Nakon prekida lošeg niza od pet poraza u decembru tim Oklahoma Siti Tandera u posljednjih mjesec dana je jedan od rezultatski najuspješnijih i igrom najboljih timova lige. Iako su relativno slabo startovali ovu sezonu momci iz OKC-a trenutno kucaju na vrata plej-ofa mada su kao ubjedljivo najmlađa NBA ekipa bili predodređeni da i ove sezone gube i time sebi uvećaju broj ping ping loptica da bi na draftu imali šansu da opet biraju sa visoke pozicije. Ipak, gradnja pobjedničkog mentalilteta dugoročno izgleda kao pravilnija filozofija nego kockanje u kojem bi se previše nade polagalo u naredni draft gdje osim Viktora Vembanjame i Skuta Hendersona i nema nekih igrača sa superstar potencijalom.
Naš Aleksej Pokuševski je još uvijek povrijedjen, ne putuje sa ekipom, i neće ga biti u pogonu do februara, ali trojka iz zemalja britanskog Komonvelta – dva Kanađanina, Gildžes-Aleksander i Dort, u sprezi sa Australijanacem Džošom Gidijem – bez problema su dobili posljednje tri utakmice u gostima a i u četvrtoj propustili pobjedu u Majamiju koju im je svojim iskustvom iz ruku preoteo Džimi Batler.
Dvadesettrogodišnji Lu Dort je već nekoliko godina jedan od najbojih odbrambenih igrača lige i sinoć je potpuno je zaustavio Kajrija Irvinga kao malo ko u zadnjih nekoliko sezona, a 20-godišnji Džoš Gidi izgleda onako kako je Dejan Bodiroga prije 25 godina trebalo da izgleda u NBA ligi. Najbolji igrač tima, 24-godisnji Šej Gildžes-Aleksander, koji je u svojoj ruki sezoni u Klipersima našem Teodosiću pokazao put nazad u Evropu, trenutno je vodeći kandidat za NBA igrača koji je najviše napredovao u ovoj sezoni, i sa preko 30 poena u prosjeku po utakmici već je u stelarnom društvu sa nekim od najvećih NBA zvijezda, ne samo ove sezone, nego i istorijski gledano.

Najzanimljivije od svega je da ne izgleda da se akcije tima uopšte i grade ekskluzivno za njega – barem mi je tako izgledalo gledajući ga u ove dvije utakmice u Filadelfiji i u Bruklinu. Iako izgleda prilično mršav u poređenju sa saigračem Dortom a i sa većinom igrača na ovoj poziciji koju su nekoć u NBA zvali ‘svingmen’, Šej Gildžes-Aleksander mi se definitivno doima kao neko ko će godinama biti Ol-star igrač. Popularnost koja mu raste u očima javnosti odslikana je najvjernije u rezultatima glasanja za ovogodišnju utakmicu svih zvijezda gdje Šej tek malo zaostaje za Dža Morentom, i četvrti je na Zapadu među ‘backcourt’ igračima.

Pozitivne vibracije koje sam stekao posmatrajući tim Tundera izbliza podsjeća me na entuzijazam Filadelfije sa Ajversonom krajem prošlog vijeka, ili Memfisa čiju sam svlačionicu posjetio nekoliko puta u sezoni pred izbijanje pandemije dok je tamo bio Gudurić, kad se već predosjećalo da dolaze dobre godine.

Uz nekolicinu mladih i perspektivnih igrača udarna ”komonvelt trojka” Tandera je već dokazala da je dovoljno jaka da dobija utakmice i protiv najjačih ekipa lige, a uz šuterski napredak našeg Pokuševskog, koji ove sezone prije povrede konačno imao respektabilne procente, i uz debi takođe trenutno povrijeđenog drugoizabranog dugajlije s prošlogodišnjeg drafta Četa Holmgrena – čini se da za OKC nema zime u narednih barem desetak godina.
Arhitekta Tandera Sem Presti koji već 16.godinu šefuje u Oklahoma Sitiju je relativno mlad, u svojoj 45.godini postao je GM sa trenutno najdužim stažom u ligi, što znači da odlično radi svoj posao. Nagomilao je takav budući draft kapital sa nevjerovatnim brojem pikova između narednog drafta i onog za 5 godina (umjesto 12 normalnih pikova do 2028. ima ih čak 38) da će samom masom draft izbora i konzekventnim trejd-inžinjeringom po potrebi nadograđivati već ovakvu super-perspektivnu ekipu.

Ćaskajući sa Igorom Kokoškovim prije utakmice protiv Oklahoma Sitija, Igor mi se, videći valjda potencijal Tandera, nije doimao previše optimističan, pogotovo što Bruklinu trenutno nedostaje najbolji igrač. Iako Igor nije bio u Bruklinu prošle godine, još uvijek su svježe uspomene na 11 uzastopno izgubljenih utakmica Netsa prošle sezone kad im se povrijedio Durent.
Nakon same utakmice, koju su momci OKC Tandera dobili u zadnjoj četvrtini protiv oslabljenih Netsa upitao sam Šeja Gildžesa Aleksandera da li će predvoditi svoju reprezentaciju na SP na Filipinima i u slučaju da OKC neplanirano uzme učešće u ovogodišnjem plej-ofu. Odgovorio mi je potvrdno, spomenuo da je siguran za Filipine čak i u slučaju da Tander dogura daleko. Pogledom na hipotetički najjači sastav od 15 kanadskih igrača od kojih bi selektor Nik Nurse veći dio njih mogao imati u reprezentativnom sastavu nijedan nacionalni tim protiv Kanade na dalekom Istoku u septembru ove godine neće imati lak posao. Ne samo zbog Gildžes-Aleksandera i Dorta.
Shai Gilgeous-Alexander –Oklahoma City Thunder – 30.7 ppg, 4.8 rpg, 5.5 apg,
Andrew Wiggins – Golden State Warriors – 17.5 ppg, 4.8 rpg, 2.2 apg
Jamal Murray – Denver Nuggets – 19.1 ppg, 4.1 rpg, 5.7 apg
R.J. Barrett – New York Knicks – 20.2 ppg, 5.4 rpg, 2.9 apg
Bennedict Mathurin – Indiana Pacers – 17.5 ppg, 4.1 rpg, 1.4 apg
Lu Dort – Oklahoma City Thunder – 14.1 ppg, 4.3 rpg, 2.2 apg
Dillon Brooks – Memphis Grizzlies – 15.9 ppg, 3.5 rpg, 2.7 apg
Brandon Clarke – Memphis Grizzlies – 10.1 ppg, 5.4 rpg, 1.1 apg
Kelly Olynyk – Utah Jazz – 12.2 ppg, 5.0 rpg, 3.3 apg
Dwight Powell – Dallas Mavericks – 6.5 ppg, 3.9 rpg
Andrew Nembhard – Indiana Pacers – 8.4 ppg, 3.0 rpg, 4.0 apg
Nickeil Alexander-Walker – Utah Jazz – 6.7 ppg, 2.2 apg, 1.7 rpg
Shaedon Sharpe – Portland Trail Blazers – 7.7 ppg, 2.5 rpg, 0.5 apg
Corey Joseph – Detroit Pistons – 4.6 ppg, 3.3 apg, 1.3 rpg
Trey Lyles –Sacramento Kings – 7.3 ppg, 3.8 rpg, 0.8 apg
Photo: NBA, Twitter, Privatni album