U sezoni 1969/70 dva nova kluba s ovih prostora su debitovala na evropskoj sceni – Crvena zvezda, i to odmah u Kupu šampiona, i Lokomotiva (današnja Cibona) iz Zagreba u Kupu pobednika kupova. Dobra je vest da se širi baza kvalitetnih klubova što ukazuje na rast popularnosti i kvaliteta košarke u našoj zemlji.
KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA
Crvena zvezda je, sa izuzetkom veterana Nemanje Đurića i prve zvezde tima Vladimira Cvetkovića, imala veoma mlad sastav koji je tek sledećih sezona trebao da zasija punim sjajem. Zato se u takmičenje ušlo sa ciljem plasmana u četvrtfinalnu grupu, pa će se onda tek u dvobojima protiv najboljih evropskih timova videti gde je u tom trenutku crveno–belima mesto.
Za početak trebalo je eliminisati autsajdere iz Luksemburga. Trebalo je da to bude prijatan izlet do Bertraža, a onda se kao za inat sve zaverilo protiv Zvezde. Na prvenstvenoj utakmici protiv Zadra neki igrači su se povredili, tokom vožnje na autobusu je puklo vetrobransko staklo, stigli su u Luksemburg na sam dan utakmice… Srećna okolnost je bila da su igrali protiv nedoraslog protivnika pa su najmanje problema imali na terenu. Pred čak 2.000 gledalaca slavili su sa laganih 112-92 i praktično već obezbedili prolaz u osminu finala. Najbolji kod našeg šampiona bili su Kapičić sa 34 i Cvetković sa 27 poena.
Naravno da revanš nije bio previše zanimljiv za domaću publiku pa je tek 500 duša bilo na tribinama Palate sportova na Novom Beogradu. Nisu zažalili jer su prisustvovali reviji koševa 129-84 i ubedljivoj pobedi svojih ljubimaca. Trener Bogojević je pružio šansu svim igračima na ovom lakom testu, pa je to bila prilika da se pokažu i dokažu Kapetanović, Sarjanović, Lazarević, igrači sa dotad malom ili nikakvom minutažom.

Petorka Crvene zvezde: Simonović, Cvetković, Kapičić, Vučinić i Slavnić
U osmini finala ih je trebao čekati ozbiljniji zadatak. Još je Panatinaikos daleko od onoga što će predstavljati u Evropi jednog dana, ali su Grci uvek neugodan protivnik, pogotovo na domaćem terenu. Znajući za to, Zvrzda je gledala da sve reši, ako bude moguće, još na prvom meču na svom terenu. U Palati sportova na Novom Beogradu, pred 2.000 gledalaca, crveno-beli su ubedljivo slavili, ali lica su im na kraju meča bila prilično tmurna. Razlog je što je dozvoljeno Grcima da smanje ogromnu prednost Zvezde i zadrže kakve takve nade za revanš. U 35. minutu rezultat je bio neverovatnih 88-52 i da je ta prednost sačuvana sve bi bilo jasno. Serijom 14-3 Grci su smanjili razliku na 25 poena pa se ipak morala zadržati određena doza opreza.
Posle nervoznog početka Zvezda je uhvatila svoj ritam, Cvetković je počeo da pogađa a Slavnić je sa klupe uneo preko potrebnu energiju pa je poluvreme završeno sa 15 razlike za domaće. U drugom su, bodreni od publike, zaigrali još bolje i napravili razliku koja je ulivala veliki optimizam za revanš u Atini. Partiju sezone je odigrao Vladimir Cvetković, strelac 38 poena.
Bez obzira na veliku razliku, u Atini ih je čekao vrela atmosfera. Preko 30.000 navijača na Olimpijskom stadionu verovalo je da njihov tim može da napravi čudo i nadoknadi minus iz Beograda. I počelo je zaista kao u paklu. Stvorili su ga temperamentni igrači Panatinaikosa, potpomognuti od bučnih navijača. Namenili su taj pakao Crvenoj zvezdi, a sami su u njemu izgoreli. Ključ Zvezdinog uspeha je bio upravo u tome što na startu nisu podlegli takvoj atmosferi već su zaigrali vrlo smireno i samouvereno. Kad se izdržao taj prvi udar sve je posle bilo lakše. Na poluvremenu nerešeno, na kraju 83-75 i Pirova pobeda domaćina. I grčki navijači su na kraju aplauzom ispratili igrače crveno–belih. Cvetković je nadmašio samog sebe, bio je enigma za koga Grci nisu imali rešenje. Treba izdvojitu i mladog Slavnića koji je odigrao kao pravi rutiner i ruka mu nije zadrhtala kad je bilo najvažnije. Početni cilj je ostvaren, Zvezda se plasirala u četvrtfinale ali su posle ovih dobrih partija i ambicije kluba porasle.
A grupa nije mogla biti teža. Tu su bili branilac titule CSKA iz Moskve, pa slavni Injis iz Varezea i uvek neugodni francuski šampion Asvel. Mnogo jača grupa od one druge u kojoj su bili Real, Slavija (Prag), Mehelen (Belgija) i Akademik (Sofija).
Počelo je pravim spektaklom. Zvezda je bila potpuno ravnopravan suparnik trostrukom prvaku Evrope CSKA. Neprestano smenjivanje prednosti dovelo je publiku i igrače do pravog usijanja. Nervi su bili zategnuti kao strune ali je sve proteklo u korektnoj atmosferi. Jedini koji je unosio preveliku nervozu je bio slavni Alačačan koji je sedeo na klupi CSKA. To “sedeo ” se samo kaže jer je sve vreme proveo pored zapisničkog stola, u svađi sa sudijama i deleći savete igračima. U sam finiš meča ušlo se potpuno egal da bi jedan promašen zicer Slavnića i sumnjivi koraci koji su dosuđeni Cvetkoviću na kraju doneli prevagu gostima iz Moskve koji su slavili sa 85-82. I pored poraza 4.000 navijača Zvezde moglo je da bude zadovoljno borbenošću i prikazanom igrom svog tima. Realno, šanse za neki veliki preokret u Moskvi su bile male.
Ipak, u Moskvi su “armejci” pokazali da nisu neranjivi. Crvena zvezda je izgubila meč ali je igrala veoma dobro, hrabro i pošteno i može da žali za propuštenom šansom u Beogradu. Domaćin nije imao previše ovakvih trenutaka u svojoj slavnoj istoriji, pa kada je Zvezda počela da zasipa njihov koš uhvatila ih je panika. Sve vreme rezultat je bio egal, a na terenu briljirao je vragolasti Moka Slavnić. Činilo se da je tim CSKA u agoniji isfrustriran činjenicom da nikako ne može da slomi otpor mladih igrača Zvezde. Ali, tada na scenu stupaju sudije. Kad već domaćim igračima to nije uspevalo odlučili su da oni budu ti koji će odlučiti o konačnom pobedniku. Dozvolili su visokom Andrejevu i nešto nižem Žarmuhamedovu da skidaju kopte sa svog koša na nepropisan način i tako su Zvezdu oštetili za bar desetak poena. Šteta što su svojim postupcima bacili mrlju na jednu izuzetnu košarkašku predstavu. Kod domaćih najistaknuti igrač bio je najbolji centar Evrope u tom trenutku Andrejev sa 28 poena a kod Crvene zvezde Cvetković sa 30 poena.
Sledili su dueli protiv Asvela koji se morao pobediti ako se želelo ostati u trci za polufinale. Na kraju prvog meča odigranog u Hali sportova nesvakidašnja scena – košarkaši iz Vilerbana mada su izgubili meč skaču od sreće kao delfini, čiji znak inače nose na dresovima, dok su pobednici, košarkaši Crvene zvezde, pognutih glava napuštali borilište. Objašnjenje za ovakvo raspoloženje je rezultat 76-75 za crveno–bele, što ne obećava ništa dobro u revanšu. Ukoliko žele dalje momci trenera Bjegojevića će u gostima morati da odigraju mnogo bolje nego što su igrali na svom terenu. A počelo je dobro, Cvetkovićeva družina imala je i desetak poena prednosti, no kako je vreme odmicalo prvo su izgubili glavu a onda, logično, i vođstvo. I 30 sekundi pre kraja imali su gosti tri poena prednosti i samo ih je pad koncentracije na samom kraju koštao pobede. U Francuskoj će košarkaše Zvezde čekati gotovo nemoguća misija.

Vladimir Cvetković na utakmici u Varezeu protiv Injisa
U Lionu je 8.000 gledalaca posmatralo reprizu meča iz Beograda. Bila je to rezultatska klackalica do samog kraja kada je sve razrešeno. Zvezda je u samom finišu vodila sa poenom razlike, a onda je prvo Žil izjednačio na 73-73, a potom su se Francuzi ponovo dokopali lopte I Le Rej pogađa za konačnih 75-73. U poslednjim sekundama Slavnić je dva puta šutirao na koš i oba puta je bio neprecizan. Taj jedan poen bio je neophodan za dva boda pa su Crvenoj zvezdi ostale još samo teoretske šanse za prolaz u polufinale. Nevolja je što Injis iz Varezea nije bio baš najzgodnija ekipa za vađenje.
No, vrlo brzo su u Varezeu porušene i poslednje iluzije igrača i navijača Crvene zvezde. Rušenje je bilo nemilosrdno i po kratkom postupku. Na kraju prvog dela Injis je vodio 36 poena razlike, što je debakl kakav se ne pamti. Da Aca Nikolić većim delom utakmice na klupi nije držao svog najboljeg igrača Manuela Ragu razlika bi bila još veća. Sve je bilo rešeno već u prvom delu tako da je u nastavku bilo obično otaljavanje posla. Doduše, igrači Zvezde su zaigrali agresivnije pa je u drugom delu rezultat bio praktično nerešen. Jedini problem je bio što je zbog te agresivne igre čitava prva petorka završila na klupi zbog pet ličnih grešaka, a Slavnić je bio isključen, pa su šansu dobili Škulić i Rakočević, što im se retko dešavalo te sezone. Zvezde je imale dve šanse protiv CSKA i Asvela, nije ih iskoristila, a protiv Italijana te šanse nije bilo. Konačnih 99-65 i ostala je samo prilika da pokušaju da se u Beogradu oproste pobedom od svog prvog učešća u Kupu šampiona.
Beograđanima je pobeda više značila kao rehabilitacija za katastrofu u Varezeu i kao podsticaj za buduće domaće okršaje. Tek 1.200 gledalaca došli su na Zvezdin oproštaj i zaista je dugo izgledalo da bi crveno-beli iz ovog okršaja mogli izaći kao pobednici. Prvi deo su dobili sa 2 poena razlike, ali u drugom delu su počeli da greše, prednjačili su Nemanja Đurić i Zoran Slavnić, što su iskusni Italijani iskoristili i ostvarili minimalnu ali zasluženu pobedu 75-74. Ovim porazom Zvezda je završila kao poslednja u grupi, bez bodova, samo sa jednom pobedom protiv Asvela.
Crvena zvezda: Todosijević (8/64), Kapetanović (1/6), Sarjanović (4/14), Lazarević (2/10), Cvetković (10/203), Đurić (9/56), Kapičić (10/136), Simonović (9/120), Vučinić (10/99), Škulić (2/17), Pavlović (9/66), Slavnić (7/76), Rakočević (1/2).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
U Kupu pobednika kupova učestvovao je drugi naš debitant, Lokomotiva iz Zagreba. Preskočili su kvalifikacije i startovali od osmine finala. Tamo im je rival bio Istanbul. U prvom meču u dvorani na Trešnjevci pred 1.000 gledalaca Zagrepčani su bili bolji i slavili 96-82. Tokom celog meča su bili u vođstvu a razlika je mogla biti i veća. Briljirao je “Sveti Nikola” Plećaš koji je postigao 39 poena i praktično sam vodio svoj tim do trijumfa. Da li će razlika biti dovoljna i za prolaz, videćemo. Meč je obeležio incident kada je preko dva metra visoki Husein Alp izbezumljen uleteo u gledalište tri minuta pre kraja utakmice i počeo da tuče sve oko sebe. Nastala je nezapamćena gužva i samo zahvaljujući brzoj intervenciji redara nije došlo do težeg incidenta.
U Istanbulu je bilo gusto ali su se Zagrepčani ipak nekako provukli. Ono što se dešavalo u dvorani bilo je neopisivo. Preko 6.000 gledalaca bodrilo je svoje ljubimce tako frenetično da se to mora doživeti, ne postoje reči koje bi opisale takvu atmosferu. No, to kao da je izvršilo veći pritisak na domaće igrače koji su u silnoj želji da nadoknade manjak iz prve utakmice prosto izgoreli. Bili su neverovatno nervozni, grešili su, promašivali dok su igrači Lokomotive bili mnogo smireniji i na kraju ostvarili željeni rezultat. 82-75 za Istanbul, ali Lokomotiva ide dalje. Najbolji opet Nikola Plećaš sa 28 poena.

Nikola Plećaš i Damir Rukavina, igrači Lokomotive
Italijanska liga je tada bila najjača u Evropi, pa je i gotovo svaki italijanski klub bio izuzetno kvalitetan. U četvrtfinalu je Lokomotiva dočekala Fidel iz Napulja. Najviše su strepeli od Amerikanca Ejkena, bivšeg igrača Reala, a presudio im je drugi Amerikanac Vilijams. Zagrepčani su od starta meča bili indisponirani što su iskusniji Italijani umeli da iskoriste. U prvom delu gosti su imali prednost i od 14 poena pa je minus na pauzi od četiri poena bio sasvim prihvatljiv za Lokomotivu. U nastavku se u jednom trenutku učinilo da bi moglo doći do preokreta ali je to bio samo trenutni bljesak domaćina. Fidel je ponovo podigao ritam svoje igre i na kraju zasluženo pobedio sa 89-80 i praktično obezbedio prolaz u polufinale.
Treća ekipa u italijanskoj ligi bila je prejak suparnik za neiskusne i nedovoljno rutinirane igrače Lokomotive. U Napulju pobeda domaćina nijednog trenutka nije dolazila u pitanje. Radilo se samo o razlici u koševima. Zagrepčani su se samo prvih deset minuta uspešno nosili sa Ejkenom i Vilijamsom, ali onda su kola krenula nizbrdo i domaći su načinili veliku razliku. Konačnih 102-84 i još jedna, za oproštaj, veličanstvena partija Nikole Plećaša, strelca 45 poena.
LOKOMOTIVA: Valek (4/26), Plećaš (4/134), Sučević (1/2), Kavedžija (3/25), Rimac (3/11), Mandić (1/3), Davor Rukavina (4/40), Bočkaj (4/67), Luković (1/6), Damir Rukavina (3/21).
Nastaviće se
Photo: FIBA, X