KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA
Sezonu 1984-85 je obeležio dolazak Dražena Petrovića u Cibonu i košarkaška istorija, kako zagrebačkog kluba tako i jugoslovenske košarke, počinje da se piše zlatnim slovima. „Vukovi sa Tuškanca“ su zadržali kostur ekipe, iz današnje perspektive zvuči pomalo nadrealno da je kapitenu Knegi to bila 12. sezona u plavom dresu, Nakiću i Aci Petroviću osma a Bečiću i Ušiću šesta. I u takav sastav koji se toliko dobro poznaje dolazi najtalentovaniji mladi košarkaš Evrope. Mirisalo je na nešto veliko.
Start nije baš bio najblistaviji, počelo je porazom u Sofiji od CSKA 91-97. Iako je naš šampion bio u vođstvu do samog finiša, indolentnom igrom i izmenama koje je vršio trener Željko Pavličević desio se poraz. Pošto je Zagrepčanima sledio mnogo teži duel protiv Partizana u nacionalnom prvenstvu, pretpostavljalo se da se malo kalkulisalo sa prvom petorkom da se ne bi previše umarali.
Početak je sezone i Cibona je još daleko od očekivane forme. U revanšu, većim delom domaći su potpuno kontrolisali dešavanja na parketu, a onda su počeli da greše što je dodatno stvorilo nervozu. Sve je kulminiralo u 32. minutu kada je nezadovoljan jednom sudijskom odlukom Dražen Petrović bacio loptu prema arbitru uz sočnu psovku što je rezultiralo isključenjem. U 35. minutu bilo je samo pet poena prednosti za Cibonu pa je alarm uključen, probudilo se i 2.000 gledalaca u Domu sportova pa na kraju domaćin slavi sa 89-73.
U drugom kolu kvalifikacija rival je Helsinki ali ni protiv njega nije baš sve išlo glatko. Na gostovanju u Finskoj Dražen je morao da odigra maksimalno, postigao je 36 poena kako bi njegov tim slavio sa 88-83. Više nema lakih protivnika.
U revanšu se ipak pokazala razlika u kvalitetu pa su šansu dobili i mlađi igrači sa klupe. Ostvarena je pobeda 102-95 a igrali su Ivo Nakić, Bečić i Vukićević, koji kad počne ligaški deo neće previše dobijati šansu da zaigraju.
Velika ledena dvorana Doma sportova polako postaje pravi košarkaški hram. Čak 13.000 gledalaca, čime je oboren rekord u poseti, došlo je na premijeru grupne faze kada je u Zagreb stigao slavni Real iz Madrida. U takvom dekoru jednostavno se nije moglo slabo igrati. Domaćin je furiozno počeo susret, poveo sa 12 razlike ali se na odmor ipak otišlo sa nerešenim rezultatom. U drugom delu gledali smo pravi šou Dražena Petroviča, istinskog košarkaškog mađioničara. Naš najbolji igrač je prosto izludeo Špance koji su mogli da ga zaustave jedino prekršajima. Dražen je postigao rekordna 44 poena i najzaslužniji je za pobedu 99-90.
Bolonja je oduvek bila vruć teren i odande su se bodovi teško odnosili. Italijanski reprezentativci Brunamonti, Vilalta i Bonamiko su su potpuno nadigrali našeg šampiona, ostavili ih na samo 72 poena pa je poraz (72-81) bio neizbežan. Dražen Petrović (31 p) je ostao bez ikakve podrške svojih saigrača i spasa nije bilo.
Novi spektakl u Domu sportova pred 12.000 gledalaca, sigao je dvostruki prvak Evrope Makabi. Na kraju ove fenomenalne utakmice gledaoci su bili u delirijumu jer su Zagrepčani izvanrednom igrom deklasirali goste iz Tel Aviva. Prvo poluvreme je donelo takvu igru pod obručima kakvu Zagreb ne pamti. „Možda najbolje poluvreme u istoriji našeg kluba“ – rekao je Mirko Novosel. Razliku od 15 poena domaći su uspešno održavali u drugom delu pa otud na kraju sigurnih 88-77. Opet je blistao Dražen sa 31 poenom ali uspešno su ga pratili i ostali.

Dražen Petrović
U Rimu je propuštena velika šansa za pobedu, jer je i pored izvanredne igre Cibone slavio domaćin sa 89-87. Uprkos nešto slabijoj partiji Dražena Petrovića u prvom poluvremenu, postigao je 12 poena, ipak se na odmor otišlo sa samo pet poena za domaći sastav. Iako su drugo poluvreme Rimljani bolje otvorili, u jednom trenutku čak i poveli sa 13 poena, proradili su Dražen i Čutura pa je meč ušao u neizvesnu završnicu. Na 11 sekundi pre kraja Cibona je imala jedan poen prednosti i loptu u svojim rukama ali Čutura nespretno gubi loptu što domaći koriste i postižu poene za pobedu. U tom trenutku činilo se da je Cibona daleko od velikog finala.
Prvi krug je završen još jednom spektakularnom utakmicom. U ambijentu kakav još nije viđen u „ledenoj“ hali Doma sportova Zagrepčani su čak sa 18 poena prednosti prosto demolirali moskovski CSKA 95-77. Naš šampion je bio bolji u svim elementima igre i nijednog trenutka pobeda nije dolazila u pitanje. Dražen Petrović se još jednom pokazao u svetlu trenutno najboljeg igrača Evrope, postigao je 44 poena i njegovi atraktivni potezi su izludeli protivnika.
Može se reći da su košarkaši Cibone napravili istinski podvig pobedom u Madridu savladavši Real sa 89-87. O kakvom je uspehu reč najbolje svedoči podatak da su Zagrepčani postali tek treći jugoslovenski klub, posle Crvene zvezde 1973. i Bosne 1981. koji je uspeo da savlada Real u Madridu. A početak nije ništa dobro nagoveštavao. Začas du domaćini poveli sa 22-8 i činilo se da za našeg šampiona nema nade. Čak je i trener Novosel dobio tehničku grešku pokušavajući da nekako razmrda svoje igrače. Izgleda da je pauza ipak dobro iskorišćena pa je u nastavku nastupio preokret kakav niko nije očekivao, pogotovo ne 6.000 bučnih Madriđana koji su počeli da bacaju novčiće i druge predmete na teren. Proradio je fenomenalni Dražen Petrović, prednost Cibone ide na 11 poena, gledalište je utihnulo. Real ne bi bio Real da se ne bori do kraja, na 90 sekundi pre sirene stiže na samo dva poena zaostatka, ali onda Martin pravi faul u napadu i Zagrepčani uspevaju nekako da sačuvaju loptu a samim tim i pobedu. Napravljen je veliki korak ka “super finalu”.
“Ledena dvorana” je ponovo ostala neosvojiva tvrđava mada se ekipa Virtusa pokazala kao tvrd orah. Protiv “fenjeraša” na tabeli Cibona je krenula furiozno i u 11. minutu semafor je pokazivao rezultat 33-13. Činilo se da će to biti lak zadatak za domaći tim no, kada je najbolji igrač Dražen Petrović dobio treću ličnu, stvari su krenuli nizbrdo. Usledile su izmene koje su poremetile ritam igre Cibone i u daljem toku meča igralo se ravnopravno. Ušlo se u nizvesnu završnicu gde su “cibosi” ipak pokazali više staloženosti i na kraju slavili sa 96-89.
Samo gram sportske sreće nedostajao je košarkašima Cibone da savladaju veliki Makabi u sred Tel Aviva. U finišu ove izuzetno uzbudljive utakmice, tačnije 19 sekundi pre kraja, Makabi je imao poen prednosti a Cibona loptu i napad koji joj je mogao doneti pobedu i vizu za Atinu. Dražena Petrovića su okružila tri izraelska igrača pa je on vešto prebacio loptu do Nakića a ovaj, u želji da uposli usamljenog Knegu, greši, gubi loptu a Cibonu veliku šansu da osvoji dva velika boda. Minimalan poraz 87-88 nije tako strašan jer Cibona ima šansu da pobedama u preostala dva kola obezbedi plaman u veliko finale.
U jednom neviđenom ambijentu, pred 13.000 grlatih navijača šampioni s Tuškanca prosto su rasturili prvaka Evrope Banko Di Romu i revanširali im se s kamatom za poraz u Rimu. Da u finišu meča trener Novosel nije zamenio kompletnu prvu petorku pobeda bi bila mnogo ubedljivija od 97-83. U prvom poluvremenu je vođena žestoka bitka sa dosta nervoze kako na terenu tako i na tribinama. U nastavku eksplozija kakvu niko nije očekivao. Popularni “Aca trica” je potpuno opravdao svoj nadimak, postigao je šest trojki za redom a 20 poena u drugom poluvremenu. Junak pobede je ipak bio Mihovil Nakić, gospodar “vazdušnog prostora” pod koševima. Pored mnoštva uhvaćenih lopti pod oba koša postigao je i 16 poena. “Cibosi” su bili nadomak superfinala.
U poslednjem kolu koje je odlučivalo o tome ko će u veliko finale košarkaši Cibone su u sred Moskve savladali CSKA sa 71-66. Do pobede, koja se našem šampionu nametnula kao imperativ, došlo se zahvaljujući pre svega velikoj borbenosti i zalaganju svih košarkaša. Teško se bilo nositi se u borbi pod obručima sa sovjetskim gorostasima Tkačenkom, Pankrašinom i drugima, ali su Nakić i Knego taj zadatak veoma dobro obavili. Moskovljani su najveću opasnost videli u Draženu Petroviću pa su na njega obratili najveću pažnju, što su iskoristili Aca Petrović i Čutura koji su bili najefikasniji. U samom finišu se i Dražen razigrao i doneo zagrebačkom sastavu nedostižnu prednost. Plasman u finale je bio veliki uspeh celog tima i trenera Mirka Novosela.
Naravno da Cibona nije želela da se zadovolji samim učešćem u finalu. Bez obzira što se nasuprot njih nalazio moćni Real nije bilo razloga za preteran respekt i strah. Sama činjenica da su ih oba puta dobili u ligaškom delu davalo im je mnogo razloga za optimizam.
Finale protiv Reala je odigrano u “Dvorani mira i prijateljstva” u Pireju pred 16.000 navijača, od kojih je oko 3.000 bilo pristalica našeg šampiona. Cibona je u meč ušla staloženo i sigurno, konstantno bila u vođstvu ali nisu uspeli da naprave osetniju razliku. Tako se nastavilo i u drugom delu sve do sredine poluvremena kada su u kratkom vremenskom periodu četiri lične greške dobili Fernando Martin, Robinson i Iturijaga a u 31. minutu igru je napustio Martinez zbog pet ličnih grešaka. Kada je u 35. minutu razlika otišla na 18 poena (81-63) bilo je jasno da trofej putuje u Zagreb. Tako je posle 1979. godine i sarajevske Bosne još jedan naš klub doneo pehar Kupa šampiona u svoje vitrine. Junak meča je bio Dražen Petrović koji je bio dobro čuvan u prvom poluvremenu kada je postigao samo 10 poena, da bi se u nastavku razigrao i meč završio sa 36 poena. Naravno, ne može se zanemariti doprinos ostalih, pogotovo Ace Petrovića, Knege, Nakića i Čuture. Počela je era dominacije Cibone koja će posle ovog osvojiti još dva evropska trofeja.

Cibona, prvak Evrope 1985.
CIBONA: M. Nakić (15/123), A. Petrović (15/186), Bečić (3/16), Čutura (15/201), D. Petrović (15/460), Knego (15/159), Vukičević (8/41), Ušić (14/135), I. Nakić (3/15), Arapović (1/2).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
Fantastični uspeh Cibone zasenio je izrazito slabe rezultate svih ostalih klubova u evropskim takmičenjima. Može se slobodno reći da je ovo bila najneuspešnija sezona od kako se naši klubovi takmiče u Evropi, uz naravno časni izuzetak Cibone.
Naš predstavnik u Kupu kupova sarajevska Bosna u osmini finala za rivala je imala solunski PAOK. Grci su sve više ulagali u košarku, dovodili kvalitetne Amerikance i bili sve nezgodniji suparnik. Zato i poraz u prvom meču u Solunu nije bio tako zabrinjavajući jer razlika od četiri poena se činila dostižna u revanšu. U PAOK-u, koga je trenirao Đuzepe Đerđa, briljirao je tamnoputi Amerikanac Bili Vorner sa 35 poena, a pratio ga je grčki reprezentativac Panajotis Fasulas sa 18 poena. Kod Bosne je najbolji bio Predrag Benaček sa 22 poena.
Iako je trener domaćih Svetislav Pešić bio veliki optimista pred ravanš usledio je “hladan tuš” za Sarajlije. Pred 2.000 gledalaca u maloj dvorani “Skenderije” nisu uspeli da anuliraju prednost gostiju iz prvog meča. Igrom koju su pokazali nisu ni zaslužili prolaz jer nisu bili ni senka nekadašnjeg prvaka Evrope. Pobeda 84-82 je bila nedovoljna pa se Bosna već na prvom koraku okliznula i završila svoje učešće u Evropi. Kod domaćih se niko nije istakao a najefikasniji su bili Vučević (18 p) i Benaček (17 p), a kod Grka je ponovo blistao Vorner sa 31 poenom.

Predrag Benaček
BOSNA: Vučević (2/32), Đurić (2/16), Benaček (2/37), Primorac (2/24), Mutapčić (2/13), Bilalović (2/20), Hadžić (2/16), Mitrović (2/10).
KUP RADIVOJA KORAĆA
Ni naši predstavnici u ovom takmičenju se nisu baš proslavili.
U drugom kolu kvalifikacija Zadar se ukrstio sa drugim solunskim timom – Arisom. Reklo bi se još nezgodniji rival od PAOK-a jer je u svojim redovima imao dve grčke legende – Galisa i Janakisa. Prvi duel je odigran u Solunu i Zadrani su se u prvih 20 minuta odlično držali. Čak su na odmor otišli sa četiri poena prednosti. Međutim, u nastavku su se razigrali oni od kojih se i najviše strepelo, pa je na kraju Galis dao 30 a Janakis 22 poena. Kada je Petar Popović izašao zbog pet ličnih na terenu je ostao usamljeni Ivan Sunara (25 p) koji sam nije mogao da spreči poraz 71-84. Razlika koju nije bilo nemoguće dostići, ali je bilo veliko pitanje ima li Zadar kvalitet za takav podvig.
Ipak je Aris uspeo da odoli na “vrućem” terenu u Zadru i sačuva prednost iz prvog meča. Opet je briljirao Ivan Sunara sa 27 poena ali je ponovo nedostajalo prave podrške od saigrača. Poluvreme se završilo vođstvom Zadra 48-41. pa se činilo da bi se mogao desiti podvig Zadra. Međutim, proradio je udarni tandem gostiju Galis (28 p) i Janakis (26p) i prosto se nije moglo uraditi više. Zadar je na kraju slavio sa 94-89, pobeda za prestiž ali ne i za plasman u dalje takmičenje.
ZADAR: Pahlić (1/4), Čiklić, Popović (2/36), Sunara (2/52), Matulović (2/16), Babić, Blažević (1/2), Vranković (2/21), Petranović (2/34).
Naš drugi predstavnik Borac iz Čačka takođe nije uspeo da ostvari bolji rezultat. U sportskoj hali se okupilo 2.000 gledalaca nadajući se da će se u na domaćem terenu ostvariti rezultat koji bi davao realnu nadu za prolazak u sledeći krug. Košarkaši Fenerbahčea su ostavili utisak bolje i sigurnije ekipe mada su onda bili još daleko od evropskog vrha. U jednoj bledoj i neubedljivoj košarkaškoj predstavi domaćin je pobedio sa 89-85, ali se prednost nije činila dovoljna za revanš. Najefikasniji u sastavu Borca bili su Obrad Šarančić sa 27 i Dragan Arsić sa 26 poena a kod gostiju Amerikanac Roberts sa 25 poena.

Obrad Šarančić
Pokazalo se u revanšu da je Fenerbahče kvalitetniji sastav koji je već u prvom poluvremenu, koje su dobili sa 17 poena razlike, praktično rešio sve dileme o timu koji prolazi dalje. U nastavku meča Borac je pružio malo veći otpor, smanjio vođstvo domaćina ali konačnih 93-82 bili su dovoljni za prolaz Fenerbahčea u sledeću rundu.
BORAC: Marković, Ivanović, Šarančić, Redžević, Kurčubić, Arsić, Radičević, Jojić.
Ni Šibenka se nije proslavila. I protivnik je bio po meri, Hapoel iz Haife, i razultat prvog meča je obećavao, 105-100 za Izraelce, ali nije vredelo. Odlični su bili Ivica Žurić (23 p) i Nenad Slavica (21 p) i činilo se da je minus od pet poena sasvim prihvatljiv.
Jednu od najboljih partija u karijeri odigrao je Ivica Žurić, postigao je 40 poena, ali nije mogao sam bez podrške saigrača. Na onih minus pet iz prvog meča Šibenčani su dodali još pet na isteku prvog poluvremena pa je zaostatak narastao na deset poena. Zahvaljujući mnogo boljoj partiji u drugom delu uspeli su da nadoknade manjak i meč je otišao u produžetak. Tu su se Izraelci bolje snašli, izgubili sa 94-97, što im je bilo dovoljno za plasman u dalje takmičenje.
ŠIBENKA: Zečević (2/19), I. Žurić (2/63), Ljubojević (2/29), Furčić (1/6), Androić (2/15), Jablan (2/17), Prelević (2/17), Slavica (2/31).
Srećom pa Crvena zvezd nije igrala kvalifikacije jer bi se mogla desiti situacija da nijedan naš klub ne zaigra u grupnoj fazi. No, već na prvom koraku crveno-beli su pokazali da imaju kvalitet i da su ambicije mnogo veće od običnog učešća. U Barseloni su savladali španskog predstavnika Likor 64 sa 104-102 i osvojili značajna dva boda sa gostovanja. Najefikasniji u timu Beograđana bili su Bogosavljev sa 29 i Avdija sa 19 poena.
Na pragu velikog iznenađenja našla se Zvezda kad je na gostovanju u Kantuu protiv slavnog Džolija na poluvremenu vodila sa 48-45. No, u drugom delu se razigrao slavni dvojac domaćina Marcorati – Riva pa je poraz bio neizbežan (102-89). Najbolji u dresu Beograđana bio je Zoran Radović sa 23 poena.

Zoran Radović
I onda je Hapoel, koji je izbacio Šibenku, Crvenoj zvezdi poslužio za lakši trening. Trener Žeravica je čak dozvolio sebi luksuz da dva poluvremena podeli na četiri četvrtine tako što mu je u prvih 10 minuta igrala jedna petorka. pa je onda u 11. minutu izvršio hokejašku izmenu i uveo novih pet igrača. I tako do kraja utakmice. Dominirao je Mirko Miličević sa 28 poena, dovoljno za laku i ubedljivu pobedu sa 112-75.
Pred 1.200 gledala u “Pioniru” pukla je i druga “stotka” protiv Likora. Francuski predstavnik savladan je sa 100-84 najviše zahvaljujući odličnoj igri u samom finišu kada je i ostvarena nedostižna prednost. Ton Zvezdinoj igri davao je Zoran Radović, bio je veoma agresivan u napadu pa je u drugom delu izveo čak 16 slobodnih bacanja, a ukupno je postigao 30 poena.
A onda je došla utakmica odluke. Kapiten Nikolić je posle meča zahvalio publici “bez njene pomoći ne bi uspeli” a nje je bilo – 3.500. Protivnik je bio slavni tim iz Kantua sa svojim vedetama Marcoratijem, Rivom, Barnjom, Andersenom… Publika je bila vatrena, bučna, navijački raspoložena, inspirisana rovovskom bitkom na parketu “Pionira”. Italijani su bolje ušli u meč, u 9. minutu vodili sa devet poena prednosti ali crveno-beli posle početne nervoze preokreću meč. Zahvaljujući većoj borbenosti uhvatili su 16 lopti više, uveli su suparnika u nervozu koji je slobodna bacanja šutirao 14/28. Sve je to na kraju donelo ubedljivu pobedu Crvene zvezde 100-82.
Za prolaz u polufinale bila je neophodna pobeda u Izraelu. Iako rezultatski pobeda nije bila ubedljiva, 88-80, crveno-beli su sigurnom igrom održavali prednost i nisu dozvolili nijednog trenutka da pobeda dođe u pitanje. Opet je najistaknutija figura meča bio Zoran Radović sa 26 poena. Ovom pobedom Crvena zvezda je osvojila prvo mesto u grupi i plasirala se u polufinale.
Simak iz Milana nije bauk, ali je bio bolji od Crvene zvezde. Njihova pobeda u prvom meču u Milanu 109-86 je potpuno zaslužena, a posebno aplauze zaslužuju Kerol i Dino Menegin. Oni su već na početku meča stavili do znanja našim igračima da im neće pružiti priliku da se razmahnu. S druge strane, crveno-beli su skoro ceo susret odigrali u grču, izgleda da su se suviše uplašili i od same pomisli da igraju sa čuvenim italijanskim klubom, pa su često pravili početničke greške. Ne može im se ipak zameriti na borbenosti i želji da se uhvate u koštac sa Milanezima. Razlika od 23 poena je ipak bila prevelika da bi se mogla gajiti nada o prolasku u finale.
Zvezda nije bila ni blizu čudu. Italijani svesni prednosti iz prve utakmice mirno su ušli u susret i vrlo brzo stekli prednost od 11 poena. Ulaskom Nikolića sa klupe koji počinje da pogađa iz svih pozicija utakmica menja tok. Naš tim hvata priključak ali ne uspeva da stekne osetniju prednost. Tek u samom finišu meča, u 36. minutu imaju 10 poena prednosti ali ni to ne umeju da sačuvaju. Na samom kraju dolazi do sukoba između trenera Žeravice i najboljeg igrača Radovića, koji nije želeo da uđe sa klupe već je demonstrativno otišao u svlačionicu. Na kraju Simak pobeđuje sa 100-99 pa se crveno-beli sa dva poraza opraštaju od ovog takmičenja.
CRVENA ZVEZDA: Sretenović (2/13), Aleksić (2/8), Nikolić (7/92), Jokanović, Janković (8/72), Karadžić (8/110), Bogosavljev (8/85), Radović (8/140), Petović (7/48), Miličević (6/85), Milivojša (7/42), Avdija (8/83).
Nastaviće se
Photo: FIBA, X