Naš saradnik i hroničar košarkaškie istorije Darko Bjelobaba ovim prilogom završava serijal o prvenstvima Jugoslavije/Srbije, koji je započeo sa sezonom 1958. Verujemo da je u pitanju kapitalno istorijsko delo,i svako ko želi može da sa našeg sajta preuzme i napravi kolekciju šampionata u poslednje 63 godine i ima vredan, neprocenjiv istorijski materijal. Ovom prilikom zahvaljujemo se Darku Bjelobabi na ogromnom trudu, i iskreno verujemo da će nastaviti da našim čitaocima poklanja svoje izvanredne košarkaške priloge.
***
Posle sezone 2019-20 koja je prekinuta, usledila je ona za koju se nije tačno znala ni kako će se odvijati, ni da li će se uopšte završiti. Konstantno na ivici regularnosti, sa ekipama kojima su nedostajali igrači jer su bili pozitivni na koronu, sa domaćinstvima koja su zavisila od toga kakve vrste testova su morali timovi da imaju da bi otišli u neku zemlju, bez publike na tribinama. Definitivno najčudnija ikad odigrana sezona.
ABA liga je proširena na 14 klubova jer prethodne sezone niko nije ispao, a ušli su Borac i Split kao dva prvoplasirana tima iz ABA 2 lige. Dodatni problem je napravila Primorska koja je uprkos finansijskim problemima još iz orethodne sezone odlučila da ipak startuje, pa je onda na pola prvenstva odustala. Svi mečevi su onda registrovani 20–0 za protivnike Primorske, i rešena je neizvesnost oko ekipe koja direktno ispada pošto je odlučeno da liga i dalje broji 14 članova. Ostalo je samo da se odigra baraž između pretposlednjeg tima iz ABA 1 i drugoplasirane ekipe iz ABA 2.
Branilac titule iz pretprošle sezone Crvena zvezda je dovela trenera koji je trebao da bude rešenje na duže staze. Legenda kluba Saša Obradović sa renomeom trenera koji je vodio i ozbiljne evropske ekipe trebao je da prekine lutanja koja su nastupila odlaskom Dejana Radonjića sa mesta šefa stručnog štaba. Može se reći da je dobio ekipu koja je mogla da isprati visoke ambicije koje je imala Crvena zvezda. Iz prošlogodišnjeg sastava ostali su Davidovac, Lazić, Dobrić, Jagodić Kuridža, Simanić i Kuzmić. Novajlije su bili Lengston Hol (Promiteas Patras), Kori Volden (Partizan), Džordan Lojd (Valensija), Duop Rit (FMP), Marko Simonović (Cedevita) i Emanuel Teri (Hapoel Jerusalim).
Kad stvari nisu krenule prema očekivanjima krenulo se sa lutanjima u otpuštanju i dovođenju novih igrača. Da bi se poboljšala organizacija igre doveden je nekadašnji igrač Zvezde Tejlor Ročesti (Olimpijakos), pa kad se videlo da je daleko od nekadašnje forme stigao je Kino Kolom (Valensija), da bi i on nestao posle svega nekoliko odigranih utakmica. Pošto ni centar Teri nije ispunio očekivanja otpušten je, a umesto njega stigao je Landri Noko (Alba) koji je bio planiran još na početku sezone ali nije prošao zdravstvene preglede. Šta tek reći o Džoniju O’Brajantu koji je trebao da predstavlja, uz Lojda, udarnu napadačku iglu, a koji nikako nije uspevao da se uklopi u tim pa je i on posle par meseci napustio klub.
Loša vest koja je ozbiljno potresla košarkaški svet bila je smrt nigerijskog centra Majkla Odža. Doživeo je infarkt na individualnom treningu nekih mesec dana posle preležane korone. Smrt bivšeg centra Crvene zvezde izazvala je brojne kontraverze, mnogo prozivki, prepucavanja između „večitih rivala“, no, po običaju, sve su na kraju prekrili „ruzmarin, snjegovi i šaš“.
Odlazak Trinkijerija
Partizan je u novu sezonu ušao rešen da naplati sve ono što mu je „višom silom“ prethodne sezone ostalo uskraćeno. Pod prilično nejasnim okolnostima klub je napustio trener Andrea Trinkijeri, da li klub nije hteo, nije smeo ili nije imao para da produži saradnju sa Italijanom ostalo je nejasno. No, u tom trenutku činilo se da kad imaš dobar tim, a prethodne sezone je Partizan pokazao da ga ima, možda i nije tako bitno ko je trener. Mladi bi rekli „kakav danak neiskustvu“. Ni odluka da Vlado Šćepanović, dotadašnji pomoćnik Trinkijerija preuzme ekipu nije bila nelogična, sastav je bio sličan onome iz prethodne sezone, on poznaje igrače, oni znaju njega, sistem koji je dao rezultate ne treba menjati. Sve je nekako bilo logično i ispostaviće se – pogrešno. Sastav Partizana je možda bio čak i jači nego prethodne sezone, umesto Amerikanaca Voldena, Makadua i Redinga i reprezentativca Birčevića, došli su Kodi Miler–Mekintajer (Cedevita), Erik Mika (Stokton Kings) i Nemanja Dangubić (Estudijantes). Iz neobjašnjivih razloga su zadržani Stefan Janković i Brajan Angola, kojih posle nisu mogli da se reše. Još je teže objasniti potez puštanja Mekintajera i Gordića u sred sezone, i dovođenje Džoša Perkinsa (Gljivice) što će se pokazati kao katastrofalan potez. Ceh tome će platiti trener Šćepanović i sportski direktor Nikola Lončar, ali je već biti prekasno.

Srbija je imala pet predstavnika u ABA ligi. Najzanimljivije pojačanje dobila je Mega u vidu Filipa Petruševa, studenta univerziteta Gonzaga. Znalo se da je vanserijski potencijal ali je tek trebalo videti kako će funkcionisati u evropskoj košarci. U FMP je ove sezone Marko Pecarski trebao da najzad opravda sve one medalje i trofeje iz juniorske konkurencije, i pokaže da loša epizoda u Partizanu više govori o (ne)sposobnosti trenera crno-belih da prepoznaju i iskoriste njegov talenat, nego o njemu. Novajlija Borac, sa tri Amerikanca, više nije bio rasadnik „šutera sa Morave“ već skup prilično iskusnih profesionalaca koji predvođeni mladim stručnjakom Markom Marinovićem treba da pokušaju da obezbede opstanak u ligi.
Drama u Kupu
Prvi deo ABA lige protekao je u izjednačenoj borbi Crvene zvezde i dva crnogorska ligaša, Budućnosti i Mornara. Najbolji posao je uradila ipak Budućnost koja je pobedom u Beogradu protiv Crvene zvezde stvorila sebi realne šanse da regularni deo završi kao prva na tabeli. Ta prednost domaćeg terena u situaciji kad se igra bez publike i nije tako velika, ali znajući kakav rivalitet vlada između Budućnosti i Crvene zvezde nije bilo razloga sumnjati da će „đetići“ pronaći način da to eventualno domaćinstvo u plej-ofu pretvore u svoju prednost.
Rezultat Mornara nije bio iznenađenje kada se zna kolika je posvećenost i ulaganja braće Pavićević, da su u sastavu petorica Amerikanaca, a pored njih još niz iskusnih igrača prekaljenih u ABA ligi.
Najveće razočarenje (za svoje navijače, naravno) bio je Partizan, koji je loše startovao i u ABA ligi i u Evrokupu. Vlado Šćepanović nije uspeo da dočeka ni novembar na klupI crno-belih, strpljenja nije bilo ni kod uprave ni kod navijača. Nasledio ga je slovenački stručnjak Sašo Filipovski, ispostaviće se podjednako neuspešno.
Kup Radivoja Koraća odigran je u Novom Sadu, bez prisustva navijača. Četvrtfinale je ovaj put donelo jedno iznenađenje, član KLS Vojvodina eliminisala je FMP 73-67, dok se Partizan pomučio protiv Borca, ali ipak slavio 76-72.
U polufinalu Mega nije dozvolila iznenađenje protiv Vojvodine 82-75, odlični su bili Simonović (18) i Smit (17).
Finale pre finala je bio duel „večitih rivala“. Košarkaši Crvene zvezde plasiralli su se u finale Kupa Radivoja Koraća, pošto su u odličnom polufinalu savladali Partizan (79:78).
Prvo poluvreme je u proteklo u znaku Partizana. Šut crno-belih je funkcionisao savršeno, Pejdž i Jaramaz su zajedno trojke šutirali 5/7 (Pejdž 3/3, Jaramaz 2/4). Sa druge strane, Crvena zvezda je u napadu polagala nade u Džordana Lojda koji je postigao 15 poena.
Izabranici trenera Radonjića uspeli su u jednom trenutku da dođu do 30:28, međutim Partizan je vrlo brzo serijom podigao na najviših 9 poena prednosti, i održavao je prednost. Na kraju prvog poluvremena 46:40 za Partizan.
Partizan je početkom trećeg kvartala napravio 5:0 i došao do maksimalni 51:40. Posle tajmauta Dejana Radonjića, crveno-beli su stabilizovali igru, došli su do nekoliko dobrih odbrana, a u napadu su jako teško dolazili do otvorenih situacija. Ipak, posle serije od 11:2 poveli su 53:51 posle trojke Davidovca. Kao i Crvena zvezda, i Partizan je ubrzo stabilizovao igru i nije dozvolio preokret, a nakon trojke Tomasa imao je 58:53. Mogao je sa tim rezultatom da ode na odmor posle trećeg perioda, ali je Perkins napravio veliku grešku posle koje je Džordan Lojd došao do slobodnih bacanja i postavio je posle 30 minuta rezultat 58:55.
Četvrti period počeo je ponovo serijom Partizana 5:0, a Crvenu zvezdu je u igru vratio Dejan Davidovac sa dve 2 plus 1. Viđeno je raspucavanje sa obe strane, gde su nekoliko napada zaredom i jedni i drugi bili precizni, i 68:66 za Partizan na šest minuta pre kraja. Ponovo se ušlo u tvrd period meča, a ekipa Dejana Radonjića dolazi i do prvog vođstva posle trojke Džordana Lojda 71:70. Partizan je u poslednjih 45 sekundi imao poen minusa, ali posle napada i serije ofanzivnih skokova Tomas sa linije penala dovodi crno-bele u vođstvo 78:77. Ostale su 22 sekunde Crvenoj zvezdi za napad, a Jaramaz na osam sekundi pre kraja pravi faul na Davidovcu, što je bio njegov peti faul. Davidovac je bio oba puta precizan i Partizan je imao napad do kraja. Branko Lazić je izbio loptu u driblingu Markusu Pejdžu i tako doneo veliku pobedu i plasman u finale u kojem će igrati protiv Mege.
Kod pobednika najefikasniji su bili Lojd sa 24 poena i Davidovac sa 19, kod Partizana Jaramaz 18 i Pejdž 16.
MVP Jagodić Kuridža
Dan kasnije Crvena zvezda je osvojila Kup Radivoja Koraća, pošto je u finalu u Novom Sadu pobedila Megu sa 73:60. Crveno-beli posle četiri godine vratili su Žućkovu levicu na Mali Kalemegdan, što im je ukupno deseti trofej Kupa u klupskoj istoriji.
Ekipa Dejana Radonjića meč je prelomila u trećoj deonici, kada je odličnom odbranom i skokom u potpunosti zaustavila Megu, koja je u odnosu na prvo poluvreme bila neprepoznatljiva. U pobedničkom timu Dejan Davidovac ubacio je 14 poena uz šest asistencija, Džoni O’Brajant imao je isti košegeterski učinak uz sedam skokova, dok je Marko Jagodić Kuridža sa osam poena, 11 skokova uz indeks korisnosti 21, proglašen za najkorisnijeg igrača finala (MVP). U timu Mege najbolju rolu imao je Filip Petrušev sa 21 košem, koji je poglašen i za najboljeg strelca finalnog susreta.

Mega je odlično otvorila finale serijom od 12:2, za koju su najzaslužniji bili Petrušev, Simonović i Momirov.Ta prednost nije bila dugog veka, jer je Zvezda na isti način nizom od 12:0 uzvratila. Tome su doprinele i brze lične greške Petruševa i Momirova, koji su morali na klupu, pa su crveno-beli poenima Lazića i O’Brajanta došli do izjednačenja. Do kraja četvrtine izabranici trenera Vladimira Jovanovića uspeli su ponovo da vrate prednost na svoju stranu, i da posle prvih deset minuta imaju plus dva (21:19). Povratkom Petruševa na parket u drugoj deonici Mega je uvećala prednost, ali je Lojd serijom svojih poena ponovo vratio egal. Mega je finiš poluvremena iskoristila da opet bude u plusu u odnosu na rivala, i pred drugih 20 minuta rezultat je bio 40:36.
Nastavak meča doneo je furioznu ekipu Dejana Radonjića, koja je nanizala sedam poena i skoro pet minuta nije dozvolila Megi da postigne koš. Kontrolisali su crveno-beli sve u trećoj deonici, pre svega skok, proradio je i šut sa distance i u odlučujući period Zvezda je ušla sa plus pet (53:48). Izgubljene konce u igri iz treće četvrtine Mega nije uspevala da nađe ni u nastavku. Nizale su se greške i u napadu i u odbrani, šut sa distance je stao, a Zvezda je sa druge strane uvećavala prednost, uz briljantnu partiju Davidovaca, i na kraju je došla do trijumfa i trofeja.
U režiji Davidovca
Drugi deo ABA lige doneo je pomalo neočekivan rasplet. Posle mnogo odloženih utakmica, i mečeva koji su odigrani a da su nedostajali neki igrači jer su bili pozitivni na COVID-19, regularni deo prvenstva završen je – super regularno. Mornar je neočekivano savladao Budućnost i time omogućio Crvenoj zvezdi da prvenstvo okonča na prvom mestu, iako je oba puta poražena od Podgoričana. Budućnost je tako ostala na drugom, a Mornar na trećem mestu. Prijatno je iznenadila Igokea plasmanom na četvrto mesto i plasmanom u plej-of.
U sredini tabele su se našli Mega, Partizan i FMP, što je za crno-bele totalno razočaravajući rezultat. U jednom trenutku su čak bili u situaciji da im je pretila borba za opstanak. Smenjen je i drugi trener Sašo Filipovski, postavljen je Aleksandar Matović koji je u finišu serijom pobeda tek delimično popravio sveukupno loš utisak.
Sezonu je obeležio Filip Petrušev, mladi centar Mege koji je bio MVP lige i prvi strelac najavivši blistavu karijeru. Najbolja petorka po izboru navijača bila je: Ivanović (Budućnost), Lojd (Crvena zvezda), Blažić (Cedevita) Simonović i Petrušev (Mega).
U ABA 2 ligi učestvovalo je 14 klubova, igralo se po turnirskom sistemu (odigrano je četiri turnira), svaki klub je odigrao 13 utakmica. Kao ubedljivo prvi završio je Studentski centar iz Podgorice, ispred Sparsa (Sarajevo). U plej-ofu je učestvovalo osam ekipa, igrale su se po dve utakmice i odlučivala je međusobna koš razlika u slučaju da su oba tima ostvarila po jednu pobedu. Plej-of je samo potvrdio da su dva najbolja tima Studentski centar i Spars, a finale takođe da su Podgoričani najkvalitetniji, i da potpuno zasluženo dobijaju ulaznicu za „visoko društvo“.
Spars je svoju šansu potražio u baražu protiv Splita. Pobedili su u prvom meču u Splitu i činilo se da bi mogli napraviti iznenađenje. Međutim, Split je ubedljivo dobio meč u Sarajevu, a potom i onaj na svom terenu i zasluženo obezbedio opstanak.
U u polufinalu plej-ofa ABA lige košarkaši Crvene zvezde pobedili su u Beogradu Igokeu sa 76:61, i tako poveli sa 1:0 u seriji. Crveno-beli su imali mnogo problema protiv ekipe iz Laktaša, četvrtoplasirane iz regulanog dela sezone, ali ipak su u poslednjoj deonici uspeli da slome otpor rivala i na kraju dođu do ubedljivog trijumfa. Najefikasniji u pobedničkoj ekipi bio je Džordan Lojd sa 21 poenom, dok je Kori Volden postigao 13, a Ognjen Dobrić dodao je 12. S druge strane, u ekipi Igokee jedini dvocifren učinak od 15 poena imao je Edin Atić, dok je Nikola Jovanović postigao devet.
U drugom meču polufinala Igokea je pobedila Crvenu zvezdu sa 81:68, pa je o finalisti odlučivala majstorica. Dvorana u Laktašima postala je lavirint bez izlaza za košarkaše Crvene zvezde. Posle pobede od 85:65 u ligaškom delu sezone, Igokea je još jednom deklasirala evroligaša i tako izborila majstoricu za plasman u finale.
Sada je i laiku bilo jasno zašto je Dragan Bajić, trener prvaka Bosne i Hercegovine, proglašen za najboljeg trenera. „Skrojio” je Zvezdin poraz taktički perfektno, odbranom o koju su se gosti odbijali kao da udaraju u stenu, a u napadu su strpljivo dodavanjem više dolazili u poziciju da otvorene šuteve pretvaraju u kapital. Gotovo je neverovatan podatak da je spoljna linija Igokee ubacila čak 79 poena, a jedini koš od „visokih” delo je bivšeg crveno-belog centra Jovanovića. Ni učinak Zvezdinih centara nije bio na nivou, kao uostalom i čitave sezone (11/57), a očajna igra, pre svega ide na dušu plejmejkera, Voldena i Hola. Prvi je kao starter uveo tim u probleme, a sve što je uradio bilo je naopako. Uz veoma lošu organizaciju, šutirao je 0/7 iz igre, jedva sakupio dva indeksna poena korisnosti, a njegova zamena, ostao je na minus jedan! Pravo je čudo da u takvim okolnostima trener Radonjić nije na parket poslao mladog Uskokovića, čak i po cenu ubedljivijeg poraza.

Ipak je kvalitet presudio u trečem meču pa su „crveno-beli” pobedili Igokeu sa 76:53, i za pehar i Evroligu će se boriti protiv Budućnosti.
Dejan Davidovac je morao da odigra utakmicu sezone da bi se Crvena zvezda plasirala u sedmo finale regionalne lige, a šesto uzastopno. Po poziciji krilo, a dejstvom na terenu „ol raund” igrač od „jedinice” do „četvorke”, sprečio je propadanje crveno-belih u ambis posle 18 poena prednosti, učinio da se igrači hrabre Igokee predaju u majstorici posle njegove košarkaške mini klinike početkom poslednje četvrtine.
Odigrali su branioci trofeja odlično prvo poluvreme, „citirajući” trenera Dejana Radonjića (njegovo četvrto finale, uzeo tri titule) iz najave utakmice da će njegov tim strpljivo graditi rezultat. Iznenadio je Zvezdin trener kolegu Bajića, koji je ponovo fokus u defanzivi stavio na bekove Voldena i Lojda, i „udario” kroz srce reketa, preko Noka. Kamerunski centar ubacio je u prvoj četvrtini 11 poena, što je uz odličnu odbranu domaćinu donelo 12 poena viška (24:12). Da je raspoložen za igru, Davidovac je nagovestio početkom druge četvrtine sa sedam poena u nizu (ukupno 12), za plus 18, ali je tim iz Aleksandrovca u kolosek vratio odlični plejmejker Klemons. Usledila je serija gostiju 9-0, a crveno-beli se nisu snašli na zonski presing igrača Igokee i sve teže su pronalazili put do koša.
Ni na velikom odmoru Radonjić nije pronašao lek za odbranu kojom ga je Bajić u dva navrata ove sezone matirao. Novom serijom, ovog puta 7-0, prvak Bosne i Hercegovine rezultatski se vratio u igru (48:44), a u redove Zvezde uvukli su se nesigurnost i zebnja. Da kola ne krenu potpuno nizbrdo pobrinuo se Dobrić sa dve trojke, a to su bili i jedini poeni iz igre crveno-belih u trećoj deonici. Iako je izgledalo da će finalista biti poznat kroz dramu, režiju utakmice u svoje ruke uzeo je Davidovac. Ubacio je za dva, a potom i trojku, pa ukrao loptu i poslao Dobrića na zicer, potom imao još jednu osvojenu, a pobedu potpisao još jednim košem za tri poena. Zvezda je otišla na plus 16, a igrači Igokee su spustili gard i doživeli klasičan košarkaški nokaut, izgubili su poslednju deonicu sa 19:2!
“Leteći” Ognjen Dobrić
U drugoj polufinalnoj seriji Budućnost je lakše nego što se očekivalo sa dve sigurne pobede eliminisala Mornar i plasirala se u finale.
Konačno, u finalu plej-ofa ABA lige košarkaši Crvene zvezde poveli su sa 1:0 protiv Budućnosti, pošto su savladali Podgoričane 82:78. Uz „određenu” podršku sa tribina Zvezda je u većem delu meča bila u prednosti, ali je ipak došlo do neizvesne završnice. Zvezdu su do trijumfa predvodili Džordan Lojd i Ognjen Dobrić sa po 23 poena. Kod Budućnosti Vili Rid ubacio je 26, a Nikola Ivanović 16 poena.
U drugom meču finalne serije, takođeu Beogradu, Crvena zvezda – Budućnost 85:79. Ognjen Dobrić vodio je Zvezdu ka tituli i učešću u Evroligi. U spektakularnoj drugoj utakmici finala plej-ofa ponovo je viđena drama, preokreti kakvi se retko događaju, i rola beka Crvene zvezde koji je iz ponora podigao svoj tim i doneo meč loptu, vođstvo u seriji od 2-0.
Izgledalo je u prvom poluvremenu da će domaćin ubedljivo doći do pobede. Uvod u meč je bio u svakom smislu perfektan. Od čvrste odbrane, do sjajne taktike trenera Radonjića koji kao da je zabranio igračima da šutiraju za tri poena, pa su većinu poena tražili i dobili iz reketa. Lojd je vešto koristio udvajanja, pronalazio je Noka pod košem i za tili čas je na semaforu stajalo 10:1. Dobrić se već u prvoj četvrtini kandidovao za igrača utakmice. Uz dobru defanzivu, nanizao je 11 poena (Noko 10) i u ranoj fazi utakmice crveno-beli su stekli 15 koševa prednosti. Za deset minuta šutirali su 12/13 za dva poena (trojke 1/3), imali čak 11 dodavanja, a deset koševa su postigli iz kontre. Za minut i po u nastavku prednost je skočila na čak 20 poena (37:17). Pokušavao je trener Budućnosti Dejan Milojević da pre svega pronađe defanzivnu petorku, a igra njegovog tima stabilizovala se pred veliki odmor, na koju je domaćin otišao sa plus 14 (55:41). Najveće zasluge što utakmica nije već bila rešena pripadaju krilu Danilu Nikoliću, koji je sa tri trojke, na neki način nagovestio dramu.
To se dogodilo u trećoj deonici koju su gosti odigrali kao u transu. Iz minuta u minut su smanjivali razliku, a Nikolić je bio nepogrešiv. Među domaće igrače uvukao se nemir i strah dok su gledali kako se ruši prednost kao kula od karata. Promašivali su iz čistih pozicija, posegnuli za velikim brojem šuteva za tri poena, ali epilog je bio da su gosti dobili četvrtinu sa 29:8 i izgledalo je, krenuli ka brejku. Posle pet minuta serije obostranih promašaja (Lojd pet puta), bez obzira na prednost crnogorskog tima od devet razlike (65:74), Dobrić je sudbinu meča, ali i čitave serije uzeo u svoje ruke. Leteo je na obe strane terena. Ubacio je sedam poena za izjednačenje, pa poslao Lojda na zicer za vođstvo (76:74). Tri i po minuta pre kraja ukrao je loptu, a Simonović, koji je bio junak iz senke (osam koševa u poslednjoj deonici), lako je poentirao za četiri razlike i seriju 13-0.

Mogao je Dobrić da bude i tragičar. U dva napada zaredom je dao posed gostima, koji su poveli sa 78:79. Prvo se sapleo o nogu Noka, a potom izbacio loptu u aut. Međutim, na kakav se samo način iskupio. Ubacio je trojku, a 55 sekundi pre kraja nadmudrio Rida, oduzeo mu loptu, a Lojd je, posle faula Nikolića, sa penala doneo plus četiri (83:79). Nikolić je častio domaćina ishitrenim šutom za tri preko Simonovića, koji je sa linije penala postavio konačan rezultat.
Danilo Nikolić junački
U trećem meču finalne serije Crvena zvezda je izgubila u gostima od Budućnosti sa 71:75. Najefikasniji kod Zvezde bili Džordan Lojd sa 19, Ognjen Dobrić sa 17 i Dejan Davidovac i Lendri Noko sa po 10 poena. Budućnost su do pobede predvodili Amadeo Dela Vale sa 19 i Danilo Nikolić i Nikola Ivanović sa po 11 poena.
U četvrtom meču finalne serije Budućnost – Crvena zvezda 81:80, čime su „đetići“ izjednačili na 2-2.
U najkvalitetnijoj i najneizvesnijoj seriji za prvaka ABA lige domaći teren se pokazao kao velika prednost. Posle Crvene zvezde, i Budućnost je slavila dva puta pred svojim navijačima, pa će tako prvaka i učesnika Evrolige odlučiti majstorica u Beogradu.
Do pete utakmice nije moralo da dođe, ali su crveno-beli prosuli sve što su dobro radili čitavih 37 minuta. Toliko su bili bolji od domaćina, u nekoliko navrata imali dvocifrenu prednost, ali jednostavno nisu umeli da završe posao. Već u ranoj fazi meča poveli su 19:8, Lojd je bio nepogrešiv i sa osam poena (dve trojke) sprečio da Budućnost krene silovito, kao u prethodnom meču. Ipak, brzo se crnogorski tim stabilizovao, najbolji igrač utakmice Kobs pravio je prodorima pravu pometnju u odbrani gostiju, a Rid njegove sjajne asistencije pretvarao u lake poene.
Još jednom je trener Dejan Milojević taktički odlično reagovao. Kada su Kobsu, kao najboljem strelcu, protivnici spustili rampu, potražio je dobitnu kombinaciju sa klupe. Kao i u prethodnoj utakmici „iks faktor” je bio nekadašnji kapiten Zvezde Luka Mitrović, koji je za sedam minuta nanizao 11 poena, uz četiri skoka i iskoristio slabu tačku crveno-belih koji su i ovaj duel praktično igrali bez krilnog centra (Rit i Jagodić Kuridža nisu ulazili u igru). Pred poluvreme domaćin je došao na posed zaostatka, uprkos veoma lošem izvođenju slobodnih bacanja (ukupno 12 promašenih).

Zvezdin najveći problem ponovo su bili plejmejkeri. Hol i nedovoljno oporavljeni Volden, postigli su po dva koša, uz isto toliko asistencija, a samo Kobs je imao šest. Ipak, jedan momenat mogao je utiče na ishod. Najbolji igrač Budućnosti u dotadanjem finalu, centar Rid u 23. minutu napustio je parket zbog povrede mišića, i crne sltnje su se nadvile u taboru Podgoričana. Zvezda je odmah napala iz reketa preko Noka i ponovo došla do dvocifrene prednosti (47:59). I kada se očekivala rutinska završnica crveno-belih, njihovom slavlju petoj tituli i brejku u „Morači” isprečio se Zoran Nikolić. Rezervni centar Budućnosti, koji je u prethodne četiri utakmice imao skromnu minutažu i učinak, postao je junak. Pružio je veliku podršku plejmejkerima Kobsu i Ivanoviću, sa deset koševa doveo do preokreta, tri minuta pre kraja (78:76). Uprkos veoma lošoj igri, crveno-beli su ipak imali šansu za pobedu vrednu titule i Evrolige. Kuzmić je ponovo doneo prednost, ali je Zoran Nikolić, 42 sekunde pre kraja izjednačio. Na drugoj strani Lojd je bio tragičar. Promašio je na 27 sekudi pre kraja, a van svih rezona Lazić je napravio prekršaj nad Kobsom sedam sekundi pre kraja, koji je pogodio jedno bacanje za majstoricu. Posle minuta odmora Radonjića, Lojd još jednom nije pogodio, a poslednji šut, sekund pre kraja promašio je Davidovac koji je „nestao” u finalnoj seriji.
Lojdov “potpis”
U petoj utakmici crveno-beli bili su bolji od Budućnosti – 67:60. Pehar namenjen prvaku u regionalnoj ligi ne menja sedište, ostaje u vitrinama Crvene zvezde na Malom Kalemegdanu, a vredan je još jednog učešća u Evroligi. Crveno-beli su u petoj utakmici finala plej-ofa iskoristili prednost domaćeg terena, i tako osvojili petu ABA titulu, četvrtu pod komandom Dejana Radonjića, kome je ovo bio 11. trofej na klupi beogradskog kluba.
Ni senka ne može da padne na pobedu beogradskog kluba. Uz veliku podršku sa tribina, na kojima se okupilo više od 4.000 navijača, svih 40 minuta su držali konce igre i rezultat u svojim rukama. Oslabljena Budućnost, bez jednog od najboljih igrača, centra Rida koji se povredio u poslednjem duelu u Podgorici, igrala je hrabro i čvrsto, ali presudila je timska odbrana igrača Zvezde, a u napadu Noko i Lojd. Prednost crveno-belih išla je do devet poena, ali sjajni Kobs je uvek vraćao svoj tim sa stranputice, sve do finiša kada jednostavno sam više nije mogao ništa. Na kraju je viđena i najlepša scena, poslata poruka trenera i igrača dva tima da su samo sportski protivnici. Posle zvuka sirene našli su se u zagrljaju, što ipak daje nadu da će se u budućnosti spustiti tenzije između rukovodstva dva kluba.
Igrači Budućnosti su mirnije ušli u duel, sa manje pritiska, a velika želja da se pokaže prvi put u sezoni pred velikim brojem navijača potpuno je izbacila iz ritma najboljeg Zvezdinog strelca Lojda. Promašio je četiri šuta i izgubio loptu, što je gostima pomoglo da bezbolno izbegnu prvi udar. Reagovao je trener Radonjić, izveo ga iz igre, a posle toga težište u napadu prebačeno je u reket, gde je Noko u odsustvu Rida, gospodario situacijom. Kamerunski centar bio je najbolji pojedinac u prvom poluvremenu, ubacio je deset poena, uz sedam skokova, a pratio ga je jedino Dobrić sa devet, ali uz loš procenat šuta (12-4). Kao i u svim mečevima serije, podgorički tim vukli su plejmejkeri Kobs i Ivanović. Moćni sa loptom, nezgodni i u prodoru i u šutu, stvarali su velike probleme, a tim je bio skakački raspoložen (18-22). Zvezda je ipak velikim pritiskom naterala protivnika na veći broj izgubljenih lopti (2-7), što je rezultiralo najvećom razlikom od sedam poena, odnosno, pet na poluvremenu.

Da je veliki igrač, Lojd je pokazao u nastavku utakmice. Odmah posle odmora ubacio je šest poena i uz podršku Noka, Zvezdina prednost je u nekoliko navrata iznosila sedam koševa. Za oba tima svaki poen je bio zlata vredan, najbolji strelci su bili izolovani, pa nije viđena kvalitetna i lepršava košarka. Ušla je Zvezda u poslednjih deset minuta sa četiri koša prednosti, a puna tri na smeforu je stajao rezultat 53:49. Lojd je prekinuo „tišinu“ i najavio da će biti čovek odluke. Ključnu trojku pogodio je potom Simonović, a Noko je posle ofanzivnog skoka doneo maksimalnu prednost – 60:51. Posle toga velike drame, kao na prethodne četiri utakmice, nije bilo. Gosti su smanjili na pet koševa zaostatka, a odluku o prvaku potpisao je Lojd, trojkom, pola minuta pre kraja, za nedostižnih 66:58.
Još jedna titula
Zavšnica KLS upala je u potpuni vremenski cajtnot pa ligaški deo nije ni igran. Na osnovu plasmana iz ABA lige i prvog dela KLS, napravljeni su parovi četvrtfinala gde se igralo na dva dobijena meča. Postignuti su očekivani rezultati, jedino je u duelu dva ABA ligaša Borac bio uspešniji od FMP-a.
U polufinalu je sa dve ubedljive pobede Crvena zvezda eliminisala Borac, i plasirala se u finale. Mnogo uzbudljivija je bila serija između Partizana i Mege.
Košarkaši Mege pobedili su Partizan sa 94:86 i poveli sa 1:0 u polufinalnoj seriji. Megu su do pobede predvodili Malkolm Kazalon sa 23, Filip Petrušev sa 22 i Dragan Milosavljević sa 13 poena. Kod Partizana najefikasniji su bili Erik Mika sa 22, Rade Zagorac sa 20 i Ognjen Jaramaz sa 16 poena.
Ipak, u drugom meču košarkaši Partizana pobedom nad Megom 81:77 izjednačili su na 1-1 u polufinalnoj seriji plej-ofa Superlige. Nošeni fantastičnom podrškom oko 2.000 svojih navijača u Hali sportova „Ranko Žeravica” crno-beli su uspeli da nadoknade 15 poena zaostatka iz prve četvrtine, i uz veliku borbenost i znatno bolji ofanzivni skok dođu do veoma važnog trijumfa. Tokom drugog poluvremena vodila se izjednačena borba, a trojkom Novice Veličkovića u 34. minutu Partizan je stekao vođstvo (70:68) koje nije ispuštao do kraja meča.
Najefikasniji u pobedničkom taboru bili su Erik Mika sa 19, Nemanja Dangubić sa 14 i Ognjen Jaramaz sa 11 (10 asistencija), dok su u redovima Mege dvocifren učinak imali Marko Simonović (15), Filip Petrušev (13), Dragan Milosavljević (12) i Malkolm Kazalon (11).
Ipak, kvalitetniji i spremniji košarkaši Mege postali su finalisti Superlige pošto su u trećem meču polufinalne serije pobedili Partizan 82:68. Domaća ekipa je tokom celog susreta bila bolji rival, a u taboru gostujuće ekipe krajem prvog poluvremena se povredio Erik Mika.
Najbolji u pobedničkom timu je bio Malkolm Kazalon sa 18 poena. Marko Simonović je dodao 17, a po 14 su ubacili Filip Petrušev i Luka Cerovina. U poraženom timu najefikasniji je bio Ognjen Jaramaz sa 19 poena.
Finale Košarkaške lige Srbije donelo je prvi meč između aktuelnog prvaka Crvene zvezde i izazivača Mege. Uspešniji su bili izabranici Dejana Radonjića 98-69. Zvezda je od starta meča nametnula svoju igru i već u prvom delu utakmice stigla do 17 poena prednosti. U trećeoj deonici Džordan Lojd je izvrnuo zglob što je donelo glavobolju svima u stručnom štabu. Nezgodno je doskočio na Kuzmićevo stopalo, a onda u bolovima napustio parket.
Najefikasniji u pobedničkom sastavu su bili Ognjen Dobrić sa 20 poena, Aleksa Radanov je ubacio 15 a Marko Jagodić Kuridža je dodao 12. Megu je predvodio Malkolm Kazalon. Francuski bek je postigao 16 poena.
Košarkaši Mege su potom uspeli da izbore majstoricu jer su u drugoj utakmici za trofej domaćeg šampionata savladali Crvenu zvezdu 86:79. Za razliku od utakmice u dvorani “Aleksandar Nikolić”, Mega je odigrala mnogo bolje, iako je dozvolila da u drugoj četvrtini ispusti prednost od 18 poena, ali do kraja meča je povratila kontrolu i došla do pobede.
Na startu ove, ponovilo se ono što smo videli u prvoj utakmici, samo što je sada Mega bila ta koja je diktirala ritam, a crveno-beli odigrali možda najgoru četvrtinu u sezoni. Na krilima Marka Simonovića, koji je ubacio šest poena uz osam skokova za prvih deset minuta, te Kazalona i Matkovića, domaća ekipa je uvodni period završila sa 18 poena prednosti (35:17). U drugoj četvrtini se potpuno promenila slika na terenu, nizale su se greške Mege, dok je Crvena zvezda topila prednost na krilima Ognjena Dobrića. Kada se njemu priključio Lengston Hol, koji je postigao tri trojke, to je bio faktor koji je prelomio da crveno-beli stignu veliki zaostatak i na poluvreme odu s pola koša prednosti (45:46).
U drugom poluvremenu, Mega je uspela da ponovo uspostavi kontrolu na startu, te nije dozvolila crveno-belima da se značajnije odlepe, naprotiv. Simonović i Petrušev su postigli nekoliko ključnih poena, pa je domaćin pred poslednjih deset minuta imao sedam poena prednosti (65:58). Iako je imala prednost, Mega nikako nije uspevala da se značajnije odlepi u poslednjoj deonici i prelomi utakmicu, dok je goste i dalje u životu držao Ognjen Dobrić. Ipak, kao da je u završnici ponestalo goriva Radonjićevoj ekipi, pa je Mega uspela da slavi i nastavi seriju.
U majstorici finala plej-ofa Košarkaške lige Srbije Crvena zvezda je uspela da savlada ekipu Mege i osvojila novu titulu prvaka države. U trećem meču u seriji rezultat je bio 77-65.

Mega je veći deo prve četvrtine vodila, a najveća prednost je iznosila pet poena razlike. U drugoj deonici Zvezda je zaigrala bolje i ubrzo je došlo do preokreta. Na pauzu pred drugo poluvreme domaći su otišli sa 44-36. Zvezda je u nastavku povećala prednost na maksimalnih 57-40, a Mega je serijom 10-0 do kraja treće deonice smanjila rezultat. U poslednjem delu meča Mega je u dva navrata došla do pet poena zaostatka, ali je Zvezda uspela da sačuva prednost i dođe do šeste uzastopne titule u Superligi Srbije.
Najefikasniji u ekipi Zvezde bio je Lengston Hol sa 24 poena i četiri skoka, Ognjen Dobrić je postigao 15 poena uz devet skokova i tri asistencije a Marko Simonović je upisao 13 poena.
Bolji od ostalih u Megi bili su Filip Petrušev i Marko Simonović sa po 15 poena. Simonović je upisao deset skokova, dok je Petrišev ubeležio šest uhvaćenih lopti.
U Evropi – skromno
Iako se činilo da je Zvezda u novu evroligašku sezonu ušla sa velikim ambicijama, nekako nije sve štimalo. Tek povremeno je ostvarena poneka pobeda posle koje bi se učinilo da bi crveno-beli mogli postići neki ozbiljniji rezultat, ali bi onda usledila serija poraza kao surovo otrežnjenje. Ceh je platio trener Saša Obradović koji je negde na pola sezone smenjen i na mesto uspeha se vratio Dejan Radonjić.
Crvena zvezda je sigurno spadala u timove za koje je igranje bez publike predstavljalo osetan hendikep, i nema sumnje da se i to odrazilo na skroman rezultat. Uglavnom, Zveda je završila na pretposlednjem 17. mestu sa 10 pobeda i 24 poraza što spada u najslabije njene evropske sezone.

Ni Partizan nije briljirao u Evrokupu ali kad se zna koliko je bio loš u ABA ligi ovde i nije ostavio toliko slab utisak. Grupu je dosta sigurno prošao sa šest pobeda i četiri poraza. U Top 16 fazi ubedljiva pobeda protiv Trenta na startu 71-43 probudila je nadu, ali ona je ubrzo ugašena jer do kraja crno–beli su ostvarili još samo jednu pobedu i četiri poraza. Realno, za više Partizan nije imao kvalitet.
Photo: MN press, Twitter