Početna ISTORIJADragiša Šarić: Tihi šampion iz Istanbula

Dragiša Šarić: Tihi šampion iz Istanbula

od Aleksandar Ostojić
47 pregleda

Bijeljina je grad u kojem poniklo višr uspešnih sportista, jedan od njih je i košarkaš pokojni Dragiša Šarić. Na put uspeha krenuo je iz svog matičnog Radnika. zbog studija karijeru nastavlja u beogradskim klubovima Ušće i Radnički. Posle toga pruža odlične partije za novosadsku Vojvodinu u Yu-eliti, koju je s klupe predvodio Dušan Ivković.

Odlične igre krilnog centra bile su preporuka za poziv u Partizan 1991. godine, s kojim Šarić osvaja titulu prvaka Evrope 1992. u Istanbulu pobedom u finalu protiv Huventuda.

Posle Partizana nastupao je još za Profikolor, Beobanka, Honved i na Islandu.

Posle igračke karijere posvetio se trenerskom poslu gde takođe krenuo sa uspesima. Počeo je u beogradskim Lavovima, zatim sledi Vojvodina, Vizura, Mega Ishrana iz koje 2007. dolazi u Partizan za prvog pomoćnika Duška Vujoševića.

Iznenada je preminuo 19. jula 2008. godine na letovanju u Puli, u 47. godini. Osim odličnih partija, njegovi saigrači prijatelji i ljubitelji košarke popularnog Šaru posebno pamte po dobroti. Privržen porodici, požrtvovan otac sinu Petru, uzoran suprug Biljani. Gde god je bio, ostavio je tragove koji odišu dobrotom, blagošću, trpeljivošću i svuda je sticao prijatelje koji ga se sećaju sa radošću što su ga poznavali i sa tugom što je prerano otišao.

– Vratili smo se iz Postojne, sedeli na večeri sa gostima. Kad su oni otišli, rekao je odjednom da mu nije dobro – seća se Dragišina udovica Biljana.

Ni njen otac, koji je doktor, nije mogao da pomogne. Ni drugi lekari koji su dotrčali za samo nekoliko minuta. Tromb koji je zapušio plućnu aortu bio je koban… Ugasio se u trenutku život divnog supruga, oca, trenera.

Svake godine u Beogradu se organizuje memorijalni turnir “Dragiša Šarić” u znak sećanja na prerano preminulog velikog čoveka. Turnir  na kom i danas igraju neki od njegovih saigrača i prijatelja.

Prijatelji na memorijalnom turniru “Dragiša Šarić”

Njegovi saigrači iz Partizana obeležavali su ovog proleća 30 godina od evropske titule. Sedeli, prepričavali dogodovštine, glasno se smejali, popili su po koju i setili se i njega – trenera na terenu, starijeg brata, prave drugarčine. Nenametljivog, skromnog i – Velikog Šare.

– Dragiša – najstariji u timu, godinu dana mlađi od mene. U svakom pogledu je bio moja desna ruka. Oni (ostali igrači) verovatno nisu znali koliko sam vremena provodio razgovarajući sa Šarom o svemu tome šta treba on da priča u svlačionici sa mlađim igračima. Evo sad mi je Saša Danilović rekao jednu stvar koja je fantastična – počeo je da igra odbranu zahvaljujući tome što je čuvao Šaru na treningu. Morao je da ga prati, a on je bio izvanredan strelac. On je mlad otišao. Jedan divan čovek koji je ostavio veliki trag u našim srcima – još jednom je, na proslavi tri decenije od čuda u Istanbulu, Željko Obradović javno podsetio koliko je značaj za tim imao Šarić.

Iako mu nije bila namenjena glavna uloga na putu ka najvećem uspehu Partizana, njegove zasluge su veoma značajne, što uvek ističu u Partizanu. Valjda je u sportu pravilo da dres sa brojem deset nose samo posebni.

– Skoro od svih klubova za koje je igrao sam sačuvala šorts i dres – kaže Šarina supruga Biljana. – A veoma me je pozitivno iznenadilo što je neko kada se slavilo 20 godina od Istanbula doneo njegov gornji deo trenerke… On je taj duks bacio negde u publiku posle osvajanja. Posle je to doneto i bilo je izloženo. Stvarno lep gest.

Ostavio je porodici lepe uspomene, nekoliko dresova i…

– Spakovane su te Dragišine stvari. Nije nam okačen dres iz Istanbula nigde, već je u kutiji. Znate, bila je to lepa priča. Onda dođeš kući, pogledaš… Shvatiš u trenu da je ceo život stao u jednu kutiju. Uh…

Photo: MN press

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar