Veliki Real iz Madrida sa svojim asovima Ljuljom, Fernandezom i Tavaresom, i njihov slavni trener Pablo Laso pokušali su sve, baš sve, ali nisu mogli protiv sjajne Crvene zvezde i fanatičnih navijača u dvorani “Aleksandar Nikolić”. Iako se rezultat dugo ljuljao, i naginjao čas na jednu čas na drugu stranu, na kraju je jedan čovek pronašao inspiraciju i rešio utakmicu. Taj se zove Dejan Davidovac. Doneo je Crvenoj zvezdi pobedu 65-62, dvanaestu u ovoj evroligaškoj sezoni.
Davidovac je imao hrabrosti, ali i mnogo znanja, i preuzeo je odgovornost u poslednjim minutima. Zapravo sve što se dešavalo u poslednjih sto sekundi bilo je vezano za njegovo ime: ubacio je dva od tri penala za vođstvo Zvezde 61-56, pa je iznudio faul Tavaresa u napadu, a potom je pogodio dva penala i minut i 20 sekundi pre kraja svom timu doneo nedostižnu prednost 63-56. Poslednji trzaj Reala bile su dve trojke Serhija Ljulja, ali nije bilo ni vremena ni mogućnosti da se rezultat preokrene. Pobedu Crvene zvezde potvrdio je Nikola Ivanović poenima sa linije za slobodna bacanja dvanaest sekundi pre poslednje sirene.
Već sam početak utakmice nagovestio je kakav će biti kraj. Tesno vođstvo Zvezde na kraju prve četvrtine (16-15) potrajalo je do izjednačenja 20-20, a mogao je i Real povesti da Rudi Fernandez nije promašio pet trojki zaredom. Do kraja utakmice ispucao ih je ukupno sedam, a pogodio – nula.
Tesno je bilo i na poluvremenu, 43-42 za Crvenu zvezdu, i taj rezultat se može smatrati odličnim za našeg šampiona s obzurom da su crveno-beli imali u drugom periodu silne minute bez ideje u napadu, a Real je u tom periodu napravio seriju 0-8 i izjednačio. Činilo se da je umor počeo uzimati danak, bilo je vidljivo koliko se Kalinić mučio, a Mitrović i Kuzmić su bili samo bledi dekor prilikom Tavaresovih nebeskih akrobacija.

Rezultatska klackalica nastavljena je i u drugom poluvremenu, vođstvo Zvezde variralo je od plus sedam (57-50) do plus tri (59-56). Bilo je jasno da će pobediti onaj ko pronađe petorku momaka sa dovoljno jakim živcima, bez obzira kako se zvali. Dejan Radonjić je uspeo da pronađe pet takvih – Volters, Dobrić, Davidovac, Holins i Kalinić pokazali su se, bar večeras, kao veći majstori od Ljulja, Fernandeza, Jabuselea, Tavaresa i Ertela. Realu nije pomoglo ni 14 ofanzivnih skokova (prema Zvezdinih 5), ni devet ubačenih trojki (Zvezda samo četiri). Pobedio je hrabriji tim, a navijači su još na početku nekako “namirisali” da će i njihova uloga u ovoj utakmici biti itekako značajna, i bili su, čini se, najjači adut domaćina.
Neka se spremi – Makabi. Već za 48 sati, na ovom istom mestu.
Photo: Euroleague