Nakon što sam se juče u grad bratske ljubavi dovezao puno sporije nego inače po klizavim cestama Nju Džerzija, u suton dana pri zadnjim trzajima snježne oluje od pomoćnog trenera Nagetsa Ognjena Stojakovića saznao sam da su i Nagetsi dan prije dugo čekali na pisti u Denveru, i da im je let do Filadelfije trajao preko osam sati.

Jokić na zagrevanju u Filadelfiji
U renoviranoj gostujućoj svlačionici bio sam iznova šokiran prizorom Jokićevih modrica i rana, pa sam Nikolu upitao zašto ne nosi neku zaštitu za ramena i nadlaktice, majicu kratkih rukava ili slično. “Smeta mi” veli.
Treneru Siksersa Niku Nursu nije smetalo da na Nikoline ruke doda još koju posjekotinu, pa je prije utakmice na medijskoj konferenciji kao recept za čuvanje Jokića istakao čvrstu igru nad njim. Zbog takvog plana Jokiću je polovinom druge četvrtine nakon grebanja Embida koje se desilo na desetak metara ispred mog sjedišta morala biti ukazana pomoć zbog krvarenja desne ruke. A polovinom treće četvrtine na približno istom mjestu dobio je i Embidov lakat u glavu. A Embid, usput budi rečeno, nije ni bio Jokićev glavni čuvar.

Sa sjedišta u medijskoj sekciji filadelfijske arene, iza koša, dueli titana kakvi su Jokić i Embid izgledaju mnogo upečatljivije nego na televiziji, a ugao sa za 90 stepeni rotiranom perspektivom samo dodaje na atraktivnosti. Bez obzira na nedostatak nekog visokog odraza u skoku, pogotovo kod Jokića. Snaga i vještina dva najbolja centra današnjice se prosto takmiče koja će od njih u očima posmatrača ostaviti veći utisak.

Jedan na jedan Jokić i Embid
Odbrane oba tima sinoć su, pogotovo u prvom poluvremenu, bile mnogo blaže nego prošle godine u onoj Pi Džej Takerovoj i Embidovoj trijumfalnoj utakmici u ovoj istoj dvorani. Ta pobjeda Siksersa i Embidova ofanzivna igra ja velikim dijelim odlučila MVP-ja protekle regularne sezone. Bivši trener Siksersa Toni Dilio u poluvremenu mi reče da ni najbolje odbrane ne mogu da spriječe tako dobru igru u napadu kakvu su u prvom poluvremenu sinoć demonstrirali Siksersi i Nagetsi. Bio je potpuno u pravu jer se vidjelo da su igrači oba tima prilično grizli u odbrani ali je prvo poluvrijeme i pored toga završeno nevjerovatnim rezultatom – 78:78.

Ni početkom treće četvrtine sjajni procentu šuta nisu padali. Samo 15 skokova Siksersa ekipno do tih trenutaka sve govore. A onda su konačno oba tima malo posustala.
Utakmica je generalno bila prilično izjednačena u oba poluvremena, čak i kad bi ušle rezerve Denvera, uz Mareja kao jedinog startera na parketu, pa Nagetsi nisu zaostajali ni u tim momentima, kako to obično biva. Pad Nagetsa se desio nakon njihove serije od 12:0. Siksersi su uz pomoć navijača preokrenuli rezultat polovinom posljednje četvrtine, i držali prednost do kraja.
Embid je odigrao nevjerovatnu dionicu u tim trenucima i u konačnoj pobjedi svog tima 126:121 opet postigao 41 poen, mada se činilo da ga je Gordon veći dio utakmice dobro čuvao. Nakon utakmice u svlačionici Nagetsa, dok je nas nekoliko medijskih predstavnika čekalo da pred mikrofone stane Jokić, Gordon mi je hladeći noge u ledu priznao da jednostavno u odbrani protiv Embida nije mogao bolje odigrati.
Embidu je ovo bila 18. utakmica zaredom sa 30 ili više postignutih poena, i takvog ofanzivnog savanta koji je ovom svojom partijom izjednačio šesti najbolji napadački učinak u istoriji lige, i to legendarnog Eldžina Bejlora, treba pohvaliti. Bez obzira na njegovu teatralnost pri iznuđivanju prekršaja protivničkih čuvara, ili na nesnosno slavljenje njegovih ključnih poena.
Jokićevih 11 ofanzivnih skokova su plod nekoliko njegovih put-back promašaja, pa ih ne treba uzeti previše ozbiljno, mada su mu rekord dosadašnje karijere.

Nikola Jokić u svlačionici posle utakmice u Filadelfiji
Nisam psiholog ali mi se čini da je Jokićeva najbolja karakteristika, a koja je u svlačionici nakon utakmica primjetna jer tako je bilo i prošle sezone – odsustvo bilo kakve snuždenosti ili nekakvog izgleda zabrinutosti nakon poraza. Pa i u ovakvoj nacionalno prenošenoj utakmici koja realno ima malo veće značenje od neke utakmice protiv kakvog Detroita ili Portlanda. A ista skrušenost i skromnost, uz pozitivan sjaj u očima, je iz Jokića zračila i kad je Embid Nagetsima u ovoj istoj dvorani dao 47 poena prošle godine.
Za Embida bi bila šteta da ne odigra barem tih 65 utakmica koliko mu je potrebno da osvoji još jednu MVP nagradu regularne sezone. Sinoć je imao 10 asistencija i ove sezone pokazuje ogroman napredak u timskoj igri i prosjeku uspješnih dodavanja, uz preko 35 poena u prosjeku po utakmici, pa Kamerunac vjerovatno i zaslužuje još jedan MVP naslov. U svlačionici Siksersa, u koju sam provirio, sinoć se slavilo kao da je već osvojio. A skoru utakmicu u Denveru Embid bi mogao, po staroj navici, propustiti.
Ali na izlazu iz svlačionice Nagetsa Ognjen Stojaković mi optimistički reče da će se elitni timovi iskristalisati tek kad su bude igrao plej-of, a istu stvar mi je Ognjen rekao i prošle sezone. Pa kako da mu ne vjerujem.
Photo: Privatni album, NBA