Početna ISTORIJADarko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (16)

Darko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (16)

od Darko Bjelobaba
25 pregleda

Te 1972-73 imamo samo tri predstavnika u evropskim takmičenjima pošto je Rabotnički iz Skoplja odustao od učešća u Kupu Radivoja Koraća zbog lošeg plasmana u prvenstvu koje im je bio prioritet, a beogradski Radnički je otkazao iz finansijskih razloga. Tako smo u svakom takmičenju imali samo po jednog predstavnika.

KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA

U Kupu šampiona ponovo učestvuje Crvena zvezda koja će posle 13 godina prvi put igrati bez svoje legende i kapitena Vladimira Cvetkovića. Cvele je ostavio Zvezdu u dobrim rukama jer su njegovi naslednici Slavnić, Simonović i Kapičić ulazili u najbolje košarkaške godine.

A moglo im se desiti da se okliznu već na prvom koraku. Odigrali su protiv Harlema kao da su ovi Globtrotersi, najpoznatiji šoumeni u svetu košarke, a ne Flamingosi iz Harlema, šampioni Holandije. Crveno–beli su ubedljivo poraženi od praktično nepoznatog protivnika, kako košarkašima Zvezde, tako i košarkaškoj javnosti. Međutim, pobeda Holanđana od 16 poena, 88-72,  je bila potpuno zaslužena. Košarkaši holandskog prvaka su u svim elementima košarkaške veštine nadvisili našeg šampiona i potpuno zasluženo ostvarili značajnu prednost koja im je davala velike nade za prolazak u osminu finala. Jedina svetla tačka u slabom izdanju gostiju bio je Ljubodrag Simonović, strelac 21 poena. Zvezdu je čekao težak zadatak u revanšu.

Ljubodrag Duci Simonović

Kad navijači nisu izgubili veru u svoje ljubimce pa su ispunili “Palatu sportova” ni igrači nisu smeli da izgube samopouzdanje i na njima je bilo da dokažu da su kvalitetniji suparnik. U prvim minutima vodila se izjednačena borba pa je trener Bata Đorđević uveo Gorana Rakočevića što je bitno ubrzalo igru i odmah se osetilo na rezultatu. Na poluvremenu je bilo 51-40 i crveno–beli su bili veoma blizu razlici koja im je potrebna za prolaz. Kada su je u 26. minutu i dostigli Holanđani više nisu imali snage za dalji otpor. Razigrani Simonović je zasipao koš gostiju iz svih pozicija pa je na kraju “pukla stotka”. Pobeda 107-74 i još jedna briljantna partija Ducija Simonovića.

U osmini finala Partizani iz Tirane, prvak Albanije, nije bio protivnik koji je mogao da se ozbiljnije suprotstavi našem šampionu. Već je sve, manje-više, rešeno u prvom meču u Tirani u kojem je Crvena zvezda slavila sa 94-83. Dobre partije Kapičića i Simonovića, obojica po 29 poena, bile su dovoljne da se obezbedi lepa zaliha za revanš u Beogradu.

Revanš je ispao kao trening pred prvenstvenu utakmicu protiv OKK Beograda koji će za crveno-bele predstavljati ozbiljnijeg suparnika. Zvezda se prosto prošetala do pobede, ležernom igrom stigla je do ubedljivog trijumfa sa 99-74. Praktično svi igrači su se upisali u strelce, a Dragan Kapičić nije ni ulazio u igru jer za tim nije bilo potrebe.

U četvrtfinalu Crvena zvezda je, slobodno se može reći, bila u “grupi smrti” sa dva bivša prvaka Evrope – Realom iz Madrida I Simentalom iz Milana, kao i budućim prvakom Makabijem iz Tel Aviva. Teže nije mogle ali su igrači našeg prvaka bili rešeni da skupo prodaju svoji kožu.

Da će biti vrlo teško pokazao je već prvi duel u Tel Avivu pred 10.000 bučnih navijača gde je slavio Makabi sa 113-102. I pored poraza gosti su bili zadovoljni rezultatom jer je razlika od 11 poena bila prihvatljiva i davala je nade da se u Beogradu može dostići. Iako je većim delom meča igrao fantastično, Simonović je u samom finišu napravio nekoliko grešaka koje su crveno-bele koštale poraza sa dvocifrenom razlikom. Najgore od svega po Crvenu zvezdu je što je usledio niz događaja koji će u velikoj meri odrediti dalji tok sezone za njih.

Nezadovoljan nekim taktičkim varijantama trenera Bate Đorđevića, Simonović je ušao u verbalni duel sa njim pa ga je na kraju i opsovao. Tu se onda umešao i Slavnić pa je situacija eskalirala. Po povratku u Beograd novčano su kažnjeni Simonović, Slavnić i Lazarević. Pred revanš sa Makabijem održan je sastanak uprave i igrača, pale su teške reči i Duci Simonović odlučuje da više neće igrati. I zaista, do kraja sezone više nije zaigrao.

Kao da je afera sa Simonovićem uticala na igrače Zvezde da zbiju redove i odigraju mnogo bolje nego u Izraelu. “Hala sportova” je opet bila puna, skandiralo se “hoćemo Ducija” , ali se ipak podržao tim koji je bio na terenu. Makabi je bolje otvorio susret, stekao početnu prednost dok se domaći nisu konsolidovali. Pod dirigentskom palicom Slavnića Zvezda preokreće rezultat i poluvreme dobija sa 51-40, čime su neutralisali minus iz prvog meča. Iako su u jednom trenutku došli na minus od 7 poena, Makabi nije imao snage za potpuni preokret. U 34. minutu rezultat je 89-66 i moglo je da počne slavlje Zvezdinih navijača. Do kraja meča gosti su samo ublažili poraz ali je i pobeda od 103-88 bila dovoljna našem prvaku za osvajanje dva boda. Najzaslužniji za pobedu su bili oni od kojih se to i očekivalo – Kapičić (40), Slavnić (27) i Vučinić (18).

Dragan Kapičić

A onda ono što nije uspelo Zadru, Jugoplastici, Olimpiji i OKK Beogradu uspelo je onome kome su davane najmanje šanse – Crvenoj zvezdi. U ovo čudo nisu verovali ni onih 3.000 gledalaca u dvorani, ni milioni pored TV prijemnika ali – čudo se ipak desilo. Crvena zvezda je u Madridu savladala četvorostrukog prvaka Evrope – Real. Plan je bio onemogućiti tri udarna igrača Reala Brabendera, Ramosa i Tima. Sjajna odbrana crveno–belih, dugački napadi i meč na mali broj poena učinili su da vedete domaćeg tima budu potpuno zbunjeni i daleko od izdanja u kojem smo navikli da ih gledamo.  U drugom delu još bolja igra našeg šampiona. Potpuno je uštopovan najopasniji strelac domaćeg tima Brabender (ostao samo na 9 poena) dok je Goran Rakočević, kome je tada bilo tek 20 godina, postigao 22 koša. Na kraju više nego zasluženih 77-74 za Crvena zvezdu, ali je trener Đorđević pozivao na oprez znajući koliko Real može biti opasan i na gostujućem terenu.

Zvezdina bajka se nastavila i u revanšu. Oko 4.500 gledalaca svedočilo je divovskoj borbi dve ekipe, punoj preokreta i lepih poteza. A loše je počelo po domaćina. Kada je u 16. minutu Real poveo sa 33-21 činilo se da će Zvezdin brod potonuti. Ali, onda dolazi do neviđenog preokreta kada crveno-beli prave seriju od 13-0 do poluvremena i odlaze sa minimalnom prednošću na odmor. U drugom delu uzalud je sjajni Vejn Brabender pogađao iz svih pozicija i dao 35 poena Zvezdini mladići nisu popuštali. Ovoga puta najzaslužniji za slavlje su bili Kapičić (24) i Vučinić (19), za ostvarenje istorijske pobede od 80-70 i obezbeđen je plasman u polufinale.

Dueli sa Simentalom su trebali da odluče na kom mestu će Zvezda završiti grupnu fazu. U prvoj utakmici u Milanu Zvezdu je koštalo očajno prvo poluvreme koje su izgubili sa 21 poenom razlike. Kada su u nastavku zaigrali brže i srčanije uspeli su da se ravnopravno nose sa iskusnijim rivalom ali je već bilo kasno, minus iz prvog poluvremena je bio prevelik. Bez povređenog Vučinića i Slavnića, koji je izašao iz igre u 33. minutu zbog pet ličnih, razlika je otišla i na 30 poena, no u zadnjim minutima svedena je na 23 poena, 108-85 za Simental. Najefikasniji kod Zvezde je bio Kapičić sa 34 poena, a kod Simentala Brumati i Barivijera sa po 23 poena.

U revanšu kao da niko nije verovao u podvig pa se on nije ni desio. Slavnić je izostao zbog povrede a Kapičić i Vučinić nisu bili potpuno spremni tako da je igrački kadar bio suviše skroman da bi mogao ozbiljnije da zapreti Milanezima. U jednom prilično opuštenom tempu Italijani su igrali taman toliko angažovano koliko im je bilo potrebno da ostvare pobedu. Poraz od 74-80 nije previše pogodio ni zvezdaše jer je prolaz u polufinale bio već obezbeđen.

Polufinalni duel protiv CSKA iz Moskve izazvao je veliko interesovanja u Beogradu. “Palata sportova” je opet bila mala da primi sve zaljubljenike u košarku koji su želeli da vide, praktično, sovjetsku reprezentaciju. Asovi poput Jedeška, Miloserdova, Žarmuhamedova sa prvom zvezdom Sergejom Belovim predstavljali su prepreku koju je realno bilo teško preskočiti. Jedan petominutni vihor crveno–belih uspeo je samo da zaljulja ali ne i da sruši bedem Moskovljana. Kada je trebalo zadati odlučujući udarac renomiranom protivniku, jedanaestostrukom prvaku Sovjetskog Saveza i bivšem klupskom prvaku Evrope, hrabrost i prisebnost su napustile domaće igrače. Imali su u 34. minutu sedam poena prednosti i onda su četiri puta, praktično, predali loptu u ruke protivnika. Kratkotrajna inspiracija je zgasnula i brzo su potonule  nade da Beograđani mogu da naprave veliko iznenađenje. Na kraju je bilo čak ubedljivih 98-90 za CSKA, i šanse Crvene zvezde u revanšu su se merile promilima. Kod domaćina najefikasniji su bili Vučinić 23 i Kapičić sa 20 poena, a kod gostiju Jedeško i S. Belov, obojica po 24 poena. Treba reći da su sudija u par navrata donosili problematične odluke, ali nisu odlučili pobednika, kao i da je atmosfera u u dvorani bila dostojna velike predstave.

U Moskvi se nije desilo ni čudo ali ni katastrofa. Moskovski košarkaši su odigrali sa pola snage i samo su na momente pokazivali pravu vrednost. Crvena zvezda je u igru ušla bez velikih ambicija, tako da čak ni povremeno vođstvo u prvom poluvremenu nije moglo da pokrene Beograđane da zaigraju življe i odlučnije. Utakmica je odigrana u maloj dvorani CSKA pred oko 800 gledalaca, od kojih je bar 200 bilo Jugoslovena. Tako je porazom 83-100 okončano ovogodišnje Zvezdino učešće u Kupu šampiona. Na sledeće će morati da čekaju ravno 25 godina.

C. ZVEZDA: Rakočević (12/129), Lazarević (11/94), Sarjanović (11/80), Latifić (4/18), Grasi, Pajović (2/4), Kapičić (12/209), Simonović (5/121), Vučinić (12/190), Pešić (7/42), Grubović, Slavnić (11/179).

KUP POBEDNIKA KUPOVA

Na talasu prošlogodišnjeg velikog uspeha i plasmana u finale Kupa šampiona Jugoplastika je i u ovaj ciklus, doduše Kupa pobednika kupova, ušla sa velikim ambicijama. Legendarni Petar Skansi je napustio klub pa je mladi Branko Macura dobio priliku da zaigra u prvoj petorci a ostatak ekipe je bio bez promene.

Počelo je porazom u Sofiji od bugarskog predstavnika Levskog 70-65. I pored poraza, Splićani su mogli da budu zadovoljni ishodom meča. Prepustili su prednost protivniku od pet poena što ne bi trebalo da predstavlja problem da se nadoknadi u revanšu. Za ovako skromnu prednost domaćina najzaslužniji je reprezentativac Rato Tvrdić koji je u drugoj polovini utakmice igrao u velikom stilu, postigao 15 poena u trenucima kad je to bilo najpotrebnije i sprečio domaće košarkaše da ostvare veću prednost.

I kako to obično biva kad se previše sniva, rekao bi pesnik, umesto laganog prolaza na Gripama je bila prava drama. Plasman u drugo kolo eminentnog takmičenja ostvaren je na jedvite jade u poslednjim sekundama meča. Gosti su zaigrali veoma tvrdu odbranu za koju Splićani nisu imali pravo rešenje. Gotovo ceo meč razlika se kretala na toj granici od pet poena za domaći tim pa je i poluvreme završeno 39-34. U nastavku jedini raspoloženi kod domaćih Damir Šolman (29) i Rato Tvrdić (20) su održavali razliku potrebnu za prolaz u dalje takmičenje. Na kraju je ona i ostvarena sa 79-71 ali je bila dobra opomena igračima Jugoplastike za nastavak učešća u Kupu kupova.

Rato Tvrdić

I zaista im je bio nauk za ubuduće pošto u sledećem kolu nije bilo ozbiljnijih problema protiv nemačkog predstavnika Gisena. Splićani su postigli laku i ubedljivu pobedu  99-84 burno bodreni od jugoslovenskih radnika koji su u velikom broju došli na ovu utakmicu. U pobedničkom timu su se istakli Rato Tvrdić, Šolman i Prug.

Revanš je bio prilika da se šansa pruži i mlađim igračima kao što su Grašo, Grgin i Tudor i ostvari još jedna sigurna pobeda od 92-82. Bila je to osrednja igra sa dosta grešaka i promašaja ali je cilj ostvaren – plasman u četvrtfinale.

A onda je tek sledilo ono pravo. Dueli protiv Huventuda i Steaue trebali su da pokažu od kakvog je materijala sazdan ovaj tim Jugoplastike. Reklo bi se da je od čvrstog… ako je suditi po prvom meču protiv Huventuda. Nakon prave drame i retko uzbudljivog duela košarkaši Jugoplastike su izneti na rukama navijača sa parketa košarkaške dvorane na Gripama pošto su u velikoj borbi uspeli da pobede ekipu iz Badalone sa čak 19 koševa razlike i na taj način ostvare realne šanse da osvoje prve bodove u svojoj četvrtfinalnoj grupi. Retko je viđeno da je jedna košarkaška utakmica obilovala sa toliko uzbuđenja i preokreta kao ova. Splićani su od samog početka počeli da diktiraju oštar tempo želeći da obezbede pristojnu zalihu za revanš. No, ni Španci se nisu lako predavali. Najveći problem je pravio španci centar Santiljana za koga Splićani nisu imali pravi odgovor. Ipak, odlična spoljna linija sa Tvrdićem i Manovićem je na kraju donela pobedu od 90-71.

Španci su sa puno optimizma čekali revanš, spremni da po svaku cenu dostignu zaostatak iz prve utakmice. Od samog početka duel je imao dramski karakter gde se nisu birala sredstva da bi se ostvario željeni rezultat. U više navrata meč je prekidan, u teren su ubacivani razni predmeti, bilo je tu guranja i udaranja, a u 31. minutu na teren je uleteo jedan gledalac sa namerom da stolicom udari sudiju. Španci su igrali veoma brzo željni da što pre dostignu minus iz Splita, pa su od te silne želje mnogo i grešili. Na odmor se otišlo sa tri poena prednosti za domaći tim. U nastavku meča se još više zakuvalo, sudije su tolerisale prljavu igru Španaca a gostima su svirali i najmanji dodir. Ipak, Splićani su izdržali slabo suđenje i ubitačan presing Španaca, i smirenom igrom održavaju povoljan rezultat. Na kraju su domaći imali i najveću prednost 76-62, ali je to ipak bilo nedovoljno da se nadoknadi manjak iz prvog meča. Sve pohvale najefikasnijem Šolmanu sa 21 poenom i Duji Krstuloviću na borbenosti i igri u odbrani.

Sledeći rival je bio Steaua iz Bukurešta gde se očekivalo da će Splićani imati lakši posao. No, i dalje je važilo da je domaći teren u tim vremenima bio ogromna prednost pa su to slabije ekipe često koristile. Splićani su u meč ušli nekako haotično i dopustili su protivniku da povede čak sa 16 poena prednosti. U drugom delu su se nekako konsolidovali i završili utakmicu sa minusom od sedam poena, što je bila razlika koja se mogla nadoknaditi u Splitu. Najefikasniji kod “žutih” su bili Rato Tvrdić sa 29 poena i Duje Krstulović sa 21.

Posle drugog meča ponovo su se košarkaši Jugoplastike našli na ramenina svojih razdraganih navijača koji su zajedno sa svojim ljubimcima proslavili veliki trijumf. Odavno Splićani nisu tako pozdravljeni ali odavno i nisu pružili tako dobru igru. U prvim minutima i pored snažnog, zaglušujućeg navijanja publike, košarkaši Jugoplastike nikako nisu uspevali da povežu redove i da nađu put ka košu Steaue. Tek u finišu prvog dela domaći tim podiže kvalitet igre i prvi deo se završava sa 7 poena prednosti, čime je je izjednačen rezultat iz Bukurešta. Drugo poluvreme je mnogo bolje otvoreno, Šolman počinje nemilice da pogađa koš Rumuna i razlika već ide na 13 poena. U poslednjim minutima sve se pretvorilo u egzibiciju na oduševljenje prisutne publike. Ubedljiva pobeda 82-61, odlični Damir Šolman sa 24 poena i Rato Tvrdić sa 26 i plasman u polufinale.

U polufinalu ih je čekao Mobilkvatro iz Milana, drugi milanski klub, neugodan suparnik protiv kojeg je bilo potrebno odigrati na vrhunskom nivou ako se želelo u finalu. Odlično su “žuti” odigrali prvo poluvreme, briljirao je udarni tandem Šolman – R. Tvrdić, uz pomoć na ovoj utakmici najboljeg Zdenka Pruga, i završili ga sa vođstvom od 51-35. Pomislilo se da će ta razlika nastaviti da raste u drugom delu što ipak nije bilo realno. Razigrao se visoki Amerikanac Grej za koga centri Jugoplastike Krstulović i Macura nisu imali rešenje. Tako su navijači Gripe napustili zabrinuti iako je ostvarena pobeda od 96-81 ali je ostala bojazan da li će ta razlika biti dovoljna za revanš.

Iz Jugoplastike su se pribojavali onog što ih čeka u Milanu ali ni u najgorem košmaru nisu mogli da sanjaju ono što će im se tamo na kraju i dogoditi. A desilo im se nešto što nije možda nikada viđeno u Milanu. To je bila prava gladijatorska borba u kojoj je bilo i teže povređenih, i krvi, i intervencije policije. Milanezi nisu mogli da se pomire sa neulaskom u finale i na kraju su pravili česte prekršaje što je navelo publiku (a bilo ih je 3.500) da uleti na teren i da počne da se fizički obračunava sa igračima Jugoplastike. Tom prilikom je teže povređen nemački sudija koji je obliven krvlju odnet u svlačionicu.

Od početka se igralo pod velikom tenzijom ali igrači Jugoplastike nisu podlegli pritisku, hrabro su se borili i na odmor otišli sa nerešenim rezultatom. Već početkom drugog dela počeli su incidenti, iz gledališta su počeli da padaju raznorazni predmeti, ulazilo se u igralište, gađale sudije i igrači Jugoplastike. Nisu pomagali apeli delegata pa je morala da interveniše policija i izbacuje najratobornije. U samom finišu utakmica dobija dramatičan tok, 30 sekundi pre kraja Italijani vode sa 14 poena razlike i nalaze se nadomak podviga. No, pametnom igrom u poslednjem napadu Splićani uspevaju da preko Graše postignu dva poena koji rešavaju dileme oko ekipe koja odlazi u finale. Posle toga slede već pomenuti incidenti. Velike čestitke zaslužuju igrači Jugopalstike za ovakav uspeh i plasman u finale.

Druga godina učešća u evropskim takmičenjima i drugo finale. Bez ikakve sumnje, Jugoplastika je svojim kvalitetom prevazišla jugoslovenske okvire. U prepunoj dvorani u Solunu, pred 7.000 navijača, u finalu rival im je moćni Spartak iz Lenjingrada predvođen legendarnim centrom “zbornaje komande” Aleksandrom Belovim. Da li su bili opterećeni važnošću susreta, ili je bio problem povreda organizatora igre Tvrdića, tek – Jugoplastika nije ličila na sebe. Ni Rusi nisu pružili neku fenomenalnu partiju ali i ova prosečna im je bila dovoljna za pobedu. Do sredine prvog poluvremena se vodila izjednačena borba, a potom Spartak prelazi u vođstvo koje ne ispušta do kraja meča. Rato Tvrdić je odigrao daleko ispod svojih mogućnosti, Mihajlo Manović nije bio dovoljno preduzimljiv, mladi centri Krstulović i Macura nedovoljno iskusni da bi se suprotstavili ruskim reprezentativnim centrima. Prug je brzo dobio četiri lične greške pa je morao na klupu i sav teret je pao na pleća Damira Šolmana. On se odlično nosio s ruskom odbranom ali je za pobedu trebao kompletan tim. Spartak je na kraju ubedljivo slavio sa 77-62 i potpuno zasluženo pehar odneo u Lenjingrad. Splićani nemaju razloga da tuguju, izgubili su od kvalitetnijeg tima i ponovo bili naša najuspešnija ekipa.

JUGOPLASTIKA: Tudor (1/2), Grašo (4/22), Manović (10/77), Jerkov, D. Tvrdić (2/10), Macura (11/69), R. Tvrdić (11/251), L. Tvrdić (6/17), Šolman (11/260), Krstulović (10/78), Prug (11/92), Grgin (1/1).

KUP RADIVOJA KORAĆA

U drugoj sezoni Kupa Radivoja Koraća nastupilo je 11 ekipa, a naš jedini predstavnik bio je ujedno i branilac titule – Lokomotiva iz Zagreba. Timovi su bili podeljeni u četiri grupe i prvi u grupi plasirali bi se u polufinale.

Prvi suparnik Lokomotive je bio grčki predstavnik KSAN iz Soluna koji je ubedljivo savladan na prvom meču u Zagrebu 81-61. Grčki prvoligaš je više ličio na turističku ekspediciju nego na košarkaški tim, pa su Zagrepčani imali lak zadatak. U bledoj predstavi oba tima jedino je zasijala zvezda domaćina Nikola Plećaš, strelac 28 poena.

Po kvalitetu prikazane igre revanš u Solunu je bio mnogo lepši za gledanje. Pred 2.000 gledalaca Lokomotiva je vodila tokom cele utakmice i na kraju rutinski slavila sa 73-68. Ovoga puta su se istakli svojim partijama Zvonko Abveršek (21) i Rajko Gospodnetić (19) i Zagrepčani su osvojili prva dva boda.

Protiv mnogo ozbiljnijeg suparnika Mehelena, belgijskog predstavnika, Lokomotiva se nije proslavila. Na gostovanju u Mehelenu domaćin je odmah stavio utakmicu pod svoju kontrolu i Zagrepčani se nisu videli. Ni odlična partija Nikole Plećaša (33) nije bila dovoljna da se izbegne ubedljiv poraz od 92-115.

Nikola Plećaš

Na revanšu na Trešnjevci se skupilo 1.500 gledalaca nadajući se mogućem podvigu svog tima, ali nade su bile uzaludne. Sve je praktično rešeno posle prvog dela koje su Belgijanci dobili sa 40-34 kada je bilo jasno da od velikog čuda nema ništa. U drugom delu domači su iskoristili njihovu opuštenost, preokrenuli rezultat i pobedili sa 87-82, ali je to bila samo utešna pobeda. Tako je Lokomotiva završila takmičenje sa 3 pobede i samo jednim porazom ali je i takav bilans bio nedovoljan za prolaz.

LOKOMOTIVA: Omašić (4/55), Bočkaj (3/29), Plećaš (4/97), Ercegović (2/7), Runje (1/3), Rukavina (1/6), Abveršek (4/45), Jelić, Perović (3/19), Šute (1/2), Sučević (1/8), Gospodnetić (4/61).

Nastaviće se

Photo: FIBA, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar