Početna BLOGMoj prijatelj Pero Skansi

Moj prijatelj Pero Skansi

od Vladimir Stanković
25 pregleda

Koliko je Petar-Pero Skansi bio omiljen pokazuje i podatak da je tekst o njemu, prenet iz Slobodne Dalmacije, bio jedan od najčitanijih poslednjih nedelja na našem sajtu. Odužili smo mu se i tekstom našeg blogera Duška Miletkovića-Solulija, ali osetih potrebu da i ja nešto napišem o mom prijatelju Peri.

Pamtim ga dobro iz igračkih dana, iz onog vremena kad se Jugoplastika dizala do titula prvaka Jugoslavije i finala Kupa šampiona. Pamtim i sezonu 1971/72. u kojoj su Splićani stigli do finala Kupa šampiona. Tog 23. marta 1972. u Tel Avivu, protiv Injisa Vareze, titula je izmakla za “pola” koša. Italijanski tim, koji je sa klupe vodio profesor Aca Nikolić, pobedio je 70-69. Koliko se sećam, nije bilo TV prenosa, pratio sam utakmicu na Radio Zagrebu, reporter je bio Edo Peci. Skansi je sa 24 poena bio najefikasniji igrač meča, ali sve je ostalo u senci promašaja Damira Šolmana koji je sa sirenom promašio šut koji bi pehar usmerio ka Splitu.

Jugoplastika je imala “kičmu”: pleja Ratu Tvrdića, krilo Damira Šolmana, centra Peru Skansija. Oni su vukli, ali svoj doprinos davali su i svi ostali. Skansi je bio moderan centar, vrlo pokretljiv za svoju visinu, ruka mu nije bila “tvrda” a noge su bile brze, mogao je i kontru da istrči. Da ne pominjem skokove.

I u reprezentaciji je bio veoma zapažen, nezamenljiv od 1965. do 1970. U kolekciji ima titulu prvaka sveta iz Ljubljane 1970. Bio je drugi strelac našeg tima sa 57 poena, iza Čosića koji je dao 104. Dve godine ranije sa Olimpijskih igara u Meksiku doneo je srebrnu medalju, sa Mundijala u Montevideu 1967. takođe srebro, sa EP 1965. u SSSR isto odličje.

Po završetku karijere postao je uspešan trener Jugoplastike. Viđali smo se često jer su Splićani u sezoni bar 4 puta gostovali u Beogradu. Viđali smo se i u inostranstvu. Jednom sam nekim poslom bio u Trstu. Iskoristio sam slobodno veče da odem do Treviza da vidim neku utakmicu Benetona čiji je trener bio Skansi. Zamolio sam ga da mi rezerviše hotel. Tada sam uređivao štampano izdanje “Koša”. Posle utakmice napravio sam intervju sa Vini del Negrom, jednom od zvezda Benetona. Sutradan, kada sam hteo da platim, recepcionar mi reče:

-Plaćeno.

Znao sam čije je to delo…

Pre Benetona trenirao je Skavolini iz Pezara. Jednom je doveo klub, sa Kićanovićem, u Beograd. Rekao sam mu u šali da se klub sada zove „Skansolini“. Dopalo mu se.

Viđali smo se tokom Olimpijskih igara u Barseloni. Bio je selektor Hrvatske koja je stigla do finala.

Skansi je voleo tenis. Sreli smo se u Beogradu tokom finala Dejvis kupa, čini mi se 2010. kada je Jugoslavija pobedila Francusku 3-2. Bio je u društvu Ive Daneua, legende slovenačke i jugoslovenske košarke. Imao sam zadovoljstvo da prihvate moj poziv na ručak. Kada sam ih 1970. gledao na Mundijalu u Ljubljani nisam mogao zamisliti da ću ih upoznati i ići na ručak sa njima.

Pero je živeo i u Ljubljani. Družili smo se tokom Evropskog prvenstva u Sloveniji

2013. Ponekad smo se čuli telefonom. Tema razgovora uglavnom je bila košarka.

Skansi je bio veliki igrač, odličan trener i gospodin u pravom smislu te reči. Držao je do svojih sportskih prijateljstava, njegove reči nikada nisu bile dodatni benzin na već upaljenu vatru. Širio je prijateljstvo, toleranciju, razumevanje.

Nedostajaće svima koji su ga gledali i još više onima koji su ga -poznavali.

Photo: Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar