KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA
U novu sezonu 1982/83 naš predstavnik Cibona je ušao oslabljen neigranjam člana prve petorke Mihovila Nakića, kao i džokera sa klupe Svena Ušića i Adnana Bečića. Ipak, nije se činilo da će to biti baš toliki hendikep kako će se vrlo brzo ispostaviti.
Takmičenje su počeli od prvog kola kvalifikacija i to protiv egipatskog tima Aleksandrija. Ne zna se kakav je tačno smisao imalo igranje timova koji nisu iz Evrope jer su igračkim kvalitetom prilično zaostajali. Cibona je lagano dobila meč u Egiptu sa 65-58 a potom i rutinski u Zagrebu sa 89-52.
Već u drugom kolu videlo se da u zagrebačkom timu ne štima baš najbolje. Poraz u Budimpešti od Honveda 87-89 nije doveo u pitanje plasman u finalnu grupu, ali je ozbiljno narušio reputaciju tima i postavio pitanje koji su zaista krajnji dometi ove ekipe. Revanš je bio puka formalnost jer je razlika u klasi bila prevelika, pa otud i ubedljiva pobeda Cibone 122-98. Osnovni cilj je postignut a to je bio plasman u polufinalnu grupu.
A tamo ih je čekalo pet aždaja – dva italijanska tima – Ford iz Kantua i Olimpija iz Milana, Makabi iz Tel Aviva, CSKA iz Moskve i Real iz Madrida. Vrlo težak zadatak je bio pred Zagrepčanima.
Početak nije bio obećavajući. Na vrućem terenu u Tel Avivu teško se mogla očekivati pobeda ali se mogao pružiti veći otpor. U prvom delu „cibosi“ su se još nekako i držali, ali se ipak na odmor otišlo sa 11 poena prednosti za domaćina. U drugom poluvremenu desio se potpuni potop i ubedljiva pobeda Makabija sa 108-81. Kod Izraelaca najbolji je bio Miki Berkovič sa 29 poena a jedina svetla tačka kod Zagrepčana bio je Andro Knego sa 28 poena.

Andro Knego (Cibona)
Već posle drugog kola i poraza na domaćem parketu od Forda iz Kantua sa 65-90 bilo je jasno da je ovaj sastav Cibone nedovoljno kvalitetan za ovaj nivo takmičenja. Dodatno oslabljeni neigranjem zbog povrede bekovskog dvojca Pavličević – Petrović, tim iz Zagreba nijednog trenutka nije bio ravnopravan suparnik Italijanima. Sezona je tek počela a Cibona je već istakla belu zastavu.
Gostovanje drugom italijanskom predstavniku Olimpiji iz Milana donelo je treći poraz našem šampionu. Ovaj put je ostavljen bolji utisak jer su se “cibosi” dobro držali tokom celog meča. Međutim, kvalitet je na kraju ipak presudio, Majk Dantoni je odlično dirigovao igrom, a Dino Menegin pogađao, pa je poraz bio neminovan. Rezultat 76-88 je ipak pružao neku nadu da bi u nastavku stvari mogle ići u nekom boljem smeru.
No, Cibona je odustala. Najbolja ilustracija za tu konstataciju je da je trener Novosel pred meč sa CSKA odlučio da odmori Ćosića i Pavličevića i sačuva ih za predstojeći ligaški duel sa Bosnom. Uprkos četvrtom porazu 3.000 gledalaca je u maloj dvorani Doma sportova bučno bodrilo svoje ljubimce. Da si bili kompletni možda bi i savladali moskovski tim, a ovako su doživeli i četvrti poraz 82-99. Sve pohvale zaslužuje kapiten Andro Knego koji je sa 35 poena bio centralna figura čitavog meča.
“Ne možemo protiv “formule 1” sa ovakvim sastavom” – rekao je posle meča sa Realom trener Zagrepčana Mirko Novosel. Pomireni sa epizodnom ulogom u ovom takmičenju Cibona je opet nastupila bez Pavličevića, a Ćosić i Knego su napustili parket znatno pre završetka meča. Zato je 7.000 gledalaca u Ledenoj dvorani Doma sportova moglo da uživa u bravurama dva istinska majstora košarke – Mirze Delibašića (26 p) i Dražena Dalipagića (33 p) koji je u 37. minutu ispraćen sa spontanim i dugotrajnim aplauzom kada je igru napustio zbog pet ličnih grešaka. Peti poraz Cibone sa 89-108.
Treći uzastopni poraz na domaćem terenu usledio je od Makabija sa 87-94. Cibona je ponovo nastupila u nekom kombinovanom sastavu što je već počelo da se tumači kao nepoštovanje kako publike tako i protivnika. Mikiju Berkoviću to očigledno nije smetalo pa je postigao 32 poena i doneo značajne bodove svojoj ekipi.
Igrači Cibone su najverovatnije želeli da se sezona, što se tiče Evrope, odmah završi, ali na žalost po njih bilo je još utakmica. U Kantu su otputovali bez Ćosića i Knege i novi katastrofalan poraz je bio neizbežan. Priliku da debituje dobio je 17-godišnji Franjo Arapović koji će zapamtiti svoje prve poene u dresu Cibone ali i rezultatski debakl 74-106. Do kraja takmičenja Krešimir Ćosić više neće ni nastupati za zagrebački sastav.
Na oproštaju od domaće publike propuštena je prilika da se ostvari prva pobeda. Utakmicu karijere je odigrao Rajko Gospodnetić koji je iskoristio pruženu šansu zbog neigranja Ćosića. Ne samo da je naterao prvog centra Milaneza Dina Menegina da već u 27. minutu napusti igru zbog pet ličnih grešaka, već je i sam postigao 35 poena. Ipak, njegova fenomenalna partija nije bila dovoljna da se izbegne poraz 92-95.

Rajko Gospodnetić (Cibona)
Preostala dva kola su bila obična formalnost. Usledio je poraz u Moskvi od CSKA 78-95. Najviše koševa za Sovjete dali su Miškin 20 i Tarakanov i Pankrašin po 16. Najefikasniji u timu Cibone bio je Knego sa 20 poena.
Kraj mučne sezone usledio je u Madridu gde je doživljen i deseti poraz 68-99. Bila je to najneuspešnija sezona nekog našeg kluba u Kupu evropskih šampiona.
CIBONA: Bevanda (8/26), Petrović (11/91), Nikšić (3/17), Čutura (13/197), Pavličević (2/8), Despot (13/93), Cetinja (13/95), Knego (13/249), Ćosić (9/136), Perinčić (11/95), Savović (2/8), Gospodnetić (13/134), Arapović (2/6).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
Naš predstavnik Olimpija iz Ljubljane posle dužeg vremena zaigrala je u jednom evropskom takmičenju. S obzirom da je Cibona prošle godine osvojila duplu krunu oni su kao finalisti Kupa zaigrali u ovom manje prestižnom takmičenju.
Nisu igrali kvalifikacije već su starovali od četvrtfinalne grupne faze. Prvi rival je bio Inter iz Bratislave kojeg su predvodili reprezentativci Kropilak i Bajnjak. Posle mnogo godina u ekipi više nije bilo Vinka Jelovca, pa je lidersku palicu preuzeo Peter Vilfan koji je već na prvom meču opravdao očekivanja. Postigao je 35 poena i bio je najzaslužniji za mukom izvojevanu pobedu 97-90.
U više nego teškom i neizvesnom duelu Olimpija je uspela da zabeleži i drugu pobedu na svom parketu. Francuski predstavnik Asvel se pokazao kao žilav protivnik koji je rešio da skupo proda svoju kožu. Na odmor su Francuzi otišli sa četiri poena prednosti i pred Ljubljančanima je bio težak zadatak. Najviše zahvaljujući Polanecu (22 p) i Subotiću (21) domaćini su uspeli da naprave preokret u drugom delu i slave sa 92-89.
Protiv najslabijeg tima u grupi, mađarskog Sopronija, bodovi su bili unapred upisani. I zaista, Ljubljančani su bili daleko bolji i superiorniji i ostvarili treću pobedu – prvu u gostima. Za rezultat 92-75 najzaslužniji je bio raspoloženi Slobodan Subotić koji je postigao 35 poena.
Uprkos porazu u Bratislavi od Intera 95-101 Olimpija je zadržala velike šanse za prolaz u polufinale. Ljubljančani su u finišu meča propustili veliku šansu da trijumfuju. Dva minuta pre kraja, gosti su propustili da u nekoliko napada poentiraju što su Slovaci iskoristili i otišli na nedostižnu prednost. Udarna trojka Olimpije je bila na nivou, Vilfan (28 p), Subotić (26) i Polanec (24), ali nedovoljno za pobedu.
Potom je usledio ubedljiv poraz u Vilerbanu protiv Asvela 95-119 ali je drugo mesto bilo već praktično obezbeđeno a samim time i plasman u polufinale. Za to treba najviše da zahvale mađarskom timu koji je napravio malu senzaciju i u Budimpešti savladao tim Intera iz Bratislave.

Peter Vilfan (Olimpija)
U poslednjem meču grupne faze, bez obzira što nije imao takmičarski značaj, košarkaši Olimpije su odigrali maksimalno protiv mađarskog Sopronija i slavili sa 106-88. Zbog povreda su im nedostajali Vilfan, Subotić i Mofardin, no šansu su iskoristili Hauptman, Šantelj i Mićunović pa je ostvarena ubedljiva pobeda.
U polufinalu ih je čekala jugoslovenska “kolonija” u Skavoliniju na čelu sa trenerom Perom Skansijem i dvojicom reprezentativaca, Draganom Kićanovićem i Željkom Jerkovim. U prvom meču u Pezaru Skavolini je ostvario potpuno zasluženi trijumf sa 97-78. Tokom čitavog meča postojale su velike oscilacije u igri oba tima. Na odmor su domaći otišli sa prednošću od 16 poena ali je je sredinom drugog dela Olimpija uspela da se približi na samo tri poena. Onda je na scenu stupio upravo jugoslovenski tandem i najviše zahvaljujući njima na dva minuta pre kraja prednost je otišla na 25 poena prednosti. Na samom kraju Ljubljančani su uspeli da smanje na konačnih 19 poena razlike što je i dalje bila, činilo se, nedostižna prednost. U odsustvu povređenog Subotića kod Olimpije su najefikasniji bili Polanec sa 28 i Vilfan sa 23 poena. Kod domaćina najbolji igrač je bio Dragan Kićanović sa 22 poena.
Ispostaviće se da je sve bilo rešeno već u prvoj utakmici. U revanšu, mnogo lakše nego što se očekivalo Skavolini je ostvario još jedan ubedljiv trijumf sa 107-92. Već u prvom delu Italijani su stekli veliku prednost pa je trener Skansi u nastavku meča pružio šansu igračima sa klupe za rezerve. Za utehu Olimpiji ostaje da je ispala od budućeg osvajača Kupa kupova.
OLIMPIJA: Blaznik (3/7), Brodnik (8/41), Polanec (8/166), Subotić (5/134), Hauptman (7/54), Todorović (1/5), Vilfan (7/139), Šantelj (7/70), J. Vujačić (8/112), Mićunović (3/19).
KUP RADIVOJA KORAĆA
Naša četiri predstavnika su nastupila sa promenljivim uspehom. Podmlađeni sastav Partizana posle više od decenije po prvi put u sastavu nije imao ni Kićanovića, ni Dalipagića. Sa zanimanjem se očekivalo kako će se crno-beli snaći bez igrača koji su obeležili jednu epohu.
Pa ipak, ni dolazak “večitog rivala” Huventuda ipak nije izazvao preveliko interesovanje navijača Partizana jer je na otvaranje evropske sezone u Halu sportova došlo tek 1.500 gledalaca. Verovatno su na to uticali slabiji razultati u nacionalnom prvenstvu jer je Partizan u tom trenutku zauzimao tek deveto mesto u domaćem šampionatu. I onda je takav tim savladao trećeplasirani španski sastav sa 117-97. Najbolji period Partizanove igre je bio prva polovina drugog poluvremena kada crno-beli prave 22 poena razlike. Onda Španci serijom 10-0 smanjuju veliku prednost, ali je to najviše što su uspeli da učine. Reprezentativnu partiju je pružio onaj od koga se očekivalo da zameni legendarnog Praju Dalipagića – Goran Grbović, koji je postigao 36 poena.

Goran Grbović (Partizan)
Posle ove velike pobede došlo je do brzog prizemljenja. Desio se poraz u Monaku od 88-100 iako je Partizan uspešno odolevao većim delom meča. Ovaj put je briljirao Boban Petrović sa 32 poena, uz veliku pomoć Grbovića, strelca 27 poena. Ipak nedovoljno da bi se izbegao poraz.
Meč protiv Dinama iz Moskve bio je zaista spektakularan. Kao da je i publika to predosetila pa je ovaj put sasvim ispunila Halu sportova. Bilo je to 40 minuta žestokog tempa, fajterske košarke, uzbuđenja na pretek, neizvesnost do poslednjeg trenutka. Utakmica sa puno preokreta, timovi su se stalno smenjivali u vođstvu sve dok Partizan nije poveo sa 90-80 a sa tribina se zaorilo “Ju-go-slavija, Ju-go-slavija”. Nebojša Zorkić je diktirao snažan tempo, Boban Petrović imao seriju pogodaka u drugom poluvremenu, Grbović dominirao skokovima i preciznošću. Pobedom 110-102 Partizan je ponovo imao lepe šanse za osvajanje prvog mesta, pogotovo posle vesti da je Monako neočekivano u Badaloni savladao Huventud.
Partizanove šanse su još više porasle kada je i on slavio u Badaloni. Posle bolje igre tokom čitavih 40 minuta potpuno zasluženo je pobedio sa 80-75. Crno-beli su dominirali u skoku a vrata uspeha otključao je Nebojša Zorkić koji je zonsku odbranu Španaca razbio fenomenalnim šutem, pogodio je osam puta bez promašaja i jedini promašaj je zabeležio na samom kraju kad je pobednik bio već izvestan.
A onda je 5.000 gledalaca u hali na Novom Beogradu doživelo “hladan tuš”. Videli su neočekivan ali sasvim zaslužen poraz svojih ljubimaca od solidne ekipe Monaka sa 91-102. Francuzi su vodili gotovo svih 40 minuta. Ponovo su igrači Partizana slabo igrali u odbrani, pa ipak su u 28. minutu uspeli da izjednače rezultat ali su tu i stali. Ne može se ne pomenuti i doprinos sudija pobedi Monaka. Prosto neverovatno zvuči da su francuskom timu do 37. minuta dosudili samo jedan prekršaj, dok je domaći tim vrlo brzo izlazio iz bonusa. Ovakav kriterijum je bio više nego čudan ali ostaje da je pobeda gostiju potpuno zaslužena.
Iako poslednji meč u Moskvi nije imao rezultatski značaj, već je po rečima trenera Bore Džakovića služio “za uigravanje tima za prvenstvo”, Partizan je odlično odigrao protiv Dinama. Na poluvremenu su imali pet poena prednosti, a raspoloženi Petrović i Grbović su se odlično nosili sa visokim igračima domaćeg tima. Ipak, ekipa je pala kada je na klupu zbog pet ličnih otišao Miško Marić, i Moskovljani su ostvarili pobedu 99-90 koja ih je odvela u polufinale.
PARTIZAN: Todorić (1/6), Zorkić (6/68), Ristanović (6/41), Petrović (6/123), Cvijetičanin (5/37), Savović (6/57), Marić (6/93), Grbović (6/137), Bukumirović (1/8), Despotović (2/6).
Za razliku od Partizana Crvena zvezda je morala da igra dva kruga kvalifikacija. U prvom kolu rival je bio Tofaš i crveno-beli su bez ikakvih problema, sa dve ubedljive pobede, eliminisali turskog predstavnika.
U drugom kolu su već nastupili problemi. Da li je došlo do potcenjivanja Karere iz Venecije, ili je Zvezda imala loš dan, uglavnom Italijani su pobedili sa 91-78. Bilo je jasno da ako crveno-beli žele prolaz u grupnu fazu moraće mnogo bolje da zaigraju u revanšu.
Onih 1.200 ljubitelja košarke koji su došli u halu “Pionir” su izgleda jedini verovali u svoj klub. I oni su im uzvratili najboljom partijom u dotadašnjem toku sezone. Srca su im se pomalo stegla kad su Italijani početkom drugog poluvremena prišli na samo šest poena, ali su se domaćini brzo sabrali pa je razlika u 30. minutu ponovo bila 14 poena. Na kraju je bilo i više nego ubedljivih 95-69 što je Crvenu zvezdu odvelo u četvrtfinale. Sjajni trio domaćih Avdija (28 p), Karadžić (24) i Nikolić (20) najzaslužniji je za ubedljivu pobedu crveno-belih.
Već na startu je propuštena velika prilika da se pobedom u gostima napravi krupan korak ka plasmanu u polufinale. U vrlo izjednačenom meču Limož je je posle dramatičnog finiša slavio sa 80-76. Kasnije će se ispostaviti da je ovo bio možda i ključni poraz koji je odredio Zvezdinu dalju sudbinu.
Na novom gostovanju usledio je novi poraz. U Rimu se nije imalo za čim žaliti jer je Banko di Roma bila bolji suparnik čitavim tokom meča i potpuno zasluženo je pobedio sa 89-77. Rajko Žižić je sa 21 poenom ostao nekako usamljen u redovima gostiju i poraz je bio neizbežan.
Serija od tri vezane utakmice na domaćem terenu započeta je duelom protiv Ostrave. Česi su odolevali do sredine prvog dela, a posle je postojao samo jedan tim na parketu. Ubedljiva pobeda 95-66 je lepo zvučala, ali je plasman u polufinale bio krajnje neizvestan. Na utakmici su se naročito istakli najiskusniji Branko Kovačević (12 p) i Rajko Žižić (24).
Da bi pobedila branioca trofeja Limož, Crvena zvezda je morala da pruži svoj maksimum. Dva sjajna Amerikanca Marfi i Mosli su sami igrali protiv crveno-belih i malo je nedostajalo da donesu pobedu svojoj ekipi. Najviše zahvaljujući veteranu Branku Kovačeviću Crvena zvezda se odvojila u samom finišu i na kraju slavila sa 93-83.

Branko Kovačević (Crvena zvezda)
Odlučujuća utakmica je bila ona protiv Banko di Rome koja je privukla 5.500 gledalaca u “Pionir”, a kažu da je bilo prodato svih 4.500 karata što je bio rekord te sezone. U svim elementima igre Italijani su potpuno nadigrali domaćina i zasluženo pobedili sa 107-97. Briljirao je tamnoputi Amerikanac Rajt, visok samo 187 cm, “žgoljav, kost i koža na tankim nogama” glasio je njegov opis. Ili još poetskije “leptir u kojem se kriju hiljadu demona”. Uglavnom, čovek dade 38 poena i rasprši Zvezdine snove o polufinalu. U besu zbog nemoći svojih ljubimaca navijači Zvezde su mu skandirali “Kunta Kinte”, po junaku jedne tada popularne serije, ali se na kraju ipak završilo aplauzom košarkaškom virtuozu.
Poslednji meč protiv Ostrave nije imao nikakav značaj pa je baš zbog toga pohvalan Zvezdin pristup i ostvarena pobeda 88-84. Priliku su dobili mlađi igrači i oni su je iskoristili.
CRVENA ZVEZDA: Milosavljević (10/40), Tomić (7/25), Nikolić (10/126), Jokanović (9/86), Stefanović (3/7), Karadžić (10/129), Bogosavljev (10/86), Radović (4/38), Salaj (6/6), Žižić (10/132), Kovačević (10/100), Avdija (8/146), Miličević (1/4).
Naš treći predstavnik Zadar je takođe startovao od prvog kola kvalifikacija. Na startu rival je bio tim sa Kipra, ostvarene su dve ubedljive pobede, obe sa više od 50 poena razlike.
Ni u drugom kolu nije bilo problema, protiv švajcarskog tima opet su ostvarene dve pobede, doduše sa nešto manjom razlikom.
U grupnoj fazi krenulo je sa gostovanjem u Francuskoj protiv Tursa. Iako su se u prvom poluvremenu Zadrani sasvim dobro držali i imali zaostatak od samo jednog poena, u nastavku je sledio potpuni potop. Domaćini su zaigrali mnogo angažovanije i bodreni od strane 5.000 svojih navijača na kraju su izvojevali ubedljivu pobedu 104-81. Najbolji u sastavu Zadrana bio je Ivica Obad sa 22 poena.
U drugom kolu ostvarena je važna pobeda protiv najslabijeg tima u grupi belgijskog Maes Pilsa. Posle ravnopravnog prvog dela Zadrani su dodali gas i ostvarili sigurnu pobedu 92-84. Sjajne partije su pružili Ivan Sunara sa 29 i Petar Popović sa 25 poena.
Protiv Saragose Zadrani su pokazali atomsku košarku, pogotovo u u prvom poluvremenu koje se završilo sa 20 poena prednosti za domaćina. U nastavku su iskusni igrači Saragose zaigrali nešto bolje, ali su Zadrani na kraju ostvarili ubedljivu pobedu 101-85. Najbolju partiju sezone pružio je Ivan Sunara koji je postigao 36 poena.

Ivan Sunara (Zadar)
Protiv Tura Zadar je jurio ne samo pobedu nego i 23 poena minusa iz prvog meča. Od samog početka domaći su zaigrali odlično i već na poluvremenu imali su 19 poena prednosti. Na samo desetak sekundi pre kraja imali su 25 poena prednosti, a onda igrač Tura postiže koš uz faul i dodatno bacanje. Iskoristio ga je, razlika je bila 22 poena a za poslednji napad ostalo je deset sekundi. Međutim, Popović je brzopleto šutirao čak 6 sekundi pre kraja, pa je konačan rezultat ostao 102-80 za Zadar.
Protiv Maes Pilsa je bilo manje uzbudljivo. Iako se prvo poluvreme završilo nerešeno u nastavku su zaigrali bolje i sigurnije i na kraju zabeležili još jednu pobedu 89-79. Ovaj put se posebno isatakao Veljko Petranović sa 23 poena.
Na kraju je odlučivao koš količnik u kojem je Zadar imao najviše uspeha. U Saragosi im je odgovarao i poraz od 12-13 poena razlike, a za takav su rezultat i odigrali. Igrali su mirno, napadi su dugo trajali i razlika nijednom nije prešla 10 poena. Krajnjih 94-85 za domaćina je bio rezultat koji je Zadru doneo prvo mesto i plasman u polufinale. A tamo ih je čekao veliki dalmatinski rival – Šibenka.
ZADAR: Hrabrov (6/61), Čiklić (9/53), Popović (11/204), Sunara (10/217), Zuban (2/37), Babić (6/32), Blažević (3/38), Vranković (3/22), Petranović (10/100), Ostarčević (10/133), Obad (11/201), Pahlić (6/35), Radović (2/14), Šuljak (2/7).
A Šibenka je kao prošlogodišnji finalista počela od grupne faze sa željom da možda i nadmaši prošlogodišnji uspeh. Ako ništa drugo, Dražen Petrović je bio stariji za godinu dana, a za igrača takvog talenta to je bilo od velikog značaja.
Već na startu je ostvarena veoma dragocena pobeda. U Rijetiju u dramatičnom meču savladana je Kucina sa 81-80. Zahvaljujući odičnoj igri kompletnog tima, šestorica igrača imali su dvocifren učinak u poenima, nadoknađen je minus od sedam poena iz prvog dela.
Onda je u dvorani “Ivo Lola Ribar” pred 2.500 gledalaca u veoma kvalitetnom meču savladan Ortez sa 111-95. Odličnom partijom, pogotovo u prvom delu koje su dobili sa 60-43, stvorili su nedostižnu prednost i meč su mirno priveli kraju. Dražen Petrović sa 25 i Živko Ljubojević sa 24 poena su bili najzaslužniji za ubedljivu pobedu.
Kada su u trećem kolu slavili i protiv Bajrojta u SR Nemačkoj bilo je jasno da Šibenčani sigurno gaze ka još jednom polufinalu. Pobedom 85-77 osvojili su nova dva boda i zaseli na prvo mesto u svojoj grupi. Svi igrači su dobili šansu, a posebno se istakao Predrag Šarić sa 21 poenom.
U veoma uzbudljivoj i interesantnoj utakmici sasvim zasluženo su pobedili italijansku ekipu Binova sa 104-87. Od samog početka pa do kraja Šibenka je vodila i njena pobeda nijednog trenutka nije dolazila u pitanje. U najboljem svetlu se pokazao mladi Dražen Petrović koji je postigao 39 poena.
Poraz u Ortezu je bio prihvatljiv jer je bio samo 74-79, pa Francuzi nisu uspeli da nadoknade minus od 17 poena iz prvog meča u Šibeniku. Pobedom u poslednjem kolu bio bi overen prolaz u polufinale.
I kako to obično biva, Šibenčani su se prilično namučili da bi savladali poslednjeplasiranu ekipu u grupi koja je doživela sve poraze. Pitanje pobednika rešeno je u samom finišu, najviše zahvaljujući Petroviću koji je postigao 29 poena.

Dražen Petrović (Šibenka)
U polufinalu je usledio dalmatinski derbi sa komšijama iz Zadra. Šibenčani se nisu uplašili od 5.000 navijača u Jazinama i u 5. minutu su vodili sa 14-4, ali su u sledećih nekoliko minuta sasvim popustili pa je Zadar prilično lako anulirao tu prednost. Do kraja poluvremena viđena je uglavnom ravnopravna igra sa izmenama u vođstvu. U drugom delu susreta zadarski košarkaši su pokušavali nešto smirenijom igrom da povećaju prednost, ali Šibenčani se nisu dali i grčevito se borili svaku loptu. Ipak, domaći su uspeli da u 36. minutu povedu sa 10 koševa razlike, i u završnici slave sa 78-70. U oba sastava najefikasniji su postigli po 22 poena, Obad za Zadar i Ljubojević za Šibenku. Zaslužena pobeda Zadra, ali ostalo je pitanje da li će osam poena prednosti biti dovoljno.
U svojoj najblistavijoj sezoni Šibenka je ostvarila ubedljivu pobedu protiv Zadra 89-69 i drugi put uzastopno plasirala se u finale. Utakmica je odigrana paklenoj atmosferi, publika je prosto nosila igrače Šibenke koji su već u 8. minutu vodili sa 12 poena prednosti i nagovestila plasman u finale. Što se bližio kraj poluvremena Šibenka je, predvođena Draženom Petrovićem, igrala sve sigurnije i do odmora povećala prednost na čitavih 20 poena, što je za indisponirane igrače Zadra bila nedostižna prednost. U drugom delu utakmice Šibenčani su igrali manje ambiciozno, pobeda im nije mogla izmaći pa su u pojedinim trenucima igrali i malo neozbiljno. Posle utakmice u dvorani je nastalo neviđeno slavlje koje se prenelo na ulice grada zbog još jednog velikog uspeha njihovih ljubimaca.
U Zapadnom Berlinu među 6.000 navijača bilo je mnogo onih čija su srca kucala za našeg predstavnika. “Osveta” koja se kuvala godinu dana ipak nije uspela. Šibenka nije mogla da pobedi igrom koju je pokazala. U njenoj igri nije bilo one uobičajne ubojitosti i efikasnosti, žustrih napada, puno skokova… A s druge strane, košarkaši Limoža igrali su rutinirano, sigurno, efikasno, sveukupno bolje i zato je “Zlatna levica” sasvim zasluženo, po drugi put, otišla u Francusku. Trener Šibenke Vlade Đurović bio je prilično ljut na kraju utakmice:”Petrović je potpuno podbacio i tu je ključ uspeha Francuza. Ni Macura, od koga sam s obzirom na veliko iskustvo najviše očekivao, nije se proslavio. Zadovoljili su jedino Šarić i Ljubojević. A kako su sudije sudile, to je prava lakrdija“.
ŠIBENKA: Petrović (9/193), Zečević (9/89), I. Žurić (4/26), Ljubojević (9/153), Petani (1/2), Đurić (7/50), Damjanić (1/2), Macura (9/92), Marelja (1/2), Šarić (7/83), Jarić (8/83), Slavica (5/30).
Nastaviće se
Photo: FIBA, X