Početna ISTORIJAIstorija: Prvi Fajnal four

Istorija: Prvi Fajnal four

od Vladimir Stanković
30 pregleda

 

Jeste prvi aprill, ali nije prvoplasirska šala: 1. aprila 1966. igran je prvi završni turnir starog Kupa šampiona a domaćin je bila Bolonja. Pogrešno se misli da je ova formula prvi put promovisana u Ganu 1988. kad je među učesnicima bio i Partizan. FIBA je posle sedam godina postojanja Kupa šampiona, koji se igrao na ispadanje do finala, odlučila da, eksperimentalno, primeni američku univerzitetsku formulu sa četiri tima koja su preživela teške kvalifikacije tokom takozvanog „martovskog ludila“.

Na startu sezone 1965/66 pojavilo se čak 26 timova što je za ondašnju Evropu, sa 32 države, bio vrlo veliki broj.Titulu je branio Real Madrid koji je prethodne godine u dve finalne utakmice nadvisio CSKA. Jugoslaviju je predstavljao Zadar koji je te 1965. predvođen Josipom Đerđom i tada 17-godišnjim Krešom Ćosićem osvojio svoju prvu titulu državnog prvaka. Zadrani su u osmini finala KEŠ eliminisali Dinamo iz Bukurešta  92-78 i 56-79. Ušli su u četvrtfinalnu grupu B i nisu se proslavili. U konkurenciji AEK-a, CSKA iz Sofije i CSKA iz Moskve bili su poslednji, pobedili su samo AEK u Zadru. Grci su bili drugi a moskovski CSKA prvi, dok su iz A grupe plasman na prvi F4 izborili Slavija iz Praga i Simental iz Milana. Polufinale je igrano 30. marta 1966. U Bolonji, Slavija je pobedila AEK 103-73 uz briljatnu igru Jiržija Zideka (30 poena), Jiržija Amera (26) i Karela Broha (17). Atinski tim, prvi klupski velikan grčke košarke, dve godine kasnije pobednik Kupa kupova, predvodili su centar Jorgos Tronzos  (20) i bekovi Hristos Zupas (14) i Jorgos Amerikanos (12). U drugom polufinalu Simental se prilično namučio sa sovjetskim prvakom u kome su zvezde bili Jak Lipso (13), Aleksandar Travin (14), Genadij Voljnov (10) i vragolasati bek Alačačan. Milaneze je predvodio Amerikanac Bil Bredli, jedna od zvezda američkog olimpijskog tima na Igrama u Tokiju 1964. Zanimljivo je da je kasnije napravio sjajnu karijeru u NBA, bio prvak sa Njujorkom, a još kasnije briljatnu političku karijeru. Dogurao je do senatora i čak se spominjao kao mogući predsednički kandidat demokrata. Ali, to je druga priča. Bredli je dao 20 poena, Masimo Mazini 15, drugi Amerikanac Skip Toren 10, Gabrijele Vijanelo 12.

Finale je, valjda zbog TV, počelo u 22,15. Sudili su Mađari Edvin Kašai i Teodor Šober. U dvorani je bilo 8.000 navijača koji su, razuimljivo, navijali za Olimpiju koja je imala šansu ne samo da postane prvi italijanski tim prvak Evrope, već i prvi italijanski klub u finalu takmičenja koje je već imalo veliku popularnost i lep ugled.

Posle početnog vođstva Olimpije, Slavija se sredila i sredinom poluvremena povela 27-22. Zidek, otac Jiržija Zideka juniora koji će 1999. biti prvak Evrope sa Žalgirisom na F4 u Minhenu, bio je nerešiva enigma za odbranu Milaneza. Bio je visok 2,05 ali jak, širokih ramena, odličnog skoka i dobre tehnike tako da je lako izlazio na kraj i sa znatno višim centrima. Bredli i Vijanelo vratili su prednost na stranu Olimpije, koja je na odmor otišla sa 6 poena viška (41-35).

Utakmica je prelomljena početkom nastavka kada je italijanski tim poveo sa 14 poena (53-39) iako je ekipa iz Praga uspela da dođe do 51-53. Finiš je ponovo pripao Italijanima.

Simental Olimpija-Slavija Prag 77-72 (41-35)

 

Simental: Đanfranko Pijeri 4, Bil Bredli 14, Gabrijele Vijanelo 21, Masimo Mazini 3, Skip Toren 21 – startna petorka – Đulio Jelini 4, Sandro Riminuči 10, Đandomeniko Ongaro, Marko Binda. Trener: Čezare Rubini

Slavija: Karel Baroh 10, Jirži Amer 11, Jaroslav Krivi 5, Jirži Stasni 6, Jirži Zidek 20 – startnih pet – Jirži Zedniček 10, Jaroslav Kovar 10, Jirži Konopasek, Jirži Lizalek. Trener: Jaroslav Šip.

Za ljubitelje dokumentacije evo i sastava ostala dva učesnika prvog F4.

 

CSKA: Oleg Borodin, Anatolij Astahov, Armenak Alačačian, Viktor Zubkov, Vladimir Kapranov, Aleksandar Travin, Vladimir Rodionov, Jurij Kornjejev, A.Kovaljev, Genadij Voljnov, Jak Lipso, Aleksandar Kulkov. Trener je bio Jevgenij Aleksejev.

AEK: Dimitris Teodopulos, Jorgos Moskos, Jorgos Trontzos, Vangelis Dermanucos, Hristos Zupas, Jorgos Ikonomu, Jorgos Amerikanos, Vangelis Nikitopulos, Eas Larencakis, Stelios Vasilijadis, Lakisa Cavas, Antonis Kristeas, Nikos Nesijadis. Trener: Misas Pancapulos.

FIBA je formulu zadržala i u narednoj sezoni, završnica je igrana u Madridu, takođe 30. marta i 1.aprila, a učesnivci su bili Real Madrid-Olimpija (88-86) i Simental-Slavija Prag 103-97. U finalu je Real je pobedio Simental 91-83 (45-45), ali je je FIBA za sezonu 67/68 odlučila da se vrati na klasični kup-sistem sa finalom na neutralnom terenu. Trebalo je da prođe još 20 godina da bi se vratila na F4, sistem koji je nasledila i Evroliga pretvorivši ga u spektakl i najvažniji dogadaj godine na međunarodnom klupskom planu. Još ne znamo ni ko će igrati u plejofu a kamoli na pvpgpdišnjem F4, ali karata za Berlin odavno nema.

Photo: Privatna arhiva

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar