KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA
U sezonu 1990/91, za koju će se ispostaviti da je poslednja u kojoj su naši timovi nastupali kao predstavnici SFRJ, POP 84 (pod ovim nazivom je nastupao tim iz Splita) je ušao osetno oslabljen. Trostruki uzastopni prvak države i dvostruki osvajač Kupa šampiona u letnjoj pauzi ostao je bez tri člana prve postave – Rađe, Ivanovića i Sobina, i bilo je veliko pitanje koji su im krajnji dometi u Evropi. Odlučeno je da se niko ne dovodi već da šansu dobiju igrači koji su prošle sezone manje igrali – Savić, Naglić i Tabak. Tokom sezone će ipak biti doveden Amerikanac Ejvi Lester koji je pojačao centarsku liniju. Sve će se naravno vrteti oko Tonija Kukoča koji će morati da potvrdi da je u tom trenutku najbolji igrač Evrope.
Osmina finala je lagano odrađena sa dve ubedljive pobede protiv turskog Galatasaraja.
Grupna faza je otvorena na domaćem terenu protiv nezgodnog tima Skavolinija. „Žuti“ su bili veoma slabi u prvom poluvremenu pa je minus od šest poena na poluvremenu bio više nego prihvatljiv. U nastavku prvo dolazi do kvara na semaforu pa delegat nalaže da se vreme dalje ručno meri. Da li zbog toga ili je domaćima prosto krenulo uglavnom prave seriju 20-0 i potpuno preokreću rezultat. Utakmica je završena u „harlemovskom“ stilu sa ubedljivom pobedom 86-66.

Ekipa Pop 84
A onda skoro da završe u Temzi. Potcenjivanje engleskog tima umalo se pokazala kao fatalna greška. Amerikanci u dresu Kingstona odlično su se pokazali i bili su na pragu pobede. Na samom kraju regularnog dela imali su tri poena prednosti, i umesto da prave faul dozvolili su Perasoviću da šutne i – pogodi trojku. Tako je meč otišao u produžetak u kojem su se iskusniji gosti bolje snašli i opet poenima Perasovića u poslednjoj sekundi slavili sa 89-87. Izuzetno važna pobeda za nastavak takmičenja.
Tim Bože Maljkovića je ostvario u trećem kolu novu pobedu na Gripama. Sve bi to bilo normalno da šjor Boža u tom trenutku nije bio trener – Barselone. Tako su posle gotovo dve godine prvaci Evrope doživeli poraz na svom terenu. Kada je u 30. minutu splitski tim poveo sa 69-61 činilo se da bi to mogao biti početak kraja Barse. No, ako je neko poznavao domaćina to je bio Maljković. Odličnom odbranom iz igre je isključio Kukoča koji je čak dva minuta pre kraja izašao zbog pet ličnih. Gosti to koriste i slave sa 91-87.
Sad da li je u pitanju lošija forma ili nedostatak kvaliteta, ali u Soluna POP 84 nije ličio na sebe. Kada najbolji igrač Toni Kukoč ne igra na svom nivou jednostavno nema igrača koji ga može zameniti. Domaći tim je odlično vodio stari košarkaški “lisac” Lazar Lečić koji je te sezone postao šef stručnog štaba. Glavni oslonac na terenu mu je bio Goran Sobin koji je vrlo dobro poznavao dojučerašnje saigrače i uglavnom je uvek izlazio kao pobednik u delima sa gostima. Naravno da su za ubedljivu pobedu 92-72, ipak, najzaslužniji legendarni dvojac Galis (35 p) i Janakis (20 p).
Da Splićani nisu u dobroj formi pokazao je i duel na domaćem terenu protiv Bajera iz Leverkuzena. Domaći su spasavali glavu u poslednjim sekundama meča i nekako se izvukli. Kada su “žuti” u finišu prvog dela poveli sa 17 poena prednosti učinilo se da će ostatak meča biti rutina, a ono ispala je drama. U poslednjih 14 sekundi POP 84 je imao samo tri poena prednosti, Savić je promašio oba slobodna bacanja pa su Nemci imali napad za izjednačenje. Na sreću, dobili su samo dva bacanja koja su iskoristili, pa je domaći tim slavio sa minimalnih 85-84.
Potom su ljubitelji košarke u Splitu mogli da posmatraju još jedan dramatičan meč koji se na veliku žalost zavšio porazom njihovih ljubimaca. Makabi je priredio iznenađenje, pa iako ni on nije u naročitoj formi, savladao je splitski tim sa 72-70. Imali su domaći priliku za preokret u samom finišu kada je Naglić pogodio trojku i smanjio rezultat na 70-72, pa posle promašenog bacanja Lipina Kukoč je imao šansu da svom timu donese pobedu. Šutirao je za tri poena u poslednjoj sekundi, lopta se dosta nećkala da bi na kraju izašla iz obruča. Ovim porazom POP 84 je dosta otežao svoj položaj.
Poslednji voz za Pariz, gde će se odigrati završni turnir, uhvaćen je logično u – Francuskoj. Limož je bio ekipa sa dna tabele tako da je pobeda bila neophodna i njima i našem timu. Splićani su se pokazali ipak kao daleko kvalitetniji sastav i zasluženo su slavili sa 85-73. Jednu od najboljih partija pružio je Velimir Perasović koji je postigao 28 poena.
A onda potpuni preokret sezone koji je ostvaren velikom pobedom u Pezaru. Po prvi put u Kupu evropskih prvaka Skavolini je pobeđen na njegovom terenu i osvojena su dva dragocena boda. Kad su Italijani poveli u 28. minutu sa 77-68 činilo se da je to kraj svih nadanja jugoslovenskog prvaka. Međutim, “žuti” se ne predaju, 10 sekundi pre kraja Skavolini vodi sa 105-102. Kukoč je u napadu a sudije sviraju namernu ličnu domaćem igraču tri sekunde pre kraja. Toni realizuje oba bacanja a u te poslednje tri sekunde Perasović sa pola terena upošljava Zorana Savića koji sa zvukom sirene pogađa koš i donosi svom timu pobedu 106-105.
U duel sa Kingstonom na domaćem parketu Splićani su ušli prilično opušteno što su gosti umeli da iskoriste. U jednom trenutku su imali i devet poena prednosti pa je trener Pavličević morao malo da podvikne na svoje pulene. To je i delovalo na njih pa su se u drugom delu malo više angažovali i to je rezultiralo na kraju meča ubedljivom pobedom 91-72. POP 84 se u tom trenutku osamio na drugom mestu na tabeli.
Za utakmicu sa Barselonom POP 84 je ušao oslabljen neigranjem povređenog Savića i suspendovanog Pavićevića što je u priličnoj meri uticalo da dožive još jedan poraz od Barselone. Iako je pružio odličnu partiju Toni Kukoč nije mogao sam da pobedi katalonski tim. Pobeda Maljkovićevog tima 92-85 nije udaljila Splićane od osnovnog cilja – plasmana na završni turnir.
Onda je usledio revanš velikom dužniku iz prvog dela sezone Arisu iz Soluna. U najboljem meču sezone Splićani su prosto deklasirali grčki tim i savladali ga sa 93-63. I dalje odsutnog Savića uspešno je zamenio Amerikanac Lester, dok su odličnom odbranom Sretenović i Perasović zaustavili grčke asove Galisa i Janakisa. Ovom pobedom POP 84 je bio već jednom nogom u završnici.
Sve dileme oko odlaska na fajnal for Splićani su razrešili ubedljivom pobedom u Leverkuzenu sa 103-81. Protiiv uvek nezgodnog Bajera POP 84 je pružio najbolju partiju u gostima i Nemcima nije dao ni najmanju šansu da bi ih eventualno mogli iznenaditi. Dominirao je Perasović poenima, Kukoč asistencijama, Savić skokovima ali je pravi vođa bio smireni i staloženi Zoran Sretenović koji je bio odličan i u defanzivi.

Zoran Sretenović
Jeste da je cilj ostvaren pa i nije bilo nekog motiva, jeste da Kukoča nije bilo u sastavu, jeste da su veću minutažu dobili igrači sa klupe ali ipak… Poraz od Makabija 65-103 je možda i najveći u evropskim takmičenjima kad je u pitanju splitski sastav. Prosto, nije tragično ali je ružno za videti.
Naš prvak je obavio i poslednju formalnost. U utakmici protiv Limoža, koja o ni o čemu nije odlučivala, osvojena su još dva boda (92-88) i “žuti” na kraju finalne grupe Kupa prvaka zauzeli su visoko drugo mesto. Uspeh je to kojem se malo ko nadao jer su mnogi ovaj oslabljeni tim Splićana unapred prežalili kao autsajdera tvrdeći da se neće dokopati fajnal fora.

U dvorani”Bersi” u Parizu odigran je završni turnir. Pred 9.000 gledalaca POP 84 nije najbolje otvorio duel protiv Skavolinija. Američki tandem Dej – Kuk je od ukupno 45 poena italijanskog tima postigao 30. Tim iz Pezara je vodio tokom celog prvog poluvremena, a na odmor je otišao sa četiri poena prednosti. U nastavku meča Splićani su zaigrali mnogo agresivnije i kada su u 38. minutu poveli sa 10 poena razlike učinilo se da je pitanje pobednika rešeno. Međutim, borba se vodila do poslednje sekunde do konačnih 93-87 za našeg šampiona. Najefikasniji u splitskom sastavu su bili Zoran Savić sa 25 i Velimir Perasović sa 20 poena. Suparnik u finalu će biti Barselona koja je u drugom polufinalnom susretu prosto deklasirala Makabi sa 101-67.
Barselona je u finale ušla kao favorit jer je bila lider posle grupne faze Kupa prvaka, oba puta je dobila POP 84 a u polufinalu je deklasirala Makabi i pokazala je da je u fantastičnoj formi. Tako je bilo na papiru, pre meča… A na parketu potpuno drugačija slika. Ipak su Splićani dvostruki uzastopni prvaci Evrope sa već velikim iskustvom igranja finalnih utakmica. Od početka meča nalazili su se u vođstvu i kontolisali tok utakmice. Najveća razlika je iznosila 12 poena, a na odmor se otišlo sa prednosšću od šest. Na poluvremenu se desila promena kod – sudija. Povređenog Davidova zamenio je Ričardson, ali to nije bitno uticalo na tok utakmice. Kada su Španci prišli na samo dva poena razlike a Kukoč dobio četvrtu ličnu grešku učinilo se da bi mogao uslediti preokret. No, Splićani odbijaju i taj napad, Kukoč se vraća na parket i samim svojim prisustvom daje sigurnost ekipi koja sigurno čuva prednost i pobeđuje sa 70-65. Splićani po treći put postaju prvaci Evrope što je rezultat kojeg, čini mi se, ni do današnjih dana nismo svesni.
POP 84: Sretenović (16/117), Perasović (18/328), Pavićević (13/83), Kukoč (17/299), Čizmić (4/23), Naumovski (6/33), Tabak (16/82), Radović (2/12), Savić (16/273), Lester (11/110), Naglić (18/208).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
Crvena zvezda je ove sezone imala jedan prilično zanimljiv tim sastavljen od mlađih igrača a predvođen veteranom, legendarnim krilom Partizana, Draženom Dalipagićem. Domaće prvenstvo će pokazati da ta kombinacija nije baš dobro funkcionisala pa će se crveno-beli boriti za opstanak u domaćoj ligi kroz plej-aut. Iz toga proizilazi da se ni u Evropi nije moglo previše očekivati od ovog tima.

Dražen Dalipagić
U osmini finala rival im je bio malo poznati Pašabahče iz Istanbula koji ih je savladao u prvom meču u Istanbulu sa 94-85. Ni deset trojki koje su postigli, od toga Nebojša Ilić je postigao šest, nisu im pomogle da izbegnu poraz, ali je ipak vladalo uverenje da se u revanšu taj minus može dostići.
Meč u Beogradu, koji je trebao da predstavlja laganu šetnju do sledeće runde, pretvorio se u pravu dramu. Posle očajne igre tokom celog meča crveno-beli su zahvaljujući trojci Praje Dalipagića stigli do devet poena prednosti čime je meč otišao u produžetak. A tamo se tek desio hičkokovski rasplet. Četiri sekunde pre kraja, osam razlike je za domaći tim a Nebojša Ilić vodi poslednji napad. Ulazi pod koš, fauliran je, vreme je isteklo. Ogorčeni turski košarkaš šutira loptu daleko u publiku i dobija tehnički grešku. Sledi desetominutno natezanje, gledanje snimka je tek daleka budućnost, posle kojeg sudije odlučuju da Crvena zvezda ima četiri slobodna bacanja. Prvo Ilić koristi samo jedno, razlika je devet poena pa je neophodan još jedan. Onda Nikolić promašuje prvo, ali na sreću ubacuje drugo pa domaći pobeđuju sa 86-76 i na jedvite jade prolaze u četvrtfinale.
Da se navijači nemaju čemu velikom nadati igrači Crvene zvezde su pokazali već na prvom gostovanju Hapoel Galilu. Izraelci, tačnije Amerikanci u izraelskom timu, od starta su dominirali terenom i sa lakoćom prolazili kroz odbranu crveno-belih koja kao da nije postojala. Broj poena koji su primili, 61 na poluvremenu, a 115 na kraju meča najbolje pokazuje koliko su košarkaši Zvezde angažovano odigrali ovaj meč.
Tek za nijansu odigrano je bolje na drugom gostovanju, ovaj put u Solunu. Trener Dragan Šakota je dobro pripremio svoj tim, a Branislav Prelević ni ovaj put nije imao milosti prema svom bivšem klubu. Postigao je 27 poena i najzaslužniji je za pobedu PAOK-a 91-80.
Tek 800 gledalaca u hali “Pionir” došlo je da pogleda ključnu utakmicu protiv Saragose. Ključnu jer bi još jednim porazom Zvezda ostala praktično bez šansi da se plasira u dalje takmičenje. Veliki hendikep za domaći tim je bilo neigranje zbog povrede Dražena Dalipagića i Srđana Dabića, pa je trener Slavnić raznim kombinacijama pokušavao da nadomesti izostanak dva bitna igrača. I kad je Nikolić trojkom u 39. minutu najzad Zvezdu doveo u vođstvo učinilo se da je pobeda nadomak ruke. Nažalost, domaći su do kraja sve promašili a primili su šest poena i porazom 109-113 ostali bez ikakve nade za plasman u četvrtfinale.
Igrajući rasterećeno, pred tek 300 gledalaca, Crvena zvezda se revanširala Hapoelu za poraz u prvom krugu i savladala ga sa 108-101. U vrlo ravnopravnoj igri izdvojili su se Nikolić, Zoran Jovanović i u drugom poluvremenu mladi Dragan Tarlać koji je postigao 17 poena i sa par efektinih poena izmamio aplauze uspavane publike.
Da je ovako igrala od početka takmičenja kao što je odigrala na svom parketu protiv PAOK-a ni prolaz u četvrtfinale ne bi bio nedostižan. Tokom celog meča bili su u vođstvu, u 32. minutu razlika je iznosila 25 poena da bi onda došlo do popuštanja što su gosti iskoristili i smanjili na podnošljivih 91-75. Najzaslužniji za pobedu domaćina bili su Nikolić, Dalipagić i Obradović, a kod Grka su najbolji utisak ostavili Fasulas i Prelević.

Nebojša Ilić
Utakmica u Saragosi je dočekana kao revijalna pa je tako i odigrana. Na poluvremenu gotovo nestvarnih 72-47 a na kraju 134-113. Ne služi crveno-belima na čast, ali tad su više razmišljali kako da se spasu od ispadanja u domaćoj ligi nego o evropskom takmičenju.
CRVENA ZVEZDA: Dabić (7/50), Ilić (6/136), Nikolić (8/162), Simić, Bukumirović (2/8), Jovanović (8/102), Cvetković (8/84), Obradović (7/43), Šilobad (5/23), Tarlać (7/50), Petrović (1/12), Dalipagić (5/94).
KUP RADIVOJA KORAĆA
Smelt Olimpija se nije proslavila u svom poslednjem evropskom takmičenju u kojem je predstavljala SFRJ. U prvom kolu Magdeburg zaista nije bio dostojan rival i ostvarene su dve ubedljive pobede, jedna čak sa 122-46.
U 1/16 finala protiv Hapoela bilo je već mnogo teže. U Tel Avivu ostvaren je poraz od 67-77 i bilo je jasno da ih u revanšu čeka težak posao. Na poluvremenu su Ljubljančani imali čak devet poena prednosti, a onda se u nastavku desio neobjašnjiv pad i ubedljiv poraz. Odličan je bio tandem Dušan Hauptman sa 24 i Radisav Ćurčić sa 23 poena.
U revanšu su Ljubljančani ostali kratki za poen. Pobedlili su sa 103-94 što je bilo nedovoljno za prolaz u grupnu fazu. Šteta jer su Ćurčić i Hauptman odigrali još jednu sjajnu partiju.
OLIMPIJA: Badžim (2/30), Tomović (2/14), Daneu (4/40), Zdovc, Bačar (3/17), Gorenc (2/35), Hauptman (4/87), Kraljević (2/11), Trunić (4/35), Ćurčić (3/60), Kotnik (2/30), Đurišić (4/54).
Vojvodina je imala svoj debi u međunarodnim takmičenjima. U prvom kolu su imali protivnika po meri, holandski Groningen, kojeg su eliminisali sa dve sigurne pobede.
U šesnaestini finala rival im je bio slavni italijanski Kantu koji nije imao toliko zvučan sastav koliko slavnu istoriju. U prvi meč u Novom Sadu Vojvodina je ušla sa mnogo respekta prema gostima što su oni umeli da iskoriste i na odmor su otišli sa 13 poena prednosti. Trener Jovan Malešević je na pauzi malo razdrmao ekipu i oni su drugi deo odigrali mnogo bolje. Razigrao se Predrag Pavlović (22 p) i Novosađani su na kraju ipak slavili sa minimalnih 82-81.
Sličan razvoj utakmice dogodio se i u revanšu. Italijani su bili bolji u prvom poluvremenu i dobili ga sa 10 poena razlike. U nastavka Vojvodina se trgla, ušlo se u dramatičnu završnicu koju domaćin ipak rešava u svoju korist sa 88-85 čime još jedan naš predstavnik ne uspeva da uđe u grupnu fazu.
VOJVODINA: Mavrenski (2/22), Šarić (4/42), Šaršanski, Marić (4/64), Janković (4/46), Grmuša 4/31), Savović (4/41), Lopičić (4/24), Lazić (4/35), Bolić, Pavlović (4/48), Lukić (3/6).
Cibona je ipak bila uspešnija. Prvo kolo su preskočili a u 1/16 finala suparnik im je bila Alma Ata, predstavnik SSSR-a. Ostvarene su dve pobede, ona na gostovanju nije bila toliko ubedljiva ali dovoljna da obezbedi miran revanš.
Na startu grupne faze odmah najteži rival, Fonola iz Kazerte. Glavne zvezde kod gostiju su Vinćenco Esposito i Nando Đentile, ali su prevagu doneli već prekaljeni rutineri kakvi su kod domaćih bili Zoran Čutura i Danko Cvjetičanin. Obećavajuća pobeda 82-79 za nastavak takmičenja.

Danko Cvjetičanin
Brojni Amerikanci u sastavu Hapoela pokazali su se kao preozbiljan rival za zagrebački sastav. Opet su kod “cibosa” prednjačili Čutura i Cvijetičanin, ali to nije bilo dovoljno da se izbegne poraz 79-85.
Utakmica protiv Šarlotenburga odigrana je 2. januara, pa nije čudo što je trener Novosel rekao da njegovi igrači se izgleda još nisu oporavili od novogodišnjeg slavlja i otuda i neočekivani poraz na domaćem terenu. Simultanku sa Zagrepčanima odigrao je bivši košarkaš Crvene zvezde Zoran Radović koji je izvanredno dirigovao igrom svoje ekipe i usput postigao 28 poena. Porazom 81-87 Cibona je ozbiljno dovela u pitanje svoje dalje učešće u KRK.
Iako su dobro odigrali prvo poluvreme u Kazerti i dobili ga sa četiri poena razlike očigledno nisu imali snage za ceo meč. Raspucali su se Đentile i Šeklford u nastavku meča i poraz 75-83 je bio neminovan.
Onda se ponovo umešala politika u sport, u toku je Zalivski rat, sukob između SAD i Iraka, Amerikanci koji nastupaju u Izraelu borave u Parizu i Amsterdamu pa se priključuju ekipi na gostovanjima. Ni domaći ne razmišljaju previše o košarci u tom trenutku pa valjda otud i više nego ubedljiva pobeda Cibone 124-68. Biće im potrebna bilo kakva pobeda u Nemačkoj da bi osvojili drugo mesto i plasirali se u četvrtfinale.
Mnogo lakše nego što se očekivalo ostvarena je pobeda u Nemačkoj 94-78. Fantastični bekovski dvojac Zdravko Radulović (30 p) i Danko Cvijetičanin (32 p) pokazao je da su Zagrepčani mnogo kvalitetniji sastav i tim je veća misterija kako su dozvolili da izgube na svom terenu od ovog istog tima.
Suparnik u četvrtfinalu bio im je tim Klira iz Kantua, koga smo pominjali da je izbacio Vojvodinu. Cibona je pokazala dva izdanja u prvom duelu u Kantuu. Vrlo dobro u prvom poluvremenu koje su dobili sa tri poena, i potpuno dominirali u svim elementima igre. Onda neshvatljiv pad u nastavku koje su domaći dobili sa 13 poena što je u zbiru donelo 80-70. Razlika koja nije bila nedostižna ali samo ako se ponovi igra iz prvog poluvremena.
I oni su ga zaista ponovili ali, nažalost, opet samo u prvom poluvremenu. “Cibosi” su ga dobili sa osam poena razlike što je davalo nadu da bi se u nastavku mogla ostvariti željena razlika. Međutim, gosti su pojačali odbranu, potpuno zaustavili glavne igrače Cibone Radulovića i Cvjetičanina, i stigli prednost domaćina. Kod kojih se uvukla nervoza, zbog pet ličnih izlaze prvo Čutura, pa Cvjetičanin i na kraju Knego, i tu je bio kraj nada domaćina. Konačnih 77-80 za Klir pokazuje da bolji tim ide dalje.
CIBONA: Sunara (10/110), Radulović (10/168), Mršić (6/47), Čutura (10/159), Lapov, Alanović (5/21), Cvjetičanin (10/182), Knego (10/91), Alihodžić (8/34), Razić (7/49), Arapović (6/19).
Naš poslednji predstavnik Zadar je sa kombinacijom mladosti i iskustva pokušao da ostvari što bolji rezultat. Preskočili su prvo kolo kvalifikacija i startovali u 1/16 finala protiv vrlo neugodnog Kaleva iz Talina. Estonski tim sa reprezentativcima SSSR Kuzmom, Sokom i Babenkom bio je neumoljiv na svom parketu i slavio je sa 85-75.
U revanšu smo videli najbolje poluvreme domaćih košarkaša u ovaj sezoni. Posle izjednačenog prvog poluvremena u drugom su Zadrani dodali gas do daske i počistili Estonce sa parketa. Pobeda od 92-71 bila je više nego dovoljna za plasman u osminu finala. Odličan je bio Petar Popović sa 27 poena, kao i mladi Komazec sa 18.

Petar Popović
Grupna faza nije dobro otvorena jer se desio ubedljiv poraz od Panioniosa. Grčki tim predvođen Vladom Đurovićem na klupi, i Predragom Benačekom na parketu, već u prvom poluvremenu koje je dobio sa 19 poena razlike praktično je rešio pitanje pobednika. Zadrani su u drugom delu uspeli tek da ublaže poraz i izgube se 91-81.
Utisak je bitno popravljen pred domaćim navijačima kada je savladan veoma snažan tim Estudijantesa. Uz sjajne Komazeca (29 p) i Šarliju (27 p) ovaj put se istakao i 17-godišnji Dejan Bodiroga i najavio o kakvom se vanserijskom talentu radi.

Dejan Bodiroga
Ključna pobeda je ostvarena u Ostendeu gde je savladan Saner sa 99-97. Velika bitka je vođena tokom svih 40 minuta da bi u dramatičnom finišu Zadar bio snalažljiviji. Briljirala je trojka Popović i Komazec po 26 i Šarlija sa 24 poena.
Oko 2.000 gledalaca je u “Jazinam” prisustvovalo pravoj šuterskoj rapsodiji svojih ljubimaca. Čak 66 poena na poluvremenu najavilo je da će se Panionios provesti kao bos po trnju jer su domaći naštelovali nišanske sprave. Konačnih 127-99 najbolje pokazuje kako je šut služio sad već konstantnu trojku domaćih Komazec – Popović – Šarlija.
Poraz u Madridu od Estudijantesa 65-84 nije bitnije poremetio planove Zadrana. Pobeda u poslednjem kolu definitivno će obezbediti plasman u četvrtfinale.
I ta pobeda je ostvarena bez nekog većeg napora. Savladan je Saner sa 112-72 čime je osvojeno prvo mesto u grupi.
Rival u četvrtfinalu je bio Miluz i činilo se da bi Zadrani u tom duelu trebalo da budu blagi favoriti. Međutim, već prvi duel u Zadru pokazao je da u stvarnosti to baš neće biti tako. Francuzi su se pokazali kao vrlo neugodan suparnik, na poluvreme su otišli sa tri poena prednosti. Petar Popović je sa 27 poena ostao nekako usamljen i konačnih 84-84 nisu bili nimalo obećavajući pred revanš.
U revanšu je Miluz čak dominantno ostvario ubedljivu pobedu 80-67 koja nijednog trenutka nije dolazila u pitanje. Ovog puta je Popović podbacio, dok je jedino osvetlao obraz Stipe Šarlija sa 28 poena.
ZADAR: Pahlić (7/56), Popović (10/189), Ušić (8/42), Šarlija (10/205), Blažević, Kelečević (2/14), Trifunović (7/40), Komazec (10/225), Obad (9/72), Bodiroga (7/65).
Tako se završila poslednja evropska sezona timova iz SFRJ.
Photo: FIBA, X