Sve do petka spremao sam se da odem u Bruklin na ovosezonsko medijsko predstavljanje Netsa, “Babe” Bogdanovića radi, ali zbog blok-baster razmjene kojom je Karl Entoni Tauns došao u Nikse, promijenio sam plan u zadnjem momentu. Tauns je inače momak koji je sve do odlaska na koledž u Kentaki rastao u mom komšiluku u Nju Džerziju, i kojeg sam redovno uživo pratio veoma često u zadnje tri od njegove četiri godine dok je igrao u St. Joseph’s Metuchen srednjoj školi u čijoj blizini sam tada stanovao. Juče oko 10 sati Tauns se sa kapom Niksa pojavio pred trening centrom koji Niksi dijele sa Rejndžersima, brzo uletio u zgradu, ali se zbog nedovršenog trejda koji nije oficijeno odobren od lige nije pojavio pred novinarima.
Trejd kojim Tauns dolazi u klub za koji je kao klinac navijao direktno utiče i na Partizan i njegovog novog beka Duejna Vošingtona, koji će ni kriv ni dužan dobiti novi NBA ugovor. Niksi kao tim koji još uvijek ima pravo na Vošingtona jer je s njima bio pod ugovorom do ljetos moraju potrošiti još 8,8 miliona dolara u ugovorima za narednu sezonu jer su u takozvanoj ‘first apron’ zoni. Te pare bi trebalo da umetnu u trejd za Taunsa da bi trejd kojim iz Njujorka u hladnu Minesotu odlaze Rendl i Divinćenco uopšte bila moguća.
Vošingtona će Partizan kobajagi otpustiti i time dobiti pozamašnu svotu novca od Niksa za otkup njegovog trenutnog ugovora. Koja suma tačno ide Partizanu zavisi od NBA klauzule koju Vošington (nadati se) ima u ugovoru s Partizanom, a tu bi Zoran Savić i Ostoja Mijailović trebalo za jaja da stisnu i Vošingtonovog agenta iz Lebronove agencije Klač, a i GM-a Niksa Liona Rouza. Vošington bi onda potpisao ‘sign & trade’ ugovor sa Niksima, i bio bi uključen u trejd između tri tima – Njujorka, Minesote i Hornetsa – koji bi trebalo da bude ozvaničen za koji dan.

Bivši igrači Niksa Kejta Bejts-Diop koji ide u Minesotu i Dakvon Džefris koji odlazi u Šarlot, i koji su godinama puno više vremena provodili u razvojnoj ligi nego u NBA, bi od tih za finalizaciju trejda potrebnih 8,8 miliona dolara trebalo da kombinovano dobiju skoro 6 miliona u narednoj sezoni i opciju za još jednu ili dvije godine ugovora iza ove sezone po sign & trade pravilima. A juče sam od salari kep-eksperata u Teritaunu saznao da bi ugovor Duejna Vošingtona juniora mogao biti kratkoročan i tek jednogodišnji, ali isto tako multi-milionski, ako postoji izlazna klauzula ili ako takvu klauzulu hrpa love ne stvori naprasno u njegovom ugovoru s Partizanom. Još jedan bivši igrač Niksa nezaboravnog imena – Čarli Braun – isto tako se nada velikim parama i njegovom dijelu kolača od silnih Dolanovih miliona, ali bi on navodno mogao izvisiti.
Postavlja se nekoliko pitanja. Da li će u ovom procesu Duejn Vošington dobiti isti ugovor od Parizana koji je dobio prije koji mjesec kad su ga Hornetsi otpustili? I da li bi mogao pristati da igra za manje, sad kad su mu ovolike pare pale s neba? Ili bi ga njegov agent u “vakuumu” mogao prodati drugdje? Ako ostane u Parizanu Obradović će se vjerovatno morati dobro potruditi da održi motivaciju igraču kojem će evo nenadano na konto leći velika lova bez da je mrdnuo prstom.

Naš dopisnik Darko Dželetović
Ali da se vratim medijskom predstavljanju Niksa. Nije bilo nekih preuzbudljivih stvari, tek u optimizmom ispunjenim odajama Niksa u nedođiji Teritauna – koja iznuđuje pitanje koji bi od dva njujorška tima zapravo trebalo sa bude smatran kao urbaniji – sjatila se hrpa novinara, od kojih je više stajalo nego sjedilo u sobi za konferencije. Više ih je bilo, rekoše mi, nego i u poređenju sa medijskim predstavljanjem prije evo već čitavu deceniju kad su Fil Džekson i novopridošli Derek Fišer pokušavali uvjeriti prisutne da su Niksi tada još uvijek bili kontenderi za titulu (a tu sezonu su na kraju završili sa skorom 17-65).
Novosastavljena startna petorka Liona Rouza koja će početi ovu sezonu od tri amiga sa Vilanove – Bransona, Bridžisa i Harta, uz defanzivca Anunobija i ofanzivca Taunsa, trebalo bi da predstavlja, barem na papiru, jednu od najboljih petorki u istoriji Nikerbokersa.

Džoš Hart
Optimisti među već prastarim drukerima Niksa koji pamte titule iz 70-tih a uz koje sam godinama u vremenima Lejdena, Ajzeje, Volša pa Grunvalda sjedio na ljubičastim ST stolicama na utakmicama u Gardenu, slažu se uglas u jednom. A to je da je ova nova Bransonova/Taunsova petorka svojom plej-centar konstitucijom izbalansiranija od one koju je predvodio Karmelo 2013. godine. Vjerovatno je ofanzivno bolja i od one iznenađujuće dobre Hjustona i Sprivela iz 1999, a sigurno i od one umalo šampionske Juingove iz 1994. koju nisam uživo gledao, i koja mi je preko TV bila negledljiva.

Odžu Anunobi
S druge strane – igra u odbrani bi mogla da bude problem, iako su tri od pet igrača u prvoj petorci Niksa sjajni defanzivci.
Nova postava Niksa je nedvojbeno “mala”, upitnog potencijala u zaštiti koša, barem dok se nakon povrede u decembru ne vrati Mič Robinson. On je bio prisutan u trening centru ali ni on nije izašao pred predstavnike medija jer bi i on ovih dana mogao biti trejdovan. U govor Tibodoa na konferenciji da je Robinson dio tima i da ga čekaju da se oporavi malo ko je povjerovao, a kako ni Lion Rouz ni ljudi ispod njega godinama ne razgovaraju s novinarima niko ne zna da li je Mič stvarno na izlaznim vratima. Ako ode, postoji nada da bi u Tibodoovim defanzivnim shemama čak i bez Robinsona, a sa Ačuvom i Simsom, Niksi bi trebalo da budu odbrambeno nadprosječni u ovako ofanzivno orjentisanoj ligi. A u napadu će dolazak Taunsa koji je ponajbolji šuter lige među visokim igračima skoro sigurno stvoriti izuzetno potentan ofanzivni tim.

Borba za minute u trening kampu koji će Niksi i ove godine obaviti u Čarlstonu u Južnoj Kerolajni čini se da će se voditi na spoljnim pozicijama između prošlogodišnjeg momka koji je bio pravo otkrovenje sezone Dusa Mekbrajda, iskusnog šutera Lendrija Šemeta i ljevorukog ruki-pleja Tajlera Koleka.
Klupa Niksa ostaje tanka, ali nije puno duža ni kod Seltiksa. A ni roviti Porzingis, baš kao ni Tauns, nije pravi centar u tradicionalnom smislu tog košarkaškog pojma.
Photo: Privatni album, X