Početna ISTORIJAVrhunac rivalstva braće Petrović

Vrhunac rivalstva braće Petrović

od Zoran Kovačević
74 pregleda

Na današnji dan 1964. godine rođen je jedan od najvećih hrvatskih i evropskih košarkaša svih vremena Dražen Petrović. Da u dobi od 28 godina nije poginuo u saobraćajnoj nesreći, danas bi slavio 58. rođendan. Tim povodom prenosimo tekst Zorana Kovačevića iz časopisa Sprint 1989. godine, pre nego što će se u polufinalu Kupa pobednika kupova sastati Draženov Real Madrid i Cibona s njegovim starijim bratom Acom. Ovo je priča o njihovom rivalstvu.

***

Aco protiv Dražena! Dražen protiv Ace! Brat protiv brata – devet puta. Muka za Petroviće, za celu porodicu, poslastica za basket-gurmane… “Petica” Reala (Petrović) protiv “petice” Cibone (Petrović). Za veliku pobedu u polufinalu Kupa kupova, za finale u Atini…

A počelo je sve mirno, sasvim nevino, (bratski) simpatično, pre devet zima. Tek 15-godišnji šibenski momčić, ushićen samim tim što mu je Moka Slavnić dao narandžastu majicu s trinaesticom i postavio ga na klupu, niti je pomogao niti odmogao u dvoboju prekinutim sekundu pre kraja kad se Aco spremao da izvede slobodno bacanje, a jedan gledalac utrčao u teren i udario sudiju Radeta Petrovića.

Stariji brat je bio najzaslužniji za preokret. Kod 91:89 za Šibenku dvaput je uzeo loptu Slavniću, pa jednom asistirao Nakiću, potom sam ubacio odlučujuće poene – 92:91. Na zagrebački revanš Dražen – koji će te sezone u 16 nastupa dati 13 koševa – nije ni putovao, ali otad, pa sve do odlaska u vojsku leta 1983. redovno će se sučeljavati s pet godina starijim bratom.

Dražen je imao specijalnu misiju – zaustaviti Acu

Deset meseci kasnije Cibona je, s odličnim Nakićem, Knegom i Ćosićem, kao i najubojitijim – Aleksandrom Petrovićem, protutnjala Baldekinom. Dražen je počeo u petorci sa Slavnićem, Vučicom, Macurom i Slavicom, sa specijalnom misijom – da žestinom, voljom i upornošću mlađeg brata čuva Acu. Nije uspeo. Zagrebački Petrović, raspucan do besvesti, tačan sa distance, postigao je 29, Dražen, oceenjen četvorkom, kao i Macura, a slabije samo od Slavnića – 11. Cibona je pobedila 129:104.

Duel Ace i Dražena

U revanšu, sredinom januara 1981. odigranom pred devet hiljada duša, Aco je kao najproduktivniji Cibonin šuter, gađajući 9/18, s 24 pogotka bio prvi strelac pobednika, uz Ćosića i Knegu i najzapaženiji pojedinac dvoboja u kojem je domaćin imao podosta problema, a Dražen samo jednom gađao i – jednom pogodio (94:87).

Na derbi devetog kola sezone 1981/82 između cibosa, s dotad jednim, i Šibenčana, s dva poraza – u sezoni kad će Vukovi osvojiti prvu titulu prvaka u istoriji, Aco biti košgeter kluba, a tek 17-godišnji Dražen postati drugi strelac svoje ekipe i odigrati svoje prvo evro-kup finale – doputovala je i bibliotekarka Biserka Petrović. Postala je poznata po neposrednom (iz prvog reda gledališta) praćenju sportskog života dvojice sinova, koji su se tokom cele godine, osim na parketu, sreli samo jednom, na letnjem basketu u Šibeniku, ne duže od pola sata. Aco je te 1981. upravo došao na sedmodnevni odmor, a Dražen baš polazio na put s kadetskom reprezentacijom Jugoslavije.

Muke za Biserku

“Žao mi je što nisam uspela popričati s Acom, malo ga osokoliti, dati mu još više snage. Kad smo doputovali, već je s Cibonom otišao u karantin”, požalila se, nakratko prekinuvši ručak u “Interkontiju”, za stolom s rukovodstvom Šibenke.

“Znači tako, ovde ručate s Draženom, a navijate za Acu? Tu ste sa Šibenkom, a bliža vam je Cibona!?”, pokušao sam se našaliti, ni ne sluteći u kakve nevolje će večernji bratski sudar dovesti majku različito “obojenih” Petrovića.

“Šta mislite, gde da sednem? Ne mogu iza oba sina…”, upitala me pomalo uzbuđena i nervozna koji sat kasnije, u poput šipka ispunjenom Domu sportova, na čije tribine se natiskalo čak osam hiljada ljudi.

“Pa, mogli biste jedno poluvreme iza Šibenkine, jedno iza Cibonine klupe. Samo da vam ne prebace oni s kojima ste bili prvo poluvreme, jer se ipak odlučuje u drugih dvadesetak minuta… Zato je možda najbolje da ostanete ovde gde jeste, u prolazu prema svlačionicama, podjednako i blizu i daleko i Draženu i Aci…”

Tu je i odsedela svih četrdeset minuta. Za javnost strogo neutralna, staložena i mirna.

“Uh, ne znam je li utakmica stvarno bila toliko duga, ili sam ja toliko želela da se završi što pre!”, uzdahnula je na kraju predstave u kojoj je Aco, posle sjajne početne serije, uzeo bodove – i bio, s 20 poena, najefikasniji, i uz Nakića, Čuturu i Pavličevića najzapaženiji u pobedničkoj ekipi – a Dražen prvi strelac dvoboja (24 koša, kome je ponajviše on, tačnom paljbom, vraćao neizvesnost (od 51:65 do 67:70 u 31. minutu).

“Draženu Petroviću je samo 17 godina. Ali njegova igra nema nikakve veze s njegovim godinama. Mnogo je vremena prošlo, baš mnogo, a konačno smo videli jednog omladinca s toliko zrelih poteza, toliko smirenosti, toliko sjajnih poteza, toliko samokontrole kod šuta. I toliko preciznosti. Sve što je učinio, baš sve je bilo užitavanje gledati”, napisao je Neven Bertičević, izveštač Sportskih novosti.

Otac Jovan, majka Biserka i Dražen Petrović

A mama Petrović? Šta je bilo s njom? Ni sinovi nisu otkrili ono što je brojne znatiželjnike, a posebno navijače oba sastava, najviše intrigiralo: na čijoj je bila strani. “Aco mi je ‘zamerio’ da sam navijala za Šibenku, a Dražen mi je rekao da sam bila za Cibonu”, veselo je zacvrkutala, zadovoljna što je uspela sačuvati svoju svakako najveću i najintimniju tajnu.

Dražen Aci na vrata prikucao transparent

Početkom marta 1982. kad su i Šibenčani i Zagrepčani više mislili na evropska finala protiv Limoža, odnosno Reala, čiji “špijuni” su snimali dvojicu jugo-suparnika kojima ovi bodovi nisu bili posebno važni, Cibona je opet, za pola koša, slavila na Baldekinu – 88:87. Ušić i Pavličević su vešto motrili na Dražena koji je ubacio 21 poen, dok je Aco dao 12. Dvadeset i četiri koša u Zagrebu, pa 21 u Šibeniku bili su Draženovi ligaški rekordi te sezone, koje će srušiti tek u plej-ofu.

A onda, 2. oktobra 1982, u prvom kolu sezone u kojoj je Cibona branila, a Šibenka napadala i osvojila već sledeći dan oduzetu titulu prvaka, planuo je bratski rat, preteći da ozbiljno naruši dotad skladne odnose u porodici Petrović.

“Nema bodova za Cibonu!”, transparentom prikucanim na ulaznim vratima stana familije Petrović dočekao je Dražen Acu, koji nije ni slutio šta mu u stvari mlađi brat sprema.

“Moramo ih dobiti. Nema veze što ste braća!”, potpalio je Dražena novi trener Đurović, a mali, doslovce shvativši uputstvo, napravio lom u porodici. “Pobedili smo sa 78:72, dao sam 27 koševa, a na kraju jednim driblingom isprovocirao brata koji je napravio petu ličnu i morao na klupu”, ništa ne zaboravlja Dražen.

Prva Draženova pobeda nad bratom

“Lepo ste ga vaspitali!”, prosiktao je ljut, uvređen i tužan Aco, prolazeći pored majke na putu do svlačionice, i dan danas priznajući da teško podnosi poraze, posebno u rodnom gradu. Postigao je samo osam poena i ostao u senci razigranog Dražena, koji je dirigovao ekipom, asistirao i tačno pogađao.

“To su za mene bili teži trenuci od Acine bolesti, odmah posle dolaska u Zagreb”, seća se Biserka Petrović, koja je čak napala i trenera Đurovića: “Šta to radiš!? Pa, posvađaćeš mi decu!” 

Vrlo nategnutu atmosferu ublažio je Dražen tajnim telegramom upućenom bratu, o čemu roditelji nisu imali pojma: “Oprosti, Aco. Nisam tako hteo…”

Novine, inspirisane tada popularnim filmom Dastina Hofmana, pisale su o košarkaškom ratu “Kramer protiv Kramera”, a pedantni košarkaški hroničari naglašavali su da su Šibenka i Dražen prvi put nadmašili Cibonu. Aco se nije smirio sve dok u revanšu nije vratio milo za drago: stepovao je, igrao je svoj indijanski ples nad bratom koji je nemoćno ležao pred njegovim nogama, dok je majka, zabrinuto, zgranuto lomila prste…

Damir Pavličević je sjajnim blokadama, pogotovo na početku utakmice, znatno smanjio Draženovu preciznost, još je i sam ubacio 24 poena. Aco je s 21 košem uz Pavličevića bio najbolji pojedinac na parketu, a Dražen, opet sa 27 poena, ali uz više grešaka, prvi strelac susreta. Cibona – Šibenka 95:89…

Bio je to poslednji ligaški obračun Ace i Dražena, ali nipošto i kraj žestokog bratskog rivalstva započetog četiri godine ranije, uoči prvog Šibenkinog košarkaškog kampa, kad tek 14-godišnji Dražen nije hteo već afirmisanog Acu da prihvati kao demonstratora sve dok ne dokaže da je bolji od njega u igri jedan na jedan!

Ostali su rivali i kad su nosili isti dres

I kad su navukli iste klupske majice, braća su nastavila sa svojim nadaleko poznatim “basketima” do krvi, duvajući jedan na drugog poput najljućih neprijatelja, sve čineći da krvno bliskog suparnika unište, ponize, dotuku. Milosti nije bilo ni u, do ovogodišnjeg polufinala Kupa kupova, poslednjem javnom sudaru šibenske braće.

U ekzibicionom susretu u korist Univerzijade, krajem novembra 1985, Cibona s Draženom nadmašila je selekciju Sprinta, s vojnikom Acom (113:105). Dražen je dao 20 koševa više (39 prema 19), ali je Aco dobio njihov prvi i jedini “dvoboj” u trojkama. Pogodio je čak pet (iz sedam pokušaja), Dražen – četiri..

Nema sumnje da su godine i zrelost ohladile krv i “ubile” bratski inat. Ni Aco ni Dražen ne kriju da bi i u Zagrebu i u Madridu radije mimoilazili jedan drugog, bavili se svakim samo ne jedan drugim. Utisak je da su ratne sekire duboko zakopane i da rata više neće biti.

Ali, bez obzira na sve, bez obzira na šta se odluče Vanjak i Sainz, svima je kristalno jasno da upravo braća mešaju karte za atinsko finale. Dražen kao mozak i košgeter Reala, Aco kao vođa Cibone… 

Photo: Twitter

(Izvor: Yugopapir)

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar