Događaji pretiču jedan drugi pa se neke važne stvari zaborave. Da se to ne dogodi podsetili su nas prijatelji, kolege sa sajta bhbasket.ba, i hvala im na tome.
Istoriju košarkaškog kluba Partizan obeležile su mnoge važne trojke u poslednjim sekundama utakmica. Ona Đorđevićeva za titulu prvaka Evrope je svakako najznačajnija, ali pogodak Dušana Kecmana sa skoro celog terena u finalnoj utakmici fajnal-fora ABA lige u Zagrebu je jedan od najdražih za navijače crno-belih.
Tog 25. aprila 2010. Partizan je protiv Cibone igrao za šampionski prsten, i to u sezoni u kojoj se ekipa Duška Vujoševića plasirala na završni turnir Evrolige. Zagrebačka arena bila je u potpunom transu nakon što je Bojan Bogdanović, sada već prekaljeni NBA as, pogodio trojku iz ugla za pobedu “Cibosa”… ili su bar tako mislili.
– Vreme nije isteklo, vreme nije isteklo! – uzvikivao je komentatorski TV dvojac Kole i Edin, ali domaći igrači i publika kao da to uopšte nisu uzeli u obzir. Za to vreme, loptu u rukama držao je Aleksandar Rašić i gledao kome da je doda.
– Razmišljao sam se da li da je dam Kecmanu, koji je bio bliže našem košu, ili Robertsu negde na pola terena – priseća se Rašić za BBC na srpskom.
Roberts je bio logično rešenje, jer je bio bliže košu, ali je Kecman toliko bio uporan i uzvikivao Rašiću:
– Daj mi loptu, daj mi da opalim samo…
I Rašić ga je poslušao.
Šut sa skoro celog terena, lopta kao da je letela čitavu večnost, a onda je prošla kroz obruč i srušila snove domaćih. Takav muk se retko pamti na jednoj košarkaškoj utakmici.
Kecman je zaledio i svoje i domaće. Crno-bela klupa i igrači su bili u potpunom nokdaunu, dok je sa druge strane vladala euforija. A onda…
Toliko je taj momenat bio epohalan da ga je čak i ESPN uvrstio među 10 najdramatičnijih završnica u sportu.
Radovali su se pre vremena i stigla je kazna. Prsten je završio na ruci crno-belih, a Kecman je ispisao istoriju i postao legenda koju navijači tima iz Humske nikada neće zaboraviti.
Photo: Arhiva Koš magazin
(Izvor: bhbasket)