Pomoćni trener Golden Stejt Voriorsa, naš Dejan Milojević, nije previše zabrinut za trenutno stanje njegovog kluba koji u posljednje vrijeme više gubi nego što pobjeđuje. Iako su aktuelni NBA šampioni sa 15 pobjeda i 18 poraza trenutno izvan plej-in pozicije, i zauzimaju nisko 11. mjesto u Zapadnoj konferenciji, Milojević ne očajava. Naprotiv. Uz optimističan osmjeh koji mu bez trunke ikakve kiselosti gotovo nikada ne silazi s lica, rekao mi je da je najbitnije da Voriorsi uđu u doigravanje. Iako nije nastavio svoju misao, jasno je da protiv kompletnih i zdravih Voriorsa nijedna ekipa na Zapadu neće biti favorit kada se bude igralo za pare.
Oslabljene Voriorse bez svojih najboljih igrača sam u proteklih nekoliko dana uživo pogledao tri puta, prvo u njihovom dostojanstvenom porazu u Filadelfiji, a onda i u dva ponižavajuća poraza, najpre u Medison Skver Gardenu preksinoć, pa sinoć u Bruklinu. Pred dolazak u Njujork, nakon poraza u Filadelfiji, Voriorsi su doduše i pobijedili u jednoj od pet utakmica daleko od kuće, i to u Torontu, pa ova njihova prva ovosezonska istočna turneja i nije bila potpuno poražavajuća.
Protiv zahuktalih Netsa sinoć nisu mogli da odbrane apsolutno ništa pa su na poluvremenu gubili sa nevjerovatnih 40 poena razlike. Netsi su do poluvremena postigli 91 poen (šutirajući 35-49 iz igre, od toga 13-19 za tri poena), što je drugi najbolji ofanzivni saldo neke NBA ekipe u poluvremenu u istoriji ove lige!
Upravo zbog ovog istorijskog poluvremena Netsa nisam zažalio da sam odabrao da odem u daleki mi Bruklin, umjesto u Garden gdje je Paskal Siakam sinoć sa 52 poena prekinuo pobjednički niz Niksa od 8 utakmica.
Uloga Igora Kokoškova
Dok niko u ovom gradu, osim možda neskromnog Džulijusa Rendla, još uvijek ne vjeruje u dugoročan uspjeh Niksa, svima polako postaje jasno da su Netsi definitivno na putu ka vrhu Istoka sa 11. pobjedom u svojih posljednjih 12 utakmica. U tih 11 pobjeda Netsi su premašili 120 postignutih poena u prosjeku sa nevjerovatnim ofanzivnim rejtingom mjerenim na 100 pozicija lopte. Obzirom da je Džak Von, trener Netsa, defanzivni specijalista a ofanzivnu strategiju i taktiku u Bruklinu prepušta našem Igoru Kokoškovu, evidentno je da su Netsi u zadnje vrijeme, otkad su se manje-više kompletirali, ponajviše zaslugom našeg stručnjaka eksplodirali u napadačkom dijelu igre.
Aktuelni šampioni Voriorsi još uvijek drže rekord po broju postignutih poena u polivremenu (92) koji su postavili prije četiri godine, sa asistencijom manje nego Netsi u njihovom sinoćnjem izdanju. Iako je već i teško ispratiti stalno obaranje rekorda i ovakvu NBA ofanzivnu inflaciju u posljednjih nekoliko godina, ovakva efikasnost godi oku, a i privlači mase i puni tribine.
Preksinoć u Gardenu većina novinara se nije mogla načuditi da su Voriorsi dozvolili Niksima da ih pošteno ispraše, a Dabsi su poraženi su 94:132, ali i to je, barem meni lično uživo izgledalo mnogo bolje od 143 poena primljena od Netsa sinoć.

Kao olakotna okolnost Voriorsima se može pripisati nepovoljan back-to-back raspored i učešće u utakmici čiji su završetak i kraj turneje po hladnom Istoku jedva dočekali, ali kad se kompletiraju sigurno je da će biti sve manje škripe u odbrani zbog koje su i osvojili prošlosezonsku titulu.
Ja posadih lukac beli, tamo dole u Padinskoj Skeli
Ako se u ovakvim porazima može pronaći nešto pozitivno to je, uz Milojevićev vječni osmjeh, ubrzan razvoj mladih igrača Voriorsa čiju igru na niskom postu usavršava upravo ovaj naš trener rodom iz Padinjaka.
Mladi Džejms Vajzmen sinoć je u porazu postigao 30 poena i, iako je bio daleko najbolji igrač svog tima, primjetna je velika razlika između njegove igre u napadu koja je solidna, i odbrambene igre zbog koje je trenersku družina Voriorsa, a naročito Musinog dželata Kenija Etkinsona, nekoliko puta pošteno naljutio.

Vajzmen mi je na konferenciji nakon utakmice u Bruklinu rekao da Milojević prevashodno radi s njim na odbrani, pa treba vjerovati da će mladi atleta sa brojem 33 na leđima brzo napredovati i u tom segmentu svog košarkaškog umijeća. I starter šampionske petorka Voriorsa Kevon Luni mi je prije koji dan u Filadelfiji rekao da je uz Dejana postao mnogo bolji skakač.
https://mobile.twitter.com/DarDZel/status/1603968470969749505
Stoji da Milojević još uvijek ima pune ruke posla, pogotovo s Vajzmenom, ali obzirom na uspješnu istoriju s Jokićem i na njegovu specijalnost koja postepeno postaje sve evidentnija na NBA parketima, ja ga lično vidim kao nasljednika jednog od “big man” gurua. Da li pokojnog Pita Nuela, ili penzionisanog Tima Grguriča, svejedno. Svojom ekspertizom Dejan bi i van svog NBA posla mogao zaraditi velike pare u ovoj zemlji.
Kako kaže kouč “Decky”
Ameri ne kažu džaba ono njihovo: ‘you can’t teach size”. I era Vembanjame stiže prevashodno zbog njegove visine. Zbog toga ima smisla kad mi je kouč ‘Decky’ sa zaraznim milion-dolarskim osmjehom spomenuo da je uvjeren da za visoke igrače, pa i one na niskom postu, nema zime u NBA, bez obzira na vidno pomicanje težišta igre na spoljne igrače u posljednjoj deceniji koje je ustoličeno kao stilski mainstream upravo stilom igre Voriorsa. I da bi se nekim novim dominantnim igračem trend vrlo lako mogao promjeniti. Vjeru u visoke igrače Dejan obrazlaže nepobitnom činjenicom da igrači kao Jokić i Embid još uvijek dominiraju ligom.

Što se tiče njegovog kluba, i bez gledanja u Dejanov osmjeh u sred lošeg niza, jasno je da je ovakvo stanje u kojem se trenutno nalaze njegovi Golden Stejt Voriorsi prolaznog kataktera. I da će se povratkom Viginsa, a pogotovo Splash braće sve korjenito promjeniti.
Ono što mi je bilo najzanimljivije je da mi je Dejan otkrio da postoje timovi koji Voriorsima ne odgovaraju kao što je – Milvoki. Veli da su Baksi jednostavno preveliki na svakoj poziciji i da je teško izaći s njima na kraj.
A ono što me lično zabrinulo je kad mi je kouč Deki otkrio i koji tim Voriorsima najviše “leži”. Nije mi bilo drago čuti da su u pitanju “moji” Seltiksi.
Photo: Privatni album