Početna ISTORIJAMarija Miča: Sa Telepa u prvu petorku sveta!

Marija Miča: Sa Telepa u prvu petorku sveta!

od Vladimir Vujin
46 pregleda

Među stotinama naših košarkašica koje su nosile dres sa državnim grbom, do sada je samo jedna imala čast da bude izabrana u „Ol star“ tim na planetarnim prvenstvima. To nije bila igračica nekog od najpoznatijih i najtrofejnijih klubova koji su osvajali šampionske titule u nacionalnom prvenstvu, nego članica “malog”  Partizana iz Novog Sada, koji, nažalost, već godinama ne postoji! Ta jedinstvena heroina zove se Marija  Miča, udata Bogičević, a prestižno priznanje dobila je na Mundijalu koji je 1964. održan u Peruu.

Tada 22-godišnja devojka bila je jedan od najmirisnijih pupoljaka odnegovanih pod budnim okom sjajnog pedagoga i vrhunskog košarkaškog stručnjaka Ladislava Ratgebera. Ovaj profesor fizičkog vaspitanja, samo koju godinu stariji od svojih učenica, sredinom šezdesetih prošlog veka selektirao je i vodio ekipu Osnovne škole “Jožef Atila”, iz dela Novog Sada koji se zove Telep. Devojčice iz ove škole su najpre iznenadile sportsku javnost titulom omladinskih prakinja Jugoslavije (ispred do tada neprikosnovene Crvene zvezde), da bi se potom kvalifikovale i u Prvu ligu, gde su im dva treća mesta bila najveća dostignuća.
Debi u Čačku

Sa nepunih 19 godina Marija je debitovala za “plavi” tim 1962. na utakmici sa Rumunijom u Čačku, ali potom kao da se izgubila iz vidokruga saveznog kapitena Milorada Sokolovića, pa više od godinu dana nije bila na njegovom spisku.
Možda bi  mnogi bili obeshrabreni, ponekog bi to i sasvim demoralisalo, ali neumorna Marija nije bila među takvima. Odlično je igrala za svoj Partizan, strpljivo čekajući novu šansu. Kao da se i u ovom slučaju potvrdilo da se istinske vrednosti kad-tad moraju iskazati.
Najpre se istakla na turniru u Veneciji, gde su juniorke Jugoslavije osvojile “Zlatnog lava”, a potom se na turniru na Siciliji izborila za mesto u prvoj postavi, u konkurenciji bekova iz šampionskih sastava Crvene zvezde i Radničkog koje su do tada bili neprikosnovene na tom mestu.

Ono što je svakako presudilo u kom pravcu će se razvijati karijera ove izuzetne “radnice” na terenu, nenadmašne u odbrani i defanzivnim zadacima, ali i veoma spretne i sigurne u dalekometnim šutevima kada je trebalo atakovati na suparnički koš, dogodilo  se na “Velikoj nagradi Praga”. Na svim utakmicama u glavnom gradu ČSSR Miča je pružila blistave partije i zaslužila komplimente stručnjaka i gledalaca.
Proslavljena reprezentativka i članica šampionskog sastava Crvene zvezde Branka Prelević, koja je u to vreme bila selektor nacionalnog tima (inače i profesionalna novinarka) je u izveštaju za “Večernje novosti” oduševljeno napisala:

‘Novosađanka Marija Miča bila je otkrovenje turnira’ .

Kolegama novinarima zadovoljno je izjavila:

– Dobili smo još jednu reprezentativku.

Selektorka nije krila simpatije prema mladoj košarkašici sa Telepa, pa je u jednoj prilici rekla:

– Eh, da imamo još koju igračicu kao što je Miča! Kada se uoči utakmice s njom nešto dogovorim, sigurna sam da će sve biti obavljeno kako se samo poželeti može.
Posle zapaženih igara u Čehoslovačkoj, Marija Miča obezbedila je mesto među putnicama za Južnu Ameriku, pa je pod rukovodstvom inž. Radomira Šapera, selektorke Branke Prelević i trenera Marjana Pasarića, sa drugaricama Gordanom Baragom, Cmiljkom Kalušević, Darinkom Šaranović, Milicom Radovanović, Bosiljkom Pešić, Spomenkom Milojević, Sonjom Mrak, Gizelom Ferenc, Olgom Đoković, Jelicom Kalenić i Ružicom Meglaj krenula u susret događaju koji će joj doneti najveće priznanje u karijeri.
Bljesak u Limi

Pre završnice Jugoslovenke su morale da prođu “čistilište”  u Arekipi, gradu na 2.500 metara nadmorske visine, gde su, uz neprikosnovene Čehoslovakinje, vizu za finalni deo nastojale da dobiju i ekipe Južne Koreje i Argentine. Odlučujuća utakmica u grupi sa Korejkama, na obroncima podno drevnog acteškog svetilišta Maču Pikču, smatra se jednom od najdramatičnijih u analima jugoslovenske ženske košarke. Iz neshvatljivih razloga od domaćina u svakom pogledu favorizovane Korejke su se u ovom meču borile neviđenim fanatizmom,uz gromoglasnu podršku preko 10.000 gledalaca.
Košarkašice sa Dalekog istoka sve vreme su prosto kidisale na “plave”, bacajući se za loptom, hvatajući ih za ruke i dresove, ne ustručavajući se čak ni da dele udarce kada se za to ukazivala prilika. Cica Kalušević je dobila udarac u oko, Milojevićeva je bila udarena po nosu, prvi strelac Milica Radovanović ostala je bez pramena kose, a nastradala je i stamena Miča.
– Kada sam trokorakom krenula ka košu nastojeći da završim jednu akciju, za glavu viša Korejka me je jednostavno “poklopila”. Pala sam i glavom udarila o betonsku podlogu, i dobila potres mozga – bilo je poslednje čega se seća Marija, jer su je na nosilima izneli sa terena i do kraja se nije vraćala u igru.
Zahavaljući Kalenićevoj, koja je uprkos dramatičnim zbivanjima na terenu sačuvala sigurnu ruku, Jugoslovenke su dobile ovu presudnu utakmicu sa 60:57, mada su u poslednjih pet minuta Korejke ušle sa prednošći od 56:54.
Peruanski lekari su, posle rentgenskog pregleda, kategorički zahtevali da naša  igračica ostane u bolnici dok se stanje povrede detaljno ne ispita, ali je Miča kao dete plakala tražeči da sa drugaricama otputuje u Limu. To joj je na kraju dozvoljeno, ali s napomenom da sve čini na sopstvenu odgovornost.
– Posle dva dana mirovanja i ležanja u krevetu iskukala sam od lekara da mi dozvole da pokušam da igram, jer nisam želela da se učešće na Šampionatu za mene završi sedenjem kraj terena. Zahvaljući velikoj želji i htenju, nekako mi se vratila snaga, pa sam do kraja odigrala šest utakmica – završila je Marija ovaj neprijatniji deo peruanske priče.
Nažalost, naša ekipa se nije proslavila u odlučujućoj rundi, jer je dobila samo je dan meč – onaj sa Peruom (71:45) – i bila šesta, iza SSSR, ČSSR, Bugarske, SAD i Brazila. U “plavoj” četi podbacila je većina igračica od kojih se najviše očekivalo, pa su se naše devojke našle na stepenici niže u odnosu na prethodno prvenstvo u Moskvi.
Jedna od retkih koje su zadovoljile, pa i više od toga, bila je Marija Miča. Indisponiranost većine saigračica i lakši potres mozga koji je doživela u predtakmičenju, nisu omeli mladu Novosađanku da sjajnim potezima privuče pažnju stručnjaka i gledalaca. I pored skromnog iskustva na mnogim utakmicama bila je među najzapaženijim akterima. Stručnjaci i novinari u čudu su se pitali ko je ta devojka, za čije ime su prvi put čuli?

Marija Miča

Pre objavljivanja konačnog plasmana obavljeno je uobičajeno glasanje za izbor “Ol star” tima Šampionata. Selektori svih dvanaest zemalja – učesnica nisu izostavili ime Marije Miče, a na počasnoj listi našle su se i Smiljdžina i Kukanova`(SSSR), Veckova (ČSSR) i  Kamposova (Brazil). To što je anonimna devojka sa Telepa dobila mesto među pet najboljih na svetu u tom trenutku, punim saglasjem mišljenja onih koji su bili najmerodavniji da odluče o tome, najbolje govori o zasluženosti neočekivanog priznanja koje je dobila jugoslovenska reprezentativka! Činjenica da se u idealnom sastavu našla igračica iz ekipe koja se plasirala tek na šesto mesto, najbolje govori o onome šta je pokazala i zbog čega se odstupilo od uobičajene prakse da se mesta među najboljima traže  među članicama tri najbolje reprezentacije.
– Naravno, bila sam iznenađena i obradovana kada su saopšteni rezultati ankete, a posebno mi je imponovalo što je trener “nedodirljivih” svetskih prvakinja Stepan Butautas izrazio želju da me upozna i čestita mi na dobrim igrama – završava Marija Miča-Bogičević sećanje na nezaboravni doživljaj u Peruu.

Ova lepa i nesvakidašnja sportska priča ima i jednu neveselu epizodu: njena junakinja je na nekad tradicionalnom međunarodnom  turniru za Kup “ Mađar soa” 1966. doživela povredu ligamenata, koja se tokom vremena (i pored mnogih pokušaja lekara da joj pomognu) toliko iskomplikovala da je operacija bila neizbežna. Na ortopediji Kliničkog centra u Novom Sadu, 2018. joj je rečeno da će zahvat biti obavljen “kada dođe na red” i “kad je pozovu”. Od tada se kreće samo uz pomoć hodalice, držeći se za nju obema rukama, i kaže da je nikakav “poziv”- više ne interesuje!

Photo: Twitter  

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar