Jučerašnja invazija navijača njujorških Niksa na Filadelfiju, a stari filadelfijski novinari pokraj kojih sam sjedio rekoše mi da ni u starom Spektrumu a ni u ovoj 28 godina staroj dvorani nisu vidjeli ni izbliza toliko gostujućih navijača kao juče, urodila je plodom. Niksi su dobili četvrtu utakmicu u seriji prve runde plej-ofa protiv Siksersa rezultatom 97:92 i poveli sa 3:1 najviše zbog nevjerovatne partije Džejlena Bransona koji je sa 47 poena srušio individualni poenterski rekord Niksa u nekoj plej-of utakmici. Njegov vlasnik je već dugih 40 godina bio Bernard King. A pored sjajne napadačke igre Bransona, Niksi su dobili i zbog odlične defanzivne igre koja u plej-ofu dobija na važnosti.
Trener Niksa Tibodo igrao je sa tek sedam igrača u rotaciji, bez povrijeđenog Miča Robinsona, ali sa sjajnom defanzivnom kombinacijom Anunobi-Ačuva koja je kad je Hartenštajn ušao u probleme sa penalima potpuno neutralisala umornog Embida, a i sa puno nižim postavama od protivničkih koje su i pored toga dominirale u skoku.
Osim mnogobrojnih navijača suparničkog tima u dvorani kao svojevrsna uvreda filadelfijskim navijačima koje u ovoj seriji unesrećuje trojka Niksa, koja je osvajala trofeje na filadelfijskoj Vilanovi, pojačana je prisustvom glavnog operativca Niksa Liona Rouza koji je odrastao u predgrađu Filafelfije.
Iz Toronta zimus pridošli par igrača prednje linije nigerijskih korijena se defanzivno odlično nadopunjuje. Stoga trejd kojim je Lion Rouz prije četiri mjeseca pojačao odbranu svog tima na uštrb ofanzivne potentnosti perfektno slijedi defanzivni koncept igre Toma Tibodoa i u doigravanju izgleda sve genijalniji.
Kao osmi u Tibsovoj rotaciji trebao je igrati i Bojan Bogdanović, ali je Mostarac na parketu proveo tek nešto više od jednog minuta prije nego što mu je u trci za loptom početkom druge četvrtine Nikola Batum pao na petu i izbacio ga iz stroja. Bojan je šepajući otišao ka svlačionici, ljutito odbacio steznik sa povrijeđenog lijevog ručnog članka s kojim već duže vrijeme ima problema, i nije se više vraćao na klupu. Kad sam nakon završetka utakmice ušao u svlačionicu Niksa nisam u njoj zatekao Bojana, ali mi rekoše da se nadaju da povreda i nije toliko teška kako se u prvi mah učinilo, pa ostaje da se vidi da li bi ga mogla koštati dužeg odsustva. Bojan je navodno napustio dvoranu bez ičije pomoći i bez pomagala, za razliku od Miča Robinsona koji je ka klupskom autobusu odšepao sa ortopedskom čizmom na lijevoj povrijeđenoj nozi.

Džoel Embid
Ako Niksi dobiju petu utakmicu sutra u Gardenu, a Džoel Embid naprosto ne izgleda dovoljno fizički spreman da bi iz 1:3 seriju preokrenuo na 4:3 u korist Siksersa – sezona u kojoj je do povrede bio najbolji igrač lige završiće tužnim ispadanjem i prije druge runde plej-ofa, koja mu je timski vrhunac karijere. A ogromni steznik koji Embid i tokom zagrijavanja a i tokom utakmica već mjesec dana nosi oko lijevog koljena, uz činjenicu da mu je već 30 godina i da ima i lakši slučaj Belove facijalne paralize – ne obećava njegovu dugovječnu karijeru.

U svlačionici Siksersa, u koju sam ušao uz muk i tugu, Embid je pomalo nesmotreno izrazio svoje razočarenje domaćim navijačima koje su navijači Niksa nadglasali pri kraju utakmice. Što je na filadelfijskim radio stanicama na mom putu kući, u koje su uključivali lokalne razjarene slušaoce, već protumačeno kao niski Embidov udarac ponosnom lokal-patriotskom navijačkom korpusu. Takva Embidova eskapada tokom ljeta, izgledno je, neće proći bez navijačkih zahtjeva za konačnom terminacijom “procesa”.

Uneređen prostor razbacanim zastavicama i peškirima Siksersa sat i po nakon završetka utakmice oko statue posvećene lokalnom heroju Viltu Čemberlenu koji je 1967.godine sa prvom NBA titulom obradovao grad bratske ljubavi više je nego simboličan.
Photo: Privatni album, X