Sezona 1967/68 je jedna od prelomnih u istoriji naše košarke. Naime, od ovog prvenstva košarka postaje u pravom smislu dvoranski sport. Odlučeno je da svi prvoligaški klubovi moraju igrati u zatvorenim halama. Prve godine je to klubovima zadalo dosta muka jer mnogi timovi nisu imali svoje hale, ili su se adaptirale pa su morali da gostuju dok njihvi objekti nisu završeni. No, uskoro je to već sve mnogo bolje funkcionisalo. Uslovi za igru postaju mnogo bolji, više novinski izveštaji nisu počinjali sa “igralo se u teškim uslovima, po kiši i vetru” ili “meč je prekinut zbog ogromnog pljuska”. Umesto leti, sada se prvenstvo igra u ciklusu jesen – proleće što je veoma važno i kad su u pitanju evropska takmičenja. Do tada se nacionalno prvenstvo završavalo u oktobru, a evropska takmičenja igrala u decembru, januaru itd. pa je bilo teško održavati formu ekipe u takvim okolnostima.
KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA
Zadar je u novi ciklus Kupa šampiona ušao sa velikim ambicijama jer je, pre svega, Krešo Ćosić stasavao u jednog od najboljih evropskih igrača. Uz pomoć Đerđe, Valčića, Marcelića i Stipčevića to je bila petorka koja je mogla da se ravnopravno nosi sa svim evropskim velikanima. A kako to obično biva, malo je falilo da se okliznu već na prvom stepeniku.
Da li je šampion Mađarske potcenjen, ili su oni zaista imali svoje veče, ali na gostovanju u Budimpešti Zadar je poražen od Honveda 86-72. Prvo poluvreme je proteklo u izjednačenoj igri a onda u drugom potpuna havarija Zadrana. Jedini sa energijom kod gostiju beše mlađani Ćosić (23 p) ali su zakazali oni najiskusniji. Minus od 14 poena nije bio nedostižan, ali je bio dobra opomena da se protiv svakog protivnika mora igrati maksimalno ozbiljno.
Revanš se odigrao na otvorenom terenu pošto hala još nije bila gotova. Zadrani su silovito krenuli rešeni da što pre nadokande minus iz prvog meča. U 9. minutu bilo je 20-2 za domaće, Mađari su bili u nokdaunu. Oko 4.000 gledalaca je bilo oduševljeno nastupom svojih ljubimaca. Odlazak na odmor sa 17 poena prednosti nagoveštavao je konačan trijumf. Ipak, nastavak je doneo novu neizvesnost. Bilo je normalno da u jednom trenutku mora nastupiti kriza pa u 30. minutu Honved stiže na 44-33 što je bila razlika sa kojom oni idu dalje. Zadrani ipak pronalaze novu snagu, odlično finiširaju predvođeni kapitenom Đerđom, i ubedljivo slave sa 64-43. Prva prepreka je savladana.
U osmini finala naišli su na još tvrđi orah. Prvak Grčke Panatinaikos nije još bio ono što će biti godinama kasnije, ali je već tada bio veoma nezgodan protivnik, pogotovo na svom terenu. Prvi meč je odigran na Olimpijskom stadionu u Atini pod vedrim nebom u prisustvu oko 12.000 domaćih navijača. Mada je izgubio Zadar je izvanredno igrao i da sudije nisu bile pristrasne moglo je da se dogodi da jugoslovenski prvak stekne prednost posle prvog duela. No, i pored poraza, Zadar ima velike šanse za četvrtfinale jer minus od devet poena je ipak dostižan. Kakav je bio kriterijum suđenja najbolje pokazuje podatak da je Stipčević morao da izađe iz igre već posle 10 minuta zbog pet ličnih grešaka. Doduše, izgleda da onda treneri nisu previše kalkulisali i držali igrača na klupi kad dobije treću ili četvrtu ličnu grešku. Poluvreme je završeno vođstvom Grka od pet razlike, što je bio sasvim prihvatljiv rezultat. No, već početkom drugog dela ta prednost je narasla na 12 poena, i kad je u 27. minutu zbog pet ličnih izašao Đerđa, a nešto kasnije i Marcelić, činilo se da Zadranima preti katastrofa. No, mlađi igrači predvođeni Ćosićem su hrabro odolevali i utakmicu završili sa prihvatljivim porazom 70-79.

Prva petorka KK Zadar iz šampionske 1967. godine 11.Krešimir ĆOSIĆ 16.Đuro STIPČEVIĆ 4.Miljenko VALČIĆ 10.Josip ĐERĐA(Giuseppe Giergia ) 14.Petar JELIĆ
Pošto se revanš igrao 14. decembra, a Hala u Jazinama još nije bila gotova, utakmica je odigrana u Ljubljani, u hali “Tivoli”. Oko 4.000 navijača sa velikim oduševljenjem pratilo je čitav meč. Taktika grčkog tima je bila da napadi traju što duže, da se igra na mali broj poena i da na taj način sačuvaju prednost od devet poena iz prvog meča. I zaista, u prvom delu takva taktika je dala rezultata mada su Zadrani već na poluvremenu nadoknadili minus pošto su vodili sa 39-29. Tek u drugom delu krenula je zadarska bura i prosto oduvala Grke sa terena. U 27. minutu je već bilo 53-35, Đerđa je bio pravi dirigent igre a Ćosić je imao svoj šou dok je imao snage. Tačku na bilstavu partiju Zadrana stavio je Valčić svojim pogocima iz ćoška za ubedljiv trijumf 89-62. Nekoliko minuta pre kraja dvoranom se zaorilo “Marjane, Marjane”, to je bio pozdrav navijača koji su iz Zadra došli da bodre svoje ljubimce a pridružili su im se i slovenački ljubitelji košarke.
U četvrtfinalnoj grupi suparnici Zadru su bili Huventud, CSKA iz Sofije I Simental iz Milana. Rivali po meri, pa je optimizam Zadrana moglo bi se reći bio realan. Veću prepreku od protivnika mogla je predstavljati činjenica da hala u Jazinama još nije bila gotova pa su Zadrani morali biti domaći i dalje na tuđim terenima. No, ni to nije bio prevelik problem. U prvoj utakmici grupne faze Huventud je dočekan u Splitu. Interesovanje za utakmicu je bilo nezapamćeno. U maloj sali na Gripama kapaciteta od 2.000 mesta bilo je više od tri hiljade navijača. Da li je prodato više ulaznica nego što je bilo mesta, ili organizatori nisu dorasli svom poslu, tek svedoci kažu da se te večeri na Gripama nije znalo ko je igrač, ko je trener, ko funkcioner a ko gledalac. U dvorani je bio potpuni haos. Nije bilo ni semafora, ni časovnika (osim za zapisničkim stolom), niti se čuo glas zvaničnog spikera koji je preko zvučnika objavljivao rezultat i tok igre. Na sve to, ni molbe da se ne puši u dvorani nisu urodile plodom. Za pola sata u sali bez provetravanja ništa se nije videlo od duvanskog dima.
Al, koga briga… igrao je Zadar.
Huventud je bio praktično nepoznat rival, ali se pokazao kao vrlo žilav protivnik. Iako su domaći bili konstantno u vođstvu Španci nisu dozvoljavali da razlika ode preko 10 poena, koliko je bilo i na poluvremenu. Tek u samom finišu utakmice kada se potpuno razigrao mladi Ćosić razlika je otišla na konačnih 85-69. Ćosa je postigao rekord sezone od 38 poena i njegova zasluga je najveća što na revanš Zadrani putuju sa 16 poena prednosti. No, nije bilo sumnje da ih u Badaloni čeka težak posao.
Revanš je bio zaista atipičan meč. Obe ekipe su zajedno postigle 90 poena što je i za ondašnje standarde bio veoma mali broj poena. Slaba efikasnost je bila posledica slabe igre oba tima, ali i “veoma nepodesnog terena u Badaloni koji je onemogućavao da se razvije borbena i brža utakmica” – kako je javljao izveštač sa lica mesta, ali je iz današnje perspektive teško dokučiti šta je pod time podrazumevao. Gosti su bili znatno bolji u prvom delu i zahvaljujući svom visokom centru Ćosiću stekli su prednost od 7 poena (23-16). U nastavku meča Španci su podigli kvalitet igre, ali dovoljan samo za minimalnu pobedu 46-44. Odličan start Zadrana i prva dva boda su osvojena.
Sledeći protivnika je uvek nezgodni CSKA iz Sofije. Uvod u meč je bila za današnje standarde – neverovatna bizarnost. Bugarski carinici su zadržali na granici najboljeg igrača Zadra Krešimira Ćosića zbog… duge kose!!! Morao je da ode kod berberina da se ošiša kako valjda ne bi davao loš primer bugarskoj omladini. U međuvremenu voz sa igračima već je otišao, pa se “sveže podšišani” Ćosa naknadno priključio ekipi. Pred 2.500 gledalaca gosti su sjajno otvorili meč i čitavo prvo poluvreme bili u vođstvu. Na pauzu su otišli sa osam poena prednosti što je davalo lepe izglede za pozitivan rezultat na kraju. Međutim, u drugom delu malo su sudije promenile kriterijum, a malo ni šut nije služio Zadrane. Vrlo brzo je zbog pet ličnih grešaka iz igre ispala čitava prva petorka i poraz je bio neminovan. Poraz od 75-89 je bio prilično zabrinjavajući I bilo je jasno da će Zadrani morati dobro da se pomuče da bi nadoknadili zaostatak.
Ni revanš meč nije mogao da protekne bez novih bizarnih momenata. Košarkaši CSKA su doputovali u Beograd dan pred utakmicu, smestili se u hotel “Palas” očekujući sutrašnju utakmicu koja će, kako su bili obavešteni, biti odigrana u Hali beogradskog sajma. I pitali se zašto niko od predstavnika Zadra nije došao da im se obrati. Za to vreme u Zadru uprava domaćeg kluba je očekivala dolazak Bugara sve vreme se pitajući zašto ne dolaze. I onda se ispostavilo da su Bugari dobili telegram u kojem su greškom obavešteni da će se meč igrati u Beogradu jer hala u Zadru nije završena, koja je ipak bila u međuvremenu završena pa je odlučeno da će se tamo odigrati revanš utakmica. Kakva zavrzlama. Na kraju svega su košarkaši bugarskog prvaka vozom otputovali u Zadar.
Dvorana “Jazine” biće poprište mogih velikih bitaka, a ova protiv CSKA bila je prva evropska u nizu. Oko 3.500 gledalaca kraj meča je dočekalo na nogama. Uz neopisivu galamu i gromoglasno bodrenje Zadrani su uspeli da pobede 79-64 i postignu svoj dotadašnji najbolji rezultat u evropskim takmičenjima. Pet sekundi pre kraja rezultat je bio 79-64 a Đerđa je trebao da izvede dva slobodna bacanja. Ako bi bio uspešan sve bi bilo rešeno. Kada je promašio prvo u dvorani je zavladao tajac. Neizvesnost se nadvila na novopodignutom dvoranom. Promašuje i drugo, Bugari kreću u napad ali ipak nema dovoljno vremena za realizaciju. Istog trenutka kad je označen kraj igrači Zadra su se našli na ramenima razdraganih navijača. Posle dva neuspela pokušaja Zadar je uspeo da obezbedi prolaz u polufinale Kupa šampiona. I pored ovih promašaja na kraju meča kapiten Đerđa je bio najzaslužniji za veliki uspeh Zadra. Mečevi protiv Simentala iz Milana neće imati toliki takmičarski značaj koliko priliku da se Zadar još više proslavi igrajući protiv vicešampiona Evrope.
U prvom susretu Simental je kao domaćin pred svojih 3.500 gledalaca pobedio jugoslovenskog šampiona Zadra sa 15 poena razlike. Prednost je prilično ubedljiva, ali ne i nedostižna za jugosovenskog prvaka. U ovoj utakmici u kojoj su obe ekipe pokazale živu, uzbudljivu i na momente veoma lepu igru, Simental je izašao kao pobednik sa prednošću koju je ostvario u poslednja dva minuta kada Zadrani nisu imali živaca da sačuvaju razliku od deset poena. Najbolji u ekipi jugoslovenskog prvaka bio je Đerđa, koji je gotovo sam igrao u prvom delu utakmice. Pored njega istakao se i Ćosić. To su jedine dve zvezde večeri u kojoj je Simental pobedio sa 75-60.
I posle 14. marta 1968. bilo je dosta onih koji su sumnjali da je Bog stvorio čoveka, ali nije bilo više onih koji nisu verovali da je Zadar stvorio košarku. Jer, onako kako je Zadar odigrao revanš protiv slavnog Simentala bilo je za košarkaške udžbenike i prototip moderne košarke. Petorka Đerđa, Ćosić, Stipčević, Valčić I Bruno Marcelić očitala je lekciju košarkaškim profesionalcima iz Italije i legendarnom treneru Čezaru Rubiniju. U 15. minutu domaći su vodili sa 31-17, ali se svako ko je pomislio da će se Italijani lako predati prevario. Na poluvremenu je bilo samo pet koševa prednosti za Zadar. Međutim, kada su domaći u drugom delu poveli 50-36 povratka više nije bilo. Sa klupe za rezerve je ušao Mile Marcelić i bio je, modernim rečnikom rečeno “X faktor”, koji je sa svojih 10 poena definitivno prelomio utakmicu. Na kraju je bilo zasluženih 90-66 i Zadar je mogao da slavi prolaz u polufinale sa prvog mesta. Svi u ekipi domaćih zaslužuju pohvale, jednostavno nije bilo slabe tačke u redovima našeg šampiona.
A u polufinalu – branilac titule Real. Važnost susreta i 5.000 bučnih domaćih navijača kao da su okovali ruke košarkaša Zadra. To se pogotovo odnosi na mladog Ćosića koji je prve poene postigao tek u 31. minutu i potpuno je podbacio. Da je samo on pružio igru približnu svog nivou krajnji rezultat bi bio mnogo povoljniji za Zadar. Mora se priznati – Real je u ovom trenutku bio kvalitetnija ekipa. Petorka Lolo Sainz, Emilijano Rodrigez, Vejn Brabender, Majls Aiken i Kliford Luik je od početka meča nametnula svoju igru i potpuno kontrolisala sva dešavanja na terenu. Prednost od 17 poena na poluvremenu kao da je nagoveštavala katastrofu gostiju. Na sreću, igrači Zadra su se nekako konsolidovali u drugom delu, kapiten Đerđa je nekako uspeo da poveže konce, tako da krajnjih 62-76 i nije bio toliko loš rezultat.

Duel Vejna Brabendera i Krešimira Ćosića
U ovom ciklusu ovo je bilo šesto gostovanje Zadra i šesti poraz. Do sada su uvek uspevali da nadoknade minus, pa je provejavao optimizam kod igrača Zadra uprkos porazu. Problem je što nijedna ekipa protiv kojih su igrali nije bila kvaliteta Reala.
I revanš je odigran u posebnim okolnostima Na insistiranje Reala u halu je postavljen semafor (kažu, vredan 4 miliona dinara, mnogo za ondašnje prilike) a i vršen je prvi sportski TV prenos iz Zadra. Preko 4.500 gladalaca nadalo se da njihovi ljubimci mogu da načine još jedan podvig. Oni su sa puno nervoze ušli u meč što su gosti maksimalno koristili. Odigrali su taktički zrelije i praktično već u prvom delu razrešili sve dileme o ekipi koja će u finale. Na poluvremenu je bilo 30-16 za Real, što je značilo ukupno 28 poena prednosti za Špance. Statistika kaže da su u prvom delu Zadrani na koš pucali 42 puta (uključujući i slobodna bacanja) a pogodili samo 10 puta. Jasno je bilo da sa takvim procentima domaći ne bi bolje prošli ni protiv mnogo slabije ekipe. Tek u drugom delu Zadrani kao da su se oslobodili svih stega koje su ih sputavale, ali je već bilo prekasno za preokret. Doživljen je jedini poraz te sezone na domaćem terenu, ali sa časnih 65-68 protiv aktuelnih a pokazaće se i budućih prvaka Evrope.
ZADAR: Valčić (12/153), Stipčević (9/68), Košta (1/2), Komazec (2/10), B. Marcelić (12/91), M. Marcelić (8/44), Đerđa (12/178), Ćosić (12/136), Troskot (3/10), Laura (1/9), Jelić (1/8), Brajković (7/46).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
U Kupu pobednika kupova predstavljala nas je Olimpija kao aktuelni vicešampion. Startovali su u osmini finala gde se Dinamo iz Bukurešta pokazao kao neugodan domaćin koji je ubedljivo dobio prvi meč sa 100-84. Posle prvog poluvremena koje je sasvim korektno odigrano i koje je završeno sa minusom od dva poena, u drugom se desio potop pa je pred Ljubljančanima bio težak zadatak da u revanšu nadoknade manjak od 16 poena.
Valjda i samo prisustvo 5.000 navijača u Hali Tivoli (a kažu da je još 2.000 ostalo ispred hale jer više nije bilo mesta) je pokazivalo da gledaoci veruju u mogućnost da njihovi ljubimci načine podvig i eliminišu Dinamo. Košarkaši Olimpije su žestoko krenuli od starta i već do pauze uspeli da nadoknade zaostatak iz prvog duela. U nastavku su nastavli sa odličnom igrom, prednost je u jednom trenutku iznosila i 30 poena. Konačan rezultat od 87-60 je ipak pokazao da je Olimpija mnogo kvalitetniji suparnik od Rumuna. Ceo tim je pružio dobru igru, a posebno su se istakli Daneu sa 25 i Žorga sa 23 poena.

Ekipa Olimpije koja je igrala u Kupu pobednika kupova 1968.
Ako je poraz protiv Dinamo u Bukureštu bio ubedljiv, u Pragu se desio pravi debakl. U četvrtfinalu, protiv domaće Slavije, Olimpija je pretrpela pravu katastrofu. Ona se mogla naslutiti već posle prvog delu koji su domaći dobili sa 50-24, ali je postojala nada da će se Ljubljančani trgnuti u nastavku. Međutim, ni drugi deo nije bio ništa bolji. Očekivao se poraz Olimpije ali sigurno ne ovako ubedljiv 64-95. Daneu sa 19 i Basin sa 18 poena jedini su se izdvajali u bledom sastavu Olimpije. Šanse za prolaz posle ovakvog poraza svedene su na minimum.
U revanšu ni onih 3.500 navijača što je došlo verovatno nije verovalo da je podvig moguć. Trudili su se igrači Olimpije, na poluvremenu je bilo 11 razlike, tokom drugog dela i 15, ali to je sve što je domaći tim uspeo da uradi. U finišu meča gosti su igrali duge napade prosto želeći da što više vremena prođe, i takva taktika se isplatila. Na kraju je bilo 82-70, dovoljno za utešnu pobedu ali ne i za prolaz dalje.
OLIMPIJA: Basin (3/44), Marter (2/10), Ajzelt (3/15), Hočevar (3/9), Božič, Logar, Jelovac (4/36), Osterc, Dermastija (3/17), Daneu (4/92), Verbič (2/19), Žorga (4/75).
Nastaviće se
Photo: FIBA, X