U novom ciklusu evropskih takmičenja 1968-69 imamo stare predstavnike – Zadar u Kupu šampiona i Olimpija u Kupu pobednika kupova. Poneti prošlogodišnjim uspešnim nastupom i u novu sezonu Zadrani su ušli sa velikim ambicijama i željom da naprave korak dalje i postanu prvi naš tim koji je zaigrao u finalu. Problem koji ih je u tome mogao najviše omesti je odlazak u Italiju legendarnog Đerđe, koji je tamo bio igrač – trener. Bilo je veliko pitanje za sve mogu li ostali igrači nadomestiti njegov odlazak.
Prva utakmica je pokazala da izgleda – ne mogu. Naš šampion je preskočio kvalifikacije i startovao u osmini finala protiv Asvela iz Vilerbana. Od starta su Zadrani nekako uplašeno ušli u meč i dozvolili francuskim igračima da se razigraju. Ništa nije štimalo kod gostiju, pa su domaćini lako ostvarili značajnu prednost i na odmor otišli sa velikih 41-22. U nastavku naši momci su zaigrali nešto bolje, Ćosić je koliko-toliko održavao ravnotežu, ali nije bilo nikog drugog da mu pomogne. Konačnih 74-54 pokazuju da je drugo poluvreme proteklo u egalu ali se katastrofalni start nije dao ispraviti. Krešimir Ćosić sa 20 poena je bio nedovoljan da bi se postigao bolji rezultat. Ovim ubedljivim porazom doveden je u pitanje prolaz u četvrtfinalnu grupu.
Kako to obično biva ceh je platio trener. Prvi trener Đorđe Zdrilić je smenjen na predlog igrača prve ekipe, što je govorilo da su bili narušeni odnosi unutar tima. Do odluke o novom treneru ekipu će voditi tandem Lucijan Valčić i kapiten Željko Troskot.

Josip Pino Đerđa
U tako turbulentnoj atmosferi pune Jazine su dočekale francuskog šampiona. Zahvaljujući očigledno tadašnjem prilično fleksibilnom tumačenju propisa o registraciji igrača, u timu Zadra pojavio se Pino Đerđa. Kažu da je doputovao u Zadar tri sata pre početka utakmice, posle naporne vožnje, uprkos zabrani saobraćaja zbog zaleđene Jadranske magistrale, samo da bi pomogao matičnom klubu. Zadrani su pred prepunim tribinama i u južnoameričkoj atmosferi počeli furiozno i već u četvrtom minutu poveli sa 18-4, a već u 19. nadoknadili minus iz prvog meča. Činilo se da su gosti na konopcima i da im sledi nokaut, ali su u samom finišu poluvremena povezali svoje redove i na odmor otišli za njih prihvatljivim minusom od 13 poena.
U nastavku – drama. U 26. minutu Petar Jelić je košem anulirao prednost, ali se Asvel opet u finišu vraća u igru i 45 sekundi pre kraja smanjuje deficit na 17 poena – 75-58 za Zadar. Onda je Đuro Stipčević pogodio jedno slobodno bacanje a u poslednjim sekundama susreta Đerđa je iz solo prodora postigao koš za plus 20 i produžetak. Nošeni frenetičnom podrškom navijača Zadrani su u dodatnih 5 minuta slavili sa 88-67 i plasirali se u četvrtfinale Kupa šampiona. Heroji velike pobede su bili Valčić (14 p), Đerđa (27) i Ćosić (31). Nezadovoljni suđenjem kojim je po mišljenju gostiju poklonjena pobeda Zadru, igrači i navijači Asvela su nakon meča demolirali sobe u hotelu “Zagreb” u kojem su odseli, oštetili vrata i sanitarne uređaje, pokidali zavese i njima brisali cipele.
Grupa u kojoj se našao Zadar u četvrtfinalu je bila više nego neugodna. Aktuelni prvak Evrope Real iz Madrida, moćni CSKA iz Moskve i prvak Bugarske Akademik iz Sofije. Bilo je jasno da je pred Zadranima vraški težak zadatak.
Na startu se čekao branilac titule i Zadrov dužnik iz prošle sezone. Real je igrao u istom sastavu, dok je Zadar opet imao pomoć od Josipa Đerđe koji će igrati mečeve na domaćem terenu. Domaći su odlično otvorili susret, Španci su možda malo bili impresionirani atmosferom, pa je u 7. minutu bilo 16-6 za našeg šampiona. Onda je Ćosić zaređao s nekoliko promašaja, Amerikanci u dresu Reala su se raspucali i na odmor se otišlo sa 39-31 za domaćina. U nastavku, umesto očekivane eksplozije Zadra španski prvak je uspeo da umrtvi igru i da ne dozvoli domačinu da se značajnije odlepi. Konačnih deset poena prednosti bi protiv neke slabije ekipe možda bilo i dovoljno ali protiv Reala – teško.
Pogotovo znajući atmosferu u Madridu a i težinu Realovog imena u evropskim okvirima. Ipak, postojala je nada da će Zadar uz bolju igru Ćosića možda uspeti da napravi iznenađenje.

Duel Ćosića i Ejkena
I nije da nisu bili blizu… nedostajalo im je dva poena. Zadrani su igrali vrlo dobro i pored toga što im je nedostajao Đerđa. Tokom celog susreta Real je diktirao snažan tempo, ali su Zadrani uspevali da ih prate. U jednom momentu, košarkaši Reala su bili u prednosti od 19 poena. Međutim, naši košarkaši su uspeli da smanje na svega osam poena razlike. I kada se očekivao ukupni trijumf našeg tima sudije su svirale neke sumnjive prekršaje i Španci su preko slobodnih bacanja stigli do željenih 12 poena. Inače, utakmica je protekla u nervoznoj i oštroj igri u čemu su prednjačili domaći košarkaši, koji su želeli pobedu po svaku cenu. U ekipi Reala odlično su igrali Luik, Brabender i Ejken, a kod Zadra su se istakli Ćosić, Valčić i Stipčević.
Duel protiv ekipe Sovjetske armije CSKA bio je biti ili ne biti za Zadar. Novim porazom praktično bi završio učešće u Kupu šampiona za ovu sezonu. CSKA je predstavljao reprezentaciju Sovjetskog Saveza sa sve Sergejom Belovim na čelu. Utakmica je odigrana u dvorani centralnog stadiona Sovjetske armije pred nekoliko hiljada gledalaca. Moskovski košarkaši su bili u vođstvu tokom čitave utakmice. Opet lišeni pomoći Đerđe gosti su na odmor otišli sa devet poena manjka. Ta razlika se u drugom delu stalno povećala da bi pred sam kraj igre Jugosloveni pruzeli inicijativu, pa su brzim napadima za kratko vreme smanjili prednost domaćina na osam razlike 83-75. Najefikasniji kod gostiju bili su Jelić (20), Ćosić (17) i Valčić (16). Razlika od osam poena davala je realnu nadu da Zadar u ukupnom zbiru može slaviti.
Uvertira u revanš meč nije bila najbolja jer su neopreznom vožnjom Ćosić i Olujić izazvali saobraćajnu nezgodu. Loša vest je da je za Olujića sezona bila završena a dobra da je Ćosić imao samo manje povrede i moći će da nastupi protiv sovjetske ekipe.
Pred svojih 5.000 navijača Zadrani nisu pružili uobičajnu igru zato što im raspoloženi protivnik prosto to nije dozvolio. Igrači CSKA igrali su dosta oštro u odbrani i vrlo precizno u napadu, posebno Sergej Belov koji je bio najbolji igrač na terenu. Tim Zadra, koji je u svojim redovima imao i Đerđu, pokušavao je na sve načine da se probije pod koš gostiju, ali visoki igrači CSKA to im nisu dopustili, pa je jedino Ćosić ponekad uspevao da poentira. Finiš je bio uzbudljiv ali nije mogao da donese konačnu pobedu Zadru. Zadrani su, ipak, na kraju ostvarili minimalnu pobedu 74-73, nedovoljnu za osvajanje bodova. Ovim porazom naš šampion je ostao bez šanse za prolaz u polufinale. Jeste neuspeh, ali treba znati da će finalisti ovog takmičenja na kraju biti Real i CSKA pa je jasno da je Zadar jednostavno naleteo na kvalitetnije sastave od sebe.
Zato su dueli protiv Akademika bili više stvar prestiža, a ne od nekog velikog takmičarskog značaja. U prvom meču u Sofiji, u igri koja je bila slaba, bez većeg poleta i lepote, Zadar je slavio sa 89-85. Krešimir Ćosić je najzad odigrao onako kako se od njega očekuje, postigao je 44 poena i najzaslužniji je za ostvarenu pobedu.
I revanš je imao prilično revijalni karakter. Samo 1.000 vernih navijača koji su došli da pozdrave svoje ljubimce na oproštaju od Evrope svedoči da je od početne euforije malo toga ostalo. Ovoga puta u sastavu nije bilo Đerđe jer nije bilo razloga ponovo ga pozivati za domaći duel. I bez njega Zadar je pobedio sa 89-84 uz još jednu sjajnu partiju Ćosića koji je postigao 38 poena.
Ćosić posle ovoga odlazi u SAD na studije pa nekoliko sledećih godina neće biti ništa od učešća Zadra u Kupu šampiona.
ZADAR: Valčić (8/97), Stipčević (8/61), Košta (2/5), Olujić (1/1), B. Marcelić (8/33), Gruškovnjak (4/9), Đerđa (3/55), Ćosić (8/204), Jelić (8/86), M. Marcelić (2/10), Troskot (4/18), Brajković (7/28).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
U Kupu pobednika kupova Olimpija je imala solidnu sezonu mada su utakmice uglavnom bile lišene neke veće takmičarske neizvesnosti.
U 1. kolu u Izmiru savladan je Goztep 70-57 i praktično su time obezbedili prolaz u osminu finala. Utakmica u Izmiru odigrana je u vrlo bučnoj atmosferi i prilično neudobnim uslovima male dvorane. Međutim, ljubljanski košarkaši su od početka dobro zaigrali i već u 10. minutu obezbedili nedostižno vođstvo. Do kraja meča nisu ispustili inicijativu iz ruku i pobeda im nije mogla izmaći. Ostvarili su prednost od 13 poena koja bi im trebala biti dovoljna za prolaz. Najefikasniji u Olimpiji bio je Vinko Jelovac sa 22 poena.

Vinko Jelovac
Ljubljančani u revanšu nisu igrali naročito dobro ali sasvim dovoljno za pobedu i plasman u dalje takmičenje. U prvom poluvremenu je vođena ravnopravna borba u kojem su čak košarkaši iz Turske duže bili u vođstvu. Tek kad je iz igre zbog pet ličnih grešaka izašao 216 cm visoki centar Alp utakmica je prelomljena. Pobeda 79-66 uz odličnu partiju Žorge (23 p).
Sledeći rival u osmini finala Bajern iz Minhena pokazao se kao nedorastao protivnik. Izgledalo je kao da su igrači iz mnogo uspešnije fudbalske sekcije odlučili da malo zaigraju i košarku. Zahvaljujući izvanrednoj igri kapitena Daneua, Olimpija je na početku povela 16-2. Međutim, “dirigent” Olimpije zbog povrede morao da napusti teren, pa su minhenski košarkaši uspeli da izjednače 25-25. Očekivalo se da će Ljubljančani popustiti u tempu ali njihova kriza je trajalo veoma kratko. Gosti su i dalje superiorno vladali terenom, naročito pred kraj igre, kad su sa razlikom od 20 poena obezbedili nedostižnu prednost.
Revanš je bio obična formalnost. Pred 2.000 gledalaca u hali Tivoli Olimpija je savladala Bajern 94-46 i kvalifikovala se u četvrtfinale. Od početka do kraja domaći su igrali odlično i ubedljivo slavili.
U četvrtfinalu protivnik je bila ponovo nemačka, ekipa ali sa druge strane berlinskog zida. U hali “Tivoli” 4.000 gledalaca je prisustvovalo još jednoj dobroj partiji Olimpije. Prvo poluvreme je proteklo u ravnopravnoj borbi pa je i rezultat bio takav 45-42. Tek u nastavku Ljubljančani su zaigrali kako znaju i umeju. Odlične partije pružili su Jelovac 29 poena i Daneu 24. Konačnih 101-73 obećavali su miran put u Berlin i prolaz u polufinale.
Revanš nije bio previše neizvestan. Većim delom utakmice Olimpija je bila u vođstvu. Tek pred kraj susreta domaći igrači su preuzeli inicajativu i u poslednjim sekundama obezbedili pobedu. Pobeda Berlinaca 94-90 bila je nedovoljna za nešto više od zadovoljstva zbog ostvarene pobede.
A onda je došao kraj evropskih snova Olimpije. Slavija iz Praga se pokazala kao mnogo kvalitetniji protivnik u polufinalu. U prvoj utakmici odigranoj na svom terenu Ljubljančani su se dobro držali i vodili na poluvremenu. Međutim, u nastavku Jirži Zidek je bio nezaustavljiv i sa 25 poena doneo svom timu sigurnu pobedu. Pobedom 83-76 Česima su se širom otvorila vrata finala.
Čim su ušli u avion za Prag, Ljubljančani su istakli “belu zastavu”. Kao da ni sami nisu verovali u neku mogućnost preokreta, pa su unapred odustali od ozbiljnije borbe. Slavija je slavila sa 82-61 uz još jednu dobru partiju Zideka. Olimpiji ostaje uteha da su ispali od budućeg osvajača Kupa pobednika kupova.
OLIMPIJA: Basin (7/81), Marter (3/33), Lemajić (1/2), Hočevar (8/56), Božič (4/22), Logar (4/22), Jelovac (7/128), Osterc (2/4), Polanec (4/23), Daneu (8/120), Verbič (5/26), Žorga (8/145).
Nastaviće se
Photo: FIBA, X