Početna BLOGŽeljko i Iski, amigos para siempre

Željko i Iski, amigos para siempre

od Vladimir Stanković
13 pregleda

Ne znam sa kakvim su osećanjima Željko Obradović i  Hose Marija Iskierdo, njegov pomoćnik, ušli u utorak uveče u Olimpijsku dvoranu u Badaloni, ali mene je utakmica Huventud-Partizan vratila 30-ak godina unazad, u vreme kada je Željko došao u Huventud.

Priča je o tom vremenu, ali ima i predigru.

Prvi “pik” Huverntuda za klupu 1993. bio je Boža Maljković, u to vreme trener Limoža. Došao je u Barselonu na pregovore sa Huventudom. Bio sam u toku događaja. Sa Hoseom Manuelom Fernandezom, u to vreme urednikom basket sekcije “Mundo deportiva” i fotoreporterom otišao sam u hotel “Sans”. Posle razgovora, tokom koga smo stekli utisak da će Boža doći u Badalonu mada on to nije izričito rekao, pristao je da se slika sa šalom Huventuda uz izričit zahtev da se slike ni slučajno ne objavljuju dok sve ne bude zvanično. Obećali smo i održali obećanje.

Te večeri odvezao sam ga na železničku stanicu. Vraćao se za Limož. Nije ni meni rekao da se uskoro vraća, ali priznajem da sam bio ubeđen da pratim novog trenera ekipe iz Badalone.

Nije tako bilo. Kada je familiji u Limožu saopštio da je spreman da prihvati ponudu Huventuda, dočekalo ga je energično protivljenje supruge, sina i ćerke. Bili su navikli na život u Limožu i nije im bilo do promena. Boži je samo ostalo da pozove ljude iz Huventuda i zahvali se na ponudi. Oni su se našli u čudu, računali su da imaju trenera, o drugoj opciji nisu ni razmišljali. Bez rešenja i ideje pitali su Božu da li bi im bar preporučio nekog trenera.

– Uzmite Željka Obradovića – rekao je Maljković.

U Huventudu su naravno znali ko je Željko jer je bio na klupi Partizana 1992. kada je ona čudesna trojka Saše Đorđevića titulu prvaka Evrope usmerila ka Beogradu.

Vodeći ljudi Huventuda poslušali su Božin savet i pozvali Obradovića. Pregovori su obavljeni u Madridu, prevodila je Beograđanska Tijana, u to vreme devojka Roberta Prosinečkog, igrača Real Madrida.

Ne sećam se više ko mi je rekao za sastanak u Madridu, ali to i nije bilo bitno. Imao sam “bombu” ali nisam smeo da objavim dok ne bude zvanično. Više puta sam bio u toj za novinara nezgodnoj situaciji – imaš ekskluzivu a ne možeš da je objaviš. Uvek sam poštovao ako je moj izvor informacija zahtevao da se nešto ne objavljuje. Ponekad je to bilo više nego teško, kao recimo kad su mi Prosinečki, Saša Đorđević ili Radomir Antić rekli da dolaze u Barselonu, ali morao sam da poštujem izvor informacije jer bih u suprotnom sebi zatvorio vrata za sva vremena.

U redakciji kao da su osetili da imam nešto veliko, ali nisam smeo da kažem o čemu se radi.

Ne sećam se više koliko je trajala ta muka, ali došao je trenutak kada više nije moglo da se čeka. Rekao sam kolegama iz sekcije šta imam, a oni su odmah rešili da je to tema dana.

Ne sećam se više da li je bilo izvesnih ograda u stilu “izgleda” ili “čini se” ali “Mundo deportivo” je lansirao bombu: Željko Obradović novi trener Huventuda!

Bila je to – ‘ajde da se malo hvalim – jedna od mojih brojnih ekskluziva koje su mi kasnije otvorile vrata Evrolige. Konkurencija je bila razočarana i ljuta, “Mundo deportivo” je prigrabio sve što ide uz ekskluzivnu vest.

Ubrzo je sve i zvanično potvrđeno. Dočekao sam Željka u Barseloni, družili smo se svakodnevno. Prevodio sam njegove prve intervjue, gledao sa njim video snimke nekih igrača koji su nuđeni Huventudu, kupali smo se na bazenu pored njegovog stana u naselju Alelja blizu Badalone i pričali o velikom poslu koji ga čekao. Sećam se detalja: ponudio je mladim igračima da svakog dana radi sa njima do početka zvaničnih priprema za novu sezonu, ali svi su mu rekli da sutra ili preksutra idu na odmor… Nije im rekao, ali je pomislio: „Vi ćete igrati…na nekoj svadbi“. Niko od tih mladića nije hteo da žrtvuje bar deo leta da bi napredovao.

Željko je u stručnom štabu zatekao i mladog trenera Hosea Mariju Iskierda, koji je  bio pomoćnik Lolu Sainsu. Zbog jezičke barijere, mada je Željko brzo (na)učio španski, kao prevodilac je angažovan Zoran Miočinović, Srbin iz Hrvatske koji se u onim burnim vremenima sa devojkom sklonio u Badalonu.

Željko i Iski 1991. u Huventudu

Između Željka i Iskija, kako prijatelji zovu Iskierda, odmah je stvoren dobar odnos. Iski nije bio od onih pomoćnika kojima je prvi cilj da se šef sruši kako bi oni preuzeli tim. Brzo je shvatio da je Obradović korektan čovek i trener koji oseća igru i razume košarku. Nastalo je prijateljstvo koje traje.

Rezultat zajedničkog rada, sa snažnim Željkovim pečatom, bila je titula prvaka Evrope 1994. u Tel Avivu protiv Olimpijakosa (59-57). Putevi su im se razišli kad je Željko otišao u Real Madrid zato što mu je Huventud, posle osvojene titule prvaka, ponudio novi ugovor znatno niži od prethodnog. Odbio je. Njegov dalji put, i još sedam titula prvaka Evrope, plus uspesi sa reprezentacijom Jugoslavije, svima je poznat.

Iski je prvi samostalni posao dobio u Melilji 2001, potom je 2002. bio pomoćnik u Real Madridu, zatim je vodio Breogaan, pa Ospitalet, da bi se 2009. vratio u Prat iz Badalone, filijalu Huventuda. Kontakt sa Željkom bio je permanentan. Družili su se tokom letnjeg odmora jer Željko ima kuću u Badaloni. Ne mogu da tvrdim da su pravili planove da ponovo zajedno rade, ali kada ga je Obradović 2013. pozvao u Fenerbahče, Hose Marija Iskierdo nije oklevao. Na F4 u Istambulu 2017. proslavili su još jednu titulu prvaka Evrope.

Kada je Partizan prošlog leta pozvao Željka, jedan od njegovih uslova bio je i angažovanje njegovih pomoćnika – Vlade Androića i Hosea Marije Iskierda. Trojka, na čelu sa Željkom, relativno uspešno vodi Partizan, mada će se bilans svoditi na kraju sezone.

Žoc (Željko Obradović Cepač – zbog šuta koji je svojevremeno  “cepao” mrežice u Čačku) i Iski ponovo „jašu“ zajedno, ovog puta u Beogradu.

Amigos para siempre (Prijatelji za uvek), kao što kaže svojevremeni hit  Monserat Kabalje i Fredija Merkjurija.

Photo: Privatni album, ABA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar