Opet burna međusezona u Partizanu – ostali su bez predsednika i prvog trenera. Nikola Peković je svoju ostavku obrazložio ličnim razlozima koji mu ne dozvoljavaju da se potpuno posveti vođenju kluba. Sa Aleksandrom Džikićem je došlo do sporazumnog raskida ugovora uz obostrano lepe reči.
Jedini kandidat za novog predsednika bio je biznismen iz Čačka Ostoja Mijailović, bivši član UO FK Partizan od maja 2015. do aprila 2016. Po zanimanju ekonomista. Nije nebitno i da je istaknuti funkcioner vladajuće Srpske napredne stranke.
Novi-stari trener KK Partizan postao je Miroslav Muta Nikolić. Potpisao je trogodišnji ugovor sa crno-belima, i na taj način posle 19 godina vratio se u klub sa kojim je 1997. osvojio šampionsku titulu.
„Moja ideja je da vratimo Partizan načinu rada iz ’96 i ’97 godine kada sam bio trener, da potpisujemo male ugovore, negde gde je realnost s obzirom na tešku situaciju. Nadam se da ćemo dovesti par mladih igrača koji će potpisati ugovore na tri ili četiri godine, i da ćemo opet biti najtalentovanija ekipa u zemlji kao nekad. Želja nam je da kroz sezonu-dve stvorimo dva-tri reprezentativca naše zemlje i da rastemo. Takav koncept zahteva strpljenje svih, i nas u klubu i navijača”, rekao je NIkolić za sajt kluba.
Vrlo brzo će se ispostaviti da tog strpljenja nema.

I Zvezda se zabavila „svojim jadom“. Posle četiri i po sezone klub je napustio trofejni trener Dejan Radonjić, a šansu je dobio mladi Dušan Alimpijević, dotadašnji trener FMP-a. Pomoćnik će mu biti Milenko Topić. Od igrača nije bilo više Voltersa, Tompsona, Mitrovića, Simonovića, Dženkinsa, Gudurića, Jovića, Kuzmića… drugim rečima, lakše bi bilo nabrojati ko je ostao. Pa, ostali su Dangubić, Lazić, Dobrić i Bjelica. Novajlije su bili povratnik Marko Kešelj (Ostende) – daleko od svoje nekadašnje forme, Nikola Radičević (Sevilja) – nije zadovoljio pa je ubrzo otpušten, Dejan Davidovac (FMP), Stefan Lazarević (FMP) – nije se snašao pa je brzo vraćen nazad, Pero Antić (Fenerbahče) – daleko od nekadašnje forme došao je da u Zvezdi završi karijeru, Džejms Feldin (Panatinaikos), Stefan Janković (Razvojna liga), Tejlor Ročesti (Lokomotiva Kuban), Matijas Lesor (Nanter), Nikola Jovanović (Razvojna liga). Kao zamena za otpuštene igrače, iz Mege je naknadno stigao Dilan Enis a iz Hapoela Alen Omić. Pred Alimpijevićem nije bio nimalo lak zadatak, da ukomponuje potpuno novi tim, a da ponovi rezultate svog prethodnika.
Miroslav Nikolić nije imao taj problem, bar ne onaj sa ponavljanjem rezultata svog prethodnika, jer njih nije ni bilo. Ali je novih igrača bilo i previše. I ovde je lakše reći ko je ostao – Marinković, Veličković, Andrić i Šalić. Nova lica su bili Patrik Miler (Domin. Republika) – prodat u toku sezone kad je zafalilo para, Najdžel Vilijams-Gos (Gonzaga), Aleksandar Aranitović (propustio prethodnu sezonu zbog povrede), Obrad Tomić (Kakanj), Marko Pecarski (Bajern), Strahinja Gavrilović (Dinamik), Marko Čakarević (Dinamik) i Andreja Stevanović (Dinamik). Posle je bilo pokušaja da se nešto popravi, pa je stigao Samardo Samjuels (Brindizi), ali se vrlo kratko zadržao. Zatim se vratio „odbegli sin“ Đorđe Gagić (Ješilgiresun), a na kraju su stigli Kvame Von (Aris) i Bandža Si (AEK). Svega je tu bilo osim pravog kvaliteta.
FMP i Mega su bili bez većih ambicija. U obe ekipe bilo je dosta mladih igrača, ali očigledno ne više dovoljno kvalitetnih da bi uprkos svojoj mladosti mogli da naprave ozbiljniji rezultat.
Regionalna ABA liga je od ove sezone lansirala dva nova takmičenja. Prvo je ABA 2, iako su mnogi izražavali skepsu u svrsishodnost i ekonomsku isplativost takvog takmičenja. Učestvovalo je 12 timova (Borac, Vršac i Dinamik iz Srbije), predviđeno je prve četiri idu na završni turnir, a prvak postaje član ABA 1 lige. Ideja je da se u najviši rang ulazi preko ABA 2, a ne preko domaćih liga.
Elitna ABA 1 je smanjena na 12 klubova jer je sve teže bilo naći termine za domaća prvenstva. Takođe, pokrenuta je i ABA U-19 liga sa ciljem da mladi igrači dobiju još jedno takmičenje i priliku da pokažu potencijal sa kojim raspolažu.
Budućnost je briljantno odigrala prvi deo ABA lige. Posle poraza u drugom kolu od Igokee zaređali su sa 9 pobeda i zaseli na lidersku poziciji. I Crvenoj zvezdi je trebala vremena da uhvati ritam, vezali su dva poraza u 4. i 5. kolu, od Budućnosti na domaćem terenu i od Cedevite u Zagrebu. Ujedno, to su bile tri ekipe koje su se izdvojile kvalitetom i najavile borbu za šampionsku titulu. Ostatak lige je bio veoma ujednačen, razlika između četvrtog FMP-a i 11. (pretposlednje) Cibone bila je samo jedna pobeda. Jedini tim koji je zaostao i gotovo izvesno već ostao bez učešća u ABA ligi sledeće sezone bio je MZT Skoplje.
Iznenađenje u crno-belom
Kup Radivoja Koraća 2018. doneo je u četvrtfinalu ubedljive pobede ABA ligaša u duelima sa onima iz KLS-a. Ni polufinale nije bile previše neizvesno.
U polufinalnom meču koji je odigran pred prepunim tribinama niške dvorane „Čair“ Crvena zvezda je opravdala ulogu favorita i savladala FMP rezultatom 98:82. Utakmica je počela velikom serijom pogodaka za tri poena – i crveno-beli i „limenke“ su u svojih prvih 11 poena imali po tri trojke. Prva četvrtina protekla je i u znaku efektnih poteza i zakucavanja, ali rezultatski ni jedna ekipa nije uspela da stekne značajniju prednost. Na odmor između dva poluvremena otišlo se ipak sa prednošću Zvezde od sedam poena (51:44), jer su u drugoj četvrtini crveno-beli bolje igrali u odbrani, uhvatili više lopti pod oba obruča i bili precizniji.
I na početku drugog poluvremena vođena je velika borba i FMP je sve do 25. minuta bio rezultatski uz rame Zvezdi. Kada su crveno-beli stigli do 11 poena prednosti (63:52) videlo se da slabi otpor ekipe iz Železnika. Razigrao se u ovom periodu Milko Bjelica i posle treće četvrtine rezultat je bio 73:61 za Zvezdu. U poslednjih deset minuta igre gledaoci su uživali u lepim potezima, u jednom trenutku činilo se da se FMP opasno rezultatski približio – u 34. minutu bilo je 75:70, ali to je bilo sve od te ekipe. Sa dve trojke Zvezda je na oduševljenje svojih pristalica stekla ipak nedostižnu prednost. Vrlo brzo rezultat je bio 90:74 (38.), da bi na kraju na semaforu je stajalo 98:82 za Crvenu zvezdu.
U drugom polufinalu košarkaši Partizana su ostvarili plasman u finale Kupa Radivoja Koraća, pošto su sa 89:79 pobedili Megu. Najefikasniji u pobedi Partizana bio je Vanja Marinković sa 18 poena, 14 je postigao Đorđe Gagić, a 13 Bandža Si. U ekipi Mege se sa 20 istakao Vlatko Čančar, dok je tri manje postigao Nikola Rebić.
Partizan je, posle izjednačenog početka, stekao dvocifrenu prednost tri minuta pred poluvreme, ali je protivnik tada počeo da igra bolje i na pauzu otišao samo sa poenom zaostatka. Mega je držala priključak sve do poslednjeg minuta treće deonice, kada je Novica Veličković postigao pet vezanih poena i odveo crno-bele na nedostižno vođstvo.
Može se reći da su dva dana kasnije neočekivano košarkaši Partizana osvojili Kup Radivoja Koraća, pošto su u finalu sa 81:75 pobedili Crvenu zvezdu. Crno-bele je protiv večitog rivala predvodio Najdžel Vilijams-Gos sa 21 poenom, Novica Veličković postigao je 13, a 12 Đorđe Gagić. Najefikasniji u Zvezdi sa po 14 bili su Nemanja Dangubić i Milko Bjelica.

Partizan je vodio od početka utakmice, na poluvremenu je imao i 18 poena prednosti, a Zvezda je u drugom delu igrala bolje i stizala je zaostatak. Ona je pred kraj utakmice prišla na tri poena zaostatka, ali nije imala snage za izjednačenje i preokret, pa je Partizan zasluženo osvojio trofej.
Partizan je to bio 14. trofej u nacionalnom kupu, prvi od 2013. godine.
Iznenađenje u plavo-belom
Drugi deo ABA lige protekao je u znaku Crvene zvezde. Kockice su se složile, jedini poraz je doživljen u Podgorici ali je to bilo dovoljno za prvo mesto. Budućnost je pala u drugom delu, četiri poraza i jedva su osvojili drugo mesto ispred Cedevite. Pravi bum u nastavku sezone je napravio Mornar sa devet pobeda, čime su sigurno obezbedili četvrto mesto i prolaz u plej-of. Ispod crte su ostali nekadašnji šampioni Partizan (u međuvremenu umesto Mute Nikolića na mesto prvog trenera došao je Nenad Čanak), Zadar i Olimpija.
MVP i prvi strelac lige bio je Luka Žorić iz Cibone. Navijači su odlučili da prvu petorku čine Ročesti (Crvena zvezda), Gordić (Budućnost), Musa (Cedevita), Veličković (Partizan), Uroš Luković (Mornar).
U finalu juniorske ABA lige Mega je ubedljivo savladala Crvenu zvezdu 82-60, najbolji kod Mege Marjanović 25 i Bitadze 17 poena.
U ABA 2 ligi potpuno neočekivan rasplet. Čačanski Borac tokom cele sezone je delovao najubedljivije, i na kraju zasluženo osvojio prvo mesto. Plasman na završni turnir obezbedili su još Primorska, Vršac i Krka. I onda kao da su košarkaši Borca podlegli teretu favorita, odigrali su slab meč protiv Krke i zasluženo su poraženi 82-86. U drugom polufinalu Primorska je bila ubedljiva protiv Vršca i slavila 88-64. Tako su se u sred Čačka našle dve slovenačke ekipe da odluče o prvaku i prelasku u najviši rang. I Krka, iako je na završni turnir došla kao četvrti tim, pobeđuje Primorsku 87-73 i osvaja šampionski trofej. Najzaslužniji za uspeh ekipe iz Novog Mesta su Marko Jošilo i Žiga Dimec.
Polufinale ABA lige donelo je prolaz favoritima. Jeste da je pobedio na domaćem terenu, ali Mornar je doživeo dva ubedljiva poraza u Beogradu od Crvene zvezde. U drugoj seriji Cedevita je svoju šansu propustila u prvom meču u Podgorici kada je doživela minimalan poraz 83-84. U trećem meču bilo je ubedljivih 72-57 za Budućnost i Zagrepčani tu nisu imali za čim da žale.
Da li se to moglo nazvati iznenađenjem – košarkaši Crvene zvezde poraženi su na svom parketu od podgoričke Budućnosti 80:76 (25:22, 12:16, 25:19, 17:19) u prvom meču finalne serije plej-ofa ABA lige.
Drugi put u sezoni Budućnost je slavila u Beogradu nad crveno-belima i napravila veliki brejk za vođstvo u finalnoj seriji.Trostruki uzastopni šampioni Jadrana moraće da odigraju mnogo bolje u nastavku serije ukoliko žele da odbrane trofej, između ostalog i da bolje koristi slobodna bacanja (11/19).
Najefikasniji na prvom meču bio je plej gostiju Nikola Ivanović sa 20 poena, dva manje je dao Nemanja Gordić, dok je kod Zvezde najviše postigao Alen Omić 14.
Košarkaši Crvene zvezde izjednačili su na 1:1 u finalu plej-ofa ABA lige protiv Budućnosti, pošto su u drugom meču pobedili u Beogradu sa 69:59 (17:13, 14:18, 16:17, 22:11). Aktuelnog šampiona regionalnog takmičenja do pobede je vodio Alen Omić sa 15 postignutih poena, Tejlor Ročesti je dodao 11, a Ognjen Dobrić poen manje. Na drugoj strani, istakao se Nemanja Gordić koji je meč završio sa 22 poena. Njega su najbolje pratili Džastin Delmen sa 10 i Nikola Ivanović sa devet poena.
Utakmica u punoj dvorani „Aleksandar Nikolić” bila je napetija od prve u kojoj je Budućnost u neizvesnoj završnici došla do pobede. Zvezda je u prvih nekoliko minuta imala blagu prednost, do poena je uglavnom dolazila posle ofanzivnih skokova. Ekipa Dušana Alimpijevića je u jednom trenutku povela sa 29:19, ali je od tog trenutka usledio veliki pad, bezidejnost u napadu, ali i čvršća odbrana Podgoričana. Budućnost je serijom 20:2 u završnici druge i početkom treće četvrtine u potpunosti preokrenula rezultat i povela sa 39:31. Delovalo je u tim trenucima da će tim trenera Aleksandra Džikića lako prelomiti utakmicu, ali ipak crveno-beli su se probudili. Odbrana je podignuta na viši nivo, pa su samim tim i na drugoj strani crveno-beli uspeli da dolaze do lakih poena. To je upravo i donelo preokret, da bi u poslednjoj deonici uglavnom čvrstom igrom u odbrani i prednosti koju je Omić imao pod košem došli do trijumfa.
Rat saopštenjima
U meču odigranom pod velikim tenzijama Budućnost je u Podgorici slavila u trećoj utakmici – 78:77 (24:23, 18:24, 26:17, 10:13), povela 2-1 u seriji i imala šansu da osvoji prvu titulu i izbori Evroligu.
Košarkaši Budućnosti su se našli na pragu istorijskog uspeha – osvajanja prve titule u ABA ligi i učešća u Evroligi posle 16 godina. U dvorani „Morača“ pobedili su Crvenu zvezdu u trećoj utakmici finalne serije i poveli 2-1, i u četvrtom duelu će takođe pred svojim navijačima imati šansu da skinu s trona trostrukog uzastopnog šampiona. Imajući u vidu da je ovo Podgoričanima četvrta pobeda nad crveno-belima iz pet duela u sezoni 2017/18, jasno je da je iskusni trener Aleksandar Džikić dobro dijagnostikovao brojne Zvezdine slabosti, i da znalački vodi tim ka trofeju. Ipak, ne može se pobeći od konstatacije da je sreća u trećem duelu bila plavo-bele boje, pomalo i svetlo zelene, imajući u vidu da je suđenje bilo prilično domaćinsko.
Retke su utakmice u kojima jedan tim bude bolji u skoro svim statističkim parametrima kao u ovom meču, a opet izgubi utakmicu. Zvezda je odnela prevagu u šutu za dva poena (64-55 odsto), tri poena (33-28 odsto), skokovima (29-25), asistencijama (18-14), osvojenim loptama (9-6), bila u egela u izgubljenim (10-10), ali Budućnost je stekla prednost od čak 16 poena sa linije slobodnih bacanja. Igračima srpskog tima dosuđeno je sedam faulova više (27-20), ali Podgoričani su na liniju slobodnih bacanja išli čak 17 puta više (28-21, naspram 11-5). Ipak, uprkos svemu, pobeda je bila u rukama crveno-belih. Pri vođstvu Budućnosti 78:77 imali su ceo napad da izvedu akciju za pobedu, ali to im nije pošlo za rukom iz dva pokušaja. Feldin je promašio otvoreni šut za tri poena, a odbijenu loptu Lesor iz izgledne prilike, takoreći „zicera“, nije uspeo da proturi kroz obruč.
To je bilo samo finale grešaka, loših procena i poteza aktuelnog prvaka, koji je bio bolji tim tokom većeg dela utakmice. Selekcija faulova, posebno nesmotrenih u napadu, branjenja bekova „jedan na jedan“, začuđujućih petorki i deljenja minutaže. Promašaj Feldina je u neku ruku mogao i da se očekuje. Dominikanac je bio najbolji u prvom poluvremenu kada je Zvezda imala u dva navrata sedam poena prednosti (ubacio četiri trojke), ali u poslednjoj deonici Alimpijević ga je „zagubio“ na klupi. Uveo ga je prilično hladnog tri minuta pre kraja, ali trener je mogao da izabere mnogo bolju opciju za pobedu. Za poslednji napad je njegov tim imao 24 sekunde i nejasno je čija je odluka bila da se na jedan razlike pobeda traži šutom za tri poena, a ne prodorom, ili preko dominatnog Omića, koji u trenucima kada se utakmica lomila i nije bio na parketu.
Inače, čitav meč je protekao pod velikim tenzijama. Ekspedicija KK Crvena zvezda dočekana je u Podgorici uvredama crnogorskih navijača i malo je nedostajalo da dođe do fizičkog sukoba, potvrđeno je iz kluba. Na meti navijača bili su kapiten Branko Lazić i Alen Omić kojima je skandirano „Prebićemo vas” i „Zaklaćemo vas”, pa je klupsko obezbeđenje uz pomoć lokalne policije moralo da reaguje i spreči teži incident. U toj gužvi jedan pripadnik obezbeđenja crveno-belih dobio je lakši udarac.
Sve je rešeno u četvrtoj utakmici kada je prvak Crne Gore pobedio Crvenu zvezdu sa 77:73 (22:15,14:23,24:19,17:16) i ukupnim skorom 3-1 osvojio prvi ABA naslov.
Nemanja Gordić je izabran za najkorisnijeg igrača plej-ofa.

Posle tri godine došlo je do smene šampiona ABA lige. Budućnost je posle „brejka” u Beogradu, u dve naredne utakmice odbranila prednost domaćeg terena i sa 3-1 u finalnoj seriji pobedila Crvenu zvezdu i osvojila prvu titulu. Podgoričani su tako stekli i pravo da predstavljaju region u Evroligi naredne sezone, a kada se sve sabere, zasluženo su došli do istorijskog uspeha, imajući u vidu i da su u sezoni čak pet puta savladali crveno-bele u šest duela.
Četvrta utakmica imala je predigru u vidu saopštenja klupskih rukovodstava. Zvezda je najavila da neće izaći na parket ukoliko se ne napravi ekspertiza suđenja iz prethodnog duela, da neće priznati rezultat jer se dogodila „neviđena krađa”. Čak je zatražen i poligraf za sudije, uz konstataciju da je politički interes u regionu da Zvezda ne bude prvak. Odgovor iz Budućnosti je bio da se u sportu dobija i gubi, ali da u Zvezdi očigledno to ne mogu da prihvate i priznaju da je neko bolji. Takođe, da mesto prvaka nije rezervisano za crveno-bele.
U veoma lošoj atmosferi odigran je odlučujući duel, a na parketu se dogodilo „već viđeno”, po igri, taktičkim rešenjima, energiji, koncentraciji, a Zvezda je još jednom prokockala šansu da vrati seriju u Beograd i odbrani titulu. Izgubila je i drugo finale te sezone, a eksperiment sa skoro celim novim timom i neiskusnim trenerom bio je očigledan promašaj.
Budućnost su, kao i u svim utakmicama, nosili bekovi Nemanja Gordić, najbolji akter finalne serije, i Nikola Ivanović. Ni u jednoj utakmici Zvezda nije imala taktiku da zaustavi njihove prodore, igru „jedan na jedan”, a ovaj drugi je bio junak konačnog obračuna. Imala je Zvezda dva poena prednosti minut i po do kraja, a posle izjednačenja Barovića, Ivanović je ukrao loptu posle lošeg pasa Ročestija i istrčao kontru. Još jednom su crveno-beli častili protivnika, ovog puta Lazić, a Ivanović je na kraju napada ušao u reket, naskočio iskosa u visini penala i 28 sekundi pre kraja doveo svoj tim praktično do titule.
Kada se pogleda cela serija, Budućnost je sposobnost svojih bekova da prodiru i lako rešavaju situacije „jedan na jedan”, unovčila sa čak 34 poena više sa linije slobodnih bacanja (79/107), a Zvezdini igrači su pali na najlakšim šutevima (45/79). Umesto da se bave teorijama zavere, Zvezda bi trebalo da prvo počisti u svom dvorištu, pođu od selekcije tima, domaćih i posebno stranih igrača, koji su, osim Ročestija, veoma malo dali tokom cele sezone.
Aleksandar Džikić je bio velika snaga Budućnosti. Iskusni stručnjak je za kratko vreme napravio moćan tim i igru za ABA ligu, dok crveno-beli moraju da nauče nešto iz grešaka i okrenu se budućnosti.
Kanonada Ročestija
Košarkaška liga Srbije je opet bila podeljena u dve grupe sa po šest ekipa, ovaj put se igralo i četvrtfinale na dve pobede. U „A“ grupi Zvezda je doživela čak dva poraza, ali je ipak zauzela prvo mesto ispred Borca.Taj drugi poraz od Mege bio je koban za Dušana Alimpijevića koji je smenjen, a na mesto šefa stručnog štaba je došao Milenko Topić. U „B“ grupi Partizan je doživeo samo jedan poraz, ali zbog lošije međusobne koš razlike završio je na drugom mestu iza FMP-a.
MVP i najbolji strelac lige došao je iz Partizana, Najdžel Vilijams–Gos bio je jedan od najboljih stranaca koji je igrao za crno-bele.
Četvrtfinale je prošlo očekivano, Mega je osvajanjem tek trećeg mesta u grupi naišla na Partizana pa dalje nije mogla.
U polufinalu – poslastica, duel večitih rivala.
Crveno-beli su u poslednjoj deonici slomili otpor Partizana – 87:62 ( 23:15,18:18,20:19,26:10) i poveli u seriji. Teže nego što rezultat pokazuje košarkaši Crvene zvezde su pobedili Partizan u prvoj utakmici polufinala plej-ofa, i imali su šansu da u drugom meču pred navijačima crno-belih okončaju seriju. Iako je šampion kontrolisao igru i rezultat, Parizan je bio konkurentan 27 minuta, a potom se predao, pa je Zvezda u poslednjih deset minuta napravila razliku koja ne daje realnu sliku odnosa snaga.
Gosti su bolje otvorili utakmicu, poveli 10:5, a onda je usledila prava trojkaška kanonada i šou Amerikanca Ročestija koji je nanizao 14 poena, razbio defanzivnu koncepciju trenera Čanka. Zvezda je serijom 15-0 uspostavila kontrolu na terenu, a otežavajuća okolnost za „crno-bele“ je bila i povreda reprezentativca Marinkovića već u petom minutu. U ionako skromnom rosteru to je bitno uticalo na razvoj igre Partizana, posebno u napadu, jer jednostavno nije bilo igrača koji je mogao da parira šuterski raspoloženim igračima Zvezde. Lazić je uspešno čuvao najboljeg strelca protivnika Gosa, sprečio ga da kreira i igra sa loptom, što je znatno smanjilo napadačke opcije crno-belih.
Sve je bilo gotovo posle drugog meča kada su košarkaši Crvene zvezde pobedili kao gosti Partizan sa 81:73 (21:18, 16:20, 20:24, 24:11) i plasirali su se u finale plej-ofa Superlige Srbije.
Zvezdu je predvodio Tejlor Ročesti sa 23 poena i četiri asistencije, a dobru partiju prikazao je i Stefan Janković, koji je postigao 16 poena. Dejan Davidovac dodao je 11 i devet skokova, a Ognjen Dobrić 10 poena i šest skokova. U ekipi Partizana najefikasniji je bio Najdžel Vilijams-Gos sa 20 poena, Đorđe Gagić postigao je 13 poena uz pet skokova, a kapiten Novica Veličković 12 poena, sedam skokova i četiri asistencija. Kvame Von dodao je 12 poena uz četiri asistencije.
Pre početka utakmice igraču Partizana Najdželu Vilijams-Gosu uručene su nagrade za najboljeg strelca i najkorisnijeg igrača regularnog dela Superlige.
Zvezda je na početku povela, ali je Partizan serijom 7:0 uspeo da preokrene na 11:8. Crveno-beli su zaustavili nalet protivnika dobrim šutom za tri poena, pa su preokrenuli na 18:11. Partizan se posle toga primakao, a Zvezda je deonicu završila sa tri poena prednosti. Druga četvrtina počela je trojkama obe ekipe, Mihajla Andrića, Džejmsa Feldina i Aleksandra Aranitovića, a posle tehničke greške Ognjena Dobrića zbog prigovora, trojke Viliiajms-Gosa i dvojke Vona posle kontranapada, crno-beli su poveli sa 31:26. Partizan nije iskoristio lošiju igru Zvezde i stekao osetniju prednost, pa je na poluvreme otišao vođstvom od 38:37.
Košem Veličkovića Partizan je poveo sa 45:39, a kapiten je zatim pogodio i trojku za 51:43. Posle toga Zvezda je napravila seriju 7:0, koju je Von prekinuo trojkom. Crno-beli su čuvali prednost, ali se Zvezda uvek vraćala pre svega zahvaljujući dobrom skoku. Zvezda je bolje počela poslednju četvrtinu, a posle poena Ročestija i Jankovića povela je sa 66:64, pet i po minuta pre kraja. Uz tri poena Ročestija, Zvezda je stekla do tada najveću prednost od šest razlike (76:70), nepuna tri minuta pre kraja.

Pogocima Veličkovića Partizan se primakao na tri poena, ali su crno-beli zatim u narednim napadima bili neprecizni u šutu za tri poena, što je Zvezda iskoristila i koševima Ročestija sa linije za slobodna bacanja otišla na pet razlike. U završnici je došlo do koškanja na terenu posle prekršaja Andrića na Branku Laziću, koji su sudije okarakterisale kao nesportski. Košarkaši Zvezde su to iskoristili, Lazić je pogodio oba slobodna bacanja, a posle njega i Ročesti, čime je obezbedio pobedu.
Finale za 3-0
U drugom polufinalu Borac je svoju šansu protiv FMP-a propustio u prvom meču kada je minimalno poražen sa 69-71. Uzaludna je bila pobeda u drugom susretu, jer u trećem nisu imali ni promil šanse, potučeni su do nogu 56-77.
Finalna serija je izgledala prilično neizvesno ali čini se da niko nije ozbiljno pomislio da bi FMP mogao da iznenadi Crvenu zvezdu, pa čak ni da dobije makar jedan meč.
Košarkaši Crvene zvezde poveli su u finalu Superlige protiv FMP-a, pobedom na svom terenu sa 84:83. Zvezda je pobedila posle neizvesne završnice, a utakmicu je rešila trojka Džejmsa Feldina 14 sekundi pre kraja.
FMP je posle toga imao napad za pobedu, ali je Stefan Pot promašio polaganje u poslednjoj sekundi. Najefikasniji u pobedničkom timu bio je Alen Omić sa 22 poena, jedan manje postigao je Tejlor Ročesti, dok je FMP sa 19 predvodio Nemanja Nenadić.
Crvena zvezda je došla su na korak od odbrane titule prvaka Srbije, pošto je u finalnoj seriji povela sa 2:0 pobedom nad FMP-om u Železniku 68:62 (10:20, 29:14, 18:16, 11:12).
Crveno-beli su uspeli da nadoknade dvocifreni zaostatak iz prve deonice, i sada ih je samo jedan trijumf delio od četvrtog, uzastopnog trofeja šampiona države. Najefikasniji na meču bio je Džejms Feldin sa 24 poena, koji je odlučio i prethodnu utakmicu, Alen Omić dodao je 15, a kod FMP-a Dragan Apić 14.
Najzad, košarkaši Crvene zvezde osvojili su titulu šampiona Srbije, pošto su pobedili FMP i u trećoj utakmici finalne serije. Crveno-beli su na svom terenu slavili sa 97:88 (21:26, 35:21, 21:19, 20:22). Zvezda je tako osvojila četvrtu uzastopnu, a ukupno 19. šampionsku titulu.
Najefikasniji u pobedničkom timu bio Alen Omić sa 20 poena, tri manje ubacio je Džejms Feldin, Dejan Davidovac je dodao 15, a Filip Čović 13 poena. U timu FMP-a najbolji je bio Radovan Đoković sa 22 poena, dok je Boriša Simanić postigao 14.
FMP je bolje počeo utakmicu u hali „Aleksandar Nikolić” pred oko 3.500 gledalaca. Zvezda nije uspevala da pronađe ritam, što je tim iz Železnika iskoristio i poveo sa 16:6. Crveno-beli su, ipak, uspeli da u finišu prve i na početku druge četvrtine uhvate priključak i to najviše zahvaljujući Čoviću i Omiću. Serijom od 13:0 u finišu druge četvrtine, koju je okončao Feldin trojkom uz zvuk sirene, Zvezda je preokrenula i stigla do vođstva do 56:47. U istom ritmu nastavila je Zvezda i u drugom poluvremenu, FMP nije uspevao da zaustavi šampiona, koji je pobedom u toj utakmici odbranio titulu prvaka Srbije.

U evropskim takmičenjima imali smo dva predstavnika koja se baš nisu proslavila. U Evroligi imala je Crvena zvezda dobrih utakmica i pobeda, na domaćem ternu savladani su npr. Barselona i Efes Pilsen, a u gostima čak i slavni Real, ali je sve u svemu ostavljen bled utisak. Zauzeto je na kraju 14. mesto (od 16) sa 11 pobeda i 19 poraza.
Partizan je bio još lošiji, tačnije bio je očajan. Sa samo jednom pobedom u deset utakmica bio je najslabiji od svih ekipa koje su te godine učestvovale u Evrokupu.
Photo: MN press, Twitter