Srpski reprezentativac Nikola Jović je krajem decembra konačno proigrao, i u posljednjih deset utakmica za Majami Hit startovao u njih osam. Sinoć je u Bruklinu, u pobjedi svog tima nakon produžetka sa 96:95, opet bio starter, i pored toga što se na parket konačno nakon sedam utakmica odsustva vratio najbolji igrač Majamija Džimi Batler. Jović je dobio solidnu minutažu, iako samo u prvoj i trećoj četvrtini, i opravdao Spolstrino povjerenje sa pozitivnim 17 +/- učinkom dok je bio na parketu – bez obzira što je postigao tek 5 poena, imao 3 skoka i dvije asistencije u 19 minuta provedenih u igri.
Krajem novembra, kad je Majami prvi put ove sezone došao u Bruklin, Nikola Jović mi se nakon poraza doimao prilično razočaran, čak i frustriran dotadašnjim sjedenjem na klupi, pogotovo u situaciji u kojoj je igrao na za njega neprirodnoj poziciji centra nakon što je vraćen iz razvojne lige. Nakon razgovora za emisiju “60 minuta sa Vladom i Acom” koji sam sa Jovićem snimio počele su insinuacije po ćenifama svemježja da je Nikola nezadovoljan, a neki od srpskih medija su išli tako daleko da su ga promptno vraćali nazad u Evropu, uglavnom u Zvezdu ili Partizan, kao da nije pod važećim ugovorom sa Majamijem u naredne dvije sezone.

Nikola Jović
Nakon samo mjesec i po vremena opet sam nakon utakmice u Bruklinu ušao u svlačionicu Majamija, i ovog puta našao nasmijanog Nikolu, kakav je bio i prošle sezone kad god bih u Medison Skver Gardenu, u Bostonu ali i tokom finala u Majamiju popričao s njim. U ovih 6 nedelja situacija za Jovića se drastično promijenila nabolje, srazmjerno trenutnoj širini njegovog osmjeha.
Prije sinoćnje utakmice u Bruklinu upitao sam na konferenciji kouča Erika Spolstru o njegovom guranju Jovića na peticu i da li ga i u budućnosti misli nastaviti stavljati na tu poziciju. Od trenera koji je nedavno potpisao produžetak ugovora sa Majamijem za 120 miliona dolara dobio sam sljedeći odgovor:
– Igramo bezpoziciono. Kad sam Jovića poslao u Sju Fals (u razvojnu ligu – u novembru, prim.aut.) smatrao sam da je važno i tražio sam od njega, ako već govorimo o nekim tradicionalnim pozicijama, da igra i na četvorki i na petici. U igri uz Bema Adebaja ionako se njih dvojica smjenjuju na te dvije pozicije. Kad je u Sju Folsu igrao na petici imao je dosta odgovornosti: da zaštiti reket, da igra razne vrste pikenrola defanzivno, i da bude zadnja linija odbrane u skoku. On je iskusio sve te situacije, i nije se osjećao lagodno, čak štaviše mrzio je to sve. A meni se to sve upravo svidjelo. To mu je bilo potrebno. Njegova zona komfora jeste da igra uz centra, ali kao što se da vidjeti on se razvio (popravio u tim segmentima igre, prim.aut.). Sada u tim minutama kad je uključen u takve situacije može igrati i jednu i drugu poziciju. On je počeo tako igrati u posljednjih nekoliko nedelja, i ta njegova raznovrsnost je veoma važna za naš tim. Slično Kevinu Lavu, koji isto nije tradicionalni centar, ali bez obzira na to mi ga stavljamo u istu takvu ulogu, sa Adebajom ili bez njega na parketu, i to nam pomaže.
Na utakmici protiv Netsa eksperimentisanje Spolstre sa raznim petorkama dalo se lako primjetiti. Njegova prva petorka je bila u egalu sa Netsima, a onda je klupa Majamija, kad je i Jović izašao iz igre – naglo popustila – pa su Netsi poveli čak sa 16 poena prednosti u drugoj četvrtini. Spolstra kao da je namjerno pustio Netse da se odvoje stavljajući svoje rezerviste na iskušenja i ne tražeći pravovremeno tajmaute. Ubacio je čak i Tomasa Brajanta na koji minut, umjesto da vrati Jovića pred kraj poluvremena, mada se Brajant na parketu pojavio u samo pet utakmica ove sezone i totalno je van forme. Pa onda ne mnogo uspješnije nastavio sa Adebajom i četiri niža igrača, bez Jovića, i njegov tim je na kraju druge četvrtine još uvijek bio u debelom minusu od 14 poena postigavši tek 31 poen, što je Majamiju bio ovosezonski ubjedljivo najgori ofanzivni skor na poluvremenu.

Pogled iz novinarske lože na utakmicu Nets-Hit u Bruklinu
Užasna utakmica iz prvog poluvremena je naglo postala dinamičnija u drugom. Starteri Majamija su se potpuno vratili u egal u trećoj četvrtini, u tom kvartalu postigli su 37 poena, uz solidnu igru Jovića koji je igrao timski i davao odličnu podršku glavnim igračima Batleru i Hirou koji su se konačno raspucali. Nakon rezultatske klackalice u četvrtoj četvrtini Majami je mogao slaviti i na kraju regularnog dijela utakmice, ali to se desilo tek nakon produžetka. Šef stručnog štaba južnofloridskog tima kao da je čitavu utakmicu insistirao na mukotrpnijem putu ka pobjedi da bi očvrsnuo svoj tim.
Tako to valjda vrhunski treneri rade.
Mada mu je otac bio prominentno pozicioniran u front ofisima Nagetsa, pa Nju Džerzi Netsa, Erik Spolstra je i sam išao u košarkaškoj karijeri mukotrpnim putem. Od drugoligaškog TUS Hertena kod Gelzenkirhena, gdje je bio i igrač i asistent trenera dvije godine od 1993. do 1995. nakon završetka koledža, pa postepenog uspinjanja od najnižih pozicija u front ofisu Majamija, u ove skoro tri decenije postao je jedan od najboljih trenera svih vremena. A sa 53 godine još nije star.

Mladi Erik Spolstra
Neće biti prestar, relativno posmatrano, ni kad mu istekne novi osmogodišnji ugovor u kojem će dobijati po 15 miliona dolara po sezoni. “Heat Culture” u njegovim rukama izvajala je statuu Duejnu Vejdu koja će od narednog ljeta biti postavljena pred dvoranom u Majamiju, a možda i još koju titulu NBA šampiona uz dvije koje je osvojio kao glavni trener.
Stoga nije bespredmetno tvrditi da ne postoji bolja situacija u kojoj bi neko kao Nikola Jović u tako razrađenom sistemu mogao postati bolji timski igrač – nego u “Heat kulturi”. Možda neće imati individualnu statistiku kakvu bi imao da drugdje igra više, ali će njegovim nastupima u plej-ofu sasvim sigurno koji mjesec iz toga profitirati i Pešićeva selekcija u Lilu i Parizu.
Photo: Privatni album, X