Seltiksi i Niksi, oba tima sa trenutnim više nego razočaravajućim odnosom pobjeda i poraza, sastali su se sinoć u Medison Skver Gardenu. A kako ja moje Seltikse nikad ne propuštam pogledati uživo već više od dvije decenije kad dođu u ovaj grad, ušao sam i ovaj put u Garden pun nade. Bio sam uvjeren da će se skoro pa kompletni Seltiksi, jer im je nedostajao samo Pričard, iskupiti za tijesan i pomalo neočekivan poraz dan ranije u Bostonu od San Antonija, ali i za bolan poraz u ovoj dvorani od Niksa u dva produžetka u prvoj utakmici ove sezone – o kojoj sam pisao u oktobru.
Sinoć je počelo sjajno, Džejlen Braun je punio koš protivnika na početku, Tajm Lord blokirao šuteve igrače Niksa, Tejtum i Šruder nastavili rešetati koš domaćina, i pri 25 razlike za Kelte u cijeloj drugoj četvrtini čulo se glasno negodovanje domaće publike, već decenijama tako drago mom srcu.
Ali, na samom kraju poluvremena došli je do opuštanje Seltiksa, Niksi su u zadnjih minut ili dva poluvremena smanjili na 16 razlike, kojom se otišlo na pauzu, a u trećoj četvrtini “poludio” je prošlogodišnji Seltik Evan Furnije, koji se i u prethodne dvije utakmice ove sezone osvetio Stivensu koji ga je olako pustio da ode u rivalski tim. Probudio se i prošlogodišnji Ol-star Džulijus Rendl, koji je nakon jednog postignutog koša polovinom četvrte četvrtine pokazao palac dole domaćoj publici opravdavajući reputaciju zlopamtila koja ga prati još od njegovih dana u Lejkersima. Navijači u Gardenu su se nakon salvi zvižduka upućenih domaćem timu u prvom poluvremenu, pri povratku Niksa u život opet oduševljeno potpuno okrenuli podršci svojim košarkašima. Trener Seltiksa Ime Judoka se po ko zna koji put ove sezone potpuno pogubio pri kraju, a Francuz Furnije je šutirajući 10-14 trojke ovu utakmicu završio brojeći do 41, što mu je karijerni rekord u poenima, i uveo meč u egal na četiri minuta do kraja.

Kako to u NBA često biva – počela je prava košarkaška drama u posljednih nekoliko minuta, uz uzajamno izmjenjivanje udaraca i sve glasnije tribine, sve jače orguljanje s razglasa – i kad su Niksi poveli sa 104:101 u zadnjem minutu Garden je već počeo da slavi. No, Rendl promašuje jedno od dva slobodna bacanja 12 sekundi do kraja, Tejtum staloženo izjednačuje na 105:105 na samo dvije sekunde pred kraj, a onda nakon tajmauta Beret pogadja uz sirenu ludim ‘off-balance’ šutem za tri poena preko samih vrhova Tejtumovih prstiju.
Možda i zanimljiviji događaj od tih nekoliko posljednjih dramatičnih minuta na parketu je bio nastup Džulijusa Rendla na konferenciji za medije nakon utakmice. Na pitanje novinara Dejli Njuza o njegovoj ‘thumbs down’ reakciji na negodovanje navijača, dvosmisleno je odgovorio – “Shut the f**k up” – ostavljajući na trenutak sve predstavnike medija ali i PR menadžera Niksa u neudobnoj tišini.
Ova dva tima se opet sastaju u Bostonu već sutra, pa dolazi vrijeme za naplatu, a ako Seltiksi (gluho bilo!) kojim slučajem opet izgube – to bi moglo najaviti ozbiljno drmanje stolice novopečenom treneru Judoki. Trenutna pozicija Seltiksa, koji su tek 11. na Istoku sa 18 pobjeda i 21 porazom, na evo skoro pa polovini sezone je alarmantna. Ne samo fanaticima, kao piscu ovih redova, nego vrlo vjerovatno i novom predsjedniku Seltiksa Bredu Stivensu.
Hlađenje Brauna
Još jedan izdanak iz Popovićeve bašte – Vil Hardi, za kojeg se do prošlog ljeta pretpostavljalo da će naslijediti “ludog” Srbina u San Antoniju, trenutno je prvi pomoćnik Judoki. I bio bi sljedeći u klupskom trenerskom lajnapu ako bi Judoka popio otkaz – osim ako sam Stivens ne odluči da sjedi na dvije stolice. Trener Ime Judoka je, da podsjetim, skoro sam pobijedio reprezentaciju Srbije i Crne Gore u grupi u Sendaiju na SP 2006. u Japanu, igrajuci za očevu domovinu Nigeriju. Bio je jedan od glavnih razloga što je reprezentacija SCG naletjela na silne Špance već u šesnaestini finala. Braća Gasol i kompanija su Šakotine izabranike u Saitami, pred mojim očima, vrlo lako otresli i osam dana nakon toga postali i svjetski prvaci po prvi put u svojoj istoriji.

Za razliku od snakaženja na parketu dok je bio igrač, Ime Judoka se za sada nije proslavio kao head coach u ova dva i po mjeseca u Bostonu. Prijevremeno hlađenje Brauna kad je bio najtopliji, ili držanje Brauna na klupi predugo sve dok Niksi nisu izjednačili na četiri minuta pred kraj, su samo neki od primjera.
Osvetnici
U poređenju sa razočaravajućim rezultatima Seltiksa, a i Niksa, s druge strane Ist Rivera vlada optimizam. U Bruklinu, bolje rečeno samo van Bruklina, do kraja sezone igraei i Kajri Irving koji se konačno vratio na parket u Indijani prije koje veče, ali kako ne može nastupati u utakmicama kod kuće (mada je plaćen kao da može igrati sve utakmice), biće zanimljivo vidjeti kako će se njegova odsustva odraziti na stabilnost rotacije trenera Stiva Neša.
Ako bi u plej-ofu Netsi igrali protiv Niksa, ili recimo Toronta – Kajri bi, zato jer nije vakcinisan, morao propustiti sve utamice! Već zamišljam hipotetički i situaciju gdje bi u finalu Istoka, ako se ponovi finale protiv trenutnih prvaka Baksa, Kajri morao propustiti sedmu utakmicu. Nepravedno, baš kao i u Novakovom slučaju, ali u takvom svijetu gdje je diskriminacija postala propisana trenutno živimo.
Rascjepkano društvo na lijeve i desne, vaksere i anti-vaksere, siledžije i osvetnike, i masu drugih podjela preslikava se i na NBA parkete na razne načine. Od koškanja na parketu zbog recidiva teškog odrastanja, do uvreda na društvenim mrežama. Od “trapavog debelog malog” odgurnuti Markif Moris, koji je kao i Kajri uredno plaćen za svih 30 utakmica koje je propustio, javno je juče opravdao svoj izostanak s parketa na twitteru, a Juka Nurkić svojim osvetničkim postupkom, sličnim Nikolinom, umalo nije “heroja” poslao na spavanje. Bitno je da se zna da naši momci nisu siledžije nego osvetnici, a za gabarite je kriva genetika. A još bitnije da se siledžijama stavi do znanja da sa Jugovićima nema zajebancije.

Usput budi rečeno, iskreno se nadam da će Juka do februara biti trejdovan iz očajne situacije u Bilapsovom Portlandu, na samom isteku svog ugovora, a što se Nidže tiče – on dominira po mnogim uzusima što je jasno i na mnogim ‘advanced stats’ internetskim stranicama, ali u MVP trci individualaca se nažalost prevashodno gleda timski uspjeh.
Jokićeva šansa
Denver sa ovakvim desetkovanim rosterom nije, barem u ovom trenutku, među elitnim timovima Zapada sa velikim šansama da se bori titulu ove sezone, ali nikad se ne zna šta se još može izdogađati. A možda se i Džamal Mari vrati prije kraja regularne sezone.

Ako postoji neka nada za Jokića, gotovo je sigurno da će Durentovi brojevi pasti sa povratkom Kajrija, jer će mu barem u pola utakmica lopta biti manje u ruci, i broj šuteva bi mu se naglo mogao smanjiti. Stefu Kariju bi se ista stvar mogla desiti zbog povratka Kleja Tompsona od ovog vikenda, pa bi grčki frik Janis bio jedini konkurent Nikoli za titulu MVP igrača.

Ali, ako bi Denver napravio neki trejd prije dedlajna, kao i prošle godine kad su doveli Erona Gordona, nekim nadati se konzekventnim eventualnim pomakom Nagetsa prema vrhu Zapada, i Jokić ne bi bio bez šanse. Ovom svojom istorijski-statistički briljantnom sezonom u kojoj ima još bolje brojeve u poređenju sa prošlosezonskom, Nikola bi imao sve veće šanse u odbrani MVP titule.

Photo: Privatni album, Twitter
1 komentar
Volim ovo doba novogodišnjih praznika kad se gospodin Dželetović probudi i pokloni nam par sjajnih tekstova!!!
Velika hvala i sve najbolje u Novoj 2022 🍻