Početna ISTORIJADarko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (33)

Darko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (33)

od Darko Bjelobaba
35 pregleda

KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA

Naš predstavnik Jugoplastika je u sezonu 1989-90 ušao kao branilac titule, u još jačem sastavu pojačan  Zoranom Savićem, Aramisom Naglićem i Petrom Naumovskim. Ako je prošlogodišnje osvajanje titule evropskog prvaka bila svojevrsna senzacija, ove sezone su bili sasvim legitimni pretendent na najviši plasman.

U osmini finala su odigrali dva meča protiv škotskog Livingstona i ostvarili dve lagane pobede, kada su šansu da zaigraju dobili i mlađi igrači.

Na otvaranju grupne faze u Splitu odmah pravi spektakl. Barselona sa svojim zvezdama San Epifanijom, Norisom, Solozabalom… privukla je na „Gripe“ 5.500 gledalaca koji su mogli da uživaju u vrhunskoj košarkaškoj predstavi. Do pre samo dve godine Splićani su mogli samo da sanjaju da mogu pobediti Barselonu, a sada su nabili kompleks renomiranom protivniku. Za pobedu 86-73 najzaslužniji je Dino Rađa koji je postigao 24 poena uz samo dva promašaja. Njemu je izvanredno asistirao iskusni Duško Ivanović, a ostali su rutinski odradili svoj deo posla.

Kada je ostvarena i druga pobeda na gostovanju u Milanu bilo je jasno da Jugoplastika grabi velikim koracima ka završnom turniru. Prekaljeni veterani Filipsa, kao što su Menegin, Riva i Dantoni, nisu nimalo zaplašili mladi splitski sastav, već su “žuti” od samog starta zaigrali hrabro i stekli osetnu prednost. Čak ni kad su domaćini uspeli da u 33. minutu stignu do izjednačenja nije bilo znakova nervoze kod igrača Jugoplastike. Trojka Sretenovića je otvorila seriju od 11-0 i tu je bio kraj nadanjima domaćina. Krajnjih 84-73 je označilo veoma važnu pobedu Jugoplastike koja im je otvorila lepu perspektivu za dalji tok takmičenja.

Posle trećeg kola Jugoplastika je bila jedina neporažena ekipa što je najbolje svedočilo o izjednačenosti timova. Limož nije bio sastav sa nekim ekstra zvezdama, ali se pokazao kao veoma neugodan suparnik. Čitavo prvo poluvreme dobro su se držali, u velikoj meri zahvaljujući slabijoj odbrani Splićana zbog koje su primili čak 51 poen. Trener Maljković je na pauzi malo podviknuo na svoje pulene što je rezultiralo serijom od 11-0 na samom startu, i tada je praktično i rešeno pitanje pobednika. Najbolji je bio Toni Kukoč koji je postigao 30 poena i zbog njega je vredelo dati 50 dinara za ulaznicu koje su ocenjene kao veoma skupe.

Gostovanje u Holandiji prvaku „zemlje lala“ Komodoreu trebalo je da predstavlja lep izlet za našeg šampiona, a umalo se pretvorio u noćnu moru. Svako potcenjivanje protivnika uvek se osveti, i to se umalo desilo našem prvaku. Ležeran ulaz u utakmicu rezultiralo je vođstvom domaćih 41-23. Tek kad su u nastavku meča Holanđani ostali bez snage proradila je „žuta mašina“ i desio se preokret. Na kraju su Splićani trijumfovali sa zasluženih 83-74, ali ovaj meč je poslužio kao dobra opomena pred duele sa mnogo ozbiljnijim suparnicima.

Odličnom partijom u drugom poluvremenu Splićani su uspeli da ostvare i petu uzastopnu pobedu i savladaju na domaćem parketu slavni Makabi. Kad im je proradio šut košarkaši Jugoplastike su bili nezaustavljivi, dominirali su i u skoku i Izraelci su bili naprosto nemoćni. Više nego ubedljivih 79-61 i briljantna partija Duška Ivanovića (30 p) učinili su da 6.500 navijača vrlo zadovoljni napuste Gripe.

Svakoj seriji dođe kraj pa tako i ovoj pobedničkoj Jugoplastike. Čak 7.000 gledalaca došlo je na Gripe da vide Galisa i društvo nadajući se, naravno, novoj pobedi svojih ljubimaca. No, domaći su ušli sa nekim grčom u meč, igrali su prilično nervozno pa ih ni šut nije služio. Ipak, kada su pet minuta pre kraja poveli sa pet poena razlike činilo se da su na pragu nove pobede. Međutim, desio se potpuni raspad domaćeg tima što gosti koriste i prelaze u vođstvo koje mirno čuvaju do samog kraja. Na kraju Grci slave sa 89-85 najviše zahvaljujući Nikosu Galisu, strelcu 38 poena, i Stojku Vrankoviću koji je tada nastupao za grčki tim.

Prvi krug grupne faze završen je u Poznanju, protiv Leha koji je u tom trenutku bio na začelju tabele sa svim porazima. Gosti nisu ništa prepustili slučaju već su od starta zaigrali angažovano odlučni da što pre reše pitanje pobednika. Domaći košarkaši su samo u jednom trenutku prišli na šest poena ali dalje od toga nisu mogli. Jugoplastika je već u sledećem minutu ubacila u veću brzinu i do poluvremena prednost je narasla na 15 poena, a na kraju utakmice je iznosila rekordnih 47 poena (120-73). Bila je ovo prilika da i oni igrači sa klupe koji manje igraju dobiju šansu da se iskažu.

U derbiju dve prvoplasirane ekipe sastali su se Barselona i Jugoplastika. U ne naročito kvalitetnoj, ali uzbudljivoj i dinamičnoj utakmici, slavila je domaća ekipa sa 79-73. Posle izjednačenog prvog dela Spličani su bolje otvorili nastavak i poveli sa 7 poena razlike. Ali, zbog velikog broja ličnih grešaka, pogotovo centara Rađe i Sobina, zaigrali su opreznije u odbrani što su domaći iskoristili i preuzeli vođstvo. U samom finišu posle nekoliko grešaka Sretenovića Barselona je napravila nedostižnu prednost. Treba reći da su domaći igrali bez San Epifanija a Splićani sa rovitim Kukočen koji posle preležanog gripa nije bio na svom uobičajnom nivou.

Iako je odigrano tek devet kola Jugoplastika je pobedom protiv Filipsa 95-89 praktično obezbedila plasman na završni turnir. U prvom poluvremenu se vodila izjednačena borba kada su se oba tima naizmenično smenjivala u vođstvu. Gosti iz Milana su bolje otvorili drugo poluvreme i stekli prednost od osam poena. Mirisalo je na loš završetak ali se onda razigrao Toni Kukoč koji sa tri vezane trojke preokreće tok meča. Boljom završnicom Splićani ostvaruju pobedu koja im garantuje plasman među četiri najbolja tima.

Iako su mogli da igraju rasterećenije, Jugoplastika je svaki meč igrala na pobedu. U Limožu su vodili 35 minuta i ipak izgubili utakmicu. Dok su igrali disciplinovano utakmicu su držali pod svojom kontrolom, u 31. minutu bilo je 68-58, ali onda su počeli sa soliranjem i to ih je koštalo poraza 93-100.

Pošto je utakmica protiv Komodorea igrana 8. marta domaćin je damama omogućio slobodan ulaz kako bi obezbedio veću posetu protiv protivnika koji nije bio toliko atraktivan. Već na startu je ostvarena razlika koja se tokom meča samo uvećavala. Na kraju je bilo ubedljivih 105-78 uz sjajnu partiju Dino Rađa koji je za 29 minuta na parketu postigao 30 poena.

Makabi je imao još neke teorijske šanse za prolaz na završni turnir pa im je pobeda protiv Jugoplastike bila ultimativna. Oko 7.000 navijača je napravilo sjajnu atmosferu, ali ni to nije moglo da pomogne domaćem timu. Veoma raspoložen udarni tandem gostiju Kukoč (21 p) i Rađa (27 p) doneo je pobedu Splićanima sa 93-87 i raspršio snove Makabiju o odlasku na završnicu.

A onda još jedna veličanstvena pobeda u Solunu koja je obezbedila drugo mesto na konačnoj tabeli. Pogotkom Dina Rađe u poslednjim sekundama meča, koji je pod košem uspeo sjajno da nadmudri Vrankovića i poentira, košarkaši Jugoplastike postigli su vrednu pobedu protiv Arisa 80-79.

Za oproštaj od splitske publike ubedljivo je savladan Leh iz Poznanja 98-74. Na ovaj način obezbeđeno je drugo mesto i protivnik u polufinalu biće francuski Limož.

Ako je prošle godine na završni turnir Jugoplastika otišla kao autsajder, ove godine je bila sasvim druga priča. U Saragosu su otišli kao branioci titule i kao favoriti da sa Barselonom zaigraju u velikom finalu. I potpuno je opravdala taj status u prvom meču protiv Limoža. Francuzi su se još nekako i držali u prvom poluvremenu, ali u nastavku su doživeli potpuni krah. Već u 23. minutu bilo je 14 poena razlike, u jednom trenutku prednost je prešla je 20 poena do konačnih 101-83. Svi u ekipi su imali sjajne role, od najefikasnijeg Perasovića (24 p), preko Ivanovića (20 p) do Kukoča i Savića koji su postigli po 16 poena. Moglo bi se gotovo reći da su Splićani rutinskom igrom obezbedili prolaz u finale.

Igrači i stručni štab Jugoplastike

U drugom polufinalnom meču Barselona je ubedljivo savladala Aris pa je grčkim navijačima, kojih je bilo u velikom broju u Saragosi, preostalo da u finalu navijaju za – Jugoplastiku. S obzirom na veliku nadmoć Barselone u broju navijača jer se utakmica igrala u Španiji Splićanima je mnogo značila ova podrška temperamntnih Grka. Iako je iz taktičkih razloga meć počeo na klupi vrlo brzo po ulasku na teren Toni Kukoč je doneo prednost Splićanima. Poluvreme je završena sa četiri poena prednosti za “žute” tako da je bilo jasno da će finale biti neizvesno do samog kraja. I u nastavku naš šampion prvi stiče osetniju prednost od devet poena, ali se Barselona ne predaje i nošena burnim navijanjem prelazi čak i u minimalno vođstvo. Kukoč ponovo uzima stvar u svoje ruke i donosi prednost Jugoplastici. Do kraja će se voditi neizvesna borba u kojoj briljantni Kukoč svojim genijalnim potezima rešava ishod meča, Jugoplastika pobeđuje sa 72-67 i po drugi put zaredom postaje klupski prvak Evrope. Svi se slažu da je bilo teže nego prošle godine u Minhenu, ali da je ovim rezultatom potvrđen neosporni kvalitet i da su zaista najbolji tim u Evropi.

Toni Kukoč

JUGOPLASTIKA: Sretenović (14/82), Perasović (15/204), Pavićević (14/89), Kukoč (18/323), Sobin (18/101), Radović (1/3), Tabak (5/16), Naumovski (1/7), Ivanović (17/385), Savić (15/95), Rađa (18/310), Naglić (7/54).

KUP POBEDNIKA KUPOVA

U Kupu pobednika kupova predstavljao nas je Partizan u jednoj od svojih prilično haotičnih sezona. Divac i Paspalj su otišli u NBA, Đorđević u JNA a Danilović će se povrediti na pola sezone i propustiti veliki broj utakmica. Otuda ni očekivanja nisu bila prevelika kada je u pitanju krajnji domet u Evropi.

U osmini finala igrali su protiv nedoraslog Apolona sa Kipra, obe utakmice su odigrane u Limasolu, štednja nego šta, i ostvarene su dve ubedljive pobede.

U grupnoj fazi prvi rival je bio francuski Miluz koji je dočekan u polupraznoj dvorani na Novom Beogradu. Početak je bio prilično bojažljiv, otuda i veliki broj grešaka i minus od jednog poena na poluvremenu. U nastavku su se crno–beli oslobodili straha od poraza, zaigrali samouverenije i to se odmah odrazilo na rezultat. Najbolji na terenu je bio Saša Radunović koji je postigao 27 poena ali odlučujuće koševe za pobedu od 91-83 postigao je Saša Danilović.

Utakmici sa Realom u Hali sportova prethodio je minut ćutanja tragično preminuloj zvezdi madridskog tima Fernandu Martinu. Naime, desetak dana ranije u saobraćajnoj nesreći život je izgubio as Reala za koga je te večeri nastupio njegov rođeni brat Antonio. I Partizan je imao svojih problema, Saša Radunović je ostao na tribinama sa gipsom na ruci dok je drugi centar Marko Ivanović već u 14. minutu imao četiri lične greške. Dobra vest je da je u sastavu bio Saša Đorđević kome su vojne vlasti dozvolile da nastupa za Partizan u evropskom takmičenju. Iako su u pojedinim trenucima crno–beli uspevali da stignu vođstvo gostiju nije bilo sumnje da su Madriđani mnogo kvalitetniji tim. Otud i potpuno zaslužena pobeda 105-88 uz fantastičnu partiju naturalizovanog Španca Hosea Birjukova koji je postigao 28 poena.

Potom je usledilo gostovanje u Solunu ekipi PAOK-a i novi poraz od 81-93. Mora se reći potpuno zaslužen iako su crno–beli veći deo utakmice sasvim dobro odigrali. No, u trenucima kad se lomio rezultat pravili su početničke greške što je uslovilo novi poraz. Igrači Partizana tokom celog meča nikako nisu mogli da zaustave nekadašnjeg člana Crvene zvezde Baneta Prelevića koji im je rešetao koš kad je hteo i kako je hteo.

Agonija Partizana se novim porazom u Miluzu se nastavila. Posle ovog gubitka šanse za prolaz bile su svedene na minimum. Francuzi su vodili tokom celog meča dok je Partizan stalno jurio ali nikako nije uspevao da stigne prednost domaćina. Poslednji pokušaj je bio u finišu kada je prišao na 65-69 ali je i to bilo premalo za domaćina, koji ubrzo preuzima stvar u svoje ruke i završava utakmicu u svoju korist sa 80-71.

Rasprodaja ugleda je nastavljena u Madridu. Real je bio superiorniji, posebno u prvom poluvremenu kada je igrao sa najjačom postavom. Bilo je atraktivnih akcija, zakucavanja, sve u svemu duel dve neravnopravne ekipe. Pred kraj susreta kada je već sve bilo rešeno oba trenera su šansu pružili mlađim igračima. Priliku je najbolje “iskoristio” Miladin Mutavdžić koji je posle svirane greške u napadu gađao sudiju loptom pa je, naravno, isključen. Uglavnom, ubedljiv poraz Partizana 101-76.

Paradoksalno je da je u utakmici koja nije bila od takmičarskog značaja ni za jednu ekipu dvorana najzad bila puna. Mora se priznati da je to u velikoj meri zasluga i Grka kojih je bilo oko 2.000 jer su došli da podrže svoj PAOK. I Partizan je pružio najbolju partiju u sezoni i priredio pravu “karnevalsku noć” svojim navijačima. Ubedljiva pobeda 95-79 za oproštaj. i vickasti trener Partizana Reba Ćorković koji je poželeo uspeh PAOK-u u nastavku takmičenja “jer nose naše boje”.

PARTIZAN: Androić (5/33), Danilović (5/97), Lončar (3/17), Obradović (2/22), Radunović (4/68), Orcev (1/2), Ivanović (8/108), Pecarski (6/55), Đorđević (5/98), Popović (6/42), Mutavdžić (5/24), Nakić (8/118).

KUP RADIVOJA KORAĆA

Crvena zvezda je imala možda i najlošiju evropsku sezonu u svojoj istoriji. U duelu sa trećim po kvalitetu solunskum timom Iraklisom, naš predstavnik se sapleo već na prvom koraku. Dominatni tokom cele utakmice Grci su ostvarili ubedljivu pobedu od 99-81 uz fenomenalnu partiju Amerikanca Ingrama koji je postigao 49 poena. Težak posao je očekivao crveno-bele u revanšu.

Dejvid Ingram

I upravo taj Ingram im je došao glave u revanšu. Iako nije bio tako poenterski raspoložen (postigao samo 15 poena) dao je jednu trojku ali u najbitnijem trenutku. Sa 7 metara (trojka je tada bila na 6,25) u poslednjoj sekundi meča postiže poene za konačnih 77-62 i umesto produžetka meč se završio ukupnim trijumfom Iraklisa. Iako je Crvena zvezda u jednom trenutku imala i 20 poena prednosti nastavila je da forsira šut za tri poena koji im baš nije išao i to im se na kraju obilo o glavu.

CRVENA ZVEZDA: Dabić (2/40), Nikolić (2/27), Janković (1/8), Jovanović (2/26), Cvetković (2/11), Radović (2/23), Petović (2/16), Vasić (1/7).

Zadar je prilično sigurno stigao do četvrtfinalne grupe. U prvom kolu protiv Spartaka iz Plevena nijednog trenutka se nije postavljalo pitanje prolaza u sledeću rundu. Ostvarene su dve ubedljive pobede a šansu da zaigraju dobili su Mujagić, Bilandžić i Ćurguz koji su, inače, uglavnom grejali klupu.

Sledili su dueli sa Makabijem što bi prilično zaplašilo Zadrane da nije bio u pitanju tim iz – Brisela. Belgijanci su bili malo nezgodniji suparnik, ali je naš predstavnik ipak dosta sigurno ostvario dve pobede i plasirao se u grupnu fazu.

Tu su već sledili mnogo ozbiljniji protivnici i vrlo brzo se pokazalo da je tu negde i krajnji domet Zadrana. Već na startu poklekli su na svom terenu od veoma kvalitetnog Skavolinija iz Pezara sa 89-94. Briljirala su dva Amerikanca u italijanskom timu Dej i Kuk, dok je kod domaćina ostao usamljen Petar Popović sa 37 poena.

Kada su i u drugom kolu u Jazinama poraženi od Huventuda sa 99-100 bilo je jasno da nema ništa od plasmana u četvrtfinale. Arijan Komazec, kome je tek 19 godina, nametnuo se kao lider tima, ali nije bilo onih iskusnijih koji bi mogli da ga isprate.

Odličan je Komazec bio i u Ortezu kada je opet bio najefikaniji igrač meča sa 34 poena ali ipak nije uspeo da spase svoj tim od novog poraza 85-87.

U drugom krugu Zadrani više nisu previše ni zapinjali čuvajući snagu za utakmice u domaćem prvenstvu. Igraju bez Komazeca, pa otuda ne čudi visok poraz u Pezaru 93-112.

Slično se ponovilo i u Badaloni gde je domaći tim slavio sa 79-72. U odsustvu Komazeca glavni igrač je postao Predrag Šarić koji je postigao 24 poena.

Da se ipak časno oproste Zadrani su se potrudili pobedom protiv Orteza 119-102. Utakmicu je obeležio povratnik Arijan Komazec sa 37 poena.

Arijan Komazec

ZADAR: Pahlić (6/30), Mujagić (5/38), Popović (7/161), Šarić (5/70), Bilandžić (1/3), Šarlija (7/54), Blažević (8/46), Ćurguz (3/17), Trifunović (7/83), Komazec (7/209), Obad (8/82), Ušić (7/49).

Iskusni sastav Olimpije sa Vilfanom, Hauptmanom i Kotnikom sa dosta ambicija je ušao u novi evropski ciklus. Kada su u prvom kolu savladali Hapoel Galil na njegovom terenu sa 73-70 činilo se da je već obezbeđen prolaz u drugo kolo. Odličan je bio Radisav Ćurčić sa 24 poena, a istakao se i mladi Jure Zdovc sa 18.

I umesto da revanš bude formalnost pretvorio se u pravu dramu. Samo zahvaljujući iskustvu Petera Vilfana u ludoj završnici domaći su uspeli da izbore poraz 79-81, poraz koji nije toliko boleo jer je teškom mukom ostvaren prolaz u sledeće kolo.

Tamo ih je čekao još kvalitetniji suparnik, italijanski predstavnik Beneton iz Treviza sa svojim vedetama Vilaltom, Đeneralijem, Jakopinijem i dvojicom Amerikanaca. Biće to jedna od najblistavijih pobeda Olimpije jer je kvalitetan protivnik savladan na njegovom terenu a pritom je na poluvremenu vodio sa 13 poena prednosti. Ali onda veličanstveni tandem Vilfan (25 p) i Ćurčić (20 p) donosi preokret i veliku pobedu 83-80.

Postojao je opravdan strah da bi se mogao ponoviti scenario iz duela sa Hapoelom pa da Olimpija ima velike probleme u revanšu sa Benetonom, ali ovoga puta strah je bio bezrazložan. Pred 4.000 gledalaca u “Tivoliju” ostvarena je ubedljiva pobeda 84-68 čime je ostvaren plasman u grupnu fazu. Odlični su bili Jure Zdovc (22 p) i Vilfan (20 p).

Da će u grupnoj fazi biti mnogo teže pokazalo je već prvo gostovanje u Livornu gde su pretrpeli ubedljiv poraz sa 109-88. Kao lider tima nameće se Čačanin Radisav Ćurčić, budući NBA igrač, čija odlična partija i 22 poena nisu bili dovoljni da se izbegne poraz.

Radisav Ćurčić

Prvi bodovi su osvojeni posle mnogo muka kada je minimalno savladana Saragosa u Ljubljani sa 81-79. Ćurčić je sa 22 poena bio opet najefikasniji u svojoj ekipi, a zanimljivo da mu je rival bio čuveni reprezentativac SSSR-a Aleksandar Belostenji.

Usledio je novi ubedljiv poraz na gostovanju protiv francuskog Šolea 87-103. Svoje prve korake na velikoj sceni pravio je Antoan Rigodo, no već tada se moglo naslutiti da će biti veliki as. Kod Ljubljančana partiju sezone je pružio Slavko Kotnik sa 24 poena.

Sistem toplo – hladno se nastavio i posle utakmice protiv Livorna na domaćem terenu. Savladan je sa 112-81 i nadoknađen minus iz prvog meča. Najbolji u redovima domaćina su bili Peter Vilfan sa 31 poenom i Jure Zdovc sa 29.

Kada je doživljen još jedan poraz u Saragosi 85-97 postalo je jasno da u ovoj grupi pobeđuju samo domaćini i da će na kraju koš razlika odlučivati o putnicima u sledeću fazu.

Tako se na kraju i desilo. Pobeđen je Šole sa 95-84 ali će se ispostaviti da tolika pobeda neće biti dovoljna za osvajanje jednog od prva dva mesta na tabeli. Nedostajalo im je tri poena i  tako su posle dosta korektnih utakmica doživeli ipak eliminaciju.

OLIMPIJA: Tomović (2/4), Šiško, Daneu, Zdovc (9/159), Virant, Bačar (1/4), Hauptman (10/114), Kraljević, Vilfan (10/204), Ćurčić (10/199), Kotnik (10/140), Đurišić (10/43).

Tim Bosne je bio dobar spoj iskustva i mladosti i nije bilo sumnje da će za svakoga biti neugodan rival. To je već u prvom kolu na svojoj koži osetio Fenerbahče koji je pred svojom publikom poražen sa 92-86. Zablistao je punim sjajem mladi bek Zdravko Radulović koji je postigao 41 poen. Revanš je ispao obična formalnost jer su Sarajlije slavile još ubedljivije 86-68.

U drugom kolu rival je ipak bio nedorastao, reč je o belgijskom Gentu, gde je Bosna sa dve ubedljive pobede lagano obavila posao i plasirala se u grupnu fazu.

Takmičenje u grupi je otvorena sigurnom pobedom na svom parketu protiv Iraklisa 105-97. Da nije došlo do malog opuštanja u finišu meča pobeda bi bila još ubedljivija. Najistaknutija figura na meču bio je Zdravko Radulović sa 28 poena.

Gostovanje u Kazerti je bilo najveće iskušenje za izabranike Draška Prodanovića u dotadašnjem delu sezone. Italijanski tim je bio prepun asova, od domaćih reprezentativaca Nanda Đentilea, Esposita, Del Anjela, preko bugarskog internacionalca Georgija Glučkova, pa do legendarnog Oskara Šmita. Bosna se odlično držala tokom celog meča i pretrpela častan poraz 77-82. Zdravko Radulović je sa 32 poena zasenio sve te asove oko sebe.

Zdravko Radulović

Potom je u Sarajevo stigao slavni CSKA iz Moskve sa Sergejom Bjelovim na klupi i gorostasnim veteranom Vladimirom Tkačenkom. Ljubitelji košarke u Sarajevu prisustvovali su jednom od najuzbudljivijih mečeva koji je Bosna ikad odigrala, i koji je rešen tek posle produžetka. Posle 80-80 u regularnom delu u dramatičnom nastavku Bosna pobeđuje sa 92-89 i osvaja dva dragocena boda. Partiju sezone odigrao je vrsni strelac Miroljub Mitrović koji je postigao 29 poena.

Bez većih problema ostvarena je ubedljiva pobeda u Solunu protiv najslabijeg tima u grupi Iraklisa. Bosna je slavila sa 105-87 a najefikasniji pojedinac je bio Zdravko Radulović sa 35 poena.

Ključna pobeda je bila ona protiv Fonole kada je i nadoknađen minus iz prvog meča. Boljom igrom tokom celog meča Bosna je kontrolisala igru i rezultat i potpuno zasluženo pobedila sa 96-84. Gosti su bili hendikepirani neigranjem Oskara Šmita, a kod Bosne su prednjačili Radulović (32 p) i Primorac (26 p).

Utakmica u Moskvi nije bila od presudnog značaja pa su Sarajlije mogli sebi da priušte poraz od 69-80. Osvojeno je drugo mesto u grupi i obezbeđen prolaz u četvrtfinale.

Fantastičnom partijom u prvom poluvremenu u Istanbulu Bosna je praktično obezbedila plasman u polufinale. Ono što je postignuto u prvom delu, pre svega zahvaljujući kontrama i polukontrama, izvanrednim skokovima pod oba koša i nepogrešivim snajperskim hicima Radulovića, Mitrovića i Avdića je teško dostižno i za mnogo bolji tim nego što je u tom trenutku bio Efes Pilsen. Činjenica da su za prvih 20 minuta postigli 61 poen najbolje govori o poenterskom nadahnuću košarkaša Bosne. No, najzaslužniji za pobedu bez sumnje je bio centar Sejo Bukva koji je postigao 26 poena i u potpunosti zamenio povređenog kapitena Marija Primorca. Konačnih 107-91 trebalo je da bude dovoljno za plasman u polufinale.

Revanš je samo potvrdio da je Bosna daleko kvalitetniji tim i da potpuno zasluženo ide dalje. Ostvarena je još ubedljivija pobeda 117-78 i Sarajlije su podsetile na svoje najblistavije dane. Ovaj put se u borbi pod koševima istakao mladi reprezentativac Dževad Alihodžić koji je postigao 24 poena ali su i svi ostali dali svoj doprinos.

Prva polufinalna utakmica protiv Huventuda u “Skenderiji” bila je puno preokreta. Gosti su bolje otvorili susret najviše zahvaljujući dvojici Amerikanaca u svojim redovima, a onda Bosna preokreće i stiče u 12. minutu 12 poena prednosti. Gosti su se ponovo povratili pa je prednost na poluvremenu bila četiri poena za Sarajlije. Kada je najbolji igrač gostiju Amerikanac Džonson zaradio četvrtu ličnu grešku Bosna koristi tu okolnost i u 29. minutu rezultat je bio 78-60. I onda umesto da mirno privedu utakmicu kraju domaći dozvoljavaju gostima iz Badalone da naprave seriju od 16-0 i uđu u potpunu egal završnicu. Tako se na kraju utakmica i završila nerešenim rezultatom 90-90 čime su šanse Bosne da se plasira u finale svedene na minimum.

I onda kad su trebali da zaigraju najbolje košarkaši Bosne su odigrali najslabiju partiju sezone. Sarajlije su dobro otvorili utakmicu, bili u vođstvu do 13. minuta kada su domaćini izjednačili i posle toga su prosto nestali sa parketa. Do kraja utakmice postojao je samo jedan tim. Za tri poena igrači Bosne su šutirali 3/23 od toga najbolji strelac Radulović 2/15 pa se igrači našeg tima i nisu mogli čemu nadati. Konačnih 72-94 je malo pokvarilo opšti utisak o učinku Bosne mada se u celini njihov nastup može smatrati veoma uspešnim.

BOSNA: Marković (12/86), Firić (2/4), Popivoda (2/8), Avlijaš (1/2), Mujanović (8/47), Bukva (13/103), Primorac (10/190), Avdić (14/158), Tadić (1/5), Alihodžić (14/117), Radulović (14/364), Mitrović (14/231).

Nastaviće se

Photo: FIBA, X

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar