Noćašnje utakmice NBA lige ostale su u senci istorijskog podviga legendarnog trenera San Antonio Sparsa Grega Popovića. Sparsi su na svom terenu savladali Jutu sa 104:102, a Popović je postao trener sa najvećim brojem pobeda u istoriji NBA lige!
On je stigao do brojke od 1336 pobeda u NBA ligi, čime je oborio dosadašnji rekord legendarnog Dona Nelsona, nekada slavnog košarkaša Bostona, a kasnije trenera Milvokija, Golden Stejta, Njujork Niksa, Dalasa…
Greg Popović nosi nadimak Ludi Srbin. Evo kako ga je zaradio:
“Odakle sam? Hm. Znaš li ko je otpočeo Prvi svetski rat?”, upitao je Popović.
“Da, znam, jedan Srbin je ubio austrougarskog nadvojvodu Ferdinanda”, odgovorio je Gregov kolega sa univerziteta Parsel, a onda ostao začuđen sledećom rečenicom Grega Popovića:
“E, pa ja sam ti ludi Srbin!”.
Naravno u pitanju je jedan od niza njegovih šaljivih odgovora na novinarska pitanja, po kojima je poznat najbolji košarkaški strateg današnjice. Bez obzira na njegovo poreklo sa naših prostora (otac Srbin, majka Hrvatica), njegova nacija je košarka, a srednje ime – uspeh.
Greg Popović je sada i zvanično najuspešniji trener u istoriji NBA lige. Od relativno male franšize napravio je moćnu dinastiju, i to je napravio na svoj poseban način. Nama je Greg zanimljiv jer je poreklom iz naših krajeva, otac Srbin, a majka Hrvatica. Studirao je na Er Fors akademiji, i sve četiri godine igrao košarku, a poslednje godine je bio najbolji strelac i kapiten ekipe. Posle završetka studija razmatrao je karijeru u CIA, no srećom odlučio se za trenera, a ne za špijuna.
Nakon izbegavanja karijere špijuna, posvetio se košarci i na univerzitetu u Denveru je završavao studije za trenera. Tokom svog daljeg školovanja sklopio je dosta poznanstava, a možda i najznačajnije za njega je bilo upoznavanje budućeg stanovnika Kuće slavnih, trenera Lerija Brauna, s kojim će kasnije postati i veoma dobar prijatelj. Popova avantura u NBA ligi kreće 1987, kod svog prijatelja i mentora Brauna dobija posao kao glavni asistent u Spursima. Tamo je bio četiri godine pre nego je gazda otpustio sve trenere, pa Pop odlazi kod još jednog stanovnika Kuće slavnih – Dona Nelsona u Voriorse. Tamo je bio sve dok mu nije ponuđen posao glavnog menadžera i rukovodioca košarkaških operacija u njemu voljenim Spursima 1994. godine.
Prvi potezi su mu odmah bili zlata vredni. Doveden je odlični plej Ejveri Džonsin, “the floor general“, i neverovatni i ludi Denis Rodman koji je obožavao Popa.
Nakon lošeg starta u sezoni, Pop otpušta glavnog trenera i preuzima stvar u svoje ruke. Na kraju sezone su imali loš učinak, većinom zato što su bili opterećeni povredama, ali kako bi Amerikanci rekli, to je bilo „blessing in disguise“. Očajna sezona je značila prvi pik na draftu, a tada je glavna zvezda bio jedan momak sa univerziteta Vejk Forest. Bivši plivač, bez ijedne tetovaže, neatraktivan, ali neverovatno dobar igrač, Tim Dankan. Upario je tako Pop twin towerse Admirala Robinsona i The Big Fundamentala Dankana i popravio skor ekipe na čak 56 pobeda u sezoni.
Normalno, pored takvih igrača nije dugo trebalo čekati na titulu prvaka, dve godine je prošlo i 1999. Pop i Spursi su uzeli prvi prsten. Dobili su Nikse u finalu sa 4-1, a MVP je bio Tim Dankan. Na sledeći titulu čekali su do 2003. godine. Ali do tada se jezgra ekipe malo promenila. Došli su mladi lavovi Toni Parker i Manu Đinobili, a bitni igrači su bili i Džekson i Ker koji je pod stare dane došao po još jednu titulu. U finalu su pali momci s druge strane reke Hadson, Nju Džersi Netsi, 4 -2, a MVP naravno Tim Dankan. Spursi su postali majstori neparnih godina, pa osim titula 1999, 2003, uzeli su još po dve 2005. i 2009. godine. A 2005. su se najviše namučili protiv žilavih Pistonsa, i sa 4-3 uspeli doći do treće titule, a ujedno je i veliki Dankan došao i do svog trećeg MVP trofeja. Dok su 2007. imali lakši posao kada su počistili Kavse i mladog Lebrona Džejmsa u finalu koje je imalo najmanje gledalaca u istoriji NBA lige. MVP je ovaj put bio Parker. Ali, takvi su bili Pop i Spursi, dosadni ali bezobrazno efikasni. I, što je najvažnije, oni su bili prava ekipa, porodica.
Mnogo igrača je progovorilo o atmosferi koju stvaraju Pop i Spursi. Poznate su i neslane šale koje zbijaju međusobno igrači, a bogami i Pop s njima. Ali, takav je Pop, šaljivdžija i zafrkant međutim mnogo, mnogo dobar trener. Postao je 2006. godine četvrti najmlađi trener koji je stigao do 500 pobeda, a iste je godine postavio rekord franšize sa skorom 63-19. Trener godine je bio 2003, 2012. i 2014. Došao je i do 1.000 pobeda sa jednom franšizom, što je uspelo samo njemu i Džeriju Slounu.
Pop je poznat po svojim odličnim pikovima, pogotovo zato što je većina njegovih pikova vrlo nisko. MVP finala Toni Parker je bio 29. pik prve runde, najbolji šesti igrač lige Manu Đinobili 57. pik. Postoji još mnogo igrača kojima je Pop dao priliku, i koji su u njegovom sistemu procvetali.
Još jedna stvar po kojoj je poznat su njegove urnebesne izjave i press konferencije. Čovek koji je od Spursa napravio pravu dinastiju, i još bolje razvio sistem koji će trajati dugi niz godina posle njega. Ostavio nam je mnoge odlične igrače i rekorde koji će teško biti srušeni. Pop će ostati zapamćen kao jedan od najvećih trenera, a Spursi kao jedna od najvećih dinastija moderne NBA lige.
TRENERI SA NAJVIŠE NBA POBEDA
Greg Popović 2.030 . 1.336
Don Nelson 2.398 – 1.335
Leni Vilkins 2.487 – 1.332
Džeri Sloun 2.024 – 1.221
Pet Rajli 1.904 – 1.210
Džordž Karl 1.999 – 1.175
Fil Džekson 1.640 – 1.155
Leri Braun 2.002 – 1.098
Rik Adelman 1.791 – 1.042
Dok Rivers 1.760 – 1.032
Photo: Twitter