Nikola Jokić je zadnjih dana imao povišenu temperaturu, igrao s njom u subotu u porazu protiv Niksa u Medison Skver Gardenu, ali mi je juče poslije pobjede Nagetsa u Bruklinu 108:102 rekao da “nikakvih problema više nema”. Gledajući iz prve ruke silne obloge u terapijama oporavka kojima se Jokić pretvori u mumiju nakon završetka utakmica pred tuširanje, a u svlačionici Nagetsa nakon utakmica iz terapeutskih razloga ostaje najduže, shvatio sam da je u ovom dijelu sezone pred sami plej-of odmor igrača važniji od svega, a Nagetsi imaju par dana odmora pred posljednju utakmicu u Vašingtonu prekosutra na ovoj turneji po Istoku.
Trener Nagetsa Majk Meloun na konferenciji priznao je da ovako kasno u sezoni još uvijek dotjeruje rotaciju, a kako trenutno stvari stoje čini se da bi novopridošli centar Tomas Brajant mogao izvisiti obzirom da se Zik Nađi sinoć vratio na parket, i odigrao dobro.
Po samopriznanju do ušiju zaljubljeni Slovenac Vlatko Čančar, koji je ustvari jedan od mojih Bosančerosa jer su mu i otac i majka rodom iz okoline Teslića, reče mi poslije utakmice u šali da će, ako ništa, “sačuvati tijelo” ako mu Meloun ne bude davao minutažu do kraja sezone. A izgleda da Meloun trenutno puno više vjeruje veteranu Džefu Grinu koji u 18 minuta protiv small-ball Netsa nije imao nijedan skok, a bez skokova je bio i dan ranije u 19 minuta u Gardenu. Sa Grinom koji se drži podalje od obruča energija na niskom postu koju donosi Zik Nađi bi mogla postati ključna da klupa Nagetsa isprati startere. Broj skokova u kojem su Nagetsi dominirali protiv minijaturnih Netsa sigurno nije adekvatan prikaz onoga što će se dešavati u plej-ofu.

U Bruklinu se pokazalo koliko je za Denver bitno i kad se raspucaju Džamal Mari i Majk Porter Džunior, bez obzira što je prvenstveno klupa problematičan dio tima.

Obzirom da Jokić ima ove sezone čak 85 dodavanja Gordonu koja su rezultirala zakucavanjem što je ubjedljivo najviše u poređenju sa bilo kojim drugim duom lige i podsjeća na lob-siti Kliperse Krisa Pola, jasno je da je prva petorka Nagetsa uigrana.
Ako bi svih pet igrača u prvoj petorci u plej-ofu igrali barem po 35 minuta po utakmici uloga mladog rukija Krisa Brauna, koji mi reče da plej-of jedva čeka i priželjkuje minutažu, bi mogla biti reducirana – obzirom na njegovo neiskustvo a iskustvo Brusa Brauna. Rotacija Nagetsa u plej-ofu kad je Meloun skrati na 8 ili maksimalno 9 igrača neće sadržavati ni Diandre Džordana, ni Iša Smita, koji su, kako Meloun na pres-konferenciji reče, veliki profesionalci koji su uvijek spremni da ulete u igru i koje neigranje ne pogađa u negativnom smislu.
Džamal Mari koji zna nekoliko naših sočnih psovki, a reče mi da priča i francuski, juče se potpuno šuterski ohladio u drugom poluvremenu ali igra puno nesebičnije nego u sezonama prije povrede i sa 6 asistencija u prosjeku (sinoć ih je imao 8) pa u ovoj sezoni konačno počinje ličiti na pleja.

Mada je Jokić u Bruklinu odigrao mnogo bolje nego u Gardenu dan ranije, u pobjedi protiv Netsa sa svojih 10 asistencija još uvijek je na veoma iritantnih 9.9 uspješnih dodavanja u prosjeku po utakmici. Veb-stranica basketball-reference.com vođena od lokalca iz Filadelfije i super-fana Siksersa Majka Linča, Jokiću na 10 utakmica pred kraj regularne sezone još uvijek arbitrarno daje veliku prednost nad Embidom, a narativ koji je Adam Silver iz marketinških razloga zadnjih dana promjenio u Embidovu korist mogao bi vrlo lako zavisiti od tih Nikolinih 0.1 asistencija u prosjeku.

Sa tripl-dablom u Bruklinu Jokić je za petama po karijernom učinku Lebronu Džejmsu, koji je gotovo čitavu deceniju stariji od njega, a do kraja ove regularne sezone mogao bi da prestigne i Lebrona i Džejsona Kida.

Nagledao sam se Jokića u zadnje vrijeme u razgolićenom stanju u svlačionicama nakon utakmica i čini mi se dovoljno mršav, u pozitivnom smislu, a dovoljno jak da bi imao dugu karijeru, obzirom na nedostatak atleticizma koji mu i nije neophodan za uspjeh. Ako ostane u liniji i bude otporan na povrede (kuc-kuc o drvo) kao do sada, ovim tempom bi svoju Hol-of-fejm karijeru mogao okruniti prestizanjem Oskara Robertsona, a zašto ne i Rasela Vestbruka, u tripl-dabl trci jednog dana.
Ipak, samo NBA titlule bi mu mogle donijeti prednost nad Lerijem Birdom kao najboljim bijelim košarkašem ikada, bez obzira izjednači li se po MVP titulama sa Birdom ili ne.
Photo: Privatni album, twitter