Početna BLOGPrele: Košarkaši genijalci

Prele: Košarkaši genijalci

od Zoran Prelević Prele
28 pregleda

Na  Olimpijskim  igrama  u Parizu je bilo novih sportova i ujedno dosta genijalnih sportista koji preko 15 godina nastupaju na terenima i u dvoranama širom sveta, a mi ih gledamo zahvaljući TV ekranima. Ti genijalni sportisti su već ušli u kategoriju veterana, ali su još uvek neprikosnoveni.

Novak Djoković ima 37 godina i najbolji je sportista sveta i najbolji teniser u istoriji tenisa. U Parizu je postao olimpijski pobednik pobedivši u finalu Karlosa Alkaraza koji ima 21 godinu. Internetom kruži vic u kome se savetuje Novaku da ne maltretira tu decu, te mlade tenisere protiv kojih igra, nego da nadje nekog vršnjaka i igra protiv njega. Šta reći za košarkaše? Za američku reprezentaciju igrali su  Lebron Džejms 39 godina, Stef Kari 36, Kevin Durant 35, Džru Holidej 34 godine. 

Za Francusku košarkašku reprezentaciju igrali su  Evan Furnije 31, Nicolas Batum 35, Rudi Gober 32, Nando de Kolo 37, Mustafa Fal 32;

Za Nemačku Denis Šreder 31godinu star i još 4 igrača preko 30 godina;

Za Srbiju su nastupali: Nikola Jokić 29 godina, Bogdan Bogdanović 32, Ognjen Dobrić 30, Nikola Milutinov 30, Aleksa Avramović 30, Vasilije Micić 30, Marko Gudurić 29.

Ovi vrhunski košarkaški reprezentativci Srbije su u utakmici za treće mesto pobedili Nemačku i osvojili bronzanu medalju. Posle utakmice mogli smo još da učimo od genijalnog Nikole Jokića. Dok su reprezentativci Srbije počeli da se grle i slave pobedu, Nikola Jokić je otišao do klupe reprezentacije Nemačke i pozdravio se sa svim njihovim košarkašima  i članovima stručnog štaba.

Povodom pobede nad Nemačkom naslovi u novinama su bili : “Srbija se osvetila Nemačkoj”. Takvi su naslovi svakog dana povodom Zvezde i Partizana i svega u sportu, i oko naše svakodnevice. I onda se čudimo zašto toliko nasilja u školama, na ulici i svuda oko nas.

Imena svih vrhunskih sportista koji su pomenuti u tekstu nam govore da se genijalni sportisti ne stvaraju. Oni se jednostavno radjaju. Ljudi teško, ili gotovo nikako ne priznaju da je neko izuzetno talentovan, da ne kažemo genijalan. Stalno se potencira nekakav uloženi rad. Kakav su to rad uložili Lav Tostoj, Ivo Andrić, Mihail Šolohov i postali genijalni književnici? U koju školu i na fakultet je išao Nikola Tesla, i kod kog profesora je polagao ispite pa postao genijalni pronalazač koji je uspeo da snagu vode iskoristi za stvaranje neaizmenične struje napona 220 volti?

Imamo  suviše komentatora i stručnjaka “opšte prakse” koji sve znaju. Grčki genijalni filozof Sokrat je skromno govorio:”Ja znam da ništa ne znam.”

Na televiziji košarku komentarišu ljudi koji nisu šutnuli loptu na koš. Treneri su postali svi koji nisu žurili na voz. Kada su toliko pametni što nisu učili sebe pa igrali košarku. Isuviše je takozvanih trenera, koji uzimaju roditeljima pare pričajući im da će baš njihovo  dete biti vrhunski sportista. Kada treneri tako lako stvaraju igrače kako to da su ovi veterani još uvek najbolji na svetu? Pre izvesnog vremena sam gledao juniorsku košarkašku utakmicu. Pored mene u publici su sedeli roditelji nekolicine dečaka koji su bili na terenu. Trener je vikao na decu i oni su bili još pod vecim stresom. Roditelji su mislili da tako treba da se trener ponaša. Rekao sam prisutnim roditeljima :”Da moj sin igra, i da se trener dere na njega, ušao bih na teren i išamarao trenera”. Roditelji su me u čudu gledali.

Trener prevashodno mora biti dobar, pošten, pravedan, savestan i odgovoran čovek. Potrebno je da poštuje svoje igrače i da im koliko može pomogne  u rešavanju i privatnih problema.  Profesor Aleksandar Nikolić je rekao : ”Samo jednom u životu sam vikao na igrača. Posle mi je bilo mnogo žao pa sam mu se narednog dana  izvinio”.

Parama se kupuje i to da igrači ćute i podnose da treneri urlaju i vredjaju ih. Problem je što se za reprezentaciju ne igra zbog para. Igrači jednostavno dozvole, ili ne dozvole nekome da ih trenira. Zbog toga se dešava da najbolji igrači ne žele da igraju za trenera koji ih ne poštuje. Svojevremeno su Divac i Stojaković izjavili: ”Dok je ovaj trener, mi više ne igramo za reprezentaciju!” I košarkaški Savez je smenio trenera.  Košarkaško znanje je najmanje bitno. Svi treneri koji za velike pare prelaze iz kluba u klub i selektori su reprezentacija. manje više podjednako znaju ili ne znaju košarku. Ne znači da je trener koji je osvojio najviše titula ujedno i najbolji trener. Zbog toga postoji izraz “najtrofejniji trener”. Bogdan Tanjević, Božidar Maljković i Željko Obradović su za savetnika uzimali  samo profesora Aleksandra Nikolića i nikog drugog. Zašto baš profesora Nikolića. Jednostavno – bio je najbolji trener. Imao sam čast i sreću da i meni bude trener.

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar