25. maj – 30. jun 2023. Beograd – Banjaluka – Org. Gradina, Kamešnica, Dinara – Solin – Split – Makarska – Beograd….
Prošlo je mjesec dana gdje sam se, poslije teksta “Moja OŠ ,V. Ribnikar”, i nastavka “Uspomene, sjećanja na 25. maj – Dan mladosti”, dogovorio sa mojom unukom Andreom da se deda malo ,,otkači” i ,,odvoza” na nekoliko dana sa njegovim ,,Tramvajem”, a, zna se gdje – na njegovu ,,životnu magistralu”, na koju je išao redovno svake godine, sve do ,,tamnog bljeska” nesretne korone, koja nam je mnogo zla donijela, a meni, uskratila i kretanja i odlazak van Beograda na 2-3 godine!
Elem, za vas, koji ćete pročitati (nadam se, ne zamarajući se!) ovaj moj pisani osvrt na ,,krug zatvoren mojim tramvajem” izgledao je ovako:
Odmah po dogovoru sa unukicom, 25. maja (na Dan mladosti!), preostalo društvo nas školskih maturanata, kojima je život odredio da se nastanimo i živimo do danas u Beogradu, potrpali smo se u stariji ali još uvjek dobri ,,volvo” drugara, pr. dr. M. Samardžića, i pravac Šid. Zatim Slavonski brod, Okučani, Gradiška i Banjaluka. Stigli smo relativno brzo. Smjestio sam se i malo odmorio kod kuma, velikog prijatelja Slobodana–Rokija Savića, od malih nogu komšije s kojim sam prvi basket zaigrao na betonskom terenu naše OŠ ,,Braća Pavlić”, davne 1961. godine. A kasnije smo nastavili u našem KK Borac dok se ja nisam 1965. otisnuo ka prestonici – Beogradu!

Okupljanje i večera nas preostalih košarkaških veterana – ,,borčevaca”, bilo je u 19 sati, zna se, gdje bi drugdje, već u restoranu ,,Borik” – u banjalučkoj Hali sportova! Pozdravni govor, otvaranje druženja, bilo je od našeg kapitena Angela Trajkovskog, a na kraju, i uz obavezan minut ,,oproštaja” od nemalog broja naših drugara koji su nas ,,napustili” od poslednjeg druženja krajem maja 2019. (četiri godine!), nažalost, u čemu je u mnogome učestvovala ,,nesretna” korona! Nastavili smo naše druženje… I nikad kraja sjećanjima, uspomenama, ….pa nije ni čudo, dugo se nismo vidjeli uživo! Rastali smo se kasno u noć uz jasan dogovor da, bez poziva, raspitivanja, ko može, opet iduće godine u isto vrijeme, na istom mjestu… da se pojavimo, prebrojimo i družimo, pa ko izdrži!

A, sutradan, 26. maja 2023.
Ma, sreda, košarkaška utakmica je uvjek imala 2 poluvremena, a opet, ja sam ih mnoge odigrao u jednom dahu, pa mi drugo poluvreme druženja i nije teško palo.
Doručak – prijepodnevna užina, u organizaciji iskusnih veterana, drugara Drage Kopa i kuma Rokija. Čorba, zna se koja, koje vrste i zašto služi – da mnogo ne pametujem! A poslije užine ispratili me do restorana ,,Obala” na moje Hisete, kraj Vrbasa. I tu – uz ručak, nastavak druženja, sad sa mojim maturantskim veteranima, 58 godina od mature, Srednja tehnička škola – smjer arhitektonsko građevinski – B. Luka.
E, u ono vrijeme nije to bila gimnazija pa da su svi upisani Banjalučani, već srednja tehnička škola, a da bi se što prije došlo do diplome, posla, neke prve zarade, upisivali su se dobri đaci sa stipendijicama iz Teslića, Srpca, Gradiške, Kostajnice, Novog, Bihaća, Prijedora, Bos. Petrovca, Kupresa, B. Luke, pa poneki i iz Siska, Karlovca… sve iz iste nam one naše drage EX–YU!
Elem, u pozdravnom govoru našeg Mileta Lepira, i na prozivci, maltene isto stanje kao i sinoć u KK Borac. Nije ni čudo jer je to po godinama tu negdje, ista generacija! Predstavljanja, prepoznavanja, tako i tako, ali tek ko je odakle…. Ovaj iz RS, onaj iz Hr… Republike Srpske, Federacije, Kantona 10, imam utisak da smo pričali o našoj EX – YU na neki novi način!


Pričama, uspomenama, sjećanjima, nikad kraja, jer moji školski drugari bili su i za vrijeme trajanja te 4. godine zajedničkog školovanja, a i kasnije cijelo vrijeme trajanja moje košarkaške karijere najveći navijači, dajući mi veliku podršku mog košarkaškog sportovanja!
Jednostavno rečeno, bio je to nastavak sinoćnih neispričanih priča, sjećanja, uspomena sa mojim KK Borac! Na kraju ama sve isto, sa dogovorom za sledeću godinu viđenja i druženja, u isto vrijeme i na istom mjestu!
Elem, što mi je posebno bilo drago, niko ni jednom rječju nije spomenuo jadnu politiku, prisutnu zadnjih 30 godina na prostorima nekadašnje nam naše predivne YUGE! Ipak smo mi neki drugi, stari dobri drugari i prijatelji, iz nekih ljepših vremena i mnogo iznad toga!
Odmorio sam se par dana kod kuma Rokija, ispričali smo se natanane, i nastavio prema mojoj orguškoj Gradini podno Kamešnice, Dinare! Na one prave, planinske vazdušne pripreme, na koje sam redovno odlazio dok sam aktivno igrao košarku, 20 dana… Predivno!


Nastavak turneje je bio malo i tužan, porodična obaveza! Navratio sam na jedan dan u Solin i Split, umro mi je preostali, najstariji stric Ilija (91 godina), obavio onu svetu dužnost oproštaja, čuo se sa starim preostalim, poznanicima iz KK Jugoplastike, spomen na dragog Damira Šolmana,…


I, na poziv mog velikog prijatelja Koleta (Koste Grubora), mog plavog klonfera, veterana našeg OKK Beograda, produžio sam kod njega u Makarsku. Slobodno mogu reći do grada moje mladosti, mojih mnogo puta ,,morskih ljetovanja”, mnogih doživljenih i preživljenih trenutaka, do grada punih velikih uspomena, sjećanja, a, uh,… davno je to bilo! Prvi prolazak kraj poznatih makarskih dvorova i izlazak na rivu, u par minuta, i na stotinjak metara, susreo sam se sa davnašnjim, dobrim, prijateljima poslije tridesetak i više godina! Dobra Anka Perić, bez muža, mog velikog drugara Jure, koji je umro prije desetak godina, dr.Tomo Šegota (dugogodišnji upravnik Dječijeg sela – bolnice u Baškom polju) sa suprugom, predivnom Nedom, …Nevjerovatno koje emocije, sjećanja, uspomene,…. ma, do neba,… ,,rastopio” sam se!

I ta 2–3 dana brzo prođoše, šta ćemo, mora se kući! Moj dragi Kole i ja, ujutro poslije kave, opet istim putem, Makarska–Dinara–B.Luka i u večernjim satima ,,prihajali” smo do našeg Beograda! Kao i svake godine, ovaj moj već oronuli ,,tramvaj pun želja” odradio je opet ono svoje – ,,zavrtio” me je, ono što ja volim, sportsko–životnim krugom…Neka bude tako i iduće godine!
Photo: Privatni album