Početna BLOGBlaž Kotarac: Uspomene na košarkaško ćoše bazena na Tašu

Blaž Kotarac: Uspomene na košarkaško ćoše bazena na Tašu

od Blaž Kotarac
88 pregleda

Nisam vam se javljao ova dva mjeseca, a i kako bi kad je sunčeva zvjezdica upekla kao nikad dosad, gori sve, asfalt se topi, a vazduh k’o iz rerne, jednostavno, dišem na škrge! Sreća, stanujem u blizini Tašmajdanskog parka, pa mi je potrebno par minuta da proletim kroz njega do bazena, uletim u pretoplu vodu, (koja nije ni blizu mog, banjalučko-hisećanskog Vrbasa), ali, bože moj, bolje išta nego ništa!

Vi, koji me pratite i čitate, znate da vam se javljam vrlo često sa Taša, jer od kako sam poodavno stigao u Beograd, sve moje ,,životne zanimacije” – aktivnosti, dešavale su se (a i danas je tako!), u avliji OKK Beograda, na Građevinskom fakultetu, u projektnom birou, stanovanju, i sve to u blizini Tašmajdanskog parka. Mnogo doživljaja i uspomena…. nema im kraja!

Naime, po dolasku u Beograd, u plavu “avliju” mog OKK Beograda augusta davne 1965.godine, upoznao sam tadašnje košarkaške legende, plave klonfere. Od starijih, Siju (Miodraga Nikolića), Ricu (Slobodana Gordića), Žućka (Radivoja Koraća), Trajka, Gutu, Makija, i tad mlađane Ivačka, Momu, Šilju, Cveleta, Koleta, Bošu, Đuru… Namjerno sam ih prozvao po nadimcima, jer su po njima i bili već uveliko poznati u Beogradu, a i šire, i mnogo dalje! Od tog vremena naše druženje i prijateljevanje je bilo svakidašnja praksa. U ljetnom periodu, poslije napornih prepodnevnih treninga, nastavak je bio, ko je mogao i nije imao druge obaveze, u okupljanju na bazenu, podno Tašmajdanskog parka. Ako nismo tu, onda je to bilo na Žućkovom (R. Koraća) ćošku, na ulazu u Knez Mihailovu ulicu.

Ne mogu a, da se ne prisjetim, predivnih trenutaka doživljenih ovdje, na samom uglu, ,,čošketu” bazena…!

A kako i ne bih, jer kao BL pridošlica bila mi je čast slušati ih, učiti od, slobodno mogu reći beogradskih boema, jer oni nikad nisu bili sami. Oko njih su bili uvijek poznati sportisti, glumci, pjevači, novinari,… ma, Bgd – elita! Dovoljno je bilo naći se u njihovoj blizini, prisluškivati ih iz prikrajka, da se saznaju sve ,,novosti”, dogovori za popodnevne i večernje aktivnosti koje su se, uglavnom, završavale u sitne sate, tu, gore, iznad, u ,,Poslednjoj šansi”!

Elem, evo i danas, dok se na +37 stepeni C vazdušnog belaja baškarim u uglu legendarnog,još uvijek itekako aktuelnog Taš bazena, u meni se bude predivne uspomene, posebno mi drage! 

Ovo čarobno čoše tašmajdanskog bazena je je za mene i posebna uspomena, Velika!

smart

Moj prvi zvanični nastup za košarkašku reprezentaciju Jugoslavije,je kao iz priča za Riplija!

Naime,18. juna 1968. godine, uveče, pred put naše reprezentacije na dva turnira u Minsku i Moskvi, koji su se održavali od 20. do 26. juna, i to sa učesnicima SAD, SSSR i Jugoslavija, Radivoj Korać je iznenada otkazao, nije mogao da ide na put. I trener Ranko Žeravica odredio je mene kao zamenu. Nisu me mogli odmah pronaći. Srećom, moj kapiten Zoran (Maroević) prikupio je moje osnovne stvari i pasoš u torbu, i, znajući da ja, poslije naporne lige i pred teške ispite na faksu, redovno koristim plivanje kao relaksaciju i odmor, pronašao me na Tašmajdanskom bazenu. Onako, polumokar, u papučama, iznenađen, uletio sam sa Makijem u taksi i na “brzu brzinu” odjurili smo na aerodrom. Odmah smo se ukrcali u avion za Moskvu, da bih ja posle tri sata, našavši se na Crvenom trgu, shvatio šta se dešava. Niti se neko iz KSJ obratio meni, da li ja imam neke obaveze, da li mogu da putujem, a, opet, niti sam ja imao priliku da bilo šta komentarišem, otkazujem! Ostadoše moji ispiti na faksu za neku drugu priliku! E, tako je tad bilo, a ja,…..

Pa, bio sam srećan, presrećan da zaigram za našu ekipu protiv veličanstvenih reprezentacija, sa igračima koji su kasnije, poslije Olimpijade u Meksiku postali svjetski igrači!

Dva tromeča, SSSR-SAD-JUGOSLAVIJA, u Minsku i u Moskvi!

Od tada, pa do jeseni 1971. odigrao sam 57 zvaničnih utakmica za reprezentaciju Jugoslavije, postigao 117 koševa, osvojio nekoliko medalja, pehara, trofeja….Bio i rezervni igrač, u blizini, u to vrijeme velikih takmičenja –  EP, SP i Olimpijada (nisam ih odigrao, ali…to je već neka druga priča!).

Jedino što mogu reći, i tvrdim da mi je pred svaku utakmicu, dok su me od glave do pete prožimali i treperili u dubini duše neki neobjašnjivi, ali predivni trnci, bila velika ČAST I PONOS držati ruku preko grba na dresu i slušati nezaboravnu himnu ,,Hej Sloveni” moje EX YU!

Evo, ovih dana je počelo Svetsko prvenstvo, I, ne ulazeći u to kome je čast da igra ili ne igra u reprezentaciji, da li osjeća obavezu ili ne, njegovo je pravo, ali nešto kontam…pa, kad dođe u moje, poodmakle godine, možda se ,,pamet i okrene”, ali…biće tad kasno, prekasno za žal!

Našim košarkašima želim sve najbolje na SP, da dobro odigraju i obraduju nas, kao nekad ovi gore spomenuti drugari, a, ako može, moja malenkost ipak, očekuje neku od medalja!                                                           

Photo: Privatni album

Možda će vas interesovati

1 komentar

Blaž Kotarac: Molba Đuri za ,,zlatni“ TV komentar - KOS magazin September 11, 2023 - 16:35

[…] Nedavno, 1. septembra, u Koš magazinu  ,,išle“ su moje uspomene i sjećanja na… http://kosmagazin.com/blaz-kotarac-uspomene-na-kosarkasko-cose-bazena-na-tasu/ […]

Odgovori

Ostavite komentar