 19. minutu povučen na klupu zbog četiri faula) u igri sve vreme, uprkos tome što nekoliko važnih igrača nije imalo svoje veče.
U ovoj utakmici, verovatno tragajući za petorkom koja će bolje počinjati mečeve od onih 0:11 protiv Zvezde, Partizan je startovao bez Mekejleba i Veselog, i posle pet minuta igre gubio sa 3:8. Ulaskom omalenog plejmejkera Mekejleba, koji je pre meča dobio plaketu kao najbolji igrač crno-belih te sezone u izboru navijača, domaćin je preuzeo kontrolu koju nije ispustio do kraja: prednost se kretala od dva do devet poena, koliko je prvi put iznosila početkom drugog poluvremena. Krajem treće četvrtine razliku je sačuvao mladi krilni centar Branislav Đekić, sa tri uzastopne trojke se izdigao iznad lošeg šuterskog ostvarenja svoje ekipe (samo 39 odsto realizacije za dva, 32% za tri poena). Najiskusniji Kecman je za 20 minuta promašio oba šuta, kapiten Božić svih šest pokušaja za tri poena, Rašić je za devet poena potrošio čak 16 lopti, Marić devet od 13 pogodaka postigao sa linije slobodnih bacanja.
Krv na parketu “Milenijuma”
A onda veliki skandal u drugoj utakmici. Već viđena opšta tuča košarkaša Partizana i Hemofarma, koji su grupno ratovali pesnicama decembra 2005. u susretu Jadranske lige u „Pioniru”, ponovila se u drugoj utakmici finala plej-ofa u vršačkom „Milenijumu”. U erupciji nasilja koja se dogodila minut i 14 sekundi pre kraja, u stilu huligana koji su obično na tribinama, obračunavali su se praktično kompletni timovi, i u tom velikom padu glavnih protagonista našeg ligaškog takmičenja, pala je i krv.
Posle više desetina minuta prekida, tokom kojeg je bilo nemira i u gledalištu i posla za policiju, sudije su isključile po devetoricu iz oba sastava, pa je meč kraju priveden igrom „tri protiv tri”. Bila je to prava simbolika: uličarsko ponašanje, pa nadmetanje u onom što se popularno zove „ulična košarka”…
Pri prednosti gostiju od 80:78, zaigrali su Marković, Krstović i Hil protiv Mekejleba, Robertsa i Veselog, onog iz čijih usta je krvarilo. Nakon te 74 sekunde, utakmica je završena s 86:81 (21:22,15:17,29:18,21:24) u korist Partizana, koji je vođstvo od 2:0 u seriji i proslavio…
A kako je došlo do incidenta? Sve je počelo u situaciji koja se odvijala pod košem Hemofarma, u trenutku kada je njegovu seriju 16:2 trojkom prekinuo Roberts. Centar Vrščana Katić je laktom zakačio Marića, ali to ne može ni da se poredi sa reakcijom Partizanovog kolosa koja bi nekom mogla da nanese i tešku telesnu povredu. Najbolji centar Evrolige raspalio je, s leđa, pesnicom po Katiću, i kada se ovaj podigao s parketa njih dvojica (dosuđena im bila obostrana lična greška) su ušli u klinč. Kao da su sve to jedva dočekali, „u pomoć” su pohitali mnogi, među kojima i mladi igrači Hemofarmove klupe, Obrenović (njegov udarac je Veselom izbio dva zuba) i Anđušić, a s Partizanove strane čak i oni koji nisu bili u ekipi, poput civila Save Lešića koji je te sezone jedva i osetio igru. Bilo je u tim sramnim trenucima i onih koji su pokušavali da budu mirotvorci, neki imajući nesreću da drže saigrača koji pri tom dobija udarac, kao i onih koji su rastavljali držeći protivnika dok prima još jedan „pogodak”. U nizu onih koji su se pokazali nedostojnim, našao se i jedan za kojeg bi mnogi do tih trenutaka „dali ruku” da se nikada ne bi poneo onako kako se poneo – najtrofejniji kapiten Partizanove istorije Petar Božić. Za tuču je bio mnogo raspoloženiji nego pre toga u trojkama, koje je drugi put za dva dana šutirao nula od šest.
Kako bi tek izgledalo odmeravanje snaga Partizana i Hemofarma da ova titula odlučuje o mestu u Evroligi? Uprava košarkaškog kluba Hemofarm saopštila je da klub neće igrati treću utakmicu finala plej-ofa protiv Partizana u Beogradu iz, kako su naveli, bezbednosnih razloga i zbog neujednačenog kriterijuma suđenja.
„Na takav korak smo se odlučili, pre svega, iz bezbednosnih razloga i incidenata nesvojstvenih sportu, kao i zbog neujednačenog kriterijuma suđenja u međusobnim utakmicama Hemofarma i Partizana, koje nepotrebno dovodi do tenzije na terenu, a samim tim i do nemilih događaja. Svesni smo odgovornosti ovakve odluke, ali smatramo da u ovakvom ambijentu nemamo ravnopravne uslove za osvajanje šampionske titule”, ističe se u saopštenju vršačkog kluba.
Hemofarm u saopštenju tvrdi da je trenutna situacija „kulminacija nezdravih odnosa, koji vladaju u celokupnoj košarkaškoj organizaciji u Srbiji u poslednjih nekoliko godina, i jasna poruka odgovornim licima koji rukovode ovim sportom u zemlji”.
Vršački klub je podsetio i na tuču koja se dogodila na utakmici sa Partizanom u beogradskom Pioniru u sezoni 2005/06. Hemofarm je naveo i incident iz sezone 2006/07, kada su funkcioneri Partizana fizički napali sudije u hali u Vršcu. „Zbog svega navedenog, smatramo da je KSS samo nemi posmatrač i ne možemo da nađemo opravdanje za izostanak njihovih reakcija u cilju zaštite regularnosti, kako bismo svi mogli da se ravnopravno borimo za titulu”, ističe se u saopštenju.
Košarkaši Partizana osvojili su tako devetu uzastopnu titulu šampiona Srbije, pošto na treći meč finalne serije Superlige u Beogradu nisu došli igrači Hemofarma.
Sudije su 15 minuta u hali Pionir čekale košarkaše Hemofarma, zajedno sa igračima Partizana, a potom je meč završen službenim rezultatom 20:0.
Igrači Partizana izašli su na parket Pionira, u kojem ih je dočekalo oko 5.000 navijača, i zagrevali se za vreme perioda od 15 minuta, koliko pravila predviđaju da se sačeka protivnička ekipa.

Za vreme zagrevanja, navijači su skandirali svakom igraču Partizana i pozivali ih da ostanu u klubu, a pozdravljali su i članove stručnog štaba, sportskog direktora Dragana Todorića i predsednika Predraga Danilovića. Od trenera Duška Vujoševića navijači su tražili da i naredne sezone osvoji titulu.
Produžeci u Parizu
Bila je ova 2009-10 blistava sezona Partizana u Evropi. Loše je otvorena sa tri poraza u prve četiri utakmice Evrolige. Pobeda protiv Olimpijakosa je preokrenula tok sezone. Usledile su pobede u Malagi, pa protiv Efesa u dramatičnom finišu, kao i protiv Lijetuvasa od 30 poena razlike čime je nadoknađen minus iz prvog meča u Ritasu. Grupna faza je okončana na trećem mestu sa po pet pobeda i poraza.
U Top 16 fazi Evrolige već na početku napravljen je podvig pobedom u Atini protiv Panatinaikosa. Usledio je veličanstveni trijumf protiv Barselone i Partizan se našao na korak od prolaza u četvrtfinale. Onda su usledili porazi od kojih je u legendu otišao onaj protiv Panatinaikosa kada je kompletna publika ostala u dvorani još pola sata pevajući „I kada ne budeš prvi ti… „ i igrače vratila iz svlačionice da ih pozdrave. Ali taj isti Panatinaikos, predvođen Željkom Obradovićem, pobedom nad Marusijem omogućio je crno-belima prolaz u četvrtfinale.
U četvrtfinalu ih je čekao Makabi sa prednošću domaćeg terena. No, već u prvom meču Partizan je pobedom poništio tu prednost. Nezaboravnu partiju na tom meču pružio je Dušan Kecman. Takva prilika se nije smela propustiti… i nije propuštena. Oba meća u Areni odigrana su u fantastičnom ambijentu, u četvrtom meču pred 21.367 gledala postignut je rekord u poseti na jednoj utakmici. Ostvarene su dve pobede i crno-beli su se plasirali na fajnal for.
A u Parizu…spektakl. Partizan je zaslužio finale. Zaslužio je i neprekidne ovacije posle meča više od 2.000 Grobara. I to par sekundi pošto je, posle neverovatnog polufinala, čudesnih 45 minuta, nesreće, sreće, pa opet nesreće, ispao od Olimpijakosa.
Čildres je uhvatio produžetak posle Teodosićevog promašaja, Burusis je isto tako uhvatio spas od preokreta, Teodosić je ponovo pokazao savršenu mirnoću kada je bilo potrebno, a Rašić je jednostavno promašio još jedan produžetak, iako je malo pre toga bio nepogrešiv. Šta ćete, to je košarka.

I utakmica za treće mesto sa CSKA je bila neizvesna do samog kraja, 15,4 sekunde pre završetka Marić je s linije slobodnih bacanja smanjio na 75:74. Posle Holdenovog faula (7,7 sekundi do kraja) Mekejleb je oba puta bio nepogrešiv (77:76) i usledio je novi tajmaut koji je tražio CSKA. Onda je Hrijapa došao na liniju penala i pogodio samo jednom (78:76), usledila je munjevita akcija Mekejleba koji se kao šilo probio do koša CSKA i 0,5 sekundi pre kraja doneo produžetak (78:78).
U produžetku pet vezanih poena našeg tima (Mekejleb dva bacanja plus Božićeva trojka) i 86:82 za Partizan, na minut i 20 sekundi do kraja. Pa zatim pet uzastopnih za Ruse (86:87, 36 sekundi pre sirene). Rašić je opet vratio vođstvo (88:87), a Holden trojkom 2,4 sekunde do kraja (90:88) naterao crno-bele na novi tajmaut. Mekejleb je šutirao trojku u poslednjem sekundu, ali nije uspeo.
U Evrokupu smo imali samo dva predstavnika. Crvena zvezda je sjajno odigrala grupnu fazu, zauzela je prvo mesto sa pet pobeda i jednim porazom. Tako je nastavila i u Top 16, gde je u prvom krugu ostvarila sve tri pobede igrajuči dva meča u gostima. A onda se desio neshvatljiv pad, porazi od Nimburka i Turk Telekoma na domaćem terenu, i Gran Kanarije u gostima, čime su raspršeni svi snovi o prolasku dalje.
Hemofarm je svoje učešće završio već u prvoj fazi sa samo jednom pobedom.
Photo: MN press, Twitter