Početna ISTORIJADarko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (19)

Darko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (19)

od Darko Bjelobaba
24 pregleda

KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA

U novu sezonu Kupa evropskih šampiona 1975/76 naš predstavnik Zadar ušao je sa skromnim ambicijama. Završavala se epoha velikog Zadra, druga polovina šezdesetih i prva polovina sedamdesetih nikada se više neće ponoviti. Dvojica igrača koja su obeležili ovu deceniju polako su privodili svoju misiju kraju, Pino Đerđa je igrao oproštajnu sezonu a Krešo Ćosić je bio u JNA i sledeće sezone će se vratiti u Zadar tek da odigra nekoliko utakmica i spase ih od ispadanja. A Branko Skroče i Čedomir Perinčić su još bili premladi da iznesu teret igranja u najjačem takmičenju.

Bled start na otvaranju sezone na domaćem terenu protiv Asvela nagovestio je da se od Zadra zaista ne može previše očekivati. Višestruki prvak Francuske ostvario je svoj cilj pa je poražen sa samo tri koša razlike najviše zahvaljujući nepreciznosti glavnih strelaca našeg prvaka – Skročea, Đerđe i Perinčića. Uz to, gosti su igrali mirno sa dugim napadima koje su praktikovali u toku celog susreta, imali su pokretljive centre i to je glavni razlog zašto je Zadar putovao u Lion sa minimalnim šansama.

Međutim, malo je nedostajalo da ipak uspeju da sačuvaju prednost iz prvog meča. Pred prepunim gledalištem naš prvak je uspešno odolevao naletima domaćeg tima čuvajući prednost iz prvog meča. Tek na samom kraju utakmice su podlegli bučnoj atmosferi koju je pravilo 4.000 navijača i izgubili sa 70-65. Tridesetosmogodišnji Đerđa je postigao 23 poena i pokazao da još ima vatre u njemu.

U drugom krugu rival je bio verovatno najslabiji tim u grupi, finski Turun. Međutim, to se nije videlo u prvom meču odigranom na njihovom terenu. Opet je Đerđa jedini pokušavao da poveže redove, a usput i poentira, ali su ga njegove mnogo mlađe kolege slabo pratile. Poraz od 73-84 nije slutio na dobro i ponovo je otkrio sve slabosti Zadrana.

Ipak, na svom terenu Zadar je bio drugi tim. Sasvim je nadigrao Fince i ujedno pokazao dobru košarku, pogotovo u drugom delu. Odlučio je širi izbor igrača, kvalitet i bolja fizička sprema, kao i želja domaćeg tima za pobedom. Goste je u prvom poluvremenu dobro služio šut sa odstojanja i to je najveći razlog što je rezultat bio samo 47-40. Drugo poluvreme je u celini pripalo zadarskim košarkašima i u 33. minutu su vodili sa 82-59. Do kraja je bilo samo stvar tehnike sačuvati prednost. Za pobedu od 95-77 najzaslužniji su Skroče (30) i Perinčić (26).

Dueli protiv Akademika iz Sofije trebali su da donesu Zadranima nova dva boda. No, Bugari kao domaćini nisu mislili tako. U prvom poluvremenu Zadrani su bili potpuno ravnopravan protivnik višestrukom prvaku Bugarske koji je u svojim redovima imao petoricu državnih reprezentativaca. Tek u drugom delu utakmice kada su sofijski studenti počeli da igraju oštrije i agresivnije domaća ekipa je uspela da razliku od 5 do 7 poena (u 33. minutu) poveća na 19 koševa prednosti za konačnih 97-78. U igri Zadra je bilo dosta oscilacija, ne samo kad su u pitanju mlađi igrači (npr. Skroče) već i kada je u pitanju takav iskusan veteran kakav je Đerđa.

Naš šampion se praktično već posle revanša oprostio od ambicija za prolazak u polufinale. Bugari su slavili i u Jazinama potpuno zasluženo. Sa problematičnom taktikom i očigledno zamoreni od non-stop igranja oni nisu mogli iznenaditi Bugare i anulirati manjak od 19 poena iz prve utakmice. Naš državni prvak je pokušavao presingom da preuzme inicijativu, ali u tome nije imao mnogo uspeha jer su gosti kontranapadima i lakim poenima kažnjavali svaku njihovu grešku. Zadar je tek u 14. minutu ostvario prvo vođstvo, ali u nastavku nije imao snage da ostvari veću prednost. Pobeda Akademika od 90-89 je bila potpuno zaslužena.

Branko Skroče

Za nešto više od minimalne pobede 93-90 protiv Maes Pilsa, prvaka Belgije, naš prvak nije bio motivisan ali je mogao pobediti i sa većom razlikom jer je rival bio tim skromnog kvaliteta. Već tada više okrenuti iskušenjima domaćeg prvenstva gde ih je očekivala grčevita borba za opstanak košarkaši Zadra pružili su zadovoljavajuću igru i sačuvali prestiž svog terena najviše zahvaljujući mladim igračima Fabulići, Babiću i Šuljaku i veteranima Đerđi i Matuloviću.

Poraz od samo tri poena razlike u Zadru nagoveštavao je mogućnost revanša belgijskog šampiona ali ne i sa toliko visokom razlikom. Domaći teren s jedne strane i neubedljiva igra Zadrana s druge osnovno su objašnjenje za loš rezultat i neslavno predstavljanje jugoslovenske košarke u Belgiji. Perinčić i Đerđa su pokušavali da se odupru raspoloženom domaćinu, ali se sve na kraju okončalo ubedljivom pobedom Belgijanaca 103-84.

Na oproštaju od Kupa šampiona sledili su dueli sa najjačom ekipo u grupi, Mobilđirđijem iz Varezea. U mečevima bez nekog takmičarskog značaja, jer su Italijani već obezbedili prvo mesto u grupi, Zadrani su kao gosti doživeli ubedljiv poraz 74-101. Trener domaćeg tima Sandro Gamba mogao je sebi da dozvoli luksuz da na ovom meču odmara svog najboljeg igrača Boba Morsa. I Zadar je igrao bez Skročea pa su svi ostali dobili šansu da zaigraju i upišu se u strelce.

Košarkaši našeg državnog prvaka su se ipak na dostojan način oprostili od Kupa evropskih šampiona. Savladali su italijanskog prvaka sa 93-91. Jedini motiv im je bio klupski prestiž i želja da nadigraju najbolji italijanski tim jer su već odavno izgubili sve šanse za polufinale. Gosti nisu bili posebno motivisani i pružili su su slabu partiju, iako su u sastavu imali nekoliko italijanskih reprezentativaca i dva odlična američka internacionalca. Tako se dosta rano završila za Zadar jedna neuspešna evropska sezona.

ZADAR: Bjedov (7/52), Tičina (4/18), B. Petani (4/20), Babić (7/43), Fabulić (10/63), Đerđa (9/142), Perinčić (10/197), Jerak (8/81), Šuljak (4/22), T. Matulović (7/34), Skroče (9/145).

KUP POBEDNIKA KUPOVA

Iako je kao osvajač domaćeg kupa stekla pravo na učešće KK Crvena zvezda je odustala od takmičenja u Kupu pobednika kupova. “Zbog oslabljenog sastava, nezavidnih izgleda i slabih finansijskih perspektiva odustaju od učešća…” – naveli su u saopštenju za javnost. Za upražnjeno mesto bili su zainteresovani Radnički FOB, Olimpija i Rabotnički, a Predsedništvo KSJ je odlučilo da prijavi tim iz Skoplja koji je prošle sezone zauzeo visoko četvrto mesto u domaćem šampionatu. Zbog dobrih rezultata iz prethodnih sezona naš predstavnik je startovao tek u četvrfinalu.

Start Skopljanaca i nije bio baš najblistaviji pošto su na gostovanju u Francuskoj ubedljivo poraženi od ekipe ASPO sa 99-83. Tokom cele utakmice vođena je ogorčena borba u kojoj je Rabotnički bio vema čvrst suparnik. Ipak, uz snažnu podršku domaće publike, a verovatno i na neiskustvo gostiju, Francuzi stiču lepu prednost za revanš. Marinko Kovačević sa 25 poena bio je naistaknutija figura u sastavu gostujućeg tima.

Najveći optimista da se prednost može stići bio je, a ko bi drugi, trener Rabotničkog Lazar Lečić. Treba istaći da su domaćini najviše zahvaljujući doprinosu igrača sa klupe izvojevali ovu dragocenu pobedu. Poslednja tri minuta utakmice ostaće dugo u sećanju svih onih koji su te večeri bili u dvorani Rabotničkog. Rezervni igrači su tada, bez imalo strahopoštovanja prema protivniku, počeli da im pune koš. Marinko Kovačević, junak utakmice, dvanaest sekundi pre kraja postigao je oba pogotka iz slobodnih bacanja i rezultat je bio 107-90. Poslednji napad su imali košakaši ASPO-a, šutirali su i – promašili! U dvorani Rabotničkog nastala je neviđena radost, čestitke, pa i suze. Mada su se gosti bunili tokom cele utakmice, rukovodstvo ekipe često ustajalo i prigovaralo sudijama i ljudima za zapisničkim stolom, pobeda domaćih je čista kao suza. Treba izdvojiti trio Kovačević (29), Bocevski (28) i Georgievski (27).

Ekipa Rabotničkog 1976.

U drugom krugu usledio je pravi derbi za sve košarkaške, a i svake druge sladokusce. Snage su odmerili Rabotnički, klub iz Makedonije, i CSKA iz Sofije, višestruki prvak Bugarske. Izlišno je i govoriti u kakvom ambijentu i kakvoj atmosferi je odigrana utakmica. Verovatno zato, u prvom poluvremenu, Rabotnički je odigrao rastrzano, nervozno, sa dosta grešaka. I praktično sve do pet minuta pre kraja činilo se da prednost neće preći deset poena. Međutim, onda se desio pravi košarkaški urnebes, bugarski košarkaši su bili potpuno pogubljeni na terenu i Rabotnički je slavio sa fantastičnih 117-88. Ovaj put su Kovačević sa 36 i Dragan Radosavljević sa 31 poenom bili prve violine u skopskom orkestru. Zaliha od 29 poena je morala biti dovoljna za revanš.

Morala… a vrlo lako se moglo desiti da ipak ne bude. U prvom poluvremenu lopta je prosto bežala iz koša Bugara, uvukla se velika nervoza kod naših košarkaša i na odmor se otišlo sa 55-37 za CSKA. Trener Rabotničkog Lečić učinio je najbolji potez kada je na poluvremenu umesto da se sa ekipom povuče u svlačionicu naredio igračima da treniraju i vežbaju šut. Pokazalo se da je to bilo dobro odluka. I već početkom drugog dela prednost domaćina je počela da se topi da bi se na kraju svela samo na šest poena (84-90). Junak utakmice je bio mladi Vasiljević kome je ovo bio prvi međunarodni susret. Večita rezerva u tima Skopljanaca bio je nerešiva enigma za igrače CSKA i postigao je 16 poena. Na ovaj način igrači Rabotničkog obezbedili su plasman u polufinale.

Poslednji rival u grupi i još jedan „lokalni“ derbi protiv grčkog Olimpijakosa. Dok su u prvenstvu nizali poraze, dotle su Makedonci u Evropi pobeđivali, pa je tako savladan i tim iz Pireja sa 90-79. Bio je to duel ravnopravnih rivala u kojem su Grci povremeno bili i bolji tim. U timu Skopljanaca jedino se istakao Georgievski sa 23 poena.

Iako su još pre ovog meča obezbedili prvo mesto veliki broj navijača je doputovao iz Skoplja da podrže svoje ljubimce. Igra je bila fer i korektna a šteta je što su sudije svojim lošim odlukama kvarile utisak o utakmici. Na kraju je Olimpijakos zasluženo i ubedljivo pobedio sa 91-71 ali taj poraz nije pomutio sreću Skopljanaca zbog plasmana u polufinale.

U polufinalu je rival bio Ćinčano (Olimpija) iz Milana. Problemi za Rabotnički počeli su još pre prvog meča u Milanu jer se Blagoje Georgievski neposredno pre utakmice razboleo i uopšte nije došao sa ekipom u dvoranu. Onda se u drugom poluvremenu pojavio na terenu uprkos zabrani lekara, ali nije mogao da da veći doprinos. Samo do sredine prvog poluvremena Rabotnički je bio ravnopravan suparnik. U ostalim delovima meča skopski košarkaši su bili potpuno zbunjeni, igrali su nervozno sa dosta grešaka što je omogućilo domaćinu da dođu do razlike o kojoj su samo mogli sanjati. Pobeda od 90-67 nije davala previše šanse Rabotničkom u revanš utakmici.

Eh, da su igrači Rabotničkog i u Milanu odigrali kao na svom terenu u drugoj utakmici, druga bi se pesma pevala. Posle ravnopravne igre u prvom poluvremenu Italijani su pokušali da u drugom delu igrom na 30 sekundi umrtve meč i mirno ga privedu kraju. Računica im nije bila najbolja, Georgievski se baš razigrao i postigao 32 poena, ali je minus iz prvog meča ipak bio prevelik. Na kraju trijumf 104-89 je omogućio Skopljancima da se časno oproste od svog prvog učešća u evropskim takmičenjima.

RABOTNIČKI: Gešovski (5/25), Kafedžijski (7/79), Vasiljević (2/28), Đorčevski (1/5), Vasilevski (1/2), Nikiforović (2/4), Kovačević (8/161), Bocevski (7/104), Krstovski (1/8), Georgievski (8/157), Radosavljević (8/137), Radulović (6/12), Temelkovski (1/1).

KUP RADIVOJA KORAĆA

U Kupu Radivoja Koraća predstavljali su nas Jugoplastika i Partizan sa velikim ambicijama. Crno-beli su startovali od grupne faze gde im je prvi rival bio tim TUS 04 iz Leverkuzena. Prvi meč je odigran na domaćem terenu, u Palati sportova pred 2.000 navijača. Partizan je bio u konstantnom vođstvu, najveće je bilo 16 poena. U samom finišu domaći su popustili pa je konačan rezultat 96-83. Trener Reba Ćorković je bio veoma samouveren: ”I da smo odigrali nerešeno siguran sam da bi pobedili u Nemačkoj”. 

U revanšu nije baš proteklo sve tako glatko. Domaći tim je bio u konstantnom vođstvu, a igrači Partizana su se trudili da ta razlika ne pređe 8–9 poena. Tako se utakmica i završila, 96-88 za TUS 04, pa se može reči da su crno-beli ostvarili svoj cilj. Najbolji igrač na terenu bio je Dragan Kićanović sa 26 poena.

Potom su usledili odlučujući dueli protiv Sinudinea iz Bolonje, a prvi je odigran u Beogradu. Bio je to u pravom smislu sudar divova. Od efektnih koševa sve do neverovatnih poteza i neočekivanih kombinacija. Bilo je u ovom meču svega što na svoj način čini košarku igru nad igrama. Već u 17. minutu Dalipagić je teže povređen pa je izgledalo da se “jedna slamka među vihorovima” oličena u Draganu Kićanoviću neće moći boriti ni izboriti pobedu protiv izuzetno snažnog protivnika. No, čudesni Kića je smogao snage i umešnosti da uz pomoć svojih drugova podigne celu halu na noge. Čitavom dvoranom se orilo “Jugoslavija, Jugoslavija!“ bez obzira na klupsku pripadnost. U ono vreme su i navijači drugih klubova dolazili da posmatraju utakmice, pogotovo kad je dolazio tako atraktivan protivnik. Partizan je pobedio sa 99-82 i trener Ćorković je opet zračio optimizmom i verom u uspeh svog tima.

Nažalost, ovaj njegov optimizam nije bio utemeljen. Dogodilo se ono od čega su svi potajno strepeli: da Partizan neće moći da prođe ovu košarkašku golgotu, i da će se tako beogradskih 17 poena prednosti istopiti brzo – kao tabla leda na afričkom suncu. Kombinacija 5.000 vatrenih navijača, pristrasne sudije i slabija igra crno-belih kumovali su nepovoljnom rezultatu. Kao da su gosti sagoreli u prevelikoj želi da nadigraju svog rivala. U samom finišu prednost Italijana je otišla na 20 poena, Kićanović je smanjio na 18, onda Valente iz vrlo teške pozicije pogađa i na kraju je bilo 98-75. Uloge u odnosu na Beograd su zamenjene jer su igrači i trener Sinudinea izvukli pouke iz prvog meča i u revanšu bili mnogo bolji rival.

Na ovaj način Partizan je praktično izgubio sve šanse za prolaz, pa je duel protiv Akademika iz Varne, predstavnika Bugarske, imao više revijalni karakter. Veči deo utakmice, na prvom meču u Beogradu, igrali su igrači sa klupe, ali je ipak Partizan ubedljivo pobedio sa 107-89. Slaba uteha za onih 500 navijača što je došlo da vidi Partizanov oproštaj od Evrope.

Dragan Kićanović

U sličnom tonu bila je i revanš utakmica u Varni. Iako je Akademik bolje otvorio utakmicu Partizan je preokrenuo rezultat i na odmor otišao sa 7 poena prednosti. Tako je nastavio i u drugom, da bi se u samom finišu potpuno opustio zbog prednosti iz prvog meča pa je na kraju slavio domaćin sa 118-102.  Jedna loša partija u Bolonji bila je dovoljna za kraj evropskih snova crno-belih.

PARTIZAN: Todorić  (6/66), Kićanović (5/136), Latifić (6/44), Kerkez (6/62), Đukić, Pavlović (2/25), Farčić (6/67), Marić (5/32), Popović (5/28), Beravs (5/28), Višekruna, Dalipagić (4/79).

Za razliku od Partizana Jugoplastika je startovala od druge runde. Tamo se sastala sa grčkim Paneliniosom, i na gostovanju u Atini veći problem od suparnika predstavljao im je izostanak Jerkova zbog reprezentativnih obaveza (reprezentacija bila na redovnoj turneji po SAD). Onda su se znali prioriteti. Pitanje je ipak da li je samo njegov izostanak dovoljno opravdanje za ubedljiv poraz od 63-78.

Strepnje da će Grci uspeti da eliminišu Jugoplastiku bile su neopravdane. Naš tim je u revanšu deklasirao goste sa čak 44 poena razlike čime je obilato nadoknadio prednost Grka iz prvog meča. U stvari, na parketu sportske dvorane videla se prava razlika između naše i grčke košarke. Zastarelom odbranom i dugim napadom nisu mogli da se suprotstave modernoj kocepciji košarke – snažna agresivna individualna igra u odbrani i potom brzi kontranapadi.

U grupi je sledilo prvo gostovanje u Liježu protiv Standarda. Domaći košarkaši dočekali su Jugoplastiku sa puno respekta ali su od samog početka oštro navalili, pokušavajući da iskoriste prednost domaćeg terena i pomoć bučnih navijača koji su koji su do poslednjeg mesta ispunili dvoranu. To je delimično i objašnjenje što su prvi deo rešili u svoju korist. Tek u drugom poluvremenu dolazi do izražaja iskustvo Jugoplastike i njena zrelija igra tako da je domaćin morao da se zadovolji sa minimalnim porazom 83-87.

U revanšu, od prvog do poslednjeg minuta Splićani su igrali nervozno i u grču, pa su dozvolili gostima, po kvalitetu inače za klasu slabijim, da u četiri navrata izjednače a jednom čak i povedu sa tri poena prednossti. Još jednom se ponovilo da splitski košarkaši osciliraju iz utakmice u utakmicu čime svakako dovode do očaja i navijače i stručno rukovodstvo. Jugoplastika je na kraju pobedila 78-71, najefikasniji su bili Tudor i Krstulović sa po 20 poena.

U drugoj seriji dočekan je francusku predstavnik Berk. Izvojevana je pobeda od 21 poena razlike što bi trebalo da bude dovoljno za revanš. Ali, Splićani su do pobede 90-69 došli mnogo teže nego što rezultat govori. U prvom poluvremenu splitski šuteri teško su izlazili na kraj sa tamnoputim američkim igračima  koji igraju u francuskom timu. Čini se da je tek na poluvremenu trener Skansi uvideo kako igra Berk, pa je u nastavku donekle promenio taktiku, naredio bržu i agresivniju igru i Jugoplastika postepeno povećavala svoje vođstvo do krajnjeg cilja – pobede od dvadesetak poena razlike.

Činilo se da će prednost iz Splita biti sasvim dovoljna za miran meč u Francuskoj ali… kakva zabluda. Nekako je sve išlo naopako i u pravcu Jugoplastikinog ispadanja. Katastrofalno prvo poluvreme koje domaćini dobijaju sa 52-37. Kriterijum suđenja gde igrači našeg prvaka lako ulaze u probleme s ličnim greškama. Iz igre redom ispadaju – Jerkov u 31. minutu, Tvrdić u 34, Grgin u 34, Krstulović u 38. Očajno šutirana slobodna bacanja 7/16. Na kraju je rezervna postava nekako sačuvala živu glavu pa je Berk slavio sa 99-79, ubedljivo ali nedovoljno za osvajanje dva boda. Najbolji su bili Mirko Grgin sa 24 poena i Mlađan Tudor sa 20. Dobra opomena za Splićane pred nastavak takmičenja.

Poslednji rival u grupi je bio Mobilkvatro iz Milana. Svaki tim iz najjače lige u Evropi je opasan, ali su u ovaj duel Splićani ušli sa velikom dozom samouverenosti sigurni u svoj prolaz. Prvo poluvreme baš i nije opravdalo takva očekivanja jer je vođena ravnopravna borba sa velikim brojem postignutih poena. Na odmor se otišlo sa skromnim vođstvom domaćeg tina od 53-50. Tek u nastavku igrači našeg predstavnika su se rastrčali po terenu i počeli da prave ubedljiviju razliku. Posebno su se istakli visoki igrači Duje Krstulović (28) i Željko Jerkov (22), a pratili su ih Grgin IiMacura sa po 18 poena. Konačnih 99-83 je predstavljalo lepu prednost pred revanš, ali iskustva iz prethodnog dvomeča upozoravala su na oprez

Upravo poučeni tim iskustvom Splićani su mnogo odgovornije ušli u ovaj duel. U prvom delu su odigrali izvanredno posebno u odbrani gde je dominirao reprezentativac Željko Jerkov. Vrlo dobar je bio Grgin, dok je Krstulović brzo napravio četiri lične greške pa je morao na klupu. Skansi je zato morao da pruži šansu mladim igračima Dukanu, Bjelajcu, Stamenkoviću i Škariću I oni su opravdali poverenje. U drugom poluvremenu su domaći zaigrali presing ali ni to nije zbunilo igrače Jugoplastike. Ipak, Splićani su propustili da zabeleže pobedu jer je sekund pre kraja mladi Stamenković imao dva slobodna bacanja, i oba – promašio. Tako je meč završen sa 101-100 za domaćina ali glavni cilj, plasman u polufinale, je ostvaren.

U polufinalu Jugoplastiku je čekala još jedna italijanska ekipa – Sinudine iz Bolonje. Prvi meč je odigran u Splitu, na prepunim Gripama, razmišljalo se koja je razlika potrebna za miran put na revanš, a onda se desio hladan tuš. Od prvog do poslednjeg minuta košarkaši Sinudinea igrali su disciplinovano, organizovano i znali su šta hoće. S druge strane, Jugoplastika je jureći rezultat igrala bezglavo, rastrgano i sa takvom igrom više od poraza i nije mogla postići. Najveću razliku gosti su imali u 24. minutu od 12 poena, pa je onda agresivnom igrom Jugoplastika uspela da smanji vođstvo gostiju na 69-71. I onda umesto potpunog prokreta nagli pad “žutih” i konačnih 74-83. U revanšu u Bolonji činilo se da Jugoplastika nema šta da traži.

I onda se desilo ono što se inače ne dešava. Pa kad se ipak desi kaže se da se dogodilo – čudo. I upravo se čudo desilo te večeri u Bolonji pred 7.000 gledalaca koji su došli da pozdrave ulazak u finale svojih ljubimaca. Uloge su bile potpuno zamenjene u odnosu na prvi duel u Splitu. Sada je Jugoplastika bila ta koja je od početka do kraja diktirala tempo i tok meča, ne dozvoljavajući domaćinu da ih nijednom ugrozi. Na poluvremenu su gosti vodili sa 44-36 i već bili vrlo blizu potpunog revanša. Petorka Tudor, Grgin, Krstulović, Macura i Jerkov je igrala savršeno. Na kraju je naš tim slavio sa 92-79, razlika je nadoknađena a Jugoplastika se našla u finalu. Heroj meča je bio Željko Jerkov sa 37 poena, ali i svi ostali, uključujući trenera Skansija, zaslužuju pohvale.

A u finalu suparnik je bio, po treći put zaredom, iz – Italije. Plasman Kinamartinija iz Torina u finale je bilo malo iznenađenje ali i potvrda njihovog kvaliteta. U prvom meču, na svom terenu, Jugoplastika se prilično namučila. U prvom poluvremenu vođena je izjednačena borba I tek krajem tog dela Splićani prave razliku od devet poena, ali brzo popuštaju i na odmor odlaze samo sa tri poena prednosti. U drugom poluvremenu razvila se ogorčena borba. Iako je Jerkov već u 23. minutu imao četiri lične greške, uz pomoć gromoglasne publike u 31. minutu domaći vode sa 76-60. U tim trenucima je posebno briljirao Grgin, uz dobru asistenciju Macure i Krstulovića. Kad su zbog pet ličnih iz igre izašli Macura i Jerkov nastupila je mala kriza. No, meč je završen sa 97-84 pa su Splićani sa dosta optimizma mogli da očekuju revanš.

I na kraju je bilo po onoj narodnoj “treća sreća”. U svom trećem evropskom finalu Jugoplastika je uspela da osvoji trofej, pa ga je primila iz ruku generalnog sekretara FIBA Bore Stankovića. Iako su domaćini pretili da će uspeti da stignu prednost Splićana iz prvog meča, u divovskoj borbi naši momci su odoleli i nisu dozvolili Italijanima ni utešnu pobedu. Teren u Torinu je ove sezone bio veoma “vruć” za goste pa su tako, recimo, uspeli da stignu prednost Huventuda od 24 poena iz prvog meča. Jedina kriza je bila oko 25. minuta kada su domaći imali šest poena prednosti, ali je onda ponovo uspostavljena ravnoteža. Iako su vodili u samom finišu kada je postalo jasno ko je osvajač pehara Splićani su se malo opustili pa je meč završen nerešeno 82-82. Najbolji su bili Grgin i Jerkov sa po 18 poena, a kapiten Rato Tvrdić je primio prvi pehar Jugoplastike, a treći za neki jugoslovenski tim.

Igrači Jugoplastike sa peharom

JUGOPLASTIKA: Tudor (12/140), Stamenković (3/8), Škarić (4/21), Jerkov (10/217), Bjelajac (1/4), Macura (12/165), Tvrdić (7/98), Dukan (3/14), D. Skansi (2/8), Krstulović (12/174), Bilanović (2/3), Grgin (11/194).

Nastaviće se

Photo: FIBA, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar