Početna NBADarko Dželetović: Razgovori u svlačionici Niksa i Vulfsa

Darko Dželetović: Razgovori u svlačionici Niksa i Vulfsa

od Darko Dželetović
28 pregleda

Minesota Timbervulfsi, lideri Zapada, prvog dana 2024. godine pojavili su se u punom sastavu u punoj ‘najfamoznijoj areni na svijetu’. A tu su ih Niksi s novim startnim krilom Anunobijem spremno dočekali i porazili rezultatom 112:106, uz 39 poena Rendla i 14 asistencija Bransona. Anunobi je u svojoj prvoj utakmici za Nikse manje-više ispunio očekivanja; uz šut 7 od 12 iz igre postigao je 17 poena, uz pozitivnih 19 u +/- kategoriji i uz dobru individualnu igru u odbrani. 

U svlačionicu Minesota Timbervulfsa sinoć sam i prije i nakon utakmice ponovo ušao ponajviše zbog Luke Garze, koji strpljivo čeka šansu pa je još jednu utakmicu proveo na klupi u civilnom odijelu da ne bi, kako mi je rekao, smanjio limitiran broj utakmica za ‘two-way’ igrača. U tri utakmice u Ajovi u Razvojnoj ligi razvalio je konkurenciju sa 37 poena i 12 skokova u prosjeku, pa definitivno pripada u NBA, ali zbog velike konkurencije u prvom timu Minesote među igračima prednje linije još uvijek nije na “punom” ugovoru.

U svlačionici Mineaote kao naručeni za mene jedan do drugog sjedili su sva trojica visokih igrača u rotaciji zbog kojih Garza još ne dobija pravu šansu – Gober, Tauns i Rid. Odlučio sam da ih upitam postoji li strategija, ili kakav recept – za čuvanje Nikole Jokića. Precizirao sam da mislim na defanzivne postavke Krisa Finča u kojim je u prošlogodišnjem plej-ofu Gober čekao u pozadini i koristio svoje fizikalije u odbrani pokušajima deflekcija pasova, ili blokadama šuteva nakon što bi Jokić savladao svog primarnog čuvara.

Rudi Gober mi reče da je recept jednostavan – “make Jokić work” – i to što je moguće više, da bi ga se izmorilo, a dva Njudžerzijanca koje izbliza pratim još od njihovih srednjoškolskih dana – Tauns i Rid – složiše se s Goberom. Puni hvale za Jokića rekoše mi da je Nikolu zbog njegove nenadmašne vizije i umijeća dodavanja čuvati veoma teško.

Naz Rid zbog povrede nije ni igrao u prvoj rundi prošlosezonskog plej-ofa pa će Minesota, ako se kojim slučajem ponovi plej-of duel protiv Denvera, u punom sastavu aktuelnim šampionima sigurno biti još tvrđi orah. Rid ulazeći s klupe sa 22 minuta po utakmici ima najveću minutažu među rezervama Minesote i reče mi da ove sezone ciljano što češće pokušava da “razvuče” protivničke odbrane i da je njegova ovosezonska inflacija u pokušajima šuteva za tri poena uz sjajne 50-40-90 procente šuta plod odlične hemije sa saigračima. Oni ga svesrdno podržavaju u “razvlačenju” stalnim odvlačenjem pažnje na njih u fazi napada. A nije zaboravio da spomene odbranu koju Vulfsi trenutno igraju najbolje u čitavoj ligi, pa je i propagacija small ball trenda ovim uspjehom relativno visokih postava Minesote ozbiljno dovedena u pitanje. U plej-ofu se mora igrati odbrana, a nju Nagetsi za sada ove sezone igraju dosta lošije od Timbervulfsa.

Trostruki ol-star igrač Karl-Entoni Tauns je svojevrsna “kolateralna šteta” ofanzivnog napredovanja Entonija Edvardsa, i za dobro tima je bezpogovorno prihvatio da od prošle sezone postane druga ofanzivna violina Vulfsa. Iako nam je Jokić nezaobilazna i sveprisutna tema, moji razgovori s Taunsom ne mogu da se ne dotaknu njegovih srednjoškolskih dana u vremenu prije desetak i više godina dok sam i ja živio u Metačenu gdje je on košarkaški ponikao, i gdje sam ga redovno gledao u srednjoj školi Sent Džozef Metačen. Odmah zatim i u priču o karijeri njegovog rođaka i srednjoškolskog saigrača Vejda Boldvina u Evroligi, ali i radu fondacije u kojoj Karl i njegov otac pomažu mnogim neprivilegovanim srednjoškolcima da upišu i pohađaju koledže. 

Čini mi se da Tauns ove sezone naprosto sija od zadovoljstva, tako mi se doimao i u predsezoni u oktobru, a i sinoć i pored poraza. Zdrav je i sviđa mu se smjer u kojem se stvari kreću u Minesoti, i kaže da ne bi imao ništa protiv ponavljanja serije protiv Nagetsa na Zapadu koju sam mu spomenuo ovako rano. Minesota u preostalim utakmicama regularne sezone ima najlakši raspored na Zapadu a ponovni duel protiv Nagetsa u finalu Zapada koji lično priželjkujem, kako trenutno stvari stoje, mogli bi pokvariti samo OKC, Klipersi i(li) Sansi.

Ni u svlačionici Niksa entuzijazma sinoć nije manjkalo. Džulijus Rendl koji je u 18. utakmici zaredom imao 20 ili više poena, postigao je sinoć ključnih 11 zaredom kad se Minesota vratila u život i kad se utakmica lomila. Promašio je slobodno bacanje kojim bi svoj učinak zaokružio na 40 poena, i to u situaciji bez ikakvog pritiska dva sekunda prije kraja, a na tu temu su se igrači Niksa u svlačionici glasno i dugo u odličnoj atmosferi šprdali.

Nakon trejda kojim su izgubili Bereta i Kviklija, Niksi su i pored aktuelne sudske parnice koju imaju u tužbi protiv Rajakovićevih Reptorsa iz Toronta doveli baš onakvog igrača koji u potpunosti odgovara defanzivno orijenisanom treneru kakav je Tibodo. Beret je bio Tibsova tek druga defanzivna ‘swingmen’ opcija iza Grajmsa a sada je Anunobi postao prva. Ni Reptorsi nisu loše prošli jer su Beret i Kvikli, kako mi nekoliko novinara Niksa koji putuju s timom sinoć rekoše, bili najveći radnici na treninzima. A kod Rajakovića su već u prvoj utakmici sinoć i Beret i Kvikli bili starteri u tijesnoj pobjedi Toronta protiv Klivlenda. Već nakon po jedne odigrane utakmice čini se da bi ovim trejdom mogli profitirati i Reptorsi i Niksi.

Anunobi se sa Ačiuvom i Flinom pojavio u Njujorku tek par sati pred odlazak stare godine, i dolazak 2024. je nakon obavljenog ljekarskog pregleda proslavio, kako sinoć reče, sam samcat – u hotelskoj sobi. 

Ovaj rođeni Englez nigerijskog porijekla dolazi u svojoj sedmoj NBA sezoni u Njujork sa ugovornom opcijom narednog juna da postane slobodan agent, a visinu i dužinu novog ugovora odlučiće prevashodno njegove individualne brojke. U sistemu Toma Tibodoa one ne bi trebalo mnogo da se promjene u poređenju sa onim koje je u 27 utakmica (15.1 poena i 3.9 skoka po utakmici) Anunobi imao u Torontu kod Rajakovića. Promjenivši agenciju nakon što je nedavno napustio ‘Clutch’ i prebjegao mladom Semu Rouzu u CAA, gdje je nekad žario i palio Semov otac Lion, dovodi kod mnogih upućenih do propitivanja o konfliktu interesa. Ali Rouzovi (i Bransonovi) su i ustoličeni u Niksima da bi se ovakve transakcije mogle što lakše desiti. Iznos novog Anunobijevog ugovora bi mogao biti između 30 i 40 miliona dolara po sezoni, a da li će ga potpisati na 4 ili 5 godina, i koliko će biti blizu maksimalne plate koju priželjkuje Anunobi odlučiće dakako i timski uspjeh Niksa.

Anunobi se na prvi pogled, na konferenciji gdje su ga njujorški novinari baražno dugo ispitivali o svemu i svačemu, čini skromnim igračem spremnim na saradnju sa trenerom Tibodoom, i na papiru bu trebalo da bude perfektan 3&D dodatak Rendlu i Bransonu.

To je primjetio i Rendl, a pogotovo Branson nakon sinoćnje utakmice. Prve naznake Anunobijeve elitne defanzivne angažovanosti mogle su se vidjeti u njegovim duelima protiv rasnog skorera Entonija Edvardsa, koji je većinu svojih poena postigao tek nakon preuzimanja ili dok Anunobi nije bio na parketu. Ofanzivno, čini se da će Anunobi biti uglavnom ćoškaš u napadu jer će lopte nastaviti da carini Branson, a Rendl, koji je u 18. utakmici zaredom imao 20 ili više poena nastaviće da bude najveći potrošač. Još je rano za predviđanja kako će stvari izgledati u martu i aprilu ali nakon 2/5 sezone ulaskom u novu godinu Niksi trenutno dijele tek 8. mjesto na Istoku s Klivlendom sa 18 pobjeda i 15 poraza.

I dok će se Anunobi boriti za što veći ugovor trener Tibodo bi se trebao boriti za svoju stolicu jer bi neki niži plasman od prošlosezonskog 5. mjesta u konferenciji, i ispadanje Niksa u prvoj rundi plej-ofa narednog proljeća, bilo okarakterisano neuspjehom. Pritisak će se povećavati što sezona bude odmicala. A trenerska legenda Vilanove Džej Rajt na filadelfijskoj vezi Liona Rouza već neko vrijeme strpljivo čeka.

Photo: Privatni album, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar