Početna BLOGBuca Đorđević: Učite od Tea, Nikole, Buluta… (3)

Buca Đorđević: Učite od Tea, Nikole, Buluta… (3)

od Predrag Buca Đorđević
26 pregleda

Deset godina sam trenirao košarku, od 1954. do 1964. Korake sam naučio kod Ace Nikolića u DIF-u (semestar Škole košarke). Kao junior u KK Radnički za pet godina kod Bore Cenića postao sam dobar košarkaš (1958. osvojili smo drugo mesto na juniorskom Prventstvu Jugoslavije). Narednih pet godina u seniorskom timu trenirao sam kod Ranka Žeravice (sa tadašnjim reprezentativcem Necom Đurićem i budućim Dragoslavom Ražnatovićem, mojim saigračem iz juniora, uz Sakija Prelevića, Pivu Ivkovića, Batu Đorđevića i ostale prvoligaške košarkaše. A 1973. postao sam košarkaški trener.

Deset poslednjih godina intenzivno pratim treninge i utakmice pionira, kadeta odnosno “malih” košarkaša. Slobodan sam da vam opišem moje utiske pa i savete o radu, bez želje da ikoga povredim kao čoveka, roditelja ili trenera.

***

Od pojave basketa 3×3 u programu Svetske košarkaške federacije (FIBA) pre desetak godina, Srbija je postala najveća sila u tom sportu, najviše zahvaljujući momcima iz Novog Sada koje predvodi Dušan Domović Bulut. Ali i sluhu Košarkaškog saveza Srbije (KSS) da to podrži, pa smo danas zemlja s verovatno najviše organizovanih turnira u toku sezone.

Priča o usponu srpskog basketa je priča o Dušanu Domoviću Bulutu, ali pre toga – priča o najvećim uspesima u istoriji srpske košarke. Maltene svaki od naših najvećih igrača u igri pod obručima isticao je značaj basketa za uspehe “velike košarke”, bilo da je reč o Draganu Kićanoviću u Čačku, Aleksandru Đorđeviću u Beogradu ili Predragu Stojakoviću u Slavonskoj Požegi. Kićanović je rekao da mu je bilo teže da pobedi na “Želovom” terenu nego da osvoji olimpijsko i svetsko zlato, dok Đorđević zahvaljuje “partijama u litar krvi” na “Ranču” na Novom Beogradu što je stekao samopouzdanje za sve one koševe koji su ušli u istoriju.

– Uvek sam bio dobar u basketu. Pobeđivao sam u Novom Sadu, u Srbiji i video sam put koji prija mom karakteru. Osetio sam da je to način na koji mogu da ostvarim dečački san i budem najbolji na svetu. Najveći problem je bilo to da pokažemo da basket nije sport onih koji nisu uspeli u velikoj košarci, već onih koji su basket izabrali kao nešto što im najviše leži – govori Bulut, dugo vremena prvoplasirani na svetskoj rang-listi basketaša.

– Kada smo počinjali da igramo turnire, nismo znali da će ovo biti nešto istorijsko, a ni da će biti toliko zanimljivo i lepo. Jer ovo je velika privilegija, da sa svoja tri-četiri sjajna drugara putuješ svetom, radiš ono što najviše voliš i pritom osvajaš najveće turnire – dodao je Bulut.

Dušan Domović Bulut

Prva reprezentacija Srbije nastala je iz ekipe Novog Sada (zvanično ime Novi Sad-Al Vahda. Prdvođena Bulutom osvojila je bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021.

A godinama ranije, od 2017, trener Denver Nagetsa Majk Meloun dolazio je u Sombor  da pronikne u misteriju srpske košarke i konačno otkrije zašto Nikola Jokić igra kao da je popio gajbu piva, a potom izašao u grad.

Majk u ravnici nije video tajne sportske centre, već prašnjava igrališta, table i na njima obruč. Nikola je ravničarska verzija Rokija Balboe, boksera gubitnika kome niko nije davao ni gram šanse jer je trenirao udarajući u polutke mesa i trčao ulicama Filadelfije. Za razliku od Rokija, Nikola je prevrtao traktorske gume. Meso nije tukao, nego ga je jeo, a za tabanje su mu služila rođena braća. Tek posle makljaže, otišli bi na prašnjavo somborsko igralište. Tamo je stajala tabla i na njoj koš. Majk Meloun je konačno shvatio. Tek kada je Nikola uspeo da pobedi braću i ekipu iz kraja u uličnom basketu, bio je spreman da postane jedan od najboljih centara NBA lige.

“Kad sam bio dečak stalno sam sa braćom bio na lokalnom terenu Jame u Somboru. Moj cilj je da se zabavljam i da svi budemo srećni – seća se Nikola Jokić.

Nikola Jokić i trener Majk Meloun

A Miloš Teodosić ovako opisuje svoje igranje basketa: “Lopta mi se lepila za ruku. Bio sam mlađi od svih ali sam odmah preuzimao inicijativu i imao veliku želju za pobedom. Svakodnevno sam posle treninga šutirao ili igrao basket. Bili su mnogo jači protivnici, pa sam se snalazio i pobeđivao”.

Nemanja Bjelica priča: “U košarci jednostavno moraju da ti se otvore karte da bi u potpunosti ostvario svoj potencijal. Sa dvojicom drugara sam činio ekipu i igrali smo basket od četiri, pet po podne do deset uveče. Teško nas je bilo pobediti. Tako sam provodio svoja leta, igrali smo basket i šutirali po ceo dan”.

I Bogdan Bogdanović iznosi svoja iskustva: “Trenirali smo svakog dana. Posle utakmice imali smo jutarnje šuterske treninge. Vujošević nam je davao knjige da razvijamo vijuge koje će oplemeniti našu igru. Pomogao mi je mnogo oko motorike šuta. Mnogo sam šutirao sedeći na stolici koju smo pomerali sve do iza linije za tri poena. Dule mi je objasnio da moram brže da šutiram, pokazivao mi je poziciju šake i prstiju. Tada sam šutirao i pre i posle treninga. Preko leta sam naporno radio na šutu”.

Posle svega napisanog može se slobodno reći: „Svako je kovač svoje sreće i uspeha u životu“.  Svi naši vrhunski košarkaši su pobednički mentalitet postigli igrajući svakodnevno basket, apreciznost uvežbavanjem raznih vrsta šuteva – takođe svakodnevno.

Evo i basket pravila 3×3 odobrenih od strane FIBA 2015:

1. Svaka ekipa je naizmenično u napadu posle 10 sek (brojite do 15);

2. Igrači napada mogu posle šuta da skokom pod košem daju koš, dok odbrana kad uhvati odbijenu loptu iznosi je izvan linije 6,75 i započinje napad;

3. Igra se 10 minuta, ne mereno 20 minuta bez štopovanja vremena;

4. Unutar linije 6,75 pogodak vredi jedan poen, izvan dva;

5. Igra se 10, odnosno 20 minuta, svaki faul se sabira, posle šestog izvodi se jedno slobodno bacanje – pogodak vredi jedan poen. Izvan 6,75 faul je dva bacanja po jedan poen;

6. Kraj posle 10, odnosno 20 minuta, pobednik je ko da više koševa, ili ekipa koja prva postigne 21 poen.

(Kraj)

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar