Početna ISTORIJADarko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (18)

Darko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (18)

od Darko Bjelobaba
40 pregleda

KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA

Kako ona dalmatinska pesma kaže „Vratija se barba iz Amerike“, samo u ovom slučaju „barba“ je Krešimir Ćosić koji se posle četiri godine studiranja u SAD vratio u Evropu i svoj Zadar, i stvari su ponovo došle na svoje. Osvojena je odmah titula prvaka Jugoslavije i obezbeđeno učešće u Kupu evropskih šampiona. Kakve su im ambicije u povratničkoj sezoni u najelitniji rang pokazuje i činjenica da je po prvi put u istoriji jugoslovenske košarke jedan američki košarkaš zaigrao za neku našu ekipu. U pitanju je Daglas Ričards, Krešin kolega sa koledža, koji je sasvim je opravdao očekivanja. Naravno, pravila mu nisu dozvoljavala da igra u našoj ligi, ali Zadar je i bez njega odbranio titulu što najbolje govori koliko su imali kvalitetan sastav.

Došlo je i do promene u sistemu takmičenja, posle dve runde kvalifikacija formirane su dve grupe sa po šest timova, a i dalje je važilo pravilo da ekipa koja bude bolja u dvomeču osvaja dva boda a lošiji ostaje bez bodova. Prve dve ekipe iz svake grupe plasiraju se u polufinale. Specifičnost ove sezone je da je u drugoj grupi (u kojoj nije bio Zadar) nastupilo samo pet timova, jer je CSKA iz Moskve sledeći instrukcije svoje vlade odustao od učešća jer je došlo do prekida diplomatskih odnosa između SSSR i Izraela. Pošto su u istoj grupi bili CSKA i Makabi, ruski tim je odustao od takmičenja u poslednji čas pa je sve utakmice izgubio službenim rezultatom.

Grupa u kojoj je bio naš šampion je bila onako baš po meri, i glavni favoriti za prolaz u polufinale su bili Injis iz Varezea i Zadar. Već prvi meč odigran u prepunim Jazinama protiv Slavije iz Praga pokazao je snagu Zadrana. Od početka meča naš šampion se nalazio u vođstvu i razlika se tokom meča samo povećavala. Konačnih 93-69 je trebalo da obezbedi spokojan put u Prag. Najveće zasluge idu veteranu Đerđi, a pored njega istakli su se Ričards i Ćosić.

U Pragu se nije jurila pobeda već je bilo samo važno staloženom igrom ne dozvoliti Čehoslovacima da pomisle kako je neko čudo moguće. Tako je na kraju i bilo, minimalan poraz 85-86 koji je značio da su osvojena prva dva boda. Odličan je bio Amerikanac Ričards (23 p) a dobro mu je asistirao Krešo Ćosić (21).

Najveći konkurent za jedno od ta dva mesta bio je belgijski šampion Mehelen. Gostovanje kod njih je bila odlična prilika da se dobrim rezultatom napravi krupan korak ka polufinalu. Bodreni od strane svojih 3.500 navijača Belgijanci su odlično otvorili meč i bili bolji suparnik tokom prvog poluvremena koje su na kraju dobili sa 58-49. Igralo se praktično bez odbrana i to nije bilo dobro za našeg prvaka. U nastavku meča sasvim druga slika na terenu. Predvođeni fenomenalnim Krešimirom Ćosićem (36 p) Zadrani prave preokret i na kraju slave 94-91. Rezultat koji nagoveštava ukupan trijumf i osvajanje nova dva boda.

Svako ko je očekivao da će se Belgijanci lako predati i da domaći tim čeka lak posao pogrešio je. Gosti su ušli u utakmicu odlučni da poprave utisak iz prvog meča i to im je prilično dobro išlo od ruke. Ulazak Skročea umesto do tada indisponiranog Ćosića i Đerđe umesto Ričardsa uticao je da naš tim sa nižom postavom zaigra brže i efikasnije. Na poluvremenu je bilo 12 razlike i već se lakše disalo. U drugom delu najbliže što su rezultatski prišli igrači Mehelena bilo je pet poena tako da se ipak može reći da su domaći meč rutinski priveli kraju. Konačnih 90-78, najbolji Đerđa sa 20 i Ričards i Ostarčević sa po 18 poena.

Ekipa Zadra u sezoni 1974-75

Onda su usledili veliki dueli protiv prvaka Evrope Injisa iz Varezea. Sastav u kojem su bili Bob Mors, Dino Menegin, Jelverton i ostali, bio je prava „kaznena ekspedicija“, ali se Zadrani nisu preplašili. I pored pristrasnosti sudijskog para naš prvak se odlično nosio sa velikim rivalom. Na poluvremenu Italijani su vodili sa 8 poena razlike. U nastavku odbrana Zadrana se povijala se pod naletima Injisa i tri minuta pre kraja razlika je otišla na 17 poena. Kola Zadrana su krenula nizbrdo i pretila je katastrofa. Međutim, veliki borac i rutiner Pino Đerđa poveo je svoje igrače u poslednji juriš, Italijani su bili zbunjeni a Zadrani u svom elementu. Razlika je svedena na podnošljivu meru od 6 poena. Treba izdvojiti Nedeljka Ostarčevića koji je bio najefikasniji sa 22 poena. Sa velikim optimizmom se očekivao revanš.

Prepune Jazine su nestrpljivo iščekivale svropskog prvaka, a on je potpuno opravdao svoju reputaciju. Injis je ostvario pobedu potpuno zasluženo kao posledica zrelije igre, većeg iskustva u ovakvim susretima i znatno većom željom za uspehom. S druge strane Zadar je igrao nekako početnički, neorganizovano i slabo, posebno u odbrani. Gosti su uglavnom sve vreme bili u vođstvu, ne prevelikom ali dovoljnom da mirno uđu u završnicu meča. Kada su u 35. minutu poveli sa 10 poena prednosti konačan ishod se mogao već naslutiti. Na kraju je bilo 94-91 za Injis koji je potpuno zasluženo obezbedio prvo mesto u grupi i izbegao Real.

Bes i frustraciju zbog poraza u duelima sa Injisom trebalo je iskaliti na nekome, pa je bugarski Balkan baš zgodno došao. Nedorastao suparnik, nedovoljno kvalitetan za ovaj nivo takmičenja katastrofalno je poražen u Zadru sa 106-61. To je bila prilika da svi igrači dobiju šansu i upišu se u listu strelaca.

U Bugarskoj je učinjen poklon domaćinu s obzirom da je Zadar zbog visoke pobede u prvom meču odigrao vrlo ležerno i omogućio Balkanu da se pohvali pobedom od 95-85.  Utakmica bez takmičarskog značaja pa otud i ne čudi takav rezultat.

Poslednji suparnik u grupi je tim Sefra iz Beča, i pobeda protiv njih bila bi potvrda drugog mesta i plasmana u polufinale. Među 3.000 navijača bilo je bar 1.000 čija su srca kucala za Zadar tako da im podrška nije manjkala. Delom zbog nje, a još više jer su kvalitetniji sastav, Zadar je bio vrlo siguran tokom celog meča i ostvario značajnu pobedu sa 86-80. Ovoga puta treba izdvojiti posebno Čedu Perinčića koji je sa 15 poena i nekoliko atraktivnih poteza oduševio gledalište.

Kao što se i očekivalo, naš prvak je lako i bez većih problema preskočio i poslednju prepreku u grupi. Daleko od toga da su Austrijanci odmah istakli „belu zastavu“ ali je razlika u kvalitetu bila očigledna pa se sve na kraju okončalo sa ubedljivih 94-74 za Zadar. Put je vodio na – Real!

Ko je mogao zamisliti da bi košarkaši Zadra mogli stradati kao kolateralna šteta zbog fudbalske utakmice između Reala i … Crvene zvezde! Život je režirao da se dan pre ove košakaške utakmice odigra revanš meč Kupa pobednika kupova u Beogradu, gde je Real prokockao 2-0 iz Madrida i onda na penale ispao. U ambijentu željnom osvete u košarkaškoj dvorani Reala pred 12.000 ljudi koji su, uz neopisivu graju, pevanje pesama i uzvikivanje Realovih ritualnih poklika, uz bubnjanje bubnjeva i lupu doboša, tražili pobedu po svaku cenu. Takva atmosfera je učinila da Zadrani izgube prisustvo duha, čak i najiskusniji Đerđa, i konačan rasplet kakav se desio bio je neminovan. Igrači našeg prvaka su se još i dobro držali do sredine prvog dela a onda je krenuo sunovrat. Na poluvremenu je bilo 15 poena razlike, a u nastavka je prednost Španaca samo rasla do konačnih 82-109. Ćosić je priželjkivao poraz od desetak poena razlike a ovo je ipak bilo previše. Briljirao je Ščerbijak sa 47 poena, dok je kod Zadra najefikasniji bio Ričards sa 23 poena.

Čedomir Perinčić

Najvernija domaća klupska publika počela je pet minuta pre kraja da napušta dvoranu u Jazinama, što je bila najbolja ocena igre našeg prvaka u revanšu. Navijači su bili skromni tražeći samo pobedu protiv velikog Reala, znajući da bi sve preko toga bilo nerealno. Međutim, njihovi ljubimci su sasvim podbacili, pogotovo u odbrani gde 130 primljenih poena najbolje svedoči o tome. Najveća prednost koju su imali domaći bila je osam poena, a to je bilo tako daleko od željenog cilja. U samom finišu, umesto da zaigraju na pobedu, videvši da je ispadanje neminovno potpuno su se predali i doživeli čak ubedljiv poraz sa 117-130. Ovaj put je u dresu Reala briljirao Vejn Brabender sa 41 poenom, a kod Zadra najistaknutiji je bio Ćosić sa 31 poenom. Tako je propala verovatno i poslednja šansa da Zadar stigne u finale Kupa šampiona.

ZADAR: Perinčić (11/118), Fabijanić (4/21), Ričards (12/227), Bjedov, Marcelić (4/12), Petani, Đerđa (12/182), Ćosić (12/246), Jerak (9/55), Ostarčević (12/164), T. Matulović (5/26), Skroče (8/57).

KUP POBEDNIKA KUPOVA

I u Kupu pobednika kupova je došlo do promene u sistemu takmičenja. Posle dve eliminacione runde u četvrtfinalu se formiraju dve grupe sa po 4 tima, i prva dva idu u polufinale. Ove godine smo imali dva predstavnika, Jugoplastiku kao pobednika nacionalnog kupa i Crvenu zvezdu kao prošlogodišnjeg osvajača ovog evropskog trofeja.

Jugoplastika je startovala u osmini finala protiv predstavnika ČSSR Dukle. U Olomoucu se vodila ravnopravna borba iz koje su Splićani ipak izašli kao pobednici sa 84-82. Najbolji na terenu su bili Branko Macura (20) i Rato Tvrdić (18).

U revanšu Dukla se predstavila u vrlo slabom izdanju pa Jugoplastici nije bilo teško da slavi sa 99-70. Da su se malo više potrudili razlika je mogla biti i veća. Macura je bio najefikasniji sa 21 poenom, a pratili su ga sa 20 Manović, Jerkov i Šolman.

Grupa u kojoj je bila Jugoplastika je prilično nezgodna i trebaće se dobro potruditi da obezbede prolaz u dalje takmičenje. U prvom meču dočekali su francusku Modernu i prilično se namučili. U prvom delu u jedmom trenutku su imali i 10 poena prednosti, pa je bilo nerešno a na odmor se otišlo sa 5 poena razlike. U nastavku meča Tudor je zamenio Manovića pa je igra živnula a šut počeo služiti Tvrdića i Šolmana. Na kraju je bilo 94-78 što se činilo kao razlika dovoljna za revanš.

U teškoj i dramatičnoj revanš utakmici Jugoplastika je nekako uspela da sačuva prednost iz prvog dela. „Žuti“ su imali problema zbog povreda pa Tvrdić nije ni igrao, a Šolman je ušao tek sedam minuta pre kraja utakmice. Prvi deo je završen nerešeno, a pad je usledio početkom drugog kad su Francuzi poveli sa 10 poena razlike. Ipak, zahvaljujući odličnom Željku Jerkovu (26) razlika će takva biti i na kraju utakmice 74-64 što će Splićanima doneti prva dva boda.

Spartak iz Lenjingrada je u ovom takmičenju bio koban za Jugoplastiku i pre dve godine u finalu, a ponovilo se i na ovoj utakmici. Gosti kao da su se predali unapred pomireni s porazom. Vrlo brzo domaćin je stekao prednost od 15 poena i razliku održavao tokom čitavog meča. Podatak da su promašili svih 17 slobodnih bacanja koje su šutirali u drugom poluvremenu zvuči zaista nestvarno i ako je zaista pouzdan teško da postoji sličan primer. Onda su im se zaista i ruke i noge odsekle od straha, a poraz od 78-98 i nije tako previsok.

U revanšu Splićani nisu mogli da računaju na najboljeg strelca Damira Šolmana koji je nogu morao da stavi u gips, čime su još pre početka utakmice ugašene sve nade. Ipak, Splićani su časno odigrali, na kraju upisali minimalnu pobedu od 71-69 i okrenuli se sledećem protivniku.

A protivnik je ekipa Sinudine iz Bolonje, i od ishoda duela sa njim zavisio je prolaz u polufinale. U prvom meču u Bolonji pred 5.000 gledalaca Jugoplastika se sjajno držala. Vodila se izjednačena borba tokom celog meča, na poluvremenu su domaći vodili sa dva poena prednosti a krajnji rezultat je bio 81-78. S obzirom da je Šolman bio nedovoljno oporavljen odgovornost su preuzeli bekovi Tvrdić (28) i Manović (19) i izborili rezultat koji je davao dobre šanse „žutima“ za prolaz u polufinale.

Rato Tvrdić

Uvertira za uzvratnu utakmicu bila prilično diskatabilna. Prvo, na utakmicu nije došao prvi sudija iz Nemačke pa je posle konsultacija sa Borom Stankovićem, generalnim sekretarom FIBE, njegovu ulogu preuzeo sudija Škaro iz – Splita, i utakmica je počela sa pola sata zakašnjenja. Tu nije bio kraj mukama organizatora. Ni delegat, ni njegov zamenik, obojica iz Švajcarske se nisu pojavili pa je i njima je nađena zamena u našem delegatu. Sreća je da je posle svih tih peripetija utakmica regularno odigrana i Jugoplastika je pobedila sa 87-74. U ne naročito kvalitetnoj utakmici opet su prednjačili bekovi Manović (24) i Tvrdić (20). Tako su Splićani otišli u polufinale a tamo ih je čekala – Crvena zvezda.

JUGOPLASTIKA: Tudor (6/39), Stamenković, Manović (9/88), Jerkov (10/133), D. Tvrdić, Macura (8/80), R. Tvrdić (9/156), Dukan, Šolman (9/150), Krstulović (10/107), Prug (6/27), Grgin (6/26).

A Beograđani su startovali od četvrtfinala u grupi sa CSKA (Sofija), Antverpenom i Huventudom. Prvo je usledilo gostovanje u Belgiji gde je Zvezda u ravnopravnoj borbi minimalno poražena sa 98-94. Najefikasniji Kapičić (32) i Slavnić (23) za nadu da će se u Beogradu nadoknaditi manjak.

Gosti kao da su se unapred predali pa su na revanš u Beograd doputovali sa samo osam Igrača i bez prve zvezde Amerikanca Flojda. Utoliko je Zvezdi bio olakšan posao pa su bez većeg napora pobedili sa 116-89. Trener Nemanja Đurić je iskoristio priliku da šansu pruži i mladim snagama Jovaševiću, Koprivici i Pajoviću.

Crvena zvezda nije mogla u to doba bez turbulencija. U centru pažnje najčešće je bio buntovni Duci Simonović. Okrivljen je za jedan poraz u prvenstvu od strane trenera Đurića, jer neredovno trenira, a Duci se pravdao da sprema magistarski rad na Pravnom fakultetu pa ne može da trenira pre podne. Usput je optužio upravu Zvezde da se nepedagoški ponaša jer ima igrača koji navodno studiraju a uopšte ne odlaze na fakultet, već im klub sređuje ispite.

Bilo kako bilo Simonović je suspendovan i nije otputovao u Sofiju. Kao ni drugi bundžija u najavi Žarko Koprivica, koji se nije pojavio u zakazano vreme za polazak a i Lazarević se negde zagubio pa je Zvezda otišla sa 9 igrača. I to kao da je probudilo inat kod ostalih igrača pa su odigrali jednu od najboljih utakmica. Džoker je ispao Radivoje Živković koji je ušao sa klupe, postigao 20 poena i najviše doprineo pobedi od 75-72.

Za revanš se Zvezda kompletirala i bez većeg napora pobedila 102-91. Posle samo desetak minuta slomljen je otpor gostiju i sve ono posle je bilo otaljavanje posla. Dragan Kapičić igra u velikoj formi, postiže 27 poena a sledi ga Slavnić sa 20 poena.

Petorka Crvene zvezde: Slavnić, Kapičić, Živković, Vučunić i Simonović

Na kraju je sledio najteži protivnik, Huventud iz Badalone. U prvom meču u Beogradu, u dvorani Pionir pred 3.000 gledalaca, gosti su se predstavili kao veoma solidan protivnik. Uspeli su održavaju za njih prihvatljivu razliku, na poluvremenu je bilo osam poena razlike za “crveno-bele”. Tek posle odmora, zahvaljujući Kapičiću, Slavniću i Rakočeviću, naš predstavnik je počeo da odmiče. Na kraju je bilo 97-79, razlika od 18 poena koja je davala velike nade pred revanš.

U Barseloni su dočekani prilično hladno pošto je tamnošnja štampa okrivile sudije za težak poraz u Beogradu. Revanš je počeo u paklenoj atmosferi pred 4.500 gledalaca. Zvezdini igrači su počeli meč dosta nonšalantno i indolentno, smatrajući da je prednost od 18 poena nedostižna. Međutim, u 31. minutu košarkaši Huventuda su poveli sa 19 poena razlike da bi tri minuta kasnije imali najveću prednost od 24 poena. I kada je izgledalo da je sve izgubljeno u timu Crvene zvezde su se razigrali Slavnić I Rakočević koji su uspeli da smanje razliku na 63-78 i Zvezdi donesu dva boda. Prošli su u polufinale a tamo ih je čekala – Jugoplastika.

Prva utakmica je odigrana na Gripama pred 3.000 gledalaca gde je Zvezda izgubila ali je na kraju ipak mogla biti zadovoljna rezultatom. Najviše zato što igra koju je prikazala nije bila na zadovoljavajućem nivou, ključni igrači su podbacili i poraz je bio neminovan. S druge strane, domaći su imali čak 16 izgubljenih lopti pa je i to uticalo da je na kraju bilo “samo” 88-76 za Jugoplastiku. Najbolji kod Jugoplastike su bili Krstulović (19) i Macura (13), a kod Zvezde Simonović (20) i Slavnić (13).

Crvena zvezda je u revanšu uspela da nadmaši velikog rivala, pobedi sa 81-63 i nadoknadi manjak iz prve utakmice. Pobeda nije nimalo lako izborena. Prvi deo je protekao u nervoznoj, ravnopravnoj i osrednjoj igri, sa obostranim greškama. Tek posle odmora, kada su Slavnić i Simonović počeli da rešetaju mrežicu Jugoplastike, ravnoteža je poremećena i prednost je prešla na stranu domaćina. Igra Splićana se prosto raspala, prvi strelac Šolman je postigao samo 6 poena u drugom delu a kapiten Tvrdić nijedan. Utakmica je završena sa 81-63 uz briljantne partije Slavnića (23) i Simonovića (18). Zvezda je ponovo u finalu sa željom da odbrani prošlogodišnju titulu.

Beogradski tim bio je u sjajnoj prilici da ponovo osvoji pehar poljskog lista “Puhero” u duelu sa Spartakom. Početak je bio preko svih očekivanja, Lenjingrađani su bili zbunjeni, pravili su puno grešaka i mnogo su promašivali. U 10. minutu je bilo 11 prednosti za Crvenu zvezdu, Vučinić je zaustavio reprezentativca Aleksandra Belova. Na poluvremenu je bilo 37-32 za našeg predstavnika, a Boljšakov i Belov su imali po četiri lične greške. Sve je išlo na Zvezdinu vodenicu. U drugom delu “crveno-beli” su nastavili sa dobrom igrom i Rusima je pretio nokaut. U jednom trenutku bilo je 51-38 i onda se dešava neobjašnjiv pad. Serijom 16-0 Spartak pravi potpuni preokret. U zadnjem minutu, pri rezultatu 63-62, sovjetski tim ne želi da izvodi slobodna bacanja već izvode loptu sa strane. Ipak, Slavnić je presekao loptu i poveo poslednji napad. Iako je već mnogo puta bio u ovoj situaciji i uspešno je rešavao ovog puta mu je ruka zadrhtala. Potom je Sarjanović dohvatio loptu pa je i on promašio. Time je propuštena poslednja i velika šansa. Šteta, jer je Zvezda bila nadomak trofeja.

C. ZVEZDA: Rakočević (9/78), Lazarević, Sarjanović (5/27), Koprivica (3/25), Živković (7/83), Pajović (1/2), Kapičić (9/192), Simonović (7/85), Vučinić (9/93), Spasojević, Jovašević (2/4), Slavnić (9/177).

KUP RADIVOJA KORAĆA

Svoj debi u evropskim takmičenjima imala je sarajevska Bosna i to u Kupu Radivoja Koraća. Odigrali su sasvim solidno ali niko nije mogao ni da pomisli da će se sarajevski “studenti” za četiri godine popeti na krov Evrope.

Startovali su od prvog kola i to porazom, doduše minimalnim, u Holandiji od Lajonsa. Da su mnogo kvalitetniji sastav pokazali su na svom parketu kada su ubedljivo slavili sa 122-83. Već se tu istakao dvojac Varajić (26) i Delibašić (25) koji će u godinama koje sledi veseliti navijače Bosne.

Već u drugoj rundi sledio je ozbiljniji rival PAOK iz Soluna. Na uvek vrućem terenu u Grčkoj naš predstavnik se odlično držao i prošao sa minimalnim porazom 74-77. Odlične partije su pružili bekovi Mirza Delibašić (16) i Svetislav Pešić (15).

U Skenderiji pred 4.000 gledalaca vodila se velika borba. Grci su bili bolji tokom čitavog prvog poluvremena i na predah otišli s prednošću 33-30. Tek kad se u nastavku razigrao dvojac Delibašić (25) i Varajić (23) i kao faktor iznenađenja Jovo Terzić (20) stvari su došle na svoje i Bosna je slavila sa 83-73.

U grupnoj fazi sistem je bio da se pobeđuje kod kuće, a gubi u gostima, a samo je pitanje sa kolikom razlikom. Počelo je gostovanjem u Rimu i ubedljivim porazom od Stela Azure 73-94. Čitavim tokom meča Italijani su bili bolji i sasvim zasluženo su odneli ubedljivu pobedu.

Žarko Varajić

Da se nije verovalo u čudo ne bi Skenderija bila puna. Na poluvremenu je bilo već 16 poena razlike za domaći tim. Finiš utakmice je bio dramatičan iako je Bosna u jednom trenutku imala prednost i od 30 poena. Dvadesetak sekundi pre kraja Italijani smanjuju razliku na 21 poen, što je bilo identično prednosti koju su stekli u prvom meču. U tim trenucima najbolji strelac Bosne Mirza Delibašić uspeva da postigne koš i obezbedi svom timu pobedu. Potrebnih 92-69 za osvajanje prva dva boda. Prva zvezda meča je Delibašić sa 29 a druga violina Rođeni Krvavac sa 22 poena.

Sledeći rival je Olimpik iz Antiba, predstavnik Francuske. Drugi rival ali ista priča. Protivnik bolji celim tokom meča i ubedljiv poraz 87-108. Znači ponovo minus od 21 poena. Da li će se istorija ponoviti?

Utakmica je odigrana u Maloj dvorani Skenderije pred 1.500 gledalaca. Na poluvremenu je bilo 8 poena razlike za Bosnu i nije se činilo da će biti moguće načiniti podvig. A onda se niotkuda pojavio Ante Đogić, zasenio sve na terenu, postigao 27 poena i najviše doprineo da puleni Luke Stančića ponovo slave sa 22 poena razlike.

Onda su sledili veliki dueli protiv Barselone koji su trebali da odluče koja će od te dve ekipe u polufinale. Prva utakmica je odigrana u Velikoj dvorani Skenderije pred 5.000 navijača. Najjači adut Barselone se nalazio na klupi, bio je to naš proslavljeni trener Ranko Žeravica. Pobeda od osam poena razlike koju je Bosna ostvarila nije baš bila neka garancija za revanš. No, ako se ima u vidu da su u našem timu podbacili oni najbolji rezultat je sasvim dobar. Kaže se da je prvi put u svojoj karijeri Mirza Delibašić izašao iz igre zbog pet ličnih, još u 32. minutu. Kad se na to doda da je Varajić imao veliki broj promašaja i izgubljenih lopti nije se ni mogao očekivati bolji rezultat. Zato su se istakli Pešić, kapiten Milavić i Krvavac.

Bosna nije uspela da sačuva prednost u revanšu al je osvetlala obraz. Odlično su se držali veći deo meča i tek su u samom finišu posustali. Poraz od Barselone 80-66 pokazuje da se vodila velika borba sa jakim odbranama. Uz standardne Delibašića i Varajića sada se istakao i Zdravko Čečur. Iskustvo koje su stekli biće im od velikog značaja u nekim kasnijim utakmicama.

BOSNA: Krvavac (7/57), Đogić (7/91), Terzić (6/41), Bosiočić (2/7), Nadaždin, Radovanović (7/38), Ostojić, Varajić (9/165), Delibašić (9/171), Čečur (8/76), Milavić (6/18), Pešić (8/76).

Naš drugi predstavnik, Partizan, u prvom kolu je bez nekih većih problema eliminisao sa dve pobede švajcarski Vevej.

U drugom kolu rival je bio francuski Kaen koji je sa klupe predvodio naš bivši reprezentativac Đorđe Andrijašević. Francuzi su u svom sastavu imali trojicu Amerikanaca, oni su im bili ključni igrači i prilično su namučili Partizan u prvom delu. Odmah na početku drugog poluvremena pakleni presing Kićanovića i Todorića zbunio je protivnike, izgubili su nekoliko lopti i razlika je brzo otišla na 20 poena. Ono posle je bila čista rutina. Konačan rezultat 100-79 ulivao je priličnu sigurnost za prolaz u dalje takmičenje.

Uprkos podrši od 6.000 navijača u revanšu Kaen nije uspeo ozbiljnije da zapreti. Iako je na kraju slavio sa 90-87 prolaz Partizana nijednog trenutka nije dolazio u pitanje, najviše zahvaljujući Dalipagiću (23) i Kićanoviću (18).

U grupnoj fazi odmah se desio najteži rival, Inoćenti iz Milana. Jelini, Barivijera, Silvester… asovi milanskog tima nisu imali milosti na prvom meču u kojem su bili domaćini. U prvom delu brod Partizana se opasno zaljuljao i pretilja je opasnost da će doživeti potpunu katastrofu jer se na odmor otišlo sa vođstvom domaćina 56-37. Srećom, u nastavku se malo trgnuo tandem Kića – Praja pa se drugi deo završio sa tri poena viška za Partizan. Ipak, konačnih 104-88 nije davao velike šanse za ukupni uspeh.

U revanšu beogradska publika videla je izvanrednu košarkašku predstavu kojeg se ne bi postidelo nijedno finale nekog takmičenja. Strahovit tempo i hičkokovski zaplet držali su u napetosti prepuno gledalište. Čak i kada je sirena označila kraj nije se znalo kome su pripali bodovi. Jer, po isteku poslednje sekunde, Amerikanac Hjuz je uputio loptu prema košu. Na sudijama je bilo da procene da li je pogodak regularan ili je vreme isteklo. Posle žučne rasprave za zapisničkim stolom pogodak je priznat i Partizan je propustio sjajnu priliku da trijumfuje. Ali, bez obzira na ovaj koš Beograđani su sami krivi za ovaj epilog. Jer, vodili su 84-67 što im je bilo dovoljno za podvig, a imali su i loptu u rukama. Međutim, nezagrejani Žarko Zečević, koji je tek ušao u igru, odlučio se da puca, promašio i dao Italijanima priliku za kontranapad koji su iskoristili. Šteta.

Partizan u sezoni 1974-75

Interesantno da je Partizan na put u Belgiju gde ih je čekao duel protiv Sinara otputovao bez dvojice daleko najboljih igrača, Dalipagića i Kićanovića. Stručni štab je procenio da su u poslednje vreme bili izloženi prevelikim naporima i da im je neophodan predah. Zanimljivo. Uglavnom”crno-beli” su i bez njihove pomoći ubedljivo savladali belgijskog predstavnika sa 97-85. Priliku da se iskažu iskoristili su Đukić (26) i Todorić (18).

U revanšu je opet na poštedi zbog lakše povrede bio Dražen Dalipagić ali to nije smetalo ostatku ekipe da u egzibicionoj igri ubedljivo savlada Sinar sa 103-73. Od dešavanja na terenu veće zanimanje je bilo za revanš meč između Inćentija i ASPA. Francuski tim je branio prednost iz prvog meča od 17 koševa i eventualnim uspehom ostavio šansu Partizanu za prolaz. I zaista, Italijani su pobedili sa “samo” 16 poena i tako su bodovi pripali Francuzima čime je Partizanu otvorena šansa da u nekom eventualnom krugu prođe dalje.

A da bi do njega došlo bilo je neophodno pobediti ASPO na svom terenu po mogućstvu sa što većom razlikom. No, prvo poluvreme nije bilo nimalo ohrabrujuće. Završeno je sa tek dva poena razlike za Partizan i ni najveći optimisti nisu mogli da zamisle kakvo će biti drugo poluvreme. U drugom delu smo videli sasvim drugačiju sliku, Kića i Praja su pokrenuli svoje drugove i otpor Francuza je bio sve slabiji. Finiš je bio briljantan. Iz minuta u minut ASPO je sve više zaostajao, da bi na kraju doživeo pravu katastrofu. Rezultat je bio 110-80 i publika je oduševljeno pozdravila svoje ljubimce. Pored Kićanovića i Dalipagića treba posebno pohvaliti sjajnog centra Josipa Farčića koji je postigao 20 poena.

Revanš je protekao u boljoj igri domaćina, ali je prednost iz prvog meča bila prevelika da bi se pojavio makar i neki nagoveštaj drame. Poluvreme je ASPO dobio 51-38 ali mnogo više od toga nije uspeo da postigne. Utakmica je završena 98-86 i po četiri boda imali su Inoćenti, ASPO i Partizan, a najbolji u tom krugu bili su – “crno-beli”.

U polufinalu najteži mogući protivnik – Forst iz Kantua. Dvostruki osvajač ovog Kupa i trenutni lider italijanskog prvenstva bio je blagi favorit u ovom duelu. Tandem Marcorati – Menegin protiv Kićanovića i Dalipagića. Sama utakmica je zadovoljila prepuno gledalište. Partizan je imao trenutke nadmoćnosti kad je domaćim košarkašima sve polazilo od ruke. U drugom poluvremenu razlika je u jednom trenutku iznosila 21 poen pa je izgledalo da će gosti doživeti katastofu. Ipak, u poslednjih pet minuta Italijani su ublažili poraz i stavila pod znak pitanja plasman u polufinale.

Partizan ipak nije uspeo da sačuva prednost uz prve utakmice. Odigrali su dosta rastrgano i nesređeno, naročito na početku utakmice. Još je i Kićanović imao jedan sudar kad se povredio što je uticalo kasnije na njegovu igru. Poluvreme se završilo sa 14 poena prednosti za Forst. Nada u dobar ishod ponovo se javila kad je u 32. minutu razlika iznosila 10 poena. Onda je Farčiću svirana peta lična, sudije su počele da navlače za domaćina i negativan ishod je bio neminovan. Konačno je utakmica završena sa 17 poena prednosti za Italijane što im je omogućilo plasman u finale. Ostao je nekako gorak ukus u ustima i uverenje da je Partizan mogao i više od ovoga što je uradio.

PARTIZAN: Todorić (10/94), Kićanović (11/265), Latifić (5/12), Kerkez (7/58), Đukić (10/95), Kaljević (2/8), Farčić (12/129), Maroć (1/1), Popović (9/42), Beravs (8/79), Zečević (9/78), Dalipagić (10/235).

Nastaviće se

Photo: FIBA, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar